Ono što znanstvenici znaju o našem planetu uglavnom je duboko, što nam daje samo najjednostavnije razumijevanje kako geološke sile uzrokuju da se puknuta kora sudara i gnječi sama o sebe.
Nedavno su istraživači otkrili nešto novo o sloju djelomično rastaljenog kamena koji se nalazi odmah ispod Zemljine hladne vanjske kore, a to bi nam moglo pomoći da bolje razumijemo mehanizme koji stoje iza uzburkanog toka duboko ispod naših nogu.
Ova fleksibilna traka vrućeg materijala poznata je kao astenosfera i općenito se smatra da je uglavnom čvrsta, s nešto tekućeg materijala koji slabi cjelokupnu strukturu. Njegov se gornji sloj, međutim, čini mekšim nego što su znanstvenici nekoć mislili.
Studija koju su vodili istraživači sa Sveučilišta u Teksasu identificirala je različite kvalitete u protoku i gustoći tankog dijela astenosfere, razlučujući granice zonama unutar sloja koje bi se mogle protezati diljem svijeta.
Posjedovanje jasne karte razlika u odjeku seizmičkih valova koji prolaze kroz Zemljinu utrobu moglo bi nam pomoći da odredimo aktivnosti koje pokreću pomicanje tektonskih ploča koje plutaju na površini planeta. Znanstvenici već dugo sumnjaju da se Zemljine tektonske ploče pomiču na temelju strujanja rastaljenog kamenja koje leži duboko ispod površine, ali točna dinamika dizanja i tonjenja plina, tekućine ili stijene nije jasna.
Na temelju trenutačnih rezultata, istraživači s UT-a sumnjaju da su postupne varijacije temperature i tlaka u astenosferi ono što pokreće duboki tok polu-rastaljene stijene. Ukupna viskoznost ove regije nije ni približno tako velik faktor kada je u pitanju pomicanje tektonskih ploča iznad.
“Ovaj rad je važan jer je razumijevanje svojstava astenosfere i porijekla zašto je slaba temeljno za razumijevanje tektonike ploča”, kaže seizmologinja Karen Fischer, koja sada radi na Sveučilištu Brown.