Novotravničke mažoretkinje “Ukras Novog Travnika” danas slave jedanaesti rođendan.
Novotravničke mažoretkinje, kao najmoderniji ures kulture u Novom Travniku, danas slave veliki 11. rođendan. Godine truda, rada i predanosti dovode ih do odličnih rezultata, niza uspješnih projekata i suradnji.
“Zaista sam ponosna. Mi kao najmlađa i mnogobrojna skupina Novotravničanki, trenutno samo nikad aktivnije, mlađe, a brojnije. Djevojčicama iz dana u dan, iz treninga u trening prenosimo naše znanje o mažoretu, u njih usađivamo ljubav prema istome, ali i prema svome gradu budući da u našem nazivu se krije baš njegovo ime i s razlogom nam je publika dodjelila naziv “Ukrasa” Novog Travika! ”, rekla je Nikolina Lukić, predsjednica udruge Novotravničke mažoretkinje.
Zanimanje za mažoretom u Novom Travniku raste stalno. Kontinuranim treniranje, spajanjem kulture i mladosti, sporta i umjetonosti postale su nezaobilazne na svima važnijim manifestacijama u Novom Travniku. Njihovu plavu boju, gracioznost i elegantnost nemoguće je ne primjetiti. No, sami znamo da nije lako izgraditi jednu mažoretkinju, da je potrebno mnogo volje i truda s obje strane, i od voditelja i mažoretkinje. Na pitanje od kud motivacija i volja za svim Nikolina odgovara:
“Tako je, nije lako. Ali, evo otpočela je četvrta godina kako predano radim kao leader NTM. Uz to, redovna sam studentica Ekonomskog fakulteta u Splitu, moram se maksimalno posvetiti i fakultetu i udruzi kako bi oboje bilo na prostojnoj razini, praktički živim u dvije domovine istovremeno što je trenutno jedna od velikih prepreka u mojoj posvečenosti mažoretu, ali ipak se trudim da u večini slučajeva prelazimo tu pristojnu razinu i da je rad što kvalitetniji. Isto tako važno mi je i moje obrazovanje, pa to sve definitivno upotpunjuje jedno drugo! Mi imamo jako pomlađene timove i trenerice, zajedno rastemo, prvi veći nastupi su ispred njih budući da je zbog Corone naš rad bio usporen. Ne bojimo se, trudom i radom se može sve postići, nekad je potrebno vrijeme da se dođe do određenih rezultata, ali s obzirom na našu mladost, barem vremena imamo, bitno je to da odustati ne želimo! Mi smo dokaz da u gradu imamo zaista aktivnu i marljivu mladost koja se želi ovdje izgraditi i pokloniti mu svoju kreativnost!” za naš portal je kazala Nikolina Lukić.
I ove godine u svom stilu obilježit će rođendan. Nikako ne možemo zaboraviti fantastični proslavu prošle godine, a što su pripremile ove godine pročitajte u nastvaku.
“Ove godine to će biti više timski, ali budući da mi smatramo da je sreća veća kad se dijeli, naše djevojke moći ćete sresti na ulici i osvojiti neke simbolične nagrade. Također imamo otvorenu nagradnu igru u suradnji s novootvorenim Rastoranom Agave do 15:00h na našoj instagram stranici, a naše članice bit će posebno počašćene!” za kraj kazala je Nikolina Lukić za naš portal Centralnu.ba.
Jedna od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu je priča o sarajevskim Romeu i Juliji, Admiri Ismić i Bošku Brkiću.
Ubijeni su 18. svibnja 1993, dok su pokušavali pobjeći iz ratnog Sarajeva, i ostavljeni, osam dana, da mrtvi, u zagrljaju, leže na ljetnoj ulici Sarajeva. Njihova priča potresla je cijeli svijet.
O Admiri i Bošku 1994. snimljen je i dokumentarni film, međunarodni, s Kanađanima na čelu. U filmu su ispričani detalji o ovoj velikoj ljubavi, od njihovog prvog poljupca do dana smrti. U filmu govore njihovi roditelji, sestre, prijatelji, susjedi… a doznaje se i koju je ulogu u njihovom životu imao Ismet Bajramović Ćelo.
Potresna priča iz ovog filma, o dječaku i djevojčici koja počinje na početku 1984., kada su se u Sarajevu, na zabavi povodom novogodišnje noći, Boško i Admira prvi put poljubili.
Tanja Bogdanović, Admirina najbolja prijateljica iz školskih dana, koja ih je oboje znala jako dobro, priča kako su oboje bili vrlo različiti.
– Admira je bila drugačija od svih nas. Voljela je motore i znala je popraviti auto… bila je pomalo divlja. Obično se djevojke nečega boje, ali Admiru ništa nije moglo uplašiti. Boško je bio drugačiji. Bio je tiši, mirniji. I bio je nasmijan. Uvijek. Volio se šaliti na račun drugih, ali je to uvijek činio na fin način, kao prava “dobrica”.
Boškovi su roditelji u Sarajevo doselili ’70-ih godina prošlog stoljeća. Otac, Dragan, bio je inženjer koji je radio za UN. Majka Rada bila je kemičarka. Imali su dva sina, Boška i Baneta.
Majka Rada se prisjeća:
– Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i muslimani. Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela.
Admirini roditelji razmišljali su isto. Zijo Ismić i njegova supruga Nera, odobravali su vezu svoje najstarije kćeri.
-Od prvog dana sam znao. I nisam imao ništa protiv. Učinilo mi se da je dobra, jer je momak bio strašno simpatičan. S vremenom sam ga i zavolio i nisam ga razdvajao od Admire – govorio je njen otac Zijo.
Slično dodaje i njena majka, u čijoj je obitelji bilo miješanih brakova. Admirina mlađa sestra Amela ispričala je kako, za nju, Boško nije bio Srbin već brat kojeg nikad nije imala. No, bake zaljubljenog para u početku nisu odobravale vezu. Obje su pamtile prethodni, Drugi svjetski rat. Admirina baka je pamtila borbu protiv četnika, a Boškova baka se sjećala kako su ustaše odvele njenog muža i ubile ga.
No, svejedno, Boško i Admira voljeli su se neizmjerno. Godine 1986. bili su tipični tinejdžeri. Njegova majka kaže da su ih zanimala auta, filmovi i glazba. Te godine, nažalost, od srčanog udara umro je njegov otac i Boško “odrasta”. Pritom ga šalju na služenje vojnog roka, u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan. Ovo su rečenice iz njihovih pisama:
– Moja najdraža Admira,
Svaku noć kada legnem u krevet, ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam…
– Moja draga ljubavi,
Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negdje drugdje, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti…
– Moja najdraža Admira,
Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet…
Nakon 11 mjeseci ponovno su bili zajedno. Admira je studirala ekonomiju, a Boško je otvorio prodavnicu kuhinjske opreme koju je kupovao na svojim putovanjima u Italiju. Međutim, stare mržnje polako su uskrsnule. t.
U Sarajevu su ljudi bili uvjereni da rata neće biti. Početkom travnja 1992., nažalost, rat počinje u Sarajevu. Srpski snajperisti uzimaju prve žrtve. Admirin otac kaže kako su svi, i Boško i Admira, bili sigurni da će sve brzo završiti.
Svećanik Vojislav Čakić, koji je poznavao Admirinog oca, otišao je “na drugu stranu”. Objasnio je to riječima:
– …da nismo sad zaratili, za deset godina nas više ne bi bilo ovdje. Eventualno će voditi molitvu na sahrani Boška i Admire, ali se za Admiru, kako je sam poslije rekao, nije htio moliti jer je bila muslimanka.
Među brojnim Srbima koji su ostali u gradu bio je i Boško koji nije htio ići u vojsku. Nijednu. Mišo Ćuk, njegov susjed, Srbin – koji će odigrati važnu ulogu u sudbini Admire i Boška – na početku rata ostao je u gradu i priključio se Armiji BiH. Bošku je htio dati pištolj, da ga zaštiti od “problema”, ali Boško ga nije htio uzeti.
U srpnju 1992., granata će uništiti Boškov stan u kojem je obitelj živjela 25 godina. U stan koji će otići, u ulazu pored, ponovno će pasti granata. Boškova majka stoga je odlučila otići i u očaju se obratila jedinoj osobi koja joj je mogla pomoći. Najboljem prijatelju svog starijeg sina Baneta – Ismetu Bajramoviću Ćeli.
– Rada mi je bila kao druga mati… I da se razumijemo, nije ovo rat heroja kao što je bio Drugi svjetski rat, ovo ovdje je nacionalni rat. Ako ću biti heroj samo muslimanima, neću da budem takav heroj – govorio je tada Ćelo, kojem je Boško “bio k’o mlađi burazer”. Za Ćelu, koji se u filmu opisuje kao jedan od vodećih kriminalaca u gradu, kaže se da je štitio “Srbe na Koševu” i da je vodio razmjene. Boškova majka kaže da joj je Ćelo u tri dana sredio da napusti grad i obećao joj je da će on, ma što se dogodilo, štititi Boška.
Boško i Admira se na jesen 1992. useljavaju u devastirani stan njegovih roditelja. Bošku je smetalo to što nisu vjenčani, ali Admira nije htjela zbog silne zanimacije medija za miješane brakove.
Jurka Radojević, susjeda Srpkinja, oslanjala se na njih dvoje.
– Boško mi je donosio vodu, pomagali smo si. Ja imala drvenu peć, pa smo kruh pekli zajedno i zajedno bi ga jeli, sve do zadnje mrvice – prisjeća se ova žena.
Boško i gore spomenuti Mišo Ćuk postat će u tom periodu nerazdvojni prijatelji koji su često, na pijaci, trgovali kavom, ali i naftom…
– …moraš, nemaš od čega živjeti. Prljav je to bio posao, ali Ćelo nam je odobrio da to radimo – prisjeća se Ćuk.
U tom periodu, Ćelo će organizirati veliko vjenčanje kojem će nazočiti i Boško i Admira. Dok je svadba trajala, pak, Mišo Ćuk će pobjeći iz Sarajeva – kako je bio u vojsci, “na drugu stranu” prenijet će i neke važne vojne informacije. O bijegu nije ništa rekao Bošku, koji je sada ostao u gradu kao najbolji prijatelj “neprijatelja”. I upravo nakon toga, za Boška počinje strašan period u gradu.
– Neki su ga počeli napadati, čak i fizički, jedan je bacio kamen. Ja sam ga štitio, da to nisam uradio, možda bi ga ubili – govorio je Ćelo i dodao je da je Boško morao otići.
– Bio je ugrožen, jer ja nisam mogao stalno biti s njim, zamisli kako je kad te prijatelj “proda”, a to mu je Mišo uradio.
Sve bilo dogovoreno
Početkom svibnja 1993., Boško je dobio poziv na ispitivanje u policijsku postaju i prepao se najgoreg. Imao je 72 sata da se javi, prije nego što ga uhite. Odlučio je da će pobjeći, zajedno s Admirom: skrili su se u stanu njene bake, dok im Ćelo ne sredi da napuste grad.
Strašnog datuma, 18. svibnja 1993., Admira je stigla u kuću roditelja. Njena majka kaže da se najteže rastala s mačkom Žućom. S ocem se nije pozdravila – ovaj nije odobravao pomisao na bijeg. Potom su se spakirali u stanu njene bake, imali su malo stvari i nešto njenog nakita. Nešto novca ušili su u odjeću. Njena baka se sjeća da su joj mahnuli, ušli u auto i otišli. Čekala je poruku da su stigli, da je sve uredu, ali nikad je nije dobila.
Pismo koje je Admira ostavila majci:
– Draga majko, mi odlazimo večeras i sve što se dogodi je Božija volja. Zvat ću te čim pređemo tamo. Brinem se za tebe, i za Žuću. Pričali smo kad se rat završi, vratit ćemo se i sve će biti kao prije. Kao da rata nije bilo. Ne brini za mene, brini o sebi, tako će meni biti lakše.
Volim te mnogo,
Tvoja Admira.
Ćelo će “razmjenu” dogovoriti sa dva Srbina na Grbavici. Jedan, Milkan Gaborović, čekao je da mu Ćelo “pošalje” i tetku i rođake, a drugi, Saša Bogdanović, prisjeća se kako je sve bilo dogovoreno, da nitko neće pucati.
Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina
Ćelo tvrdi kako je Bošku rekao da mora sačekati da padne mrak.
– Morali su proć’ međuzonu (Vrbanja most, op.a.) gdje je bilo četiri, pet vojski. Caco, MUP, specijalne jedinice MUP-a, HVO, četnici… tko će to sve uvezati…
Dino Ćapin, zapovjednik hrvatske postrojbe koja se borila uz Armiju BiH kaže kako ih je gledao s obližnjeg krova. Saša Bogdanović dodaje kako je zviždao Bošku, a ovaj je zviždao meni.
– Trčkarali su i skakutali… kao da su se igrali. Kad su došli do raskrsnice, samo smo čuli pucanj, snajper, metak je udario ispred njihovih nogu.
Ćapin dodaje da je Boško umro na licu mjesta, a Admira je bila ranjena.
– Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina.
– Teško mi je pričati o tome. Volio sam ih oboje. Krivo mi je što me nije poslušao… – govori Ćelo.
– I dalje ne vjerujem da su mrtvi. Kako tako mladi ljudi nestanu tako nasilno, zbog jednog neljudskog poteza. Monstruoznog čina. Ljubav ipak ne može pokoriti sve. Ne može pobijediti one koji ne vjeruju u ljubav. A ovi, koji pucaju na nas, ne vjeruju u ljubav – kazivao je poslije njen otac.
Bili su zavedeni kao brojevi
Dvije strane osam su dana raspravljale ko će preuzeti tijela i međusobno su se optuživali za smrt Boška i Admire. Nije bilo motiva. Nije bilo logike. Nije bilo razloga.
– Bolesni ljudi nose oružje, na svim stranama i nikad ne znaš koja će budala ispaliti metak prva – komentirao je Saša.
Roditeljima nije htio pomoći ni UNPROFOR. Nakon osam dana, srpska policija je, kako su zapovjednici izjavili za TV, spasila tijela iz “humanih razloga”. No, Saša u filmu priznaje kako su tijela izvlačili muslimanski zatvorenici.
U srpskoj vojnoj mrtvačnici bili su zavedeni kao brojevi – 250 i 251.
Srpski vojnici odbili su želju roditelja da se djeca sahrane u Sarajevu. Sahranili su ih na vojnom groblju u Lukavici. Boškova majka je Admirin kovčeg pokrila džemperom koji je isplela za nju.
Odmah nakon rata, 1996, sahranjeni su ponovno. Zajedno. U Sarajevu.
Radi se o dva gudačka kvarteta među kojima su i dva učenika iz Bosne i Hercegovine, Arif Kobilić iz Travnika i Petar Bojović iz Mostara koji će nastupiti i kao solisti u okviru jednostanog programa.
Na programu su djela F. Schuberta, WA. Mozarta, F. Mendelssohna, W. Glucka (F. Keisler), Ch. Sindinga i A. Bazzinia.
Prvi, od tri planirana koncerta, na rasporedu je u četvrtak, 23. svibnja u 19 sati. Koncert će biti održan u prostorijama HKD “Napredak” Vitez.
Svi su dobrodošli!
Prema najnovim podacma Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), a koji su ažurirani 3.svibnja ove godine, vozač iz sarajevske općine Stari Grad još uvijek je apsolutni rekorder po pitanju neplaćenih novčanih kazni za prometne prekšaje, piše Avaz.
Kako stoji u na stranici, vozač iz Sarajeva, prema najnovijim podacima na ime neplaćenih kazni duguje 210.024 KM.
Po pisanju Avaza, on je prije tri godine zaustavljan u Istočnom Sarajevo i tada je dugovao mnogo više. Tada mu je oduzet Fiat Punto zbog više od 350 neplaćenih naloga iz Zakona o osnovama bezbjednosti prometa (ZOOBS) na putevima u BiH.
– F. J. je upravljao neregistrovanim vozilom, bez oznaka i prije sticanja prava na upravljanje vozilom. Uvidom u službene evidencije utvrđeno je da u registru kazni ima ukupan dug od 257.163 KM – naveli su 2021. iz PU Istočno Sarajevo.
On je jedini vozač u BiH koji ima šestocifreni iznos duga.
Izvor: Avaz
Hercegovački franjevac fra Mario Knezović na svojem službenom Facebook profilu objavio je komentar na finale Eurosonga i plasman hrvatskog predstavnika Baby Lasagne.
“Hvala Bogu što Hrvatska nije pobijedila na tzv. Euroviziji”, napisao je fra Knezović te dodao pojašnjenje: “Ne mogu ni zamisliti da bi dogodine u Arenu došli neki izvođači SOTONISTI i tako obeščastili tlo naše Domovine. POBJEDA je što nismo POBIJEDILI!”.
Njegov status skupio je više od 6.000 lajkova te brojne poruke podrške.
Podsjetimo, švicarski izvođač Nemo s pjesmom “The Code” pobijedio je na 68. eurovizijskom pjevačkom natjecanju u subotu u švedskom Malmou. Hrvatski izvođač Baby Lasagna zauzeo je drugo mjesto.
Edina Trako je majka troje djece i nana jednom unuku. U srednjim godinama se odlučila na nesvakidašnji potez. Položila je vozački ispit za autobus i već 8 mjeseci prevozi putnike iz Travnika do Viteza. Ističe da se svaki dan susreće sa reakcijama jer je dama za volanom ali da nikad nije imala neugodnosti i da ovaj posao voli i jedva čeka novi dan i nove vožnje. Svoj autobus doživljava kao dom jer ga održava kao da živi u njemu u šta smo se i uvjerili, sve lijepo miriše i uredno je jer Edina kaže da ona voli da je čisto a i putnici su pažljivi i poštuju je. Pogledajte više u reportaži YouTube kanala Srednja Bosna Danas.
U noći punoj glazbe, strasti i zanimljivih nastupa, Baby Lasagna je osvojio srca Europe i svijeta na najvećem svjetskom glazbenom natjecanju, izboru za pjesmu Eurovizije, ali – završio je na drugom mjestu.Baš kao i u polufinalnoj večeri, naš predstavnik zasjao je na pozornici i očarao publiku i gledatelje svojom pjesmom “Rim Tim Tagi Dim”.
Pobjeda mu je ipak izmakla, iako je neprestano dominirao na kladionicama, pa je tako završio na drugom mjestu.
Pobjedu je odnijela Švicarska i Nemo s pjesmom “The Code” koji je sveukupno osvojio 591 bod.
Nemo Mettler, švicarski reper, rođen 1999. u gradu Bielu. Nemo se predstavlja kao nebinarna osoba. Svira violinu, piano i bubnjeve.
Do sada je objavio tri EP-a, a najuspješnija pjesma mu je “Du”.
Prije četiri godine počeo je pisati i producirati za druge glazbenike, ali i objavljivati pjesme na engleskom jeziku.
U glazbi često tematizira rodni identitet, mentalno zdravlje te se inspirira svojim životom pa je tako bilo i s pjesmom “The Code” koja trenutačno oduševljava publiku.
Iako je njihov primarni žanr mješavina popa i hip hopa, u slobodno vrijeme sluša klasike poput ABBE i The Beatlesa.
EBU je objavio raspored nastupa u finalu Eurosonga 2024. godine. Redoslijed je određen na temelju ždrijeba koji je održan odmah nakon prve i nakon druge polufinalne emisije.
Dio predstavnika odmah je bio raspoređen u prvu ili drugu polovicu finala, dok ih je ostatak završio u kategoriji “odluka producenta”, što znači da je švedski producent SVT slobodno mogao odlučiti kada će određene zemlje nastupati.
Uz odobrenje EBU-a, producenti sa švedske televizije SVT odlučili su kako ćemo finalne nastupe gledati ovim redoslijedom.
Mjesec svibanj se u svijetu tradicionalno obilježava kao mjesec borbe protiv raka kože – melanoma.
Melanom, najopasniji oblik raka kože, može imati pogubne posljedice ako se ne otkrije na vrijeme, a može zahvatiti svakoga, bez obzira na spol, uzrast ili rasu. Procijenjeno je da je u svijetu 2020. godine zabilježeno 325.000 slučajeva ove bolesti, dok je 57.000 ljudi izgubilo život kao posljedicu ovog oboljenja. Međutim, većina melanoma može se spriječiti adekvatnom zaštitom od sunca i redovnim pregledima kože.
Liječenje melanoma može varirati u zavisnosti od stadija bolesti i individualnih karakteristika pacijenta.
Moguće metode liječenja ove bolesti su:
Kirurško uklanjanje: Ovo je često prvi korak u liječenju melanoma. Kirurg će ukloniti zahvaćeno područje kože zajedno sa okolnim tkivom radi sprečavanja širenja raka. U nekim slučajevima, limfni čvorovi takođet mogu biti uklonjeni ako postoji sumnja na širenje melanoma.
Imunoterapija: Ova terapija podstiče imunološki sustav pacijenta da prepozna i napadne ćelije raka. To se može postići upotrebom lijekova kao što su inhibitori PD-1 i inhibitori CTLA-4.
Terapija ciljanim lijekovima: Ovaj pristup koristi lijekove koji ciljaju specifične mutacije u tumorskim ćelijama melanoma. Na primjer, lijekovi koji ciljaju mutacije u BRAF genu mogu se koristiti kod pacijenata sa odgovarajućim genetskim karakteristikama.
Radioterapija: Ova terapija koristi visoko energetsko zračenje kako bi uništila tumorske ćelije ili smanjila njihov rast. Može se koristiti kao dodatak kirurškom uklanjanju ili kao samostalna terapija u određenim situacijama.
Kemoterapija: Tradicionalna k
emoterapija, koja koristi lijekove za uništavanje ćelija raka, može se koristiti za liječenje melanoma u određenim slučajevima. Međutim, ona se sve rjeđe koristi zbog dostupnosti novijih i efikasnijih terapija.
Liječenje melanoma je u posljednjoj deceniji doživjelo revoluciju u svijetu. Nekada je ova bolest bila karakterisana kao teško izlječiva sa tada dostupnim lijekovima u obliku kemoterapije. Pronalaskom ciljane i imunoterapije stopa preživljavanja je mnogostruko povećana a neki pacijenti su iz statusa onkoloških bolesnika prešli u status osobe sa kroničnim oboljenjem.
Iako su moderni lijekovi za liječenje melanoma dostupni u našoj zemlji, broj pacijenata koji čeka na početak liječenja ovom vrstom terapije se stalno uvećava na tzv. listama čekanja koje mi često zovemo i liste smrti. Trenutno se na listi čekanja u Fondu solidarnosti za liječenje onkoloških oboljenja suvremenim lijekovima kao i na listama čekanja za medicinske usluge nalazi 2012 osoba a od toga 19 njih čeka na odobrenje lijekova za liječenje melanoma. Broj ljudi na listama čekanja je od prošle godine uvećan za 400.
Izvor: BHRT
Današnjim potpisivanjem ugovora i službeno se kreće s uređenjem Trga u Novom Travniku. Ključni segment ovog obnoviteljskog projekta je izgradnja Fontane prijateljstva, koja će krasiti središnji dio grada. Izvođač radova na ovom projektu je Vlašić Gradnja. Prema planu, radovi će biti okončani u roku od 60 radnih dana, omogućavajući brzu realizaciju i otvaranje nove atrakcije građanima Novog Travniku.
Uz estetski dojam, nova fontana će unaprijediti funkcionalnost Trga, pružajući građanima i posjetiteljima ugodan prostor za druženje i opuštanje. Trg žrtava Domovinskog rata će tako ponovno postati simbol zajedništva i prijateljstva, promičući ideale tolerancije i solidarnosti, stoji u priopćenju Općine Novi Travnik.
Uzrok političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini je visoki predstavnik Cristian Schmidt, smatra Marinko Čavara. Zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma u...
Jedna od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu je priča o sarajevskim Romeu i Juliji, Admiri Ismić i Bošku...
Komemoracijom na zagrebačkom groblju Mirogoju u subotu je obilježena 78. godišnjica Blajburške tragedije, a počast žrtvama odao je predsjednik Hrvatskog...
Pod geslom „Oni koji se uzdaju u Gospodina hodit će i neće se umoriti“ (usp. Iz 40,31) u Komušini 24....
Kao što su najavili to španjolski mediji, pa Fabrizio Romano, stiže sad potvrda i od Modrićevog agenta. Agent Luke Modrića, Vlado...
Predsjednica Federacije BiH, Lidija Bradara, podržala je sedmo izdanje Konferencije za mame – MAMF, održano u Domu mladih centra Skenderija...
Ekipa ProTV zabilježila je najzanimljivije trenutke nogometne utakmice Humanih zvijezda BiH i Hrvatske u Novom Travniku.
Spomen mjesto ” Osmicu” su posjetili učenici i njihovi voditelji, sudionici 4. natjecanja učenika osnovnih i srednjih škola „Tomislavgrad u...
