1. Uspostava vlasti na državnom nivou je okončana, a na entitetskom nivou provodi se kraju. Čini se kako je zahtjevan projekt opstanka velike koalicije ipak uspio, a kako stvari stoje čini ti će novu vlast u partnerstvu sa strankama iz hrvatskog odnosno srpskog naroda. Kako komentirate tu, moglo bi se reći jednu sasvim novu pojavu na političkim horizontima u BiH, ujedinjena koalicija stranaka je detronizirala SDA i ukinula njenu dominaciju na svim razinama političkog predstavljanja (Predsjedništvo, razina BiH i FBiH)?

Sigurno da je ovo jedan novi momentum u političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, oni su donekle i ustavno primorani, ali po prvi put od rata se dešava da će SDA otići u opoziciju ako gledamo entitetsku vlast u Federaciji BiH, HDZ BiH je van vlasti bio u dva navrata, dok SDA niti jednom. Privodi se kraju proces koji je bio mukotrpan i sigurno najteži za lidera SDP BiH Nermina Nikšića koji je dao najveći doprinos za opstanak koalicije okupljene oko SDP BiH. SDA još uvijek ne želi priznati da su van parlamentarne većine, te da niko ne želi sa njima u vlast, zanimljivo je da su preuzeli HDZ-ovu taktiku borbe za vlast na način legitimnog predstavljanja kroz Dom naroda FBiH i blokadama oslikanog u potpredsjedniku FBiH Refiku Lendi. Mislim da koncept povjerenja, uvažavanja i programskog djelovanja koji je “trojka” prenjela iz Kantona Sarajevo može biti uspješan projekat i na drugim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ćemo fokus sa etnonacionalnih pitanja prebaciti na suštinska pitanja poput ekonomskih pitanja i druge stvarne probleme građana inače ćemo ostati bez građana i Bošnjaka i Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini.

2. Za nešto više od godinu dana biti će održani lokalni izbori u BiH, koliko je realno očekivati da se scenarij o “velikoj koaliciji” stranaka osmorke prepiše i na lokalnim razinama jer poznato je kako se SDA barem u SBK pokazao kao nepobjediv politički faktor? Može li se očekivati novi pristup i na lokalnim razinama?

SBK je kanton sa posebnim režimom i baš taj status omogućava i HDZ-u i SDA-u apsolutnu dominaciju. Činjenica je da je SDA u našem kantonu na zadnjim izborima doživjela dodatni rast što je pomalo neobjašnjiv politički fenomen imajući u vidu da koalicija SDA-HDZ BiH su od Srednjobosanskog kantona stvorili “zadnjebosanski kanton” iz kojeg ljudi bježe glavom bez obzira, jer je životni standard puno niži od onog u Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom kantonu ili Zeničko-dobojskom. Mora se napraviti novi pristup u SBK, ali i u Vitezu kada je u pitanju opoziciono djelovanje, te je potrebno određeno okrupnjavanje opozicije u Vitezu čemu sam bio zagovornik i prije Lokalnih izbora 2020.godine, a što se nije desilo, te su izbori pokazali da je neophodno. Ubjeđen sam da ako detroniziramo politike straha, etnonacionalnu homogenizaciju i odnose unutar vlasti na lokalnom nivou, te pokažemo da možemo biti istinska promjena, vjerujem da će ljudi prihvatiti taj princip kao što se to desilo na prethodnim Općim izborima u BiH.

3. Očito je kako je SDP BiH lider političkog koncepta velike koalicije na višim razinama. Da li u Vitezu razmišljate o tom pristupu te da li teku razgovori između predstavnika stranaka koje su formirale vlast na razini države i entiteta i da li će te kao predsjednik SDP BiH u Vitezu pokrenuti takve konzultacije?

Vrijeme će pokazati koliko smo napravili u sazrijevanju ideje o okrupnjavanju opozicije u Vitezu, ali sigurno da SDP u Vitezu kao jedina parlamentarna stranka opozicije u Općinskom vijeću Vitez mora preuzeti odgovornost da pokrenemo taj proces i svjesni smo toga. Ne bih želio otkrivati detalje koncepta koji bi mogao zaživjeti, ali sigurno da se razgovara o tim temama i pitanjima i to nije tajna, ima još vremena da taj proces dovedemo do željenog rezultata. Lično se zalažem za kreiranje prije svega dobrih međuljudskih i iskrenih odnosa između političkih predstavnika unutar opozicije i mislim da imamo te odnose na zavidnom nivou, te da možemo iskreno i otvoreno razgovarati o svim temama i problemima koje muče naše građane, te zajednički uticati na njihovo rješavanje. Uvijek sam bio optimista i sad sam, jer drugačije ne bih mogao biti društveno-politički aktivan. Vjerujem da će Lokalni izbori 2024.godine donjeti društveno-političke promjene za kojima građani vape. A programska koalicija bi mogla donjeti sasvim novi politički okvir u našoj lokalnoj zajednici što će dovesti do poboljšanja životnog standarda u Vitezu, te rješavanja nagomilanih problema poput komunalne naknade, rasvjete, vode, kanalizacije, loše putne infrastrukture. Vitez zaslužuje da u njemu demokratija dobije stvarne obrise postojanja i pluralizam mišljenja.

Centralna.ba

Nakon što je Vitez ovih dana poprilično okupirao medijski prostor različitim događanjima vezanima za političku scenu ovoga grada za intervju smo zamolili Ivana Vidovića (HDZ1990), bez ikakve sumnje najaktivnijeg “oporbenjaka” ovog grada koji je zahvaljujući svojoj spremnosti da kritizira i javno komunicira pojedinac koji je osvojio najviše glasova na proteklim Općim Izborima 2022. bar kada je u pitanju oporbena scena ovoga grada.

1. Možete li nam ukratko opisati kako ste se odlučili i kada politički aktivirati

U političkom životu Općine Vitez prisutan sam duži niz godina. Kao dio političkog podmlatka aktivirao sam se 2006/7. Nezadovoljan političkim ambijentom i procesima koji su obilježili 2011/12 godinu, ali i iz privatnih razloga povukao sam se iz aktivnog djelovanja. Na posljednjim izborima prihvatio sam biti dio novog projekta s razmišljanjem kako treba pokušati mijenjati stvari, a ne govoriti svi su oni isti jer nisu svi isti.

2. Interesantno je kako ste na proteklim izborima praktično od političkog autsajdera u Vitezu došli do osobe koja ima najveći broj glasova kada je u pitanju bila opozicija u Vitezu

Ja sam rođeni Vitežanin, a uz Ramljake prezime Vidović je najbrojnije u Vitezu. Znaju me ljudi, znaju moju obitelj, roditelje, djedove, bake.

Mi smo radnička obitelj i sve što imamo stekli smo vlastitim radom i zalaganjem. Nikoga nismo prevarili niti smo što ukrali. Komuniciram otvoreno s ljudima, znam što su problemi Viteza i ljudi koji ovdje žive. Bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost ili neki drugi vid različitosti ne postoji osoba u Vitezu koju ne mogu u “oči pogledati”. Volim ljude i svima prilazim otvoreno bez fige u džepu. Mislim i da ljudi, u ovom slučaju birači poštuju takav pristup i to su nagradili.

3. Možete li nam prokomentirati trenutna zbivanja na političkoj sceni i Vitezu kao i činjenicu da se mediji bave određenim političkim pojavama i zbivanjima koja nisu u skladu s onim što su pojedini dužnosnici promovirali na izborima

Vitez kao politička zajednica ne razlikuje se mnogo od drugih sredina. Linija dvije vodeće stranke iz dva naroda ima ekskluzivitet i u Vitezu. Jedni rade kod “svojih” što hoće, a drugi kod “svojih” i na žalost nitko ih u tome ne korigira. Ako se i pojavi netko tko odudara od tog šablona najčešće izgleda kao “posljednji Mohikanac”.

Posljednji glasovi koji dolaze iz ovog oporbenog bloka ukazuju na to da će se ipak određene stvari događati. Rekao bih da se scena usložnjava, a i treba da se usložnjava jer postojeći koncept ljudima nije ponudio mnogo toga dobroga. Štoviše, zloupotrijebljen je od nacionalnih oligarhija kako bi jedne plašili drugima, dok bi oni stjecali bogatstvo širom “lijepe naše i lijepe njihove”. Poštujući sve naše specifičnosti Vitezu treba politika koja će pitati ljude kako žive.

Kada je u pitanju politički proces on je sigurno kod svih aktera okrenut prema lokalnim izborima 2024. i Vitez kao središte političke i gospodarske moći već sad je vidljivo bit će i poprište političke utakmice u kojoj će birači, nadam se, imati napokon izbor između onih koji promoviraju istinski Vitez i njegove vrijednosti te imaju hrabrosti javno diskutirati o svim problemima i onih koji svojom šutnjom i moralno upitnim odlukama i radnjama Vitez su pretvorili u taoca nekoliko političkih osoba.

Vrijednost ovoga procesa je taj što se neće zaustaviti, a u konačnici vjerujem kako ćemo napokon i saznati ono što danas nagađamo o netransparentnom trošenju javnog novca. Osobno, sigurno ne planiram prešutjeti sve one pojave koje su iz bilo kojih razloga neispravne

4. Lokalni izbori su blizu što možemo očekivati kada je u pitanju politička utakmica u Vitezu

Na lokalnim izborima ćemo ponuditi politiku koja će “pitati ljude kako žive”. U tom segmentu već zajedno s mnogim društvenim akterima razgovaramo da ponudimo i programska načela pa da testiramo svakog kandidata uklapa li se u našu viziju Viteza.

Oprostite, možda će netko reći pa ti pripadaš stranci s nacionalnim predznakom. Točno, moj narod treba ono što treba i onaj drugi. Kad budemo odgovorni na toj razini vjerujem da ćemo biti i bolji i uspješniji kao zajednica. Nadmetanja na koja smo naučili nisu nam puno dobrog donijeli.

Ne odričem se nacionalnog ali u mjeri koja je bitna, sve povrh toga je valjanje u tridesetogodišnjem blatu. Poručujem i susjedima koji su u tom pogledu drugačiji od mene, da iskorače, da se ohrabre, da podrže nove ljude.

Takva politika će imati snage ispraviti nepravde i hrabrosti pitati gospodo što je s onom cestom, rasvjetom, zašto nema vode, zašto je grad prljav, zašto pogodujete i lažete?

5. Vrlo jasno i direktno komentirate pojave u politici, javnost vas prepoznaje kao nekog tko ima hrabrosti komunicirati na taj način od kud ta volja i hrabrost

Nekada mi savjetuju da ne komuniciram na tako otvoren način ali ja ne znam drugačije. Ne smatram to nikakvom hrabrošću nego političkom odgovornošću. Svatko treba da pita, da postavlja pitanja i traži odgovore. Naša građanska svijest je spala na komentare na društvene mreže umjesto da tu energiju kanaliziramo u institucionalno djelovanje. Pozivam Vitežane da u tom pogledu djeluju. Nemam oraha u džepu, niti se koga stidim. Svi mi znamo što su naši problemi ako ih možemo komentirati neformalno onda možemo i sa načelnikom, ministrom, vijećnikom, predsjednikom mjesne zajednice. Nevjerojatna je snaga naroda, birača ali to ljudi trebaju shvatiti i prihvatiti. To je koncept koji ćemo ponuditi. Ljudi mogu sve.

Na tom tragu je i pojava novih ljudi na političkoj sceni koje upoznajete ovih dana,  kako smo u pozadini određenih političkih procesa kompletirali veliki broj ljudi koji upravo ovako promišljaju i još uvijek tragamo za onima koji imaju hrabrosti i volje da urade pozitivne promjene u našoj općini bez obzira na sve prepreke koje nam se svakodnevno postavljaju. Poruka za one koji se nadaju kako ćemo odustati i zašutjeti, na njihovu žalost to se neće dogoditi bit ćemo još glasniji i jasniji, to se zove DEMOKRACIJA. Pojedinci su poprilično zaboravili da je upravo to ono za što su se i naši branitelji borili.

6. Imamo li za kraj neku najavu onoga što bi se moglo događati na političkoj sceni u Vitezu

Posve jasno je da više ništa neće biti isto. Imamo kapaciteta formirati cjelovite liste s cijelog područja Općine Vitez. Nećemo pasti na klasično prebacivanje odgovornosti po principu kako bi mi trebali biti odgovorni prema narodu i povlačiti se. Toga više nema, mi smo politički rivali i ponudit ćemo političku utakmicu. Odgovornost je uvijek na onom većem i snažnijem. Komunicirat ćemo otvoreno i nuditi politike koje će značiti promjenu. Nismo strašljivi, nismo kupljeni, nismo ucijenjeni. Imamo odgovornost ponuditi ljudima drukčije politike. U svakodnevnom razgovoru vidimo kako je puno nezadovoljnih. To nezadovoljstvo je i nama bio poticaj. Bit ćemo glas tih ljudi i po njihovoj mjeri ćemo se ponašati.

AUTOR: D.I.

Razgovarali smo s Blaženkom Čečurom, osobom koja je preživjela tragediju na Osmici u Vitezu te ga zamolili za kratak osvrt. Što je to što obiteljima stradalih najviše smeta i da li još uvijek imaju nade da će odgovorni biti privedeni licu pravde.

“Vladajuće političke strukture posljednjih godina se koriste raznim metodama i praksama kako bih zadržali vlast i pozicije na kojima su skoro 30 godina. Ovo govorim kao čovjek koji je preživio pakao viteške “Osmice”, koja je obilježila moje rano djetinjstvo, osjetivši svu golgotu rata. Smatram da mogu i da imam pravo javno govoriti o prvom i najvećem stradanju djece koje se dogodilo i za koje još nitko nije odgovarao. Naši ljudi koji nas predstavljaju spomenik koriste isključivo kao prozor i političku pozornicu. Neću reči da nemaju emociju ali ništa ili vrlo malo je napravljeno za kažnjavanje odgovornih. Preživio sam pakao “Osmice” ali teško preživljavam nepravdu i šutnju hrvatske politike. Ne samo ja, nego sve obitelji koje su pogođene ovim teškim stradanjem. Osmica je najveća mrlja u našoj ratnoj povijesti, a posebno zbog toga što nitko nije odgovarao za isto. Čak se i vrlo rijetko spominje, osim kada su obljetnice i sjećanja. Moja obitelj i ja smo izgubili brata, a ja sam izbjegao smrt s bolnim posljedicama ranjavanja, ali sve to je ostavilo teške rane osobito duhovne i psihičke, kako meni i mojoj obitelji tako i za moj narod, istiće Čečura.

Gledajući 30 godina lutanja i ne reagiranja hrvatske politike prema ovom zločinu barem kod nas nije umanjilo željom da se pritisnu institucije i kazne odgovorni. Mi se još uvijek nadamo kako će odgovorni biti privedeni licu pravde.

Mi nismo izgubili nadu, ali smo umorni od svega, krajnje iscrpljeni, svake godine slušajući jednu te istu priču. Međutim, moram napomenuti kako je sam dolazak i ona topla ljudska gesta kojom se odnosio prema ljudima pogođenih ovom tragedijom i sudbinom od gospodina Cvitanovića koji je izbjegao parade, ne želeći se slikati kod nas radilo osjećaj da postoje drugačiji vrijedni podrške. Sama gesta kojom nije želio koristiti Osmicu u političke svrhe, meni je bio dovoljan. To je bio motiv da se i sam uključim i dadnem svoj doprinos zajednici i narodu, ne dopuštajući nikom da zloupotrebljava tragediju na Osmici. Naš opstanak kao naroda i bolje sutra za djecu i obitelj ne leži u bježanju od istine ili tražeći “obećane zemlje” već da uzmemo sudbinu u svoje ruke i da pokažemo svakome ko ruši ili želi drugačiju politiku od one koja je ispravna da im nećemo dopustiti. Nedopustivo je da žrtva hrvatskog branitelja i čovjeka u Lašvanskoj dolini bude toliko ponižena. Sramotno je da niti jedno ozbiljnije stratište hrvatskog naroda u BiH nije kažnjeno. Tu držim odgovornim cijelu hrvatsku politiku koja se pokazala ili nesposobnom ili ih to ne zanima. Vjerujem kako će doći vrijeme da se i te stvari promijene, istiće Čečura.

Centralna.ba

Vatikanski mediji su u povodu 10. obljetnice izbora za Papu, koja se slavi 13. ožujka 2023., objavili razgovor sa svetim ocem Franjom.

„Prvo što mi dolazi na um jest da mi se čini kao da je to bilo jučer…“. To je prva misao koju je papa Franjo rekao u razgovoru o desetoj obljetnici početka njegova pontifikata. Deset godina proživljenih u „napetosti“ – kaže Papa – u vremenu koje je važnije od prostora i u kojemu su se izmjenjivali susreti, putovanja, lica mnogih ljudi.

Na pitanje što želi podijeliti sa svijetom u prigodi tog važnog trenutka za njegov život i njegovu službu, Papa odgovara: Vrijeme pritišće… žuri. I kada želiš uhvatiti danas, to je već jučer. Ako pak želiš uhvatiti sutra, još ga nema. I ti se nalaziš u toj napetosti jednoga danas koje je jučer, a nije sutra. Živjeti tako novost je. Mislim da je proteklih deset godina bilo tako: napetost, život u napetosti.

Od tisuća audijencija, stotina posjeta biskupijama i župama te od četrdeset apostolskih putovanja u svaki kutak svijeta, Papa u svom srcu čuva točno određenu uspomenu. Naziva ju „najljepšim trenutkom“. Riječ je o susretu na Trgu svetoga Petra sa starijim osobama, odnosno o audijenciji s bakama i djedovima iz cijeloga svijeta, održanoj 28. rujna 2014. godine.

Starije su osobe mudrost i mnogo mi pomažu. I ja sam star, zar ne?

Bilo je i ružnih trenutaka, a svi su vezani za strahote rata. Najprije posjet vojnim grobljima u Redipugli i Anziju, komemoracija iskrcavanja u Normandiji, zatim molitveno bdjenje za sprječavanje rata u Siriji, a sada okrutnost koja se živi u Ukrajini već više od godinu dana.

I mislim na majke koje dobiju pismo u kojemu piše: „Gospođo, čast mi je reći Vam da ste majka heroja. Ovo je medalja“. Pismo, medalja, ali sina nema.

On, biskup koji je došao s kraja svijeta, nije očekivao da će biti Papa koji vodi opću Crkvu u vrijeme trećega svjetskog rata.

„Nisam to očekivao… Mislio sam da je Sirija poseban slučaj, jedinstven, ali onda je tu bio Jemen, tragedija Rohingya u Mjanmaru. Ali, iza ratova stoji industrija oružja, to je đavolski.

Pritom je Papa ponovno spomenuo stručnjaka koji mu je rekao da kad se godinu dana ne bi izrađivalo oružje, nestalo bi gladi u svijetu.

Boli me kada vidim mrtve, mladiće – bilo Ruse bilo Ukrajince, ne zanima me – koji se ne vraćaju. Teško je to podnijeti.

Jorge Mario Bergoglio stoga nema dvojbi oko toga što zatražiti od svijeta kao dar za tu važnu obljetnicu: „Mir, potreban nam je mir.“

Posljednje je misli Papa usmjerio snovima od kojih se – kako uvijek govori – nikada ne smije odustati jer su usko povezani sa sjećanjem za budućnost.

Tri su Papina sna; za Crkvu, za svijet i za one koji upravljaju svijetom, san za čovječanstvo: Bratstvo, suze, osmijeh… Ljudsko bratstvo, svi smo braća, valja ponovno uspostaviti bratstvo. Osim toga, naučiti ne bojati se plakati i smiješiti; kada čovjek zna plakati i smiješiti se, to je osoba koja čvrsto stoji na zemlji, a njezin je pogled upravljen prema horizontu budućnosti. Ako zaboravimo plakati, nešto nije u redu. Ako zaboravimo smiješiti se, to je još gore.

Papa Franjo je na kraju zahvalio i uputio svoj blagoslov svima koji putem valova Vatikanskoga radija slušaju njegov glas na svim geografskim širinama i koji mu u ovim trenutcima šalju poruke s čestitkama, objavio je Vatican News, a prenosi međugorje.info.

Za komentar cjelokupnog postizbornog procesa pitali smo i predsjednika HDZ1990 Antu Bilića.

“Nismo opterećeni sudjelovanjem u vlasti jer to ni u proteklom periodu nismo bili, djelujemo samostalno kao koalicija HDZ 1990-HSP BIH i HB sa dva zastupnika u Županijskoj skupštini Središnje Bosne i jednim zastupnikom u Parlamentu F BiH.

Treba napomenuti kako je HDZ1990 je u proteklom mandatnom periodu bio prekretnica za uspostavu vlasti u županiji Srdišnja Bosna”.

Bilić je prokomentirao i odnose u samom HNS-u

“Ako gledamo ono na što se HDZ BiH kroz takozvani HNS stalno poziva, legitimni predstavnici su one stranke koje imaju većinu u Domu naroda P F BiH, odnosno u klubovima naroda u Domu naroda P F BiH.

Za mene osobno i uvažavajući i to i takvo gledište legitimni predstavik bošnjaka je SDA sviđalo se to kome ili ne.

To je naravno kao i sve do sada HDZ BiH izigrao, ali postavljam pitanje tko će odgovarati za ovaj presedan kada se isto preglasavanje desi Hrvatima u tom istom domu u budućnosti.

Moje mišljenje o HNS je opće poznato i više je suludo i neozbiljno tu tvorevinu HDZ BiH i Dragana Čovića nazivati bilo kojim imenom nego najvećom štetočinom Hrvatskog naroda.

To je nažalost skupina političkih stranaka koje ne postoje čiji predsjednici su izabrani prije nekih dvadeset i više godina i imaju još uvijek u svom džepu  pečat stranke koji je jedini potreban da bi ste služili HDZ BiH i Draganu Čoviću koji će vama i tim i takvim ipak zadovoljiti osobne interese, čak će neki biti imenovani i kao ministri ili pomoćnici ministara u BiH. 

Zauzvrat, ti i takvi podobnici provode politiku širenja mržnje prema drugima i optužujući druge za neuspjeh i nestajanje naroda a pod plaštom HNS a provode politiku parazitskog hrvatstva, moralne i kulturne  zapuštenosti, zaglupljivanja naroda da svi moraju biti HDZ BiH Jednako HNS.

To je u biti politika zaljubljena u samu sebe  koja je lišena svake samokritike , politika koja je nastala s ciljem da mala grupa ljudi izrabljuje cijeli narod.

Ja nikada neču biti dio te i takve politike i od predsjedništva HDZ 1990 ću i ovaj put jasno tražiti izlazak iz HNS koji neuvažava ni svoje deklaracije koje donosi jer se i one već sutradan kose s njihovom nezdravom politikom.

Mi iz Središnje Bosne to i tako lažno hrvatsvo nećemo poštovati niti uvažavati i vjerujem da će i predsjedništvo HDZ 1990 konačno donijeti pravu odluku kada je u pitanju HNS.  

Važno je naglasiti i kako nitko, baš nitko iz tog HNS-a ne pozove HDZ 1990 na razgovore oko barem minimalne suradnje u interesu naroda je stvar koja je prelila čašu i mi kao stranka barem kada je u pitanju Sredipnja Bosna ćemo naći načina kako tome politički kvalitetno odgovoriti” stoji u izjavi predsjednika HDZ1990 Ante Bilića.

Centralna.ba

Umjetnički voditelj folklornog sastava HKD-a “Napredak” podružnica Busovača, Ivan Križanović je gostovao u emisiji “Sitan kamen do kamena” radio postaje Mir Međugorje.

U prvom dijelu intervjua je govorio o osobitostima tradicijske kulture Hrvata Busovače, o ljubavi prema očuvaju tradicije i identiteta te bogatstvu onoga što su nam u naslijeđe ostavili naši stari. Poslušajte prvi dio intervjua, a nastavak će biti uskoro.

U nedavnom intervjuu ua naš portal centralna.ba predsjednik Stranke demokratske akcije u Središnjoj Bosni Asim Mekić je izjavio: “Pošto smo stranka s većinom mandata ministar iz reda srpskog naroda treba da bude predložen od strane SDA”. Ova izjava rezultirala je velikim interesom medija i javnosti, a prošloga tjedna je ministar u Vladi te tajnik ŽO HDZ BiH ŽSB Bojan Domić kazao kako vjeruje da pozicija ministra iz reda srpskog naroda neće biti kamen spoticanja, te je u svojoj izjavi, komentirajući navedeno mjesto u Vladi ŽSB rekao: “To su već spinovi određenih krugova koji nemaju čak veze ni sa SDA. Netko pokušava napraviti problem između HDZ-a i SDA. Niz ciklusa to nije bio problem, ministra iz reda srpskog naroda predlagao je HDZ uz suglasnost SDA. Vjerojatno ista formulacija ide i dalje”.

Asima Mekića je u svojoj kratkoj izjavi za portal viteški.ba ponovio i rekli bi još više zaoštrio stavove svoje stranke u odnosu na dosadašnjeg koalicijskog partnera. Izjavu prenosimo u nastavku:

1. Molimo Vas da za čitatelje portala viteški.ba pojasnite Vašu poziciju kada je u pitanju popunjavanje Vlade ŽSB, konkretno imenovanje ministra iz reda srpskog naroda te kako tumačite navod da se radi “o spinovima koji nemaju veze sa SDA” iako ste Vi kao predsjednik SDA u Središnjoj Bosni sami dali izjavu. Kada je u pitanju imenovanje Vlade ŽSB ono je propisano Ustavom i zakonima ŽSB, tako da Vladu čini premijer i 8 ministara – 4 iz reda bošnjačkog, 4 iz reda hrvatskog i 1 iz reda srpskog naroda.

U sadašnjoj, još uvijek aktualnoj Vladi SBŽ, ministre iz reda bošnjačkog naroda predlagala je SDA, i HDZ se tu nije uplitao u prijedloge, a ministre iz reda hrvatskog naroda je predlagao HDZ također bez miješanja SDA. Tično je da je ministar iz reda srpskog naroda bio predložen od strane HDZ-a, ali nije mogao dobiti „prolaz“ bez suglasnosti SDA. Ovo ili slično je bilo i u proteklim mandatima. Ovaj put SDA traži da predloži ministra i to bez saglasnosti HDZ-a, to jest kao što predlaže i Bošnjake, a sve imajući u vidu izborni rezultat. SDA ima 11 zastupnika u Skupštini ŽSB i bez nas se Vlada ŽSB ne može formirati. Isto tako, DF sa svoja 2 zastupnika će nam dati podršku, tako da je to 13. Još preciznije rečeno, pošto je DF „multinacionalna“ stranka, imaju zastupnicu u Skupštini ŽSB iz reda hrvatskog naroda, od nas traže da predlože ministra iz reda srpskog naroda, što se nama čini logičnim i opravdanim, i to ćemo i podržati.

2. Također, molimo Vas da u praktičnom smislu pojasnite što znači Vaš navod iz ranijeg intervjua: “Slijede i općinski izbori i sigurno u svim općinama gdje SDA bude imala kapacitet ova stranka će naći novog koalicijskog partnera iz reda hrvatskog naroda, a to neće biti HDZ BiH”?

Istina je da sam rekao, i tu nema nikakvog spinovanja, da ćemo na sljedećim, općinskim izborima tražiti i podržati novog koalicijskog partnera iz reda hrvatskog naroda. Sve pozicije koje sada pripadaju HDZ-u ostale bi i dalje na raspolaganju hrvatskom narodu, ali iz neke druge političke stranke. Da budem još precizniji: tamo gdje HDZ ima „apsolutnu vlast“ u Kreševu, Kiseljaku i Vitezu, sve drže u svojim rukama. Svi direktori javnih poduzeća, ustanova i institucija su iz reda hrvatskog naroda, a u svim općinama gdje su načelnici Bošnjaci, i gdje SDA ima većinu, to nije tako. To je podijeljeno ravnomjerno, imajući u vidu popis stanovništva i izborni rezultat. Ovo nije spin niti je ovo neka prijetnja. Ovo je samo odgovor HDZ-u na njihove poteze. Jednostavno, ukoliko ne budemo partneri na federalnom i županijskom nivou, onda nećemo biti ni na općinskom, što bi moglo imati negativne posljedice, i što niti u jednom slučaju ne želimo. Nije do nas. Vjerujte da ovo traže u svim općinskim organizacijama gdje SDA ima kapacitet da provede naprijed navedeno.

3. Kao dvije županije s posebnim statusom HNŽ i SBŽ vrlo pažljivo se pristupalo prilikom formiranja vlasti u ta dva prostora, što je praktično značilo kako su isti partneri činili vlast u te dvije županije. U svom intervjuu ste i najavili kako će to i ovaj put biti logika koju će koristiti SDA. Što u praktičnom smislu to može značiti ukoliko se u HNŽ-u vlast formira bez SDA? Hoćemo li ovdje imati vladu u “tehničkom mandatu”, zapravo cijeli mandat?

Treće pitanje se odnosilo na uvezanost ŽSB i HNŽ kao županije sa posebnim režimom, jer se vlade imenuju dvotrećinskom, a ne natpolovičnom većinom, a nekada su se i zvale županije sa posebnim režimom. Tu i vidim nekakvu povezanost jer je suština Federacije upravo u ova dva prostora, a u svim drugim županijama jedan od konstitutivnih naroda je dominantan. Prema tome, ukoliko bude problema u ovom smislu moguće je da postojeća Vlada u našoj županiji ostane na duži period, što ne bi bilo dobro. Još jednom da kažem: na nivou Federacije BiH SDA ima većinu u Klubu Bošnjaka. Imamo podršku jednog izaslanika iz reda DF-a, što je ukupno 13 izaslanika. Takozvana osmorka ima ukupno 10 što znači da ne mogu ni predložiti predsjednika/potpredsjednika Federacije BiH, a koji treba da predlože premijera za imenovanje Vlade Federacije BiH. Apsurdno je od SDA tražiti podršku za nešto što u startu nije moguće i za što nemaju pravo ni zakonsko uporište stoji u izjavi predsjednik KO SDA Asima Mekića za portal viteski.ba

Centralna.ba

Nema nevinih u ludnici, u tom smislu ja nisam iznimka. Među BBB-ovcima sam persona non grata jer sam i fizički bio uz Mamića i čak ga fizički štitio nakon onog atentata u kojem je bio ranjen. Hajdukovcima sam personifikacija nekog Mamićeva zla zbog čega ne smijem nenaoružan proći ispod Svetog Roka. Za Mamića sam izdajnik, ali u njegovoj interpretaciji granice izdajništva su vrlo rastezljive. Premda je izdao zakone svoje zemlje kada je pobjegao preko granice, nakon toga nije imao problema da ostane u statusu Dinamova zaposlenika i prima plaću sve do 15. ožujka 2021. kada mu je potvrđena pravomoćna presuda…

Prošlo je petnaestak minuta prije nego što se Krešimir Antolić opustio i razmahao u razgovoru za Jutarnji. Iako ste na mostarskoj Mamićevoj presici mogli čuti da Antolić pumpa Krušelja, otprilike uigran smo tandem kao Oršić i Petković, stvarnost je cijelo ovo vrijeme bila malo drukčija.

Službeno smo se upoznali u nedjelju ujutro, ovo je naš prvi razgovor licem u lice, a prethodno smo komunicirali gotovo pa subliminalnim porukama. Ja bih mu u Jutarnjem napisao da je preparirani Mamićev murjak, a on bi mi WhatsApp porukom poslao uvrijeđenu litaniju u kojoj odgovara da nisam baš posebno inteligentan i da je, osim toga, on dinamovac od rođenja te usput diplomirani kriminalist. Na sljedećim stupcima otvorili smo sve aktualne Dinamove teme.

Ronald Gorsic/Cropix

Kada i zašto suradnja s Mamićem postaje neprihvatljiva? Je li prijelomnica bio neki izoliran slučaj transfera, ugovora, rizik da kao član uprave potpisujete nešto što možda podliježe kaznenom progonu?

– Mamić je do kraja 2015. godine i formalno i stvarno vodio Dinamo. Onda je zbog toga što drugačije nije mogao izaći iz istražnog zatvora, zbog početka drugog postupka protiv njega i drugih, podnio ostavku i postao savjetnik kluba. Tada, početkom 2016. godine, formirana je uprava koju je vodio Tomislav Svetina i u kojoj su se nalazili Matej Škegro, Vlatka Peras, Amra Peternel i ja. Do 16.03. 2021. Mamić je bio savjetnik kluba, a to je prestao biti zbog pravomoćnosti presude protiv njega i drugih u prvom postupku. Rekao bih da je tada počeo suštinski sukob između nas. Do tada sam akceptirao presumpciju nevinosti koju podrazumijeva nepravomoćna presuda kao temelj nekakvog njegovog utjecaja, uvažavajući sve dobre stvari koje je klub pod njegovim vodstvom napravio. Iako, osobito u operativnom, svakodnevnom smislu, njegov utjecaj je bitno oslabio. Ali ključne dijelove sportske politike on je i do tada želio usmjeravati i imati na njih presudan utjecaj. Smatrao sam da je pravomoćnošću presude nestala i zadnja legalna i zakonita mogućnost da tada već i pravomoćno osuđena osoba upravlja sportskim i poslovnim procesima kluba. Kada je k tome u studenom 2021. odbijena tužba, koju su braća Mamić uputila Ustavnom sudu RH, bilo mi je jasno da Dinamo treba dalje ići svojim putem, bez Zdravka Mamića.

Zašto se taj proces odvija kao agonija u trajanju od više godina?

– Zato što Mamić smatra i vjeruje da je vlasnik Dinama. On nije mogao niti tada, a kako vidimo iz njegovih recentnih monologa niti sada, prihvatiti ovo što sam rekao. On se čak u zadnjem nastupu zaletio pa je čitao neke članke iz Zakona o trgovačkim društvima. Moguće je da u svom paralelnom svijetu smatra kako ima većinski paket Dinamovih dionica. Zato imamo ovo što imamo zadnjih mjesec i pol dana u javnosti, a više od godine dana u stvarnosti. Kada još ovo što sam rekao stavimo u kontekst pokretanja istrage zbog slučaja Varga protiv njega i još dvoje bivših i sadašnjih članova vodstva kluba, sve to nakon 4 godine od događaja, pa stavimo u kontekst zahtjeve upravi oko dovođenja trenera i igrača kojima bi se financijsko poslovanje kluba opteretilo milijunima eura, onda su moj put i moje protivljenje njegovim pokušajima jasni. Nisam i ne želim biti dio Dinama kojim će upravljati pravomoćno osuđena osoba koja bi o svemu odlučivala, a odgovarali bi potpisnici, od kojih sam jedan i ja.

Ronald Gorsic/Cropix

Na posljednjoj presici Mamić vam je zalijepio etiketu izdajnika optužujući vas između ostalog za uzimanje mita u vrijednosti 300 tisuća eura?

– Već sam rekao da je sve što je Mamić iznio u svojem monologu laž, pa tako i ovo o 300 000 eura, kao i optužba za moje podnošenja kaznenih prijava protiv Ivana Mijača, Tamare Despot, članova Skupštine ili oko mojeg navodnog maltretiranja zaposlenika. Ako je netko nekoga izdao, onda je on izdao mene svojim ponašanjem, prljavom kampanjom koju vodi protiv mene, moje djevojke Ive Cigrovskij koja je došla u klub prije mene, brata Tomislava, a po novome i njegovog sina. To je dno dna, ali kako sam rekao, u to njegovo blato se neću spuštati. Način mojeg života, moje osobne financije i imovina su lako provjerljivi. Već sam rekao da živim u stanu kupljenom na višegodišnji kredit moje djevojke. Imam tri kredita u banci i sve je to lako provjerljivo. Neka provjere oni kojima je to posao ako tamo još ima netko ozbiljan tko vjeruje tom čovjeku. A kada već spominjete presicu – nevjerojatna je spoznaja da su tamo bile tri nacionalne televizije iz Hrvatske, i da je jedna od njih HRT kao javna televizija te da su snimile preko sat i pol vremena luđačkog ponašanja jednog čovjeka koji ni po čemu ne bi trebao biti relevantan u javnom životu. I kao vrhunac svega, još nisu mogli postavljati pitanja. To je poraz civilizirane Hrvatske.

Možete li biti alternativa Mamiću ako ste kompromitirani tijekom godina zajedničke suradnje? Jeste li se u ovaj rat upustili kao eksponent nekog igrača iz sjene, imate li moćnog zaštitnika?

– Načelno sam svakako kompromitiran. Došao sam u klub 2013. i znao sam iz javnosti kakav je Mamić – i divlji, i često neciviliziran i da je svojim ponašanjem privatizirao klub koji nije njegov. Već dolaskom u takvo okruženje i pod takvo vodstvo sam se kompromitirao. Međutim, ne smatram se konkretno kompromitiran jer su on i ostali osuđeni i optuženi za dijelove poslovanja od 2002. do kraja 2015. godine, kada ja nisam bio niti potpisnik dokumenata, niti osoba ovlaštena za zastupanje niti sam bio upoznat s poslovnim procesima, osobito transferne politike. Od ožujka 2019., kao dio tročlane uprave, ja sam drugi potpisnik u ime kluba i mogu reći da sam odgovoran. Alternativa? Nisam niti to želim biti. Ja sam u ovu situaciju napada na mene i meni bliske osobe uveden radeći svoj posao člana Uprave za koji imam ugovor do 31.05. 2025. Pokušalo me se staviti u kontekst nečijih interesa, nekih grupacija, menadžerskih agencija … Čak su izmislili da sam organizirao otvaranje agencije za prodaju igrača. Da nije ozbiljna situacija, bilo bi smiješno.

Ronald Gorsic/Cropix

Kako izgleda pogled insajdera u retrovizor, na Mamićeve kriminalne operacije u kojima je klub oštećen za stotine milijuna kuna? U klubu ste već desetak godina, je li moguće da niste znali ili barem sumnjali da novac “dobiva noge” i prije nego što su na dnevni red došle ove po Mamićevu diktatu napuhane menadžerske provizije u posljednjih nekoliko prijelaznih rokova?

– Odgovorio sam vam: nisam bio dio procesa odlučivanja oko transfera sve do 2019. pa nisam niti mogao imati informacije o mogućem muljanju. No, jedan od bitnih elemenata napada na mene i jest taj što nisam htio sudjelovati u provođenju Mamićevih ideja jer sam kao potpisnik imao pravo sumnjati da se iza kulisa krije potreba za nekom njegovom financijskom koristi.

Što očekujete sljedećih dana i tjedana? Stječe se dojam da vašu stranu tiho podržava politika, ali postoje signali da traje potraga za trećim čovjekom, nekim budućim frontmanom Dinama? Što znate o tome?

– Nisam dio nikakvih političkih lobija, niti sam član neke političke strane da bih imao dubinski uvid u stavove političkih aktera u državi, tako da ne znam ništa o mogućoj trećoj osobi. Mogu pretpostaviti da podršku politike ima svatko tko je suprotstavljen onima koji smatraju da je legalno i legitimno da zastupaju stavove pravomoćno osuđene osobe, koja je još k tome bjegunac od svoje države. Civilizacijsko je pitanje da u jednoj zemlji Europske unije, najvažnijim sportskim klubom upravlja netko nelegitiman, koji želi imati presudnu kontrolu financijskih tijekova vrijednih 60–ak milijuna eura godišnje.

Ronald Gorsic/Cropix

Koliko je za rasplet cijele priče bitan projekt izgradnje novog stadiona? Kako dugo Dinamo uopće može računati na Uefinu licencu za igranje europskih utakmica na ovoj ruševini od Maksimira?

– Poznato je da je stadion u lošem stanju, sa zatvorenom istočnom tribinom. U tijeku je postupak licenciranja za iduću sezonu, licencu izdaje Hrvatski nogometni savez. Nadam se da će tu biti sve u redu. Izgradnja novog stadiona je ključno strateško pitanje za budućnost kluba i bez toga Dinamo neće moći ići naprijed. To je sigurno. Kao član radne skupine kluba za izgradnju stadiona i razgovore s gradom smatram da sve ide u dobrom pravcu, i da su pod zajedničkim nazivnikom svi – i gradska vlast i državna vlast i nogometne organizacije, dakle HNS i UEFA. Definitivno smo u situaciji da svi zajedno pitanje stadiona, ne samo u Zagrebu, možemo riješiti.

Nekoliko puta ste naglasili da nemate ambiciju biti sljedeći Mamić? Kakvi su vaši planovi u klubu?

– Rekao sam i kod toga ostajem – član Uprave je najviša pozicija na kojoj želim biti u Dinamu. Imam mandat do 2025. godine i želim da nastavimo graditi klub u smjeru financijske stabilnosti, rasta broja članova, povećanja varijabilnog dijela prihoda. Uprava na čelu s Vlatkom Peras je u zadnje četiri godine napravila 225 milijuna eura prihoda i tri godine zaredom smo u porezu na dobit. Dvije tvrtke u klupskom vlasništvu i klupska zaklada posluju pozitivno i s dobiti. Uz stabilan sportski sektor i struku, ovo su sve elementi s kojima treba nastaviti i koji čine uspješan klub. I u ovim otežanim okolnostima imamo stabilan sustav donošenja poslovnih odluka, predsjednica Peras, članica Uprave Peternel i ja svaki dan radimo zajedno i donosimo poslovne odluke u svim segmentima kluba. A što se mojih osobnih planova tiče, nemam problem u budućnosti maknuti se u korist zdravih, kvalitetnih kadrova. Ali ovima iza kojih stoji Mamić i njegova politika se ne mičem i do zadnje sekunde ću raditi svoj posao.

Ronald Gorsic/Cropix

Kakav je vaš odnos s navijačima u kontekstu nekih prethodnih nesporazuma? Optuživali su vas da ste sastavljali crne liste?

– Ja sam u kontaktu s navijačima svaki dan i mislim da ako ne mogu pomoći niti ne odmažem. U klub sam došao u trenutku kada je protiv Dinama pokrenut trostupanjski postupak zbog rasizma, koji je naposljetku imao realne izglede završiti isključenjem Dinama iz europskih natjecanja. Naime, UEFA je smatrala da je uzvik “Mamiću cigane odlazi iz svetinje”, rasizam. Koristio sam sve zakonske mehanizme da one koji rade nered i tu vrstu ponašanja isključimo sa stadiona. I tu se stvara taj naziv “crne liste”. To je mjera isključenja sa stadiona, a uporište za to i danas postoji u Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, u dijelu koji govori o saznanju za ranija protupravna ponašanja. Da li je to bila represivna metoda? Da. Je li to dobro? Nije, kao što nije niti jedna represija. Tada sam smatrao da štitim interese kluba i da je to loša varijanta koja je ipak bolja od izbacivanja Dinama iz natjecanja. Kasnije, od 2016. nadalje sam napravio prve korake približavanja kluba i navijača, izgradio sustav komunikacije s njima i ovu i prošlu sezonu je momčad imala punu i jaku podršku s tribina. Nemam neposrednih kontakata s predstavnicima grupe već preko dvije godine i to me ne smeta. Nije mi važno što o meni misle, važno je da momčad na terenu ima njihovu podršku i da svojim ponašanjem ne ugrožavaju klub.

Statut kluba je točka oko koje se lomi puno stvari? U njemu opravdanje za svoje postupke danas pronalazi i većina u Skupštini i predsjednik Barišić s većinom u IO-u. Navijači godinama agitiraju za promjenu Statuta tako da dopusti demokratizaciju Dinama, izbore itd? Što u tome smislu treba poduzeti da klub za početak zdravije prodiše?

– Činjenica je da je Statut je usklađen sa Zakonom o udrugama. Druga je činjenica da on ne omogućava sudjelovanje većine članova u odlučivanju, jer većina niti ne sudjeluje u upravljanju klubom. Već prije su bili prijepori oko toga da je to zatvoreni sustav upravljanja, u kojem jedni biraju druge. I to nije dobro, i ljudi oko mene znaju da je to moj stav već nekoliko godina. Kao što znaju da nisam za sustav “jedan član, jedan glas”. Ali jesam za drugačije kriterije odabira članova upravljačkih tijela, da jedan dio tih tijela bude predmet izbora svih članova. Ovaj postojeći Statutu nije valjan zbog oprečnih rješenja koje ima u svojem sadržaju ali i zato što nije usklađen sa Zakonom o sportu. Samo primjer – iako u statutu jasno piše da Upravu imenuje i razrješuje izvršni odbor, za što je temelj u Zakonu o udrugama, Nadzorni odbor kluba to tumači dijametralno suprotno, dovodeći u zabludu javnost i članove kluba. I stvoren je kaos. Statut nije namijenjen da svojim sadržajem radi podjele i stvara pravnu nesigurnost. I zbog svega toga ga treba mijenjati.

Ronald Gorsic/Cropix

U perspektivi, veće pitanje od Statuta jest može li Dinamo uspješno funkcionirati kao udruga građana. Treba li klub privatizirati? Kada bi se u tako što krenulo koliko bi uopće koštao Dinamo?

– Svojedobno, prije 6-7 godina, klupsko vodstvo je donijelo odluku o pokretanju privatizacijskog procesa. Tada je klub procijenjen na 30-ak milijuna eura. Proces ja zaustavljen zbog toga što nije bilo sakupljanja OIB-a članova, pa se nisu mogla personalizirati njihova vlasnička prava. Jedan od poslovnih modela svakako jest privatizacija, transparentna i sa zdravim kapitalom. Mislim da takva odluka treba biti predmet odlučivanja svih članova, takvu stratešku odluku ne smije donijeti uski krug ljudi.

Iz vašeg upravljačkog iskustva, što bi trebali biti prioriteti kluba u sljedećih desetak godina? Ima li za Dinamo mjesta u reformiranoj Ligi prvaka koja prerasta u elitni klub superbogatih? Koliki je realni proračun, kako ga puniti, gdje ima prostora za rast itd?

– Prioritet broj jedan treba biti novi stadion. On je ključno pitanje za budućnost kluba jer bi njegova izgradnja omogućila povećanje prihoda kluba van onoga koji dolazi iz prodaje igrača i igranja europskih natjecanja. Danas je to 80% klupskih prihoda, a stadionom bi se povećale mogućnosti povećanja različitih vrsta prihoda i klupske financije ne bi toliko bile izložene sportskom rezultatu i transfernoj politici. Na to treba nadodati proširenje kapaciteta nogometne škole, klub ima potencijal rasta. Svakako ostvariv cilj jest i treba biti igranje u Ligi prvaka od sezone 2024/2025., jer će donijeti dugoročnu stabilnost, bez nužne prodaje igrača prije vremena.

Ronald Gorsic/Cropix

Što će se događati s Dinamom ako usprkos svemu na koncu pobijedi Mamićeva struja?

– Mislim da bi to bilo loše za klub i da bi se progres u kojem smo bili zaustavio i vratio nas nazad. Preuzimanje kluba od takvih ljudi ugrozilo bi i potencijal kluba i njegovu percepciju da funkcionira transparentno i zakonito. Isto tako mislim da i Vladi i gradskoj vlasti ne bi bilo prihvatljivo dati ozbiljan kapital i vrijedno zemljište u ruke ljudima iza kojih stoji čovjek koje je sve koji su za stadion nazvao slučajevima za psihijatriju.