Zločin u središnjoj Bosni je organiziran i isplaniran.

A radi se o zločinima protiv čovječnosti. Mudžahedine se ne smije ni spomenuti. Najprije je etnički sastav u središnjoj Bosni promijenjen.

Veliki broj bošnjačkih prognanika smješta se na ovo područje. Tada Armija BiH predvođena časnicima KOS-a započinje etničko čišćenje hrvatskih područja u središnjoj Bosni. U Travniku je 8. lipnja ubijeno 68 hrvatskih civila i 24 zarobljena vojnika HVO-a. Hrvatska sela i zaseoci su toga dana zbrisani s lica zemlje.

U Maljinama, Bikošima ubijena su 34 Hrvata, u selu Čuklama 18 civila. Većinu tih ljudi ubili su mudžahedini ritualnim odsjecanjima glava. Uslijedili su Brajkovići, Grahovčići, Krpeljići. UNPROFOR je iz Krpeljića 9. lipnja izvukao 7 izmasakriranih civila. Na trokutu općina Zenica-Travnik-Vitez su 8. lipnja uništena sva hrvatska sela. U selu Sušnju je strijeljano 16 hrvatskih civila. U Kaknju su 13. lipnja pale sve crte obrane. Toga dana je ubijeno preko 60 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika. A u selu Jurići i Bradarići likvidirano je 15 hrvatskih civila. Izdvojeni su iz skupine i strijeljani. Tada je majka Anica Jurić ostala bez tri sina, nevjeste i supruga. Sličnu sudbinu doživjela je i Serafina Lauš kojoj su likvidirana dva sina, a još jedan sin i muž su kasnije su poginuli.

Ni za jedan od ovih zločina u općinama Travnik, Zenica, Vareš, Kakanj gdje je u šest dana ubijeno preko 300 Hrvata nitko nikada nije odgovarao.”