Sadikove košare, pletene ručno, razgrabe slovenci

63

Nove tehnologije donijele su sa sobom mnoštvo novina koje nam olakšavaju život, ali čime, nažalost, stari obrti ostaju u sjeni kao, primjerice, pletenje predmeta od pruća, piše Večernji list BiH.

Učio zanat od oca

Proizvodnja sepeta i košara zahtijeva određene vještine s rukama, ali i dobro oko za odabir najkvalitetnijega materijala. Sve ove osobine ima Sadik Kovačević iz Cazina koji ne odustaje od skoro zaboravljenoga obrta. – Do sad se to zvalo sepetarstvo, a sada se, po novome, zove košaraštvo.

Svi oni koji kupuju pitaju ima li košara, ne kažu ima li sepeta kao što je nekad bio slučaj. Sepet je po starinskome i ja sam ih počeo izrađivati od svoje dvanaeste godine. Nekada se na sajmu u Cazinu prodavalo i 150 sepeta-košara u jednome danu – priča Sadik Kovačević iz cazinskoga mjesta Brezova Kosa. Pletenjem sepeta-košara bavi se od malih nogu. Zanat je naučio uz svoga oca koji je također bio vičan ovome poslu.

– U mene je otac to radio i ja sam mu se priključio s dvanaest godina. Tada, dok sam mu samo pomagao i radio sitnije stvari, htio sam i izrađivati sepete, ali otac mi nije dao. Znao sam tada otići čuvati ovce i dok kiša pada, plesti i izrađivati sepete. Nešto kasnije otac mi je dopustio i počeo sam raditi s njim. Tjedno smo radili i pravili i po dvadeset i tri komada – kaže Kovačević. Danas je drugo vrijeme i svoje proizvode uglavnom prodaje pred kućnim vratima. Za Sadika, kao vrsnoga izrađivača pletenih predmeta, čulo se i izvan Bosne i Hercegovine, tako da veći dio sepeta plasira u Sloveniju. Kupci mu, kaže, plaćaju deset eura za jedan komad dok je u Cazinu cijena nešto niža. Najveći problem je, kako ističe Sadik, nabava materijala za rad, odnosno pruća. – Ja odavno ne radim to za ovdje. Ljudi su mi malo izašli ususret pa više idu u Sloveniju. Ondje je cijena viša, ovdje manje radim i imam solidna primanja. Ne može se tu uzeti neki novac, sve je to od danas do sutra, ali najvažnije je zdravlje – priča sam Sadik. Neće odustati Najveći problem u poslu kojim se bavi cijeli život, ističe Sadik, jest nabava materijala za rad, odnosno pruća, dodajući kako mu izrada sepeta-košara ne donosi značajan profit.

Međutim, najvažnije je imati za hranu, kaže naš sugovornik. Žalosti ga, kaže, sve manji broj ljudi koji se bave poljoprivredom jer samim time svake godine opada i zanimanje za njegovim proizvodima. Ipak, kaže Sadik, neće odustati, košare će izrađivati sve dok ga zdravlje bude služilo jer, kako kaže, mora nešto raditi, a ovaj zanat odnosno obrt zna najbolje.