Euharistijskim slavljem ispred župne crkve Sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu, 5. srpnja obilježena je Jubilejska godina i 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva i povijesnih Splitskih crkvenih sabora.
Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvo s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem, brojnim hrvatskim biskupima, apostolskim nuncijima, provincijalima i provincijalkama iz BiH i Hrvatske te brojnim svećenicima. Propovjedao je zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša.
Na početku misnoga slavlja, nadbiskup je Vukšić, u pozdravnom slovu, naglasio kako se evo nalazimo usred zahvalnih slavlja Jubilarne 2025. godine od rođenja Spasitelja svijeta, Krista Gospodina, a kao današnji potomci svojih slavnih predaka naroda Hrvata, sa zahvalnošću i ponosom ove iste godine sjećamo se također njihovih mudrih i hrabrih odluka kojima su, nakon dolaska na ove prostore, izabrali vjeru u Isusa Krista i, kao članovi Katoličke Crkve, organizirali svoj crkveni i društveni život.
Zlatna prigoda za sjećanje na slavno stoljeće
„Naime, radi uspostave i provedbe što bolje crkvene organizacije u krajevima čije središte je bila Salona, i u skladu s već ustaljenom crkvenom tradicijom da se sazivaju pokrajinski koncili radi rješavanja otvorenih pitanja na nekom konkretnom području, godine 925., s blagoslovom pape Ivana X., sazvan je prvi splitski crkveni sabor. Iste godine, također radi sazivanja sabora i uređenja crkvenih pitanja u hrvatskim krajevima, papa Ivan X. pisao je pismo, kako veli u prvoj rečenici, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, prepoštovanom Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, svim podložnim biskupima, svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji je boravio u Slavoniji i Dalmaciji, predragim svojim sinovima“, kazao je nadbiskup Tomo, podsjetivši i kako je iste godine, kad je napisano Papino pismo, održan prvi splitski sabor, a na njemu su, osim biskupa, sudjelovala također obojica spomenutih prvaka, kralj i knez
Bilo je to ravno prije 1 100 godina i to je razlog našega današnjeg hrvatskog narodnog i crkvenoga katoličkog okupljanja na zahvalno euharistijsko slavlje u Tomislavu Gradu. Stoga je ovo zlatna prigoda za sjećanje na ono slavno stoljeće hrvatskoga naroda, ali i vrijeme za zahvalnu molitvu za zaslužne osobe iz crkvenog i društvenog života Naroda i Crkve onoga doba”, potaknuo je vrhbosanski nadbiskup te osobito zahvalio biskupu Petru, ocu gvardijanu i svim njihovim suradnicima za uloženi napor radi pripreme ovoga misnog slavlja te civilnim vlastima i brojnim kulturnim i znanstvenim djelatnicima, ovdje i u Hrvatskoj, jer su svojim sudjelovanjem i doprinosima uvelike pomogli da se ova važna obljetnica hrvatskoga naroda i naših dviju biskupskih konferencija tijekom ove godine obilježava i proslavlja na dostojanstven način.
Nakon Liturgije riječi i čitanja Evanđelja, u homiliji naslovljenoj Očuvati ukorijenjenost (Pnz 6,4-13, Heb 13,7–8.15–16, Mt 5,13-16), nadbiskup Kutleša podsjetio je vjernički puk kako danas stojimo na svetom mjestu, pokraj spomen-crkve koju je hrvatski narod odlučio podići u povodu tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava kao vidljiv znak i trajan zalog nade svoje budućnosti.
Ostaje (samo) ono u što smo duboko ukorijenjeni
„Taj čin nije bio tek simboličan ni protokolaran; bio je to duhovni čin pamćenja, prisjećanje na ukorijenjenost hrvatskoga naroda u kršćansku vjeru koja je srce kulture, u baštinu koja nas je oblikovala tijekom stoljeća. To je bio spomen-čin naroda koji je svoju budućnost odlučio povjeriti Bogu i Crkvi; Naroda koji je tada, kao što to činimo i mi danas, svjesno izabrao živjeti ne samo u zemaljskoj slobodi, nego u svjetlu Božje istine koja oslobađa i daje smisao svemu“, posvijestio je te naglasio kako je naša ukorijenjenost u kršćansku baštinu koja se očitovala u domoljublju, jeziku, kulturnom stvaralaštvu i državotvornosti žestoko napadana tijekom naše hrvatske povijesti.
