U proteklim danima objavili smo nekoliko tekstova potkrijepljenih arhivskom građom. Odlučili smo se na takav način prezentirati svoja razmišljanja o nekim, tužnim i teškim vremenima, prvenstveno ponukani potrebom da određene povijesne događaje iz Domovinskog rata u BiH i RH prikažemo onakvima kakvi su doista i bili, a ne oblikovani u nekakvim političkim kuhinjama u Sarajevu i prezentirani na način kako danas političko Sarajevo vidi istinu o tim vremenima.

Za bolje razumijevanje prenesenih poruka vrlo je važno staviti stvari u vremenski i prostorni kontekst, osobito za Hrvate u Srednjoj Bosni čiji je cjelokupni vojni i politički vrh procesuiran pred međunarodnim i domaćim sudovima, dok za zločine druge strane, pojedinci ARBiH koji su odgovarali mogu “stati na prste jedne ruke“.

Istinu, ma kakva god ona bila niti jedan sud ne može krivotvoriti niti prikazati na način koji ne odgovara povijesnim činjenicama i okolnostima, kako je govorio blaženi Alojzije Stepinac, ona će uskrsnuti i pobijediti, istini se okovi ne mogu staviti.

Zbog pojačane aktivnosti cjelokupnog sarajevskog političkog i društvenog meinstreama kojim svjedočimo posljednjih dana o silovitim pokušajima etabliranja teze o UZP-u i genocidnim namjerama Hrvata u BiH u periodu od 1992.-1994. , a u koji su se uključili i plaćenici iz RH u liku i djelu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i sličnih, odlučili smo arhivske dokumente kojima raspolažemo učiniti dostupnim široj javnosti pa neka sami oblikuju svoja razmišljanja.

Do sada smo objavili tekstove pod naslovima;

1. TKO JE LAGAO; Evo tko je crtao granice po BiH
2. ARHIVSKI DOKUMENTI 1992.-1994.: Izetbegović preklinjao Tuđmana za Srebrenicu
3. ARHIVSKI DOKUMENTI: Tuđman pisao Izetbegoviću 23.12.1993.; Zašto je ubijen Ante Vlaić – Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu doživio je kalvariju bez presedana u povijesti humanitarnih akcija
4. ARHIVSKI DOKUMENTI; Izetbegović je HZ-HB i HVO legitimirao i legalizirao kroz Sporazum od 21.07.1992

Dokumenti koje objavljujemo uz ovaj tekst datiraju od 24.04.1993., potpisivanje ZAJEDNIČKE IZJAVE Alije Izetbegovića i Mate Bobana u Zagrebu, pred većim brojem domaćih i stranih svjedoka.

Zajednička izjava je prije svega podređena potrebi za implementacijom Vance-Owenovog plana kao sporazuma o novom ustavnom uređenju BiH u Uniju 3 republike. Taj sporazum je potpisao i Alija Izetbegović iako se danas pokušava nametnuti teza o podijeli BiH kao odgovornost isključivo hrvatske i srpske strane u BiH. Zajednička izjava ima 6 točaka kojima se na izvjestan način pokušava usmjeriti i oblikovati zajednički nastup hrvatske i bošnjačke strane u sukobu. Čitajući ove arhivske dokumente i to iz perioda 1993. godine (označene kao godina UZP-a), teško je zamisliti bilo kakvu suradnju s pripadnicima UZP-a kao i potpisivati zajedničke izjave u kojima se označava zajednički neprijatelj i zagovara međusobna suradnja hrvatske i bošnjačke strane za vrijeme sukoba u BiH. Sadržaj sporazuma ukazuje kako bošnjačka strana nije smatrala da hrvatska politika tih godina ima zle namjere prema BiH i bošnjačkom narodu, potpisivali su međusobne sporazume i pozivali na suradnju te su zajedno označavali srpsku stranu kao zajedničkog neprijatelja.

TOČKA 3. “…Armija BiH i HVO su jednako legalne postrojbe…treba pristupiti osnivanju zajedničkog zapovjedništva tih snaga sastavljeno od oba stožera“  

TOČKA 4. “sukobi snaga HVO-a i Armije BiH suprotni su politici koju vode predstavnici ta dva naroda i nastavljanje sukoba stavlja u ozbiljnu opasnost ostvarenje političkih ciljeva, neovisnost samostalnost i teritorijalni integritet RBiH…kao i uspjeh agresora(Srba)koji vodi do razbijanja države i priključenja „Velikoj Srbiji““     

AUTOR: A.S / Centralna.ba