Priznajem, prva ideja za ovu kolumnu bila je navesti likove koje mi muškarci doživljavamo kao PRAVE muškarce. Ono, muške muške. Kad sam počeo sastavljati popis, shvatio sam da je većina tipova na njemu iz svijeta zabave. To me navelo da se zapitam – jesu li nama frajerima, kad je riječ o muževnosti, uistinu uzor glumci? Zapravo, treba li takav uzor biti muškarac koji GLUMI? Je li uloga muškarca koja bi nam bila špranca za ponašanje u stvarnom životu uistinu tekst koji je napisao neki scenarist, a izgovara ga glumac? Treba li onda i naš život imati naslov kao što je “Umri muški” ili “Gladijator”?

Pravi muškarac

Priča kaže da je jedan profesor svoje studente zamolio da opišu dobrog muškarca. Uskoro su na ploči osvanuli: brižan, prisutan, brine se o sebi i obitelji, pomaže, sluša što mu se govori… Zatim ih je zamolio da opišu PRAVOG muškarca. Popis je bio dugačak: jak, probitačan, staložen, samopouzdan, dobro zarađuje, beskompromisan, neumoljiv, uporan, ruši sve pred sobom… Jedan pogled na ploču bio je dovoljan da studenti shvate razliku između “dobrog” i “pravog”.

A ta razlika nama muškarcima nikad zapravo nije bila jasna. Zašto? Zato što nas uče jedno, a od nas traže da budemo drugo. Sve počinje od malih nogu. Tko odgaja nas muškarce? Očevi? Ili majke? “Mi smo generacija muškaraca koju su odgojile žene”, tvrdi Tyler Durden u filmu “Klub boraca” (da, glumi ga isti onaj Brad Pitt kojem se Cosmova novinarka divi baš u ovom broju). I u pravu je – majke nas uče onome što bi dječaci trebali naučiti od očeva. Što je, pogađate, sve češće izvan realne slike. A kad vam otac nije uzor, tada ga pokušavate pronaći negdje drugdje.

Sve je to gluma

Klinci većinu vremena bulje u ekrane pa nije čudno što uzore traže baš ondje. Bruce Willis prvi je koji mi pada na pamet: razočaran životom, autsajder (da, to je ta slika uzora koja nam se nudi), sarkastičan, fizički jak, uvijek sam protiv svih. Bruce je u većini filmova već u sedmoj minuti u potkošulji (koja je prljava dvije minute poslije, po mogućnosti umazana krvlju). Žena ga je ostavila jer #DobarJeAliNije Prisutan. Bruce je dinosaur, vrijeme ga je pregazilo, simpatičan, ali je luzer.

Bruce je slika muškarca koju nam Hollywood nudi kao uzor. Jedini je problem što o milijunima takvih likova nitko nikada neće snimiti ikakav, a kamoli uspješan film. Nije Bruce jedini, tu su i tomovi, bradovi, chrisevi… Na kraju ispada da je Chuck Palahniuk u “Klubu boraca” pogodio u sridu s muškarcem koji se bori između likova koje glume Edward Norton i Brad Pitt. Mi frajeri 21. stoljeća istodobno listamo Ikein katalog i sanjamo o jakom, neobuzdanome muškarcu kakvi želimo biti.

S kao suze. Ili slabost

Ovo je stoljeće posebno naporno: istodobno se od muškaraca zahtijeva da budu jaki, ali i da pokažu svoju nježniju stranu. “Moja žena i moje dvije kćeri doživljavaju me kao princa na bijelom konju”, požalio se na stranicama za pomoć muškarcima jedan američki lik, inače uspješan biznismen. “Ali one ne znaju kako se ja zapravo osjećam, mislim da za to nisu ni spremne. Zapravo, kladim se da bi bolje podnijele moju smrt nego da me vide kako plačem.”

Muške suze… Još jedan veliki tabu 21. stoljeća. Kao, svi podržavamo jedni druge, svi smo brižni i otvoreni, ali malo je žena koje mogu podnijeti muške suze. Jer, uče nas novovjeki učitelji, suze su pokazatelj snage, potvrda da smo dovoljno jaki kako bismo pokazali slabost. Ok, to je istina. Ali istina je i da će većina žena suze shvatiti kao slabost. Jer, ono, muškarci moraju gutati suze. Muškarci moraju biti jaki.

S druge strane, ako im je muškarac privlačan, žene će njegovu bahatost ili bezobzirnost često “prevesti” kao samopouzdanje. Jer to je odlika pravog muškarca. “Jako je seksi kad on donosi odluke”, često čujemo. Granica između samopouzdanja i bahatosti vrlo je tanka, ali postoji. I dobar je muškarac ne prelazi.

Prijatelji stari, gdje ste?

Ako nam očevi više nisu uzor u smislu muževnosti, ako glumci samo glume, tko nam može postati uzor? Jedini je pravi odgovor (osim možda Isus, ali to nije tema ove kolumne ;)) – prijatelji. Ljudi s kojima se družimo. Ljudi iz stvarnog života, a ne iz filmskog. Ljudi sa stvarnim problemima i sa stvarnim rješenjima. Ljudi čije su drame istinske, ljudi koji trebaju vašu pomoć. I koji su spremni uletjeti sa savjetom. Pravim, ne prepisanim iz scenarija kakva blockbustera.

Pivo (ili kava, ili trening, ili roštilj) s prijateljima najbolje je rješenje. To su ljudi koji vas ne osuđuju i ne očekuju da budete netko tko niste. Ljudi koji ne očekuju od vas da budete “najbolja verzija sebe”. Koji će vam i opsovati ako treba i otvoriti vam oči. I, jasno, od vas zahtijevati isto.

Stoga, muškarci, kad sljedeći put organizirate pivo s frendovima, pogledajte tu ekipu oko stola: to su vaši uzori. Sami ste ih izabrali. Ekipa kojom ste se okružili odgovor je na vaše poimanje muškosti. Ne Brad Pitt. Ne Jason Statham. Nego Jura, Stipe i Grga.

Piše: Krešimir Šego