Možda i najbolji tenisač svih vremena osvojio je Roland Garros, a u finalu je bio bolji od iznimno neugodnog Stefanosa Tsitsipasa 4 sata i 12 minuta igre.
Teško je naći te superlative kojima opisati Novaka Đokovića. Teško je razmišljati što je sve osvojio, još teže to sve nabrojati. Teško je ne poludjeti kad vam netko kaže ‘Nole nije najveći’. Teško je, jer argumenata kontra njega svakim je danom sve manje.
I kad ne igra dobro, igra dobro. Znamo, zvuči čudno, ali tako je. Jer ako Stefanos Tsitsipas, fantastični Grk koji bi prema svim prognozama i parametrima još dugi niz godina trebao biti u TOP 10 protiv Đokovića slavi u prvom setu sa 7:6 i 6:2, to znači da bi gotovo pa svakog drugog pobijedio puno lakše i puno uvjerljivije.
I nakon tog drugog seta, svi su pomislili – gotovo je. Nadal ga je ispuhao, pobjeda protiv Španjolca u njegovom domu bila je fizički i psihički preteška čak i za nekog kao što je Đoković. Pa, i on je čovjek od krvi i mesa. Ili?
Nole je poseban. Nole je drugačiji. Nole je stvoren da bi bio šampion. To je jedina istina.
Tsitsipas je vodio sa 2:0 u setovima, ali onda je Nole rekao – dosta. I baš taj gem, onaj četvrti u trećem setu, sve je preokrenuo. Četiri break lopte imao je Nole, Tsitsipas se stalno vraćao. Peti put nije mogao.
Četvrti i peti set odradio je – na rutinu. Zamislite, a riječ je o finalu Roland Garrosa. U četvrtom setu je ključan bio treći gem, onaj u kojem je Tsitsipas mogao do breaka, odnosno gdje je mogao vratiti to što je odmah na početku izgubio servis. No, nije mu to pošlo za reketom, Nole je poveo 3:0, pa 4:0 bez izgubljenog poena, a sve nakon toga bila je – pjesma.
Svi se iznova oduševljavaju Novaku Đokoviću i svemu što on radi na teniskim terenima. Kao da mu svi žele taj pad, kao da svi jedva čekaju da mu kažu ‘Roger je bolji’ ili ‘Rafa je bolji’. Dojma smo kao da i to sam Novak osjeća, a to možda nije najpametnije.
Novak ima crtu Michaela Jordana u sebi. To je ona šampionska crta, ono što se ne uči, s čime se jedino možeš roditi. U nedavnom dokumentarcu posvećenom Chicago Bullsima Jordan je pričao o motivaciji, o onom ‘okidaču’ kojeg je tražio u sitnicama da kasnije može sebi i drugima pokazati kako je najveći i kako je najbolji. Vjerujemo, istu stvar u sebi ima i Novak.
Finale Roland Garrosa završilo je pobjedom 3:2 u setovima za Đokovića. Meč je trajao četiri sata i 12 minuta, a srpskom tenisaču ovo je bio 19 Grand Slam u karijeri.
Velik, veći, Novak Đoković.
