Mustafa efendija Cerić se nakon dvadesetak godina koliko je bio reisul-ulema Islamske zajendice BiH, na izborima 2014. godine kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. U to vrijeme jedan moj kolega i prijatelj iz inostranstva radio je sa njim intervju i prenio mi da je Cerić potpuno ubijeđen u svoj trijumf i ulazak u državno Predsjedništvo. Kazao mi je da mu je bivši poglavar IZ tom prilikom zakazao naredni susret na jednoj velikoj međunarodnoj konferenciji na kojoj se planirao pojaviti kao kolektivni predsjednik BiH.
Nisam kolegu želio razuvjeravati, sačekao sam da prođu izbori i saberu se rezultati glasanja. Mustafa Cerić je osvojio nepunih 34 hiljade glasova i zauzeo tek šesto mjesto na tabeli bošnjačkih kandidata. On koji je dvije decenije bez ikakve demokratske kontrole upravljao svim važnim aspektima i resursima društva, danonoćno obesmišljavajući sekularni karakter države i društva, imao je, dakle, podršku svega 2-3 posto bošnjačkog biračkog tijela izašlog na izbore. Cerić koji je ne tako davno sebe vidio na poziciji lidera evropskih muslimana, na domaćem je terenu tada poražen od kandidata građanskih partija od kojih su neki ranije trpjeli od njega teške optužbe, uvrede i objede.
Dobro je što se građanin Mustafa Cerić prije 7 godina odlučio izaći na izbore i demokratski provjeriti svoj stvarni legitimitet i političku težinu. Za nekoga ko o sebi govori isključivo u pluralu, važno je znati da taj plural, množina na koju se poziva, iznosi 2-3 posto punoljetnih Bošnjaka. O tome bi trebali povesti računa i oni u medijima, društvenim platformama koji po inerciji nekih bivših prohujalih vremena i vjetrova, njega uzimaju, tretiraju ozbiljnije i pretencioznije nego što to Cerić zavrjeđuje. Na Federalnom javnom servisu na kojeg je godinama ulazio bez kucanja i izuvanja, bivši reis kaže da „BiH danas ima nikakvog problema, osim što smo mi muslimani“. Potom tvrdi kako želi pitati Vladimira Putina da li misli da će muslimani Čečenije, Afganistana, Tatari i nearapi mirno gledati nove pokolje u BiH. Pitao bi Cerić i francuskog predsjednika Emanuela Macrona da li misli da će „muslimani u Francuskoj mirno gledati da su u BiH ponovo događa genocid“.
Dakle, vrlo je važno da se stalno ima u vidu da osoba koja ovo izgovara, postavlja pitanja stranim državnicima jeste privatni građanin vrlo skromnog legitimiteta i ništa većeg ugleda u društvu.
AUTOR: Senad Avdić
