Tragedija koja je potresla Turbe i u kojoj je nažalost život izgubio dječak postala je vijest koja je potresla ne samo Središnju Bosnu , nego čitavu Državu i Regiju.
Tragična smrt dječaka u sportskoj dvorani prije svega je ogromna tragedija za njegovu obitelj , ali sigurno i jedan traumatičan događaj za sve njegove vršnjake koji će istu pamtiti čitav život.
Naravno u ovakvoj jednoj tragičnoj situaciji postavlja se prije svega pitanje odgovornosti i to ne samo ravnateljice škole u Turbetu nego čitavog sustava.
Obrazovanje u Središnjoj Bosni nije bilo nikad na nižim granama. Proces je to bez ikakvog smisla i ideje kako da se unaprijedi i status prosvjetnih djelatnika, ali i modernizira sustav te zaštiti kompletan proces od pogubnog “stranačkog utjecaja”.
U kojoj mjeri se zloupotrebljava ovaj proces dovoljno govore podaci kako se bez ikakve pa bar i one prividne transparentnosti vrši natječajna procedura u kojoj zapravo i ne vrijedi više sudjelovati jer se od ravnatelja napravilo “male Bogove”. Naravno u takvoj jednoj situaciji većina ih zloupotrebljava nešto što smo svi skupa gradili pa sportske dvorane uglavnom služe sa “mali biznis” iznajmljivanja, a ulaganja u same dvorane su minimalna ili nedostatna. Postavlja se i pitanje postojanja pravilnika za upotrebu sportskih dvorana i primjene istih, jer sve je to ostavljeno pojedincima da upravljaju bez ikakve odgovornosti prema javnosti.
Pravnici nam kažu kako postoje ozbiljni elementi u ovom slučaju i za tužbu obitelji i za krivične prijave odgovornima, no to je nešto što ćemo sigurno doznati u sljedećem periodu.
Do koje mjere je obrazovanje prepušteno sebi govore podaci kako se mjesecima nisu mogle nabaviti knjige za osnovne škole i u procesu podjele besplatnih udžbenika školama, što je jedan od rijetkih pozitivnih poteza oduzeto je elementarno pravo nastavnika da bira udžbenik po kojemu će raditi.
Pametne ploče su pak nestvarne za današnje obrazovanje u Središnjoj Bosni, ali zato se bez problema obnavlja vozni park u ovom Ministarstvu i postavlja se ozbiljno pitanje do kada se misli na ovaj način funkcionirati.
Ako ste mislili da je tu kraj, griješite. Škole su uglavnom u problemu s grijanjem u zimskom periodu, bore se oni sposobniji da ih opreme kroz neke natječaje, a glavna ideja je školovanje medicinske struke koju onda direktno šaljemo put europskih država.
Planovi i programi su zastarjeli, online proces se zasnivao na viber grupama, a poznato je i kako mnoge općine i danas imaju ogroman problem s prijevozom učenika. Sve ovo nisu pitanja nastavnog plana i programa i na kojem će se jeziku događati isti, ali su problemi koji godinama “čekaju rješenje”.
Očito je da ni volja ni znanje ne postoje. Današnja peticija za smjenama je nešto što je očito prirodan proces koji je nužan. Kao što se događao “građanski bunt” u slučajevima Memić i Dragičević, ljudi su očito shvatili kako im njihova prava nitko ne može zaštiti osim njih samih, a pravo na obrazovanje i to ono kvalitetno i koje odgovara uvjetima 21 stoljeća je nešto što svi želimo bez obzira na naciju.
Nažalost, tragedija u Turbetu pokazuje kako je obrazovanje nažalost postalo “opasno po život” u Središnjoj Bosni i tek nakon tragične smrti dječaka iz Turbeta javnost je shvatila kako očito puno toga ne funkcionira u sustavu, a to je onda opasnost koja se tiče svih nas, a ne samo obitelji tog tragično poginulog dječaka.
AUTOR: JK / Centralna.ba
