U pisanim dokumentima naselje Busovača prvi put se spominje 16. kolovoza 1371., kada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlečaninu Johanu Rombaldu Bonu 30 milijarija (15 tona) željeza. Taj se dokument čuva u Dubrovačkom arhivu. Međutim, povijest Busovače kao značajnog naselja daleko je starija, iako nije sačuvano mnogo materijalnih ostataka iz prošlih razdoblja.
Ova povijesna činjenica govori o tome kako u ponedjeljak ovaj grad, koji leži u dolini na značajnom raskrižju cesta Lašvanske i Lepenićke doline i odlikuje se blagim brežuljcima oko grada koji lagano prelaze u visoke planine obrasle gustim šumama, bogatim šumskim plodovima i divljaci, slavi svoj 650 rođendan.
Podatak je to zbog kojeg svi oni koji imaju bilo kakvu vezu s ovim gradom, bez obzira gdje su ih životni putovi odnijeli, moraju ustati i s poštovanjem i uvažavanjem i onim osjećajem koji izaziva nešto što nazivamo “DOMOM” čestitati rođendan gradu koji je puno više od same administrativne jedinice.
Na jednoj predivnoj promociji knjige Mirjane Jezildžić, dugogodišnje prosvjetne djelatnice i književnice iz Busovače, sama autorica izgovorila je nešto što najbolje definira sve ono što svaki stanovnik ovoga grada može izgovoriti. Kada Vas pitaju što je to DOM i DOMOVINA onda ustanite i recite, ovo dvorište, ova rijeka, potok i ovo nebo to je moj DOM, to je moja DOMOVINA.
I zaista je tako bez obzira gdje otišli i gdje Vas životni put odnese uvijek će taj osjećaj se javljati kada dođete u ovaj grad, grad u kojem ste odrasli i u kojem ste krenuli na bilo koji način u svoj životni put.
E taj grad, MOJ GRAD, MOJA BUSOVAČA u ponedjeljak slavi svoj 650. rođendan i ponosan sam što mogu napisati kako se tim ne može baš svatko pohvaliti, jer ako je neki trgovac Gojko trgovao prije 650. godina s Mlečanima to govori kako je ovaj grad postojao puno prije i kako su i tada kao i sada neki ovaj grad smatrali svojim DOMOM i gradili, trgovali, razvijali se i nadali se nekom boljem sutra.
Busovača ima svoju vrlo zanimljivu i uspješnu povijest, evo samo jednog malog podatka. Naime, 14. kolovoza/augusta 1878. austrougarska vojska je s dvjema kolonama ušla u Busovaču gdje se utaborila i otvorila ratnu bolnicu. Uspostavom austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini Busovača dobiva status političke ispostave fojničkoga kotara u sastavu sarajevskog okružja. Grade se gospodarski, komunalni i javni objekti kao što su željeznička postaja/stanica Kaonik, šumska uprava, pošta i brzojav/telegraf, katolička crkva, groblja, pucka škola itd.
Što nam ovaj podatak govori, već tada prije više od 120 godina ovdje smo imali i poštu i željezničku postaju i brzojav, ali i komunalne objekte. Imali smo i pitku vodu na tada prihvatljiv način, danas na 650. rođendan nemamo i to je jedna u najmanju ruku civilizacijska sramota koja se neće moći izbrisati koliko god to pokušavali.
Sve su to stvari, koje oni koji su rođeni u ovome gradu i u njemu odrasli, sigurno poznaju. Nije Busovači nedostajalo ni poznatih osoba, no ako bi morali izdvojiti nekoga onda bi to sigurno bio MARKO ALAUPOVIĆ (1885.-1979.)
Rođen je 10. svibnja 1885. u Busovači. Teologiju je studirao u Sarajevu (1903.-1907.). Zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 15. rujna 1907. Godine 1913. odlazi na studij u Rim, da bi 1915. prešao u Innsbruck, gdje je doktorirao 21. kolovoza 1916. Za biskupa je posvećen u Beogradu 24. rujna 1950. 7. rujna 1960. postaje rezidencijalnim nadbiskupom u Sarajevu i metropolitom vrhbosanske pokrajine. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru (1962./65.). U mirovinu je otišao 13. siječnja 1970. Umro je 18. travnja 1979. u Sarajevu, a pokopan je u sarajevskoj katedrali.
Čak je i pomalo začuđujuće da grad i općina Busovača, čija površina iznosi 157 četvornih/kvadratnih kilometara i u kojoj prema popisu pučanstva iz 2013. živi oko 17.910 tisuća stanovnika, zauzima tako važno mjesto u povijesti, da se spominje u svakom razdoblju kroz koje je prošla BiH, ali i mnoge druge zemlje. To se može objasniti time da naš relativno mali grad odlikuju povoljan zemljopisni/geografski položaj, ugodna klima, prirodne ljepote, ali također i divni ljudi koji su nadaleko poznati po gostoprimstvu te prijatnom i susretljivom odnosu prema došljaku.
Taj odnos prema došljacima slobodno možemo napisati poznat je nadaleko, pa su tako o kulinarskim specijalitetima ovoga grada ispisane mnoge priče i jako često će Vam netko kada naglasite odakle dolazite spomenuti kako u Busovači uvijek “se dobro jelo”
I umjesto da svi skupa uvažavamo ovakvu jednu povijest i tradiciju i dostojanstveno i svečano obilježimo njegov 650. rođendan opet iznova postajemo “žrtve” jeftinog političkog populizma u kojem se čak bojkotira i 650. rođendan grada.
Ako krenemo u neku nama bližu povijest potrebno je naglasiti kako je ideja o 16. kolovozu kao danu Općine Busovača nastala početkom 90-ih godina prošlog stoljeća i kako je inicijativa o ovome dolazila od HDZ-a BiH, a i ulica u kojoj se nalazi zgrada općine Busovača dobila je ime 16. kolovoz. Spajanjem administracija tih 90ih godina ovaj datum kao Dan općine prihvatile i druge političke stranke prije svega SDA i SDP. Na taj način i s određenom distancom može se napisati kako je u tim trenucima i vrlo teškim okolnostima ovo bila mudra odluka koja u konačnici odražava i odnos tadašnjeg političkog vrha prema ovom povijesnom podatku.
Sve ove činjenice bilo je potrebno uzeti u obzir kada se donosila odluka o ne održavanju svečane sjednice Općinskog vijeća Busovača, bar se to očekuje od onih koji bi trebali predstavljati i odražavati političku volju stanovnika ovoga grada.
Ovakav odnos prema ovakvoj činjenici posebno boli kada pogledamo kako to naši susjedni gradovi rade. Naime mjesec srpanj je u općini Kiseljak bio u znaku proslave rođendana ovoga grada pa je tako Kiseljak bio domaćin sjajne likovne kolonije, svjedočili smo i fantastičnom projektu “Dani Joze Penave” u kojem su sudjelovali i mnogi busovljaci, na jednom od mnogih trgova urađen je sjajan koncert “The Frajli”. I nikome nije smetalo to što je nastupao tamburaški orkestar iz Sarajeva, što su na trgu svirale tri sjajne i popularne vojvođanke. Fantastično je bilo vidjeti pun grad, boraviti na mnogim trgovima i na kraju biti i na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Kiseljak na koju su došli predstavnici mnogih gradova prijatelja, a iz Busovače na istoj se nije nitko pojavio. Upravo taj Kiseljak je potvrda kako se može graditi pozitivna kulturna, gospodarska klima koja se temelji na uključivosti, a ne na isključivosti. Kiseljak koji ima preko 1300 novih stambenih jedinica, 25 kilometara rasvjete i koji je gospodarska lokomotiva Središnje Bosne i to nije slučajno.
Politička isključivost kojoj već dugo svjedočimo u Busovači zapravo je samo odraz jednog neznanja i nedostatka osnovne proeuropske političke kulture u kojoj politički problemi ostaju politički, a ne prenose se na svaki segment života ovoga grada gdje se doslovno ljudi dijele na one koji MORAJU misliti isto i one koji ne daj Bože malo drugačije razmišljaju i na temelju toga se donose odluke koje ne odražavaju veličinu i povijest ovoga grada. U konačnici kao i uvijek račun plaćaju stanovnici ovog grada koji nije ni izbliza iskoristio svoje ekonomske, i tranzicijske potencijale, jer kako zdravim razumom objasniti činjenicu da smo prije 120 godina imali ono što danas nemamo.
Iako vrlo često političari znaju svojatati ovaj grad poput plijena pa ga nazivaju “MOJ GRAD”, na kraju potrebno je podsjetiti iste kako je ovaj grad prošao kroz sukobe raznih vojski i brojne turske feudalne moćnike, prošao je i vrijeme austrougarske uprave, dvije Jugoslavije, a proći će naravno i kroz sve njih uvijek jači i postojani jer to je I MOJ GRAD u kojem i danas žive divni ljudi. SRETAN TI ZATO 650. ROĐENDAN MOJ GRADE.
AUTOR: JK / centralna.ba
