Danas 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, na Uzdolu se obilježava 30. obljetnica pokolja kojeg su počinili pripadnici Prozorskog bataljuna iz sastava tzv. A BiH.

Na današnji dan u rano jutro 1993 godine dogodio se monstruozni zločin koji su snage Armije BiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame.

Među ubijenima je bilo i troje djece. Sve je teklo po unaprijed pripremljenom i razrađenom planu.

Ubijaju i nakon toga masakriraju sve one na koje su putem nailazili. Također, pljačkaju i pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak.

U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.

Stravičan zločin počinjen je na izrazito brutalan način. Stjepan Zelić je zaklan, na potiljku je imao ranu od metka nanesenu iz neposredne blizine. Tijelo Dragice Zelenika je spaljeno. Tijelo Ante Stojanovića nađeno je nedaleko od njegove kuće, Anica Stojanović pronađena je uz ogradu na putu prema svojoj kući s raznesenom glavom. Na podu u kuhinji u svojoj kući nađena je Seferina Stojanović, a kostur Mate Grubeše pronađen je u izgorjeloj štali. Kata Ratkić bila je uz svoga muža Martina, kojem je odrezano uho. Seferina Stojanović imala je posjekotine na glavi od mehaničkog sredstva s oštrim i tupim dijelovima. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći, no stotinjak metara od njegove kuće pronađeno je njegovo mrtvo tijelo, malo dalje od njega ležala je mrtva njegova sestra Marija. Ubijeni su hicima u glavu. Mijo Rajić zatečen je na prvoj stepenici svoje kuće i ubijen, a njegova nepokretna supruga Ivka u kući je izmasakrirana.

Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala Armije BiH Sefera Halilovića potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima.

Na taj način po tko zna koji put nevino osuđeni postaju agresori a počinitelji postaju žrtve. Dok egzekutori našeg naroda slobodno šetaju diljem lijepe naše od Vukovara do Dubrovnika naši nevini trunu u zatvorima, a ubijenima se ni za grob ne zna. Da li smo se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?

Katolici širom BiH i svijeta danas slave blagdan Velike Gospe ili svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se tradicionalno obilježava 15. kolovoza.

Na blagdan Velike Gospe katolički hodočasnici pohode brojna marijanska svetišta širom svijeta i slave svetu misu.

Župe u BiH u kojima se slavi Velika Gospa su Međugorje, zatim Široki Brijeg, Posušje, Komušina, Kreševo, Tolisa, Trebinja, Stup, Uskoplje, Jajce, S.Most, Gradac, Nevesinje, Prisoje, Seonica, Dračevo, Šćit, Dolac..

Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1.studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone, prenosi BHRT.

Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

Poznatija svetišta Majke Božje u svijetu su Svetište Majke Božje u Lourdesu (Francuska), u Fatimi (Portugal), u Czestochowi (Poljska), Loretu (Italija), Altötting (Njemačka) i u Guadalupeu (Meksiko).

Pokolj u selu Briševu je ratni zločin počinjen početkom rata u BiH 24. i 25. srpnja 1992. nad Hrvatima u župi Stara Rijeka, četiri kilometra južno od Prijedora.

U selu “izbrisanoga” imena kod Prijedora ubijeno je 67 Hrvata tog mjesta.

Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta, počinili su Srbi, pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade iz Sanskog Mosta, što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

Smaknute su čitave obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero…

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović. Preživjeli svjedoci tvrde da su zločini strašni i da su u njima stradale cijele obitelji.

Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, ušiju, te drugim neopisivim načinima mučenja.

Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač i može se slobodno reći kako nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike.

U Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Izvor:BHRT

U srijedu, 5. srpnja 2023., obilježava se Dan Hrvatskog kulturnog društva Napredak i blagdan njegovih zaštitnika, slavenskih apostola braće sv. Ćirila i Metoda.

Zbog epohalnog značenja misije i uloge svete braće Ćirila i Metoda za sve slavenske narode, pa tako i za Hrvate, Hrvatsko kulturno Društvo Napredak proglasilo ih je davnih dana svojim zaštitnicima, a na 65. Glavnoj skupštini Društva, održanoj u Zenici 10. studenoga 2018. godine, još jednom naglasilo potrebu da se blagdan sv. Ćirila i Metoda,

Hrvatsko kulturno društvo Napredak izabralo je svetu braću Ćirila i Metoda za zaštitnike Društva ponajprije zbog toga što je njihova misija predstavljala izvanredan uzor za sve članove HKD Napredak. Napretkovo svekoliko djelovanje, posebice na polju kulture, za cilj je oduvijek imalo graditi mostove između ljudi, naroda, kultura, povezujući time na konstruktivan način različite sfere ljudskog postojanja. Sveti Ivan Pavao II. proglasio je slavenske apostole sv. Ćirila i Metoda suzaštitnicima Europe, a 1985. posvetio im je i posebnu encikliku „Slavorum Apostoli“. Želja je bila ukazati na potrebu istinskog zbližavanja i ponovnog ujedinjenja Europe od Atlantika do Urala te na izgradnju „zajedničkoga doma“ svih europskih naroda. Želja je to koja se danas, u vremenu svekolikih dezintegracijskih tendencija, nameće kao prijeko potrebna.

Sveta braća Ćiril i Metod potječu iz obitelji visokog bizantskog vojnog upravitelja u grčkom gradu Solunu, gdje su rođeni početkom 9. stoljeća, 815. i 826. Obojica su ne samo odrastajući sa susjedima Slavenima izvrsno naučili njihov jezik, nego su ga vjerojatno i u kući govorili, jer im je majka bila Slavenka. Stariji brat Mihael vršio je, kao i otac, vojničko-upravnu službu, a na vrhuncu karijere zamonašio se i povukao u samostan te uzeo monaško ime Metod. Mlađi brat Konstantin školovan je na carskom dvoru skupa s budućim bizantskim carem Mihaelom III. te potom obavljao službu voditelja patrijaršijske biblioteke. Bio je vrlo učen i sposoban predavač te je stekao nadimak „filozof“.

Car Mihael ih je najprije poslao u Kazarsko carstvo na Azovsko more u misiju rasprave sa Židovima i Saracenima. U to doba je moravski knez Rastislav pisao caru Mihaelu molbu da mu pošalje „takva učitelja koji bi nam našim jezikom pravu kršćansku vjeru objasnio“.

Car se odlučuje za Metoda i Konstantnina, a oni, po nalogu patrijarha Focija, u misiju kreću tek kada su se vrhunski pripravili: Konstantin je na temelju predloška grčkog alfabeta oblikovao posebno, slavenskom jeziku prilagođeno pismo, koje je kasnije, najvjerojatnije baš u Hrvatskoj prozvano glagoljica, a potom su preveli Bibliju i liturgijske knjige na slavenski jezik a prijevod zapisali tim novim pismom. Slavenski jezici u to doba nisu se bili jedan od drugoga toliko udaljili kao danas pa su makedonski oblik slavenskoga narječja, nazvan kasnije staroslavenskim jezikom, dobro razumjeli i u Moravskoj i Češkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj.

Misija u Moravskoj je propala zbog pobune moćnih franačkih (njemačkih) biskupija koje su pokrivale ta slavenska područja, a zbog čega je knez Rastisav i pisao za pomoć u Bizant: bojao se potpune germanizacije svoga kneževstva, koje je u to doba bilo prostorno veliko i obuhvaćalo ne samo Moravsku i Češku nego i cijelu Panoniju. Konstantin i Metod morali su zbog optužbi da u liturgiju ilegalno uvode novi, ne-sveti jezik ići u Rim na opravdanje. Ondje ih je, međutim, papa Hadrijan II. svečano dočekao, ponajprije zato što su sa sobom nosili zemne ostatke pape Klementa, koji je umro u progonstvu na Crnome moru, a braća su relikvije ponijela sa sobom kad su bili kod Kazara. Hadrijan je odobrio njihov rad, prihvaćajući da je priča o samo tri sveta jezika – hebrejskome, grčkome i latinskome – u biti heretična, jer je Bog stvorio sve jezike i narode. U Rimu, međutim, Konstantin umire zamonašivši se prije smrti i uzevši ime Ćiril, a Metoda papa imenuje panonskim nadbiskupom sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici. No, ondje su ga se Nijemci dočepali i odveli ga u trogodišnji zatvor te je ipak svoj život dokončao u Moravskoj i grob mu se nalazi u moravskom Velehradu. Ćirilovi i Metodovi pratitelji i učenici raspršili su se po cijelom slavenskom svijetu i svoje djelovanje utkali u temelje kulturne povijesti svih slavenskih naroda.

U preslavskoj školi u Bugarskoj iz glagoljice i grčkog pisma razvila se ćirilica, najprije stara, a iz nje su se kasnije formirale sve današnje nacionalne redakcije ćirilice. U Hrvatskoj se najdulje od svih slavenskih krajeva, sve do 19. stoljeća  zadržala glagoljica, njome su pisani svi najvažniji narodni spomenici – Baščanska ploča, Vinodolski zakonik, Istarski razvod, a u Lici u Kosinju tiskan je glagoljicom 1483. „Misal po zakonu rimskoga dvora“, prva tiskana hrvatska knjiga, inkunabula, jer je izdana samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma.

U Bosni i Hercegovini i okolnim dalmatinskim krajevima, kombinacijom ćirilice i glagoljice, oblikovana je bosanica, kojom su pisane sve najznačajniji povijesni spomenici, počevši od najstarijeg zapisa u kamenu – Humačke ploče, svi stećci, povelja Kulina Bana, Hvalov zbornik, Hrvojev misal i svi drugi najstariji evanđelistari. U tursko doba bosanica je bila jedno od službenih pisama na sultanovoj porti, njegovale su je begovske obitelji, a sva najstarija djela franjevačke literature, počevši od Divkovićeva „Nauka krstjanskoga“ nadalje. Dobar dio najstarijih crkvenih matica u BiH, osim na latinskom, pisan je također bosanicom i to čak sve do u kasno 19. stoljeće.

Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ osnovano je 1902. godine radi pomaganja đacima i zanatlijama, a kasnije i studentima. Napredak je do zabrane, koju su provele komunističke vlasti 1949. godine, školovao i pomagao školovati oko 16 000 đaka i studenata, među kojima su i dva nobelovca, Ivo Andrić i Vladimir Prelog, zatim slikari Gabrijel Jurkić i Ismet Mujezinović, Karlo Mijić, pjesnik Nikola Šop i mnoge druge poznate osobe. Napredak je u različitim razdobljima imao do 155 podružnica i više povjerenstava u 440 mjesta.

Razvijao je i nakladničku djelatnost. Redovito od 1908. do 1947. izlazi Hrvatski narodni kalendar. Nakon obnove, Napredak nastavlja tradiciju kalendara, izdaje ga redovito od 1991., kao i Hrvatski narodni godišnjak. Godine 1923. osnovana je Napretkova zadruga, koja je do zabrane bila jedna od najvećih gospodarskih institucija na prostoru tadašnje države.

U Sarajevu je 1913. izgrađena prelijepa secesijska Napretkova palača te đački dom Kralj Tomislav, kao i dom kulture u Novom Sarajevu, zatim dom Kralj Petar Svačić u Mostaru i Napretkov neboder u Zagrebu. Napredak je izgradio brojne višenamjenske domove u Tuzli, Zenici, Bugojnu, Travniku, Vitezu, Širokom Brijegu, Brčkom, Osijeku, Busovači, itd. Godišnje je gradio i po tisuću četvornih metara prostora.

I pored svega što je Napredak značio i činio, komunistički režim ga 1949. godine ukida, dok je Napretkova pokretna i nepokretna imovina oduzeta. Nažalost, do danas je vraćen samo mali dio imovine u BiH i u RH. No, duh Napretka živio je među narodom i prenosio se. Dana 29. rujna 1990.godine u Sarajevu je održana obnoviteljska skupština HKD Napredak i Napredak ponovno djeluje na korist kako hrvatskog naroda tako i svih dobrih ljudi.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak od svog utemeljenja 1902. pa do danas postalo je i ostalo stjecište kulturnog i intelektualnog života Hrvata, i mnogih drugih na ovim prostorima. Sve što radi, radi poradi ljudi i glavna mu je zadaća biti u službi čovjeka, posebno mladih ljudi. Nastoji pomoći izgradnji boljeg društva, ma gdje bili njegovi članovi. Napredak je pokazao riječju i primjerom kako se može raditi i u najtežim uvjetima, puno i kvalitetno.

(Izvor: HKD Napredak)

DRAŽEN PETROVIĆ poginuo je na današnji dan prije točno 30 godina u prometnoj nesreći kod Ingolstadta na autocesti Frankfurt – München. Nikad prežaljeni hrvatski košarkaš ostavio je dubok trag u svim klubovima u kojima je igrao, tako i u Real Madridu u kojem je proveo samo jednu godinu nakon odlaska iz Cibone i prije odlaska u NBA ligu. Madridski klub prisjetio se Petrovića na svojim internetskim stranicama.

“Hrvatska legenda, koja je s Real Madridom osvojila europski Kup pobjednika kupova i španjolski Kup kralja, poginula je 7. lipnja 1993. u automobilskoj nesreći”, ističe Real uz dodatak da su “navijači Madrida mogli uživati u njegovim izvedbama u bijelom dresu u sezoni 1989./99.” i da je on tim izvedbama “zaslužio mjesto u Realovoj povijesti”.

S 28 je bio legenda u Europi

“Jedan od vrhunaca njegove izvedbe bilo je finale Kupa pobjednika Kupova u kojem je postigao 62 koša u pobjedi nad Snaiderom. Te je sezone osvojio i Kup kralja”, ističe Real i piše da je u trenutku pogibije Dražen imao 28 godina, a već tada “košarkaška legenda Europe”.

Podsjeća se da je Dražen karijeru započeo u Šibeniki i igrao za Cibonu prije no što se priključio Realu. “Nakon što je blistao u našem klubu, započeo je NBA karijeru”, dodaje se. Petrović je u NBA ligi igrao za Portland Trail Blazerse i tadašnje New Jersey Netse koji su umirovili njegov dres s brojem 3 nakon njegove smrti.

Real je u tekstu o sjećanju na Dražena objavio i video. Možete ga pogledati ovdje.

Dan državnosti u Hrvatskoj se obilježava 30. svibnja. Ove se godine slavi 33. godišnjica konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora. 30. svibnja 1990. nakon desetljeća komunističke vlasti stvoreni su temelji modernog Sabora i potvrđena je njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Sabornica je 30. svibnja bila pretijesna za sve zastupnike i goste, u radnom dijelu sjednice prvo je izabrana Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. On se obratio prisutnima i istaknuo kako je tijekom duge povijesti ”Hrvatski državni sabor bio čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.)hrvatskog naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice”.

Bio je to doista velik događaj: Vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici”, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće. Većinu, 207 od 351 mandata, imao je HDZ, Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena imao ih je 107, Koalicija narodnog sporazuma 21, Srpska demokratska stranka pet, dok je 13 mandata pripalo nezavisnim i zastupnicima nacionalnih manjina.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državnopravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i Božićni Ustav. (Dnevnik.hr)

Danas 27.5.2023. navršava se devet punih godina od ubojstva Joze Kafadara, koji je 27. svibnja 2014. godine ubijen dok se, jašući vlastitog konja, vraćao kući iz susjedstva.

Pronađen je u selu Šušanj koje administrativno pripada općini Zenica. Zašto za ovakvo hladnokrvno ubojstvo, koje je počinjeno iz automatske puške, pri čemu je ispaljeno više pojedinačnih hitaca, ni dan danas nitko nije odgovarao?
Tko je i zašto ubio Jozu Kafadara, nije otkriveno ni devet godina kasnije. Unatoč raznim tragovima i pronađenim potencijalnim dokazima, saslušanim brojnim svjedocima, ni devet godina kasnije još nitko nije osumnjičen za ovaj zločin.
Obitelj traži maksimalan angažman istražitelja, koji unatoč svim dostupnima sredstvima, tragovima i dostupnim informacijama, ne daju apsolutno nikakve rezultate. Postavlja se pitanje je li ovakav izostanak inicijative nadležnih istražnih organa rezultat nedostatka odgovornosti, nedostatka volje za rješavanjem ovakvog brutalnog zločina ili jednostavno nedostatka znanja? Što je potrebno poduzeti da bi se napravio iskorak u vezi s rješavanjem zločina teškog ubojstva? Istragu od početka vodi Federalna uprava policije i tužiteljstvo Zeničko-dobojske županije, koja je u potpunosti prestala izvještavati obitelj Kafadar o bilo kakvim pomacima i koracima koje poduzima u vezi s tim. Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da su unatoč svim pronađenim tragovima sve istražne aktivnosti praktično obustavljene. Podsjećamo da je na mjestu zločina pronađen i izoliran DNK, pri čemu su povezani i pronađeni veliki brojevi lokusa, što ukazuje na to da bi počinitelj mogao biti netko iz lokalne zajednice. No, bez obzira na dostupne podatke i informacije, aktivnost istražitelja u potpunosti je izostala. Užasava pomisao na to da je ubojica i dalje na slobodi i postavlja se pitanje hoće li krivac ikada biti priveden pravdi i procesuiran, ako istražni organi ne rade svoj posao i ne poduzimaju ništa po pitanju pronalaska krivca?!
Obitelj nudi nagradu onome tko bude dati informacije koje bi dovele do otkrića počinitelja i poziva da se jave u Federalnu upravu policije ili nekome od članova uže obitelji.

Mole se institucije da nastave i ubrzaju istragu.

Manifestacijom „Dani sjećanja“ od 1996. godine općina Odžak se kroz razne sadržaje prisjeća na veliko stradanje žitelja svojega kraja, na tragična događanja u Odžačkom i podvučjačkom kraju. Obilježavanje Dana sjećanja na sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, odvija se vjerskim, znanstvenim, kulturnim i sportskim sadržajima i nizom manifestacija.

Središnja svečanost održana je danas, polaganjem vijenaca i molitvom za stradale u Drugom svjetskom ratu i poraću kod Spomen parka u Posavskoj Mahali. Misno slavlje tradicionalno se održalo na Nujića groblju, a predvodio ga je mons. dr. Pero Sudar, umirovljeni pomoćni vrhbosanski biskup.

Središnjoj svečanosti Dani sjećanja 2023. nazočio je veliki broj vjernika, predstavnici institucija svih razina vlasti, politički, vojni i vjerski dužnosnici, gosti iz drugih županija. Uz predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragana Čovića, nazočili su dužnosnici županijske, entitetske i razine Bosne i Hercegovine.

Drago mi je da smo već duže vremena zajedno, uz ovo sveto mjesto, ja bih kazao, za sve dobre ljude, za dobro čovjeka i za hrvatski narod, 3411 križeva je nešto što nas treba svaki dan podsjećati na iskušenja prošlosti koja smo mi prošli ovdje na ovom mjestu, ali i diljem Bosne i Heregovine, Republike Hrvatske i zemalja u okružju. Na nama, koji smo i obilježili ovo mjesto na prikladan način, i dolazimo danas pomoliti se za sve one koji više nisu s nama, da na neki način gradimo život vrijedan čovjeka, da više nikada nemamo ovakva stradanja bilo gdje u svijetu, pogotovo tamo gdje mi na neki način utječemo svojim odlukama na kvalitetu života, znači u Bosni i Hercegovini. Ono što radimo, radimo upravo tako. Gradimo bolje sutra, da živimo jedni uz druge, da nam je svaki dan graditi najveće standarde prioritet, a s druge strane čuvamo svoju kulturu i baštinu i na taj način ćemo najbolje uraditi uz ove dane sjećanja za one koji su svoje živote dali za našu slobodu“, poručio je Čović u izjavi medijima prije svečanog programa u Odžaku prilikom obilježavanja „Dana sjećanja 2023“.

Manifestacija se održava pod visokim pokroviteljstvom dr. Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora, a supokrovitelji su Đuro Topić, predsjednik Vlade Županije Posavske i Nada Ćulap, načelnica općine Odžak.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici u Sarajevu donijela Odluku o proglašenju 25.svibnja 2023. godine Danom žalosti na području Federacije Bosne i Hercegovine zbog godišnjice masakra tuzlanske mladeži na Tuzlanskoj kapiji 25.5.1995. godine.

Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola, na zgradama Vlade FBiH i institucija Federacije BiH.

Na Dan žalosti ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH. Medijske kuće na teritoriji Federacije BiH dužne su uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti, piše na stranici Vlade.