Podizanje spomenika u čast preminulog generala Armije R BiH Mehmeda Alagića ovoga vikenda na Vlašiću, koji nije dočekao presudu Haaškoga suda za zločine nad Hrvatima Travnika nije put koji vodi procesu pomirenja i izgradnji trajnog mira na ovim prostorima, poručuju naši sugovornici.
Dok jedni slave spomenik podignut haškom optuženiku Mehmedu Alagiću, drugi negoduju i pitaju se što bi bilo da se dogodilo suprotno.
-Stvar je u tome da, recimo, pokušamo zamisliti situaciju da se nekog generala HVO-a, koji je u Haagu optužen za ratne zločine po zapovjednoj odgovornosti uključujući progon, ubojstva, razaranja, uništavanja vjerskih objekata, glorificira i da mu se na mjestu gdje su počinjeni ti zločini podiže spomenik. Pri tom se izostavlja podatak da je on haški optuženik. Upravo to se dogodilo na Vlašiću, kazala je za RTV Herceg-Bosne novinarka Ana Popović.
-Mislim da je zapravo, kada se radi o Hrvatima u Središnjoj Bosni ovo jedan ozbiljan poziv na provokaciju. U ovome ne vidim nikakvu društvenu, kulturnu, socijalnu vrijednost niti svrhu za BiH i njezine građane, sva tri konstitutivna naroda kao i pripadnike ostalih, kaže za RTV HB politički aktivist Marijan Knezović.
Hrvate boli to što zločinci nisu kažnjeni
Hrvate Travnika kao i drugih općina Središnje Bosne iz kojih su prognani, ubijani, pljačkani, ponižavani boli što su svi ti zločini ostali ne kažnjeni. A događajima poput ovog najnovijeg šalje se poruka selektivne pravde, dvostrukih standarda ali i selektivnom pristupu samom Haškom sudu, kaže novinarka Popović.
-Kada imamo reakciju onih koji su organizirali podizanje spomenika, kada ih se prozove za vrijeđanje žrtava, onda oni u prvoj rečenici koriste UZP (Udruženi zločinački pothvat, napa. RTV HB). Presudu za UZP donio je Haaški sud. Isti taj sud podigao je optužnicu protiv Mehmeda Alagića. Zašto UZP na dnevnoj bazi spomenemo barem stotinu puta, a optužnicu protiv Alagića skoro nikada? Taj proces do kraja nije doveden samo zato što je Alagić, nažalost, preminuo. Ali druga dvojica časnika Armije RBiH, Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, osuđeni su u istom procesu i to ne trebamo zaboraviti. Naravno, i taj podatak nakon ovih događaja na Vlašiću nigdje nije spomenut, istaknula je Popović.
Događaj na Vlašiću: ne trn, nego balvan u oko
Kao dugogodišnja novinarka koja je pratila procese s ratnom tematikom, Popović ističe kako o ratu u BiH ne postoji crno-bijela slika. Svi su u jednom trenutku bili žrtva, a u drugom, ne isključuje mogućnost, postali počinitelji zločina.
“Kako objasniti situaciju da u Fojnici imate nekoga iz Foče tko, kao pripadnik Armije BiH, sudjeluje u progonu Hrvata. Ili, recimo, u Kreševu imate presudu Suda BiH Kreši Lučiću gdje jasno stoji da je Armija BiH izvršila agresiju na Kreševo. To su te činjenice koje se nigdje ne spominju. Znači, o ratu u BIH postoje najmanje tri istine. Hrvati svoju nisu ispričali i zločini nad Hrvatima ostali su nekažnjeni. Zato je ovaj događaj na Vlašiću bio, ne trn, nego balvan u oko”, kazala je Popović.
Jasno vidljivo tko BiH povlači u prošlost
Politički analitičar Marijan Knezović se pita kako je uopće dozvoljeno s viših razina vlasti u BiH podizanje ovakvog jednog spomenika na lijepoj planini kakav je Vlašić te kaže kako očekuje reakciju međunarodne zajednica s obzirom i na retoriku pojedinaca i poruka sa svečanosti na Vlašiću.
Ne znam kako na ovaj događaj gledaju strane ambasade, ali bi međunarodna zajednica u ovom trenutku trebala prepoznati tko u BIH potencira rad na nama samima kako bi nam budućnost mogla biti bolja. Uvjeren sam da su najvećim dijelom u BiH to Hrvati. U isto bi vrijeme po ovoj matrici mogli vidjeti, bez ikakvih problema i sumnje, tko BiH povlači u prošlost, istaknuo je Knezović.
Ovakvi i slični događaji nešto su što ne vodi procesu pomirenja i što bi trebao biti put izgradnji trajnog mira na ovim prostorima, poručuju naši sugovornici.
