Poskupljenja itekako osjete i studenti, pa je njihov životni standard uslijed enormnih poskupljenja znatno niži nego na početku studija. Sada je do akademske titule moguće doći, osim učenja i zalaganja, samo uz velika financijska odricanja roditelja, piše N1.

Na početku studija 200 maraka za džeparac bilo je sasvim dovoljno za život studentice Sarah iz Goražda. Za smještaj u studentskom domu Bjelave plaća 180 maraka za trokrevetnu sobu. Dakle, 380 KM mjesečno bilo je dovoljno za standardan studentski život. Sada nije tako. Sarah, kao i brojni drugi studenti, rješenje je pronašla radeći honorarni posao.

Sarah Bešlija, studentica:

”Kada sam tek krenula na fakultet za 20-25 KM mogla sam mnogo više da kupim. Sada mogu samo dvije-tri stvari i to je žalosno što smo dovedeni u ovu situaciju. Većinom studenti rade honorarne poslove kako bi mogli sebi priuštiti ono što žele i što im treba, a što je zapravo osnovno”.

Džeparac od 200 KM je sada nedovoljan jer sa šest i po maraka dnevno studenti ne mogu pokriti niti troškove hrane. Jedan hamburger i kava i novac za taj dan je potrošen. Jasno je da u takvim okolnostima za izlaske i druženja nema mjesta. Dakle, za najskromnijeg studenta koji se odrekao društvenog života i ima slabu ishranu mjesečno je potrebno 400 KM.

Aldin Mešan, student:

”Znatno se osjeti razlika po studentskim džepovima. Naprimjer samo za pekare ogromne su razlike i vidljivo je to, sada se iz studentskog džeparca za osnovne stvari izdvaja puno više. U posljednje dvije godine studenti se većinom odluče za studentski dom jer cijena sve govori. Za 230 KM koje izdvajate imate smještaj, obrok i sve što je potrebno jednom studentu”.

U slučaju da student ne boravi u studentskom domu troškovi su osjetno veći. Stanovi se sada iznajmljuju od 400 KM do čak 700 ili 800 KM. Novca za putovanja, posjete institucijama kulture, kupovine knjiga i sve ono što bi trebalo činiti život svakog studenta imaju samo neki.

Berina Šljivo, studentica:

”Za jednog studenta na mjesečnom nivou potrebna je prosječna plaća jedne osobe koja ima stalno zaposlenje. Svi mi, ne baš svi, ali postoji mogućnost stipendije. No, i stipendije nisu dovoljne da pokriju naše željene troškove. Ako želimo da putujemo, da idemo na kongrese, moramo da ušparamo novac ili da radimo honorarne poslove kako bismo sebi osigurali taj ”luksuz”.

Tako uslijed svih poskupljenja umjesto da jedino razmišljaju o narednom ispitu, mnogi bh. studenti računaju koliko novca imaju za naredni obrok.

Jutros je u Bosni i Hercegovini pretežno oblačno vrijeme.

Temperature zraka u 07 sati (°C): Sokolac -3; Gradačac -2; Jajce, Sarajevo, Tuzla -1; Prijedor 0; Banja Luka 1; Široki Brijeg 2; Trebinje 3; Mostar 5; Atmosferki pritisak u Sarajevu iznosi 942 hPa, na normali je i lagano opada.

Bioprognoza: Biometeorološke prilike su nepovoljne u Bosni, u Hercegovini malo ugodnije, ali i ovdje neuobičajeno hladno za ovaj period. Mada će padavine oslabiti, najveći problem osjetljivim osobama predstavljaće niske temperature u jutarnjim satima, kao i neznatno zatopljenje danju. Hronični bolesnici, posebno astmatičari i osobe sa kardiovaskularnim problemima, moraju biti oprezniji i reducirati aktivnosti na otvorenom.

Danas će u našoj zemlji preovladavati pretežno oblačno vrijeme. U većem dijelu Bosne se očekuje slab snijeg ili kiša, a Hercegovini slaba kiša. Padavine uglavnom prema kraju dana i tokom noći. Vjetar slab sjeverni i sjeveroistočni. Dnevna temperatura zraka od -1 do 5, na jugu od 7 do 12 °C. U Sarajevu pretežno oblačno vrijeme. U večernjim satima je moguć slab snijeg, koji u nižim dijelovima grada može prelaziti u kišu. Dnevna temperatura oko 3 °C.

U ponedjeljak, pretežno oblačno vrijeme uz postepeno razvedravanje na jugu, jugozapadu i sjeveru zemlje. Ponegdje u Bosni je moguć povremen i slab snijeg. U Hercegovini i na jugozapadu Bosne slaba do umjerena bura, a u ostatku zemlje slab istočni i sjeveroistočni vjetar. Jutarnja temperatura zraka od -6 do 0, na jugu od 2 do 6, a dnevna od -2 do 4, na jugu od 5 do 11 °C.

U utorak, u centralnim i istočnim područjima Bosne jutro oblačno i maglovito uz prolazno razvedravanje tokom dana. U ostatku zemlje pretežno sunčano uz postepen porast naoblake u Bosni. Krajem dana i tokom noći ponegdje u centralnim i istočnim područjima Bosne je moguć slab snijeg. Vjetar slab sjeverni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura zraka od -8 do -2, na jugu do 2, a dnevna od -2 do 4, na jugu od 6 do 10 °C.

U srijedu, sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. U jutarnjim satima po kotlinama Bosne je moguća magla. U Hercegovini i na jugozapadu Bosne slaba do umjerena bura, a u ostatku zemlje slab istočni i sjeveroistočni vjetar. Jutarnja temperatura zraka od -10 do -4, na jugu od -2 do 2, a dnevna od -3 do 3, na jugu do 8 °C.

U četvrtak, sunačno. Vjetar slab istočni i i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura zraka od -10 do -4, na jugu do 0, a dnevna od -2 do 4, na jugu do 10 °C, javlja Federalni hidrometeorološki zavod.

Večerašnja predstava “Žene kučke” u Zavidovićima je prolongirana, a uskoro ćemo objaviti novi datum.

Predstava se trebala.odigrati večeras u Domu kulture, ali je zbog udravstvenih razloga otkazana, tj.prolongirana za novi termin.

Sve kupljene ulaznice vrijede za novi termin, a u koliko vam to ne odgovara, iste možete zamijeniti i vratiti vaš novac.

Organizatori se izvinjavaju zbog neugodne i iznenadne situacije. Radujemo se sljedećem druženju.

Članovi porodice, rodbina i prijatelji danas su se okupili na posljednjem ispraćaju Inele Selimović i njenog 13-godišnjeg sina, koje je protekle srijede brutalno ubio suprug, odnosno otac Emir Selimović.

Suze, jecaji i bol osjetili su se danas u Inelinom rodnom mjestu Puračić, nadomak Lukavca, gdje je ispred porodične kuće, skupa sa svojim 13-godišnjim sinom ispraćena u vječni smiraj.

Posljednjem ispraćaju, vjerskom obredu te u konačnici sahrani prisustvovalo je više od hiljadu ljudi. Svi su se prvenstveno okupili ispred kuće žalosti, odakle je tužna povorka krenula ka gradskom groblju Barice gdje su nesretna žena i njen sin sahranjeni.

Ove subote Dan žalosti je proglašen na području Kalesije, a takvu odluku je donio i čelnik Lukavca, upravo na dan ukopa nedužno ubijenih. Za njihovo ubistvo se sumnjiči suprug, odnosno otac Emir Selimović, kojeg policija još uvijek nije pronašla.

Kreševo, malo mjesto u Bosni i Hercegovini sa nešto više od pet hiljada stanovnika u cijeloj općini, na prvi pogled ne odaje dojam poslovnog središta. No, prođete li njegovim ulicama, proizvodni pogoni firmi svjedok su poduzetničkog duha ovog kraja, geografski pozicioniranog tako da su mu blizu i Sarajevo, Kiseljak, Konjic i Fojnica. Upravo iz ovog mjesta potječe jedna od najpoznatijih poslovnih grupacija u regiji – Stanić Grupa, u čijim pogonima su mnogi našli svoje zaposlenje.

Prošle sedmice ekipa portala Forbes posjetile su samo jednu tvornicu iz njihovog portfelja- tvornicu sokova Juicy, brenda koji je Stanić Grupa akvizirala od Agrokora 2013. godine.

Ključni preokret

„Otprilike 100 miliona litara bezalkoholinih pića proizvedemo danas u našim tvornicama u Kreševu i Jastrebarskom“, kaže Svjetlan Stanić, osnivač i vlasnik Stanić Grupe dok nas provodi kroz proizvodne pogone brenda.

Ništa od onoga što smo vidjeli u Kreševu, a samo je dio velikog poslovnog imperija koji pokriva segmente distribucije i proizvodnje bezalkoholnih i alkoholnih pića, duhanskih proizvoda i potrošačke elektronike, nije velikim postajalo slučajno.

Porodični biznis, započet u skromnim uslovima, prerastao je u poslovni konglomerat koji danas oblikuje ekonomsku sliku i BiH. Godine 1983., Svjetlanovi roditelji Luca i Anto Stanić započeli su mali porodični posao, koristeći povoljnije poslovne regulacije u bivšoj Jugoslaviji. Ključni preokret događa se 1993. godine, kada njihov sin Svjetlan Stanić osniva svoju prvu kompaniju, koja vremenom postaje vodeći distributer u regiji.

Prvi veliki iskorak dolazi 1995. godine kada Stanić Grupa postaje ekskluzivni distributer Heinekena i LG-a u Bosni i Hercegovini. U godinama koje slijede, kompanija širi svoj portfelj svjetski poznatim brendovima poput Philip Morrisa, Sonyja, Panasonica i Johnnie Walkera. Novi list okreće 2013. godine preuzimanjem brenda Juicy od Agrokora, što označava njen ulazak u proizvodnju. Ovim potezom, ona stečeno znanje distributera i posrednika između globalnih korporacija i lokalnog tržišta, počinje primjenjivati na vlastite proizvode. No, ovdje nije bio kraj investicijama i razvoju. Uslijedila je akvizicija Maraske, a potom i Bihaćke pivare.

Kupovina Bihaćke pivare

„Kada razmišljate o svom poslu, onda razmišljate kako da ga razvijete u svim segmentima i budete što kvalitetnije zastupljeni i što moćniji kad su u pitanju pregovori i bilo koje aktivnosti na tržištu“, kaže Svjetlan Stanić za Forbes BiH i dodaje: „Počeo sam kao distributer velikih svjetskih kompanija, u jednom momentu sam rekao: ‘OK, ovo je dobro, radimo fenomenalno posao, međutim, zašto ne bi pokušali u našem proizvodnom dijelu know-how koji imamo, koji dobijamo kroz naše svjetske kompanije, pretočiti u domaći proizvod i da od njega napravimo nešto interesantno prvenstveno na domaćem terenu, kao što je, recimo Balkan i da se lagano širimo.

Desio se Juicy koji je od 2014. dio našeg portfelja. U dogovoru s grupacijom Mepas, zaključili smo da se Maraska bolje uklapa u naš poslovni model, pa smo započeli proces njene kupovine koja je završena godinu nakon pandemije. Nakon toga se desila akvizicija Sole i Zale u Sloveniji, gdje je Heineken kao vlasnik imao plan da proda te brendove, a ja sam već proizvodio u Kreševu za njih licencno i onda smo napravili dogovor, dogovorili smo cijenu i Stanić Grupa je postala vlasnik brendova i kao takav vrlo bitan igrač na slovenskom tržištu. I kada to sve sagledate, znači, imate sokove, žesticu, a radite sa Heinekenom već 30 godina, onda se pojavila pivovara. Gospodin Ibrahimpašić i ja smo sjeli, razgovarali, uslijedio je moj razgovor sa Heinekenom, našli smo zajednički interes u tome svemu i desila se akvizicija pivovare“, kaže Stanić dodajući kako njegov ugovor sa Heinekenom traje 40 godina, da je iznimno dobar, te da je ovom akvizicijom dodatno ojačan.

„Očekujemo da ćemo proizvoditi jedan dio brendova za Heineken u BiH, da ojačamo i gospodarstvo u BiH, da dobijemo još jednog stabilnijeg igrača na terenu, Bihaćku pivovaru“, kaže Stanić.

Na pitanje da li će zapošljavati nove ljude odgovara: “Definitivno, sve u zavisnosti od razvoja koji ćemo imati. U svakom slučaju, cilj je da Bihaćku pivovaru podignemo na jedan ozbiljan nivo i da kao takva bude punopravni član obitelji Stanić Grupe.“

Primarno cijenim lojalne uposlenike

Kao stopostotni vlasnik dvanaest kompanija unutar svoje Grupacije, te suvlasnik još tri – dvije u Srbiji i jedne u Njemačkoj – izgradio je poslovno carstvo koje danas ostvaruje višemilionski promet. Dok otvaramo poglavlje po poglavlje njegove bogate poslovne i životne priče ne mogu a da ga ne pitam, da li je uopće svjestan svoga bogatstva i kako ga percipira.

Kratko odgovara: „Ne, niti me to interesira kao takvo.“

Ali, ono što ga interisara i što ga je dovelo do ove tačke, jeste beskompromisna poslovna organizacija u kojoj ističe tim izuzetnih profesionalaca koji dijele istu poslovnu viziju kao i on, kao i operativni know-how koji je dolazio iz saradnje sa multinacionalnim korporacijama, a koji im je omogućio da naprave organizaciju koja se zove Kontrola i praćenje svih jedinica, ispostava, trogovina i svega što imaju u svom vlasništu.

„Apsolutno sve kompanije, ja kao vlasnik pratim relativno duboko“, kaže Stanić ističući kvalitetnu radnu snagu u svojim kompanijama, u kojima je danas zaposleno više od 1100 radnika.„Imamo iznimno široku lepezu manadžera koji rade sa mnom, dijelom iz Splita, Zagreba, Kreševa, Sarajeva, imamo čovjeka iz Banjaluke koji je 20 godina u grupaciji, koji je sad postao član Uprave. Primarno cijenim ljude koji su sa mnom dugo i od kojih imam lojalnost. To su ljudi koji su odrasli sa mnom u kompaniji, koji znanje o kompaniji imaju u malom prstu i za koje možete vjerovati da će biti s vama, da možete razvijati strategiju poslovanja. U tom dijelu na bolje pozicije najviše unapređujem ljude iz grupacije. Znanje je jako dobro i ono je sigurno nešto što čovjek mora imati u poslu, ali ako imate nelojalnog, a dobrog manadžera to vam opet ništa ne znači. On može biti s vama godinu, dvije, dobije veću plaću, bolju ponudu i on ide svojim putem“, govori nam.

Tri brata

Osim Svjetlana u porodici Stanić su još dvojica braće, Zvjezdan i Goran, koji također uspješno razvijaju svoje biznise. Kratko su priča nam, poslovali zajedno.

„Prije rata, dok su roditelji bili aktivni u poslu, imali smo trgovinu koja se polako razvijala. Svi smo imali svoje uloge. Nakon toga, kada je strašni rat prestao, počeli smo trgovati zajedno. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo da treba imati svako svoje, već smo bili formirali porodice, svaki je imao svoje interesne sfere, pa smo sjeli, napravili finalni dogovor kako da idemo dalje, da sve bude kako treba. Mislim da smo to jako dobro riješili. Od ‘97. ili ‘98. jasno smo definisali kome šta pripada i onda je svako nastavio svojim putem. Stariji brat je ostao živjeti i poslovati u Hrvatskoj, ključni dio poslovanja mlađeg brata bilo je u BiH, sada se širi prema Dubrovniku u real estate biznisu, a ja sam cijelo vrijeme bio na relaciji Hrvatska – Bosna i Hercegovina“, govori Stanić.Osim što mu je danas u Sloveniji core tržište, posao uspješno razvija i u Srbiji, Makedonija, Kosovo i Crna Gora su također, kaže, tržišta na koja je usmjeren fokus.

„Tržište Evropske unije pratimo, dobro radimo u Njemačkoj, Austriju smo malo zakočili, ali sada ćemo se reorganizirati. Amerika nam je iznimno interesantna, tu već imamo naslijeđe koje smo dobili od bivšeg vlasnika Maraske, koje sada dižemo na puno veći nivo. Od početka marta bi trebao početi naš čovjek živjeti i raditi u New Jerseyu, gdje su uredi našeg distributera, a koji bi pokrivao i Ameriku i Kanadu. Također u Dubaju imamo ured već deset godina, gdje imamo našu osobu koja je zadužena za Middle East. Danas smo mi HoReCa priča u Dubaiju gdje smo imali veliku promociju našeg Maraskina u Burj Al Arabu. Saudijska Arabija nam je jako dobro krenula, Middle East općenito“, ističe naš sagovornik.

Koliko je bilo teško ući na tržište Bliskog istoka

Ući na tržište Bliskog istoka bilo je izazovno, a da bi se neko tržište otvorilo za poslovanje, zaključujemo iz razgovora, nije dovoljno imati samo najkvalitetniji proizvod. Neophodni su i planiranje i strateški pristup.

„Najkvalitetniji proizvod je uvijek upitnik. Ljepota dolazi iz perspektive promatrača. Tako je i sa kvalitetom, ne možete reći da je Juicy najbolji ili najgori. Za mene je najbolji, za Rauch je njegov najbolji, za Fruktal njegov. Jednostavno, proizvodi su visoke kvalitete. Vrlo je bitno kako će neko tržište prihvatiti vaš proizvod. Ne možete otići grlom u jagode i reći ja ću sve prodat. To je jako teško. Znali smo da bi Dubai mogao biti interesantno tržište za nas, pa smo počeli raditi da to i ostvarimo, nalaziti svoje mjesto pod suncem i stvari su se polako izdefinirale. Nakon toga, direktor izvoza i ja smo otišli u Saudiju. Dobili smo kontakte, obavili razgovore, predstavili ponudu, dali za početak proizvode testno, da bi vidjeli kako će sve ići, kako će se proizvod pokazati na tržištu. Ima tržišta kojima sam se jako posvetio, napravio prvi korak, međutim nije bilo plodno tlo, i nismo se definirali kako treba. Saudijska Arabija, Dubai, tu imamo jako lijepu priču“, kaže Stanić.Ambicije i postignuti rezultati daleko su premašili okvire lokalnog tržišta. Danas grupacija sarađuje sa svim kontinentima – bilo kroz nabavku sirovina ili prodaju gotovih proizvoda.

Kada definira uspjeh, Stanić rad ističe kao njegov najvažniji temelj.

„Svaki uspjeh i trud se obično nagradi. Trebate imati malo sreće, ali bez jako puno truda i bez jako puno rada vi ni u čemu nećete biti uspješni. To je utopija, i nema te filozofije po kojoj se može reći ja neću raditi i bit ću uspješan. Nećete, ni u sportu, ni u bilo kojem poslu“, kaže Stanić i pojašnjava poslovne prilike devedesetih kada je počeo razvijati firmu.

Rat je otvorio puteve za trgovinu

„Mislim da je taj grozni rat koji se desio u biti otvorio puteve za trgovinu. Nakon perioda socijalizma, tržište se otvorilo, otvorila se rijeka novca koja je tekla i trebalo je vidjeti koliko ko može se snaći i kvalitetno poslovati. Konkurencija je bila iznimno velika, svi su pokušali raditi sve u tom momentu nakon rata, a ostali su samo oni koji su imali najbolju viziju i jasan plan. Odrastao sam u Švedskoj, gdje sam stekao poslovnu etiku koju sam nastojao primijeniti i u svom poslovanju u regionu. Smatram da je ključ mog uspjeha upravo iskrenost – uvijek govorim ono što jeste, a ne ono što bi neko želio da čuje. Sa svim svojim velikim dobavljačima sam bio uvijek otvoren i spreman na zajednički interes, bez obzira na izazove koji su se pojavljivali. Nikada nisam lagao niti kreirao lažne priče koje nisu korektne za bilo koga“, kaže Stanić.

Mnogo padova u biznisu nije imao, no, bilo je izazova, priznaje.

„Najveći pad mi se desio u momentu kada sam bio optužen za neke stvari u Hrvatskoj koje nisam počinio i to je poslije i dokazano. Uvijek sam u biznisu gledao da razmišljam tri koraka unaprijed. Svojim menadžerima govorim: ‘ovo je dolina gdje djelujemo, i vi morate znati što se u njoj dešava, a mene pustite da vidim šta se dešava iza brda, jer to nas čeka sutra’. Mogućnost pretpostavki i mogućnost razgovora sa drugima i izdvajanja onoga što je najbolje u biti je nešto što vas može činiti uspješnim. Na sreću, radio sam sa velikim grupacijama s kojima sam mogao razmijeniti mišljenja i vizije kako oni gledaju na to, i onda sam radio uvijek tailor made priču za samog sebe.

Kao što sam napravio tailor made priču za distribuciju, sa know-how koji imam od mojih principala, napravio sam tailor made za moje organizacije i uprave.

Kada govorimo o investicijama, postavlja se pitanje – s kakvim problemima se poduzetnici suočavaju i kakva su tržišta ovog regiona u ekonomskom smislu?

Kada bi BiH posmatrao kao kompaniju

„Pogledajte, mi smo Balkanci. Bez obzira na to da li moja tvornica Juicy ima sjedište u Hrvatskoj ili sada Sola posluje u Sloveniji – mi smo Balkanci i naši brendovi su prepoznati kao balkanski. Ja ne vidim nigdje bitan problem, vidim izazove koji su na dnevnoj bazi poslovnih aktivnosti koje rješavamo u roku 24 sata ili na sedmičnim sastancima“, kaže Stanić i pojašnjava: „Kada imate brendove koji su tržišni lideri u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, a težite daljoj ekspanziji, dobijate jasniju sliku mogućnosti i strategija. Zato nam je regionalno širenje bilo neophodno, ono donosi zajednički uspjeh. Mnogo je lakše plasirati slovenački ili npr. hrvatski proizvod u Srbiju kada nastupamo zajedno, nego pojedinačno.“Upitan koje bi strateške odluke donio za njen uspješniji ekonomski razvoj, kada bi Bosnu i Hercegovinu posmatrao kao kompaniju, Stanić iznosi jasan stav da je ovo zemlja ogromnog potencijala, i da se bavi politikom vjerovatno bi neke stvari radio po svome.

„Nikada se nisam bavio politikom i nemam namjeru. Ali moje porijeklo je iz Kreševa, i naravno da sam vezan za ovu državu. Poslujem i u Hrvatskoj i u BiH, smatram da sam državljanin i Hrvatske i BiH i ne vidim tu neku veliku razliku, jer volim obje zemlje. U razgovorima s kolegama iz branše, s bankarima i drugim biznismenima, svi dolazimo do istog zaključka: Bosna ima strašan potencijal. Šteta je što se nalazimo u jednoj ovakvoj političko zavrzlami i da ovu državu kao takvu ne dižemo na puno veći nivo.“ kaže on.

U Kreševu ima i kuću, gdje uživa kaže, doći.

„Meni je ovo redovna destinacija, jer poslovno putujem na relaciji Zagreb, Sarajevo i Split. U Splitu mi je bila kuća poslije rata i dan-danas moja djeca, koja su odrasla tamo, smatraju da je to njihov dom. A to je u biti moj finansijski centar. U Zagrebu je ured za upravljanje proizvodnim djelom grupacije, bez obzira jesu li kompanije u Sloveniji BiH ili Hrvatskoj, dok u BiH imamo iznimno jaku distribuciju i djelujemo u tom dijelu“, kaže Stanić.

Kako pripremam djecu za preuzimanje posla

Stanić je otac troje djece koja će nastaviti njegovim stopama i dalje razvijati porodičnu kompaniju.

„Imam sreću. Često čujem kako djeca poduzetnika ne žele da nastave porodični posao. U mojoj kući nikad to nije bilo tema. Dvoje starije djece nikada u životu nisu spomenuli da bi išli raditi negdje drugo, nego je uvijek bila priča da će raditi u svojoj kompaniji“, kaže Stanić.

Njegova kćerka završila je, priča nam, prestižne svjetske fakultete od Londona do Madrida. Sada pohađa Executive MBA u Londonu, kao svoj drugi magisterij. Ambiciozno razvija svoju karijeru unutar grupacije, gdje je poziciju CMO-a, kao glavna direktorica marketinga, odlučila zamijeniti pozicijom direktorice marketinga u proizvodnim grupama porodične firme, kako bi razumjela svaki segment poslovanja prije nego što se vrati na svoju prethodnu funkciju.

Sin je završio magisterij na ZŠEM-u u Zagrebu i upravo je, kaže Stanić, krenuo s učenjem svih proizvodnih ciklusa, i trebalo bi da pokriva jedan dio poslovanja, uključujući i upravljanje proizvodnim pogonima u Grupaciji.

„Najmlađi sin ima devet godina i već govori: ‘Tata, kad ja dođem u firmu to će biti skroz drugačije’. Za posao sam svoju djecu pripremao kroz razgovore i obrazovanje. Izabrali smo najbolje škole, ne iz bahatosti, već zato što sam želio da imaju najbolje obrazovanje koje mogu prenijeti u poslovanje. Razgovaramo i danas mnogo, sada ih upoznajem sa novim nivoima u poslu. Imam 58 godina, planiram da budem aktivan do 65. A, onda ću biti član Nadzornog odbora ili predsjednik, kako to već ide. Kada preuzmu svoje pozocije, ja ću im biti tu kao podrška“, kaže Stanić.

Buduće akvizicije

Osvrćući se na intenzivnu poslovnu ekspanziju i buduće planove, Stanić kaže da su dosta toga akvizirali u proteklom periodu. Neke akvizicije su planski radili, neke su se desile spontano, te da bi 2025., trebala da bude godina integracije i stabilizacije svih brendova unutar Stanić Grupe.

Na pitanje da li postoji neka neostvarena želja kada je riječ o budućim akvizicijama, odgovara bez oklijevanja: „Ne, ništa konkretno. Ja smatram da sam već izuzetno uspješan čovjek i presretan što sam imao, neću reći mogućnost, jer sam je sam sebi dao, da sam tu gdje jesam. Da sada tražim ‘kruha preko pogače’, bilo bi nerealno. Uspjesi koje sam postigao prevazilaze sve što sam ikada mogao da zamislim. Prema tome, lažno bi bilo pričati priče da ja imam još neke želje. Ja sam već preko svojih, bilo kakvih dječačkih snova tu gdje jesam“, kaže Stanić.

Ako se pojavi neka prilika za investiciju, to je uvijek priča kaže, koja se može razmotriti.

„Naprimjer, sada pričamo o Americi,  koja nam se pokazala jako interesantna, možda se desi priča da sad novi timovi, i moj sin koji bi trebao tamo više boraviti nego ja, pronađu nešto interesantno u smislu posla koji mi radimo, pa da kažem idemo probati. Znači, tu razmišljanja ima, ali nekih želja, da sada kažem nisam uspio, apsolutno ne, ja sam veoma sretan i toliko sam zadovoljan s uspjehom i zahvalan sam i dragom Bogu i roditeljima i svim svojim radnim kolegama da sam uopće imao šansu napraviti ovo što imam danas“, kaže Stanić na kraju razgovora.

Za teretna motorna vozila obavezni su lanci na dionicama Bosanski Petrovac-Oštrelj-Drvar i Drvar-Bosansko Grahovo.

Zbog niskih temperatura skrećemo pažnju na poledicu, posebno na dionicama u višim predjelima gdje mjestimično ima ugaženog snijega, a u nižim predjelima na mostovima, vijaduktima i prilazima tunelima. Apeliramo na vozače da budu izuzetno oprezni, da se pridržavaju prometnih propisa i da ne kreću na put bez odgovarajuće zimske opreme.

Na dionici autoceste A-1 Podlugovi-Visoko, zbog radova na postavljanju bukobrana, u funkciji je preticajna traka.

Na dionici autoceste A-1 Zenica jug-Zenica sjever (u oblasti tunela Klopče) zatvorena je vozna traka, a prometuje se usporeno lijevom trakom.
Na dionicama magistralnih cesta M-18 Husino-Ljubače i M-1.8 Ćehaje-Srebrenik, zbog izgradnje pješačke staze, prometuje se usporeno, jednom trakom, svaki dan osim nedjelje, u periodu od 07 do 17 sati.

Na magistralnim cestama Konjic-Jablanica-Mostar (kod tunela Crnaja i na izlazu iz Jablanice) te Vitina-Ljubuški (na mostu preko rijeke Vrioštice), vozila prometuju usporeno, jednom trakom.

Obustave i ograničenja:
Na magistralnoj cesti Rogatica-Ustiprača, zbog oštećenja mosta, vozila do 30 tona prometuju jednom trakom, dok je promet za vozila teža od 30 tona obustavljen.

Na magistralnoj cesti Jablanica-Blidinje, zbog oštećenja kolovoza, promet je još uvijek obustavljen.

Na regionalnoj cesti Ugljevik-Glavičice, u mjestu Ugljevik selo, zbog aktivnog klizišta, promet je u prekidu.

Zbog zimskih uvjeta u Hrvatskoj, na graničnom prelazu Izačić na snazi je zabrana prometa za teretna vozila s prikolicama i šlepere. Za putnička vozila zadržavanja su kratkotrajna.

Potraga za ubojicom Emirom Selimovićem koji je ubio ženu Inelu Selimović i 13-godišnje sina, i dalje traje, a pretražuje se područje jezera Drenova kod Prnjavora.

Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS i dalje su na terenu, kao i ronilački timovi koji pretražuju to područje, a kako je jučer rečeno iz policije sumnja se da je ubojica počinio samoubojstvo.

Jučer su objavljeni rezultati obdukcije tijela, gdje je iz Tužiteljstva TŽ rečeno da je smrt Inele Selimović i njenog sina nastupila je uslijed davljenja. Tijekom istrage, policija je pronašla automobil marke Škoda Fabia koji je koristio osumnjičeni. Vozilo je otkriveno u selu Gornja Mravica kod Prnjavora, ali Selimović još nije pronađen.

U Kalesiji je, zbog tragične smrti Inele i njenog sina, danas proglašen Dan žalosti.

Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović danas se tijekom tradicionalnog “Druženja uz kavu” sa novinarima u Sarajevu osvrnuo na niz aktualnih tema među kojima i na situaciju oko plinovoda Južna interkonekcija.

Naglasio je da je Južna interkonekcija strateški interes BiH, a posebno hrvatskog naroda jer dolazi iz Hrvatske, te dodao indirektno da je američkog veleposlanika Michaela Murphyija, koji je danas napustio BiH, pitao kako će biti taj zakon sproveden.

-Ja sam i kolegi, koji je jutros otišao, rekao dobili ste zakon, recite mi kako ćete ga sprovesti? Je li to bila igra da dobijete zakon koji se nikada neće sprovesti i da nikada ne riješimo plinsku interkonekciju. Je li to bila strategija, ne znam ja tko čije interese stvarno štiti – rekao je Čović.

Dodao je da je upozoravan, da ako to ne podrži, da je proruski čovjek.

Čović je rekao da nitko sa strane više neće donositi odluke u BiH i da je siguran da visoki predstavnik više nikada neće donijeti ni jednu odluku. Naglasio je da europska priča mora biti dovršena što prije, pa da tek onda treba sjesti i razgovarati o koalicijama. Izrazio je uvjerenje da će dva preostala „europska zakona“ proći Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu  BiH.

Ministru zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine dr. Nediljku Rimcu (HDZ 1990) uručena je zahvalica za nesebičnu podršku u razvoju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Zahvalnicu uime najvećeg kliničkog centra u Federaciji BiH, ministru Rimcu uručila je vd. direktorica KCUS-a prof. dr. Hajrija Maksić prilikom susreta u povodu 130 godina od osnivanja ove zdravstvene ustanove koje je obilježeno prošle godine.

“S velikim zadovoljstvom čestitam Kliničkom centru na iznimnom jubileju – 130 godina postojanja. Ovaj jubilej svjedoči o vašoj dugoj i uspješnoj tradiciji pružanja visokokvalitetne zdravstvene zaštite, inovacijama u medicini i predanom radu svih vaših djelatnika. Vaš doprinos zdravlju i dobrobiti naših građana od neprocjenjive je važnosti, a vaša posvećenost svakodnevno se odražava u životima brojnih pacijenata. Sretan i ponosan sam na vaša postignuća i želim vam još mnogo godina uspjeha, napretka i novih dostignuća”, istaknuo je ministar Rimac.

Profesorica Maksić je naglasila iznimnu suradnju s ministrom Rimcem, te zahvalila na njegovoj potpori razvoju ove zdravstvene ustanove, koja, kao najveća zdravstvena ustanova u Federaciji BiH, ima ključnu ulogu u očuvanju zdravlja građana.