U njemačkom slučaju, ugovor sadrži formulacije poput: “Ako je potrebno, dužni ste raditi prekovremeno” ili “Poslodavac može naložiti prekovremeni rad.” Ako ništa od toga nije navedeno u ugovoru, primjenjuje se dogovoreno redovno radno vrijeme. Ako tvrtka ne radi s elektroničkim bilježenjem vremena, ima smisla zabilježiti prekovremeni rad i dati potvrdu poslodavcu, piše Fenix magazin.
Poslodavac uvijek mora poštivati pravila Zakona o radnom vremenu kada radite prekovremeno. Prema tome dopušteno je najviše osam sati rada dnevno, u iznimnim slučajevima i deset sati rada. Zaposlenici smiju raditi najviše 48 sati tjedno međutim, u pojedinačnim slučajevima 60-satni tjedan također može biti u redu. U tom se slučaju mora osigurati da zaposlenik poslije manje radi – i na taj način nadoknaditi prekovremeni rad. To je regulirano Zakonom o radnom vremenu.
Način na koji se plaća prekovremeni rad nije reguliran zakonom, nego o tome obično postoji odlomak u radnom ili kolektivnom ugovoru. Ako nije moguće nadoknaditi slobodno vrijeme, može se i isplatiti prekovremeni rad.
Prekovremeni se rad može odbiti, no tu se razlikuju dva slučaja.
Ako legitimno odbijete raditi prekovremeno, ništa vam se ne može dogoditi. Tu se primjenjuje takozvana zabrana disciplinskih mjera. Poslodavac ne može nikoga kazniti zbog ostvarivanja njegovih prava. Ako je uputa bila prihvatljiva, odbijanje može, u najgorem slučaju, dovesti do prekida radnog odnosa.
Tijekom skraćenog rada ne možete raditi prekovremeno, a to se od vas ne smije ni tražiti. Tako je zbog toga što se skraćeni rad može prijaviti samo ako u tvrtki nema posla.
