Poveži se s nama

Na današnji dan

Prije 78 godina dogodio se Bleiburg

Objavljeno

Pitanja oko događaja na Bleiburgu prije 78 godina iznova dovode do podjela u hrvatskom društvu. Pogledajte prikaz zbivanja iz svibnja 1945. što su postala simbolom i metaforom svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika.

Početak ove tragedije zbio se 15. svibnja 1945. godine, kada su se pripadnici Hrvatske vojske, točnije vojne snage Nezavisne države Hrvatske nastale 1944. spajanjem domobranstva i Ustaške vojnice s civilima počeli povlačiti prema britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskoj pokrajini Koruškoj. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili im da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji.

Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu, no i oni su poslije predani Jugoslavenskoj armiji i gotovo svi pobijeni. Ovim događajima prethodili su mnogobrojni pozivi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pripadnicima kvislinških formacija s kraja 1944. i 1945. godine da ustanu protiv okupatora i prijeđu u njezine redove. Dio je doista prešao u partizanske redove, dok je drugi ostao u prvobitnim postrojbama vjernima nacističkoj Njemačkoj.

Osnažene partizanske postrojbe s gotovo 800.000 pripadnika raspodijeljenih u pet armija gonile su ostatke poraženih snaga sve do Koruške, a sudbini 170.000 pripadnika vojske NDH nije pomogao ni potez ustaškog poglavnika Ante Pavelića koji je nakon proboja Srijemskog fronta poslao specijalnog izaslanika Vjekoslava Vrančića savezničkom zapovjedništvu u Italiji te je zatražio pomoć.

Oglas

Pavelićeve molbe bile su uzaludne jer se britanski feldmaršal Harold Alexander ravnao odlukama Teheranske konferencije, prema kojima se poslije rata nije dopustio opstanak nijednoj kvislinškoj tvorevini koju su uspostavile sile Osovine, pa je odbio primiti Pavelićeve emisare te ih je poslao u zarobljenički logor, a ‘Memorandum Vlade NDH’ neotvoren je poslao Titu u Beograd.

Prema izvješću štaba 12. divizije Jugoslavenske armije, sačinjenim odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 pripadnika poražene vojske NDH. Partizanske snage koje se od ožujka 1945. nazivaju Jugoslavenska armija zarobljene vojnike i civile s Bleiburga povukle su dublje na područje pod svojom kontrolom te su velik broj tih ljudi pobile u masovnim zločinima kod Teznog, na Kočevskom Rogu, u Maceljskoj šumi i na mnogim drugim manjim stratištima, dok na samom Bleiburgu nisu zabilježeni pokolji zarobljenika.

Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića, čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom Blajburški pokolj označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima sljedećih mjeseci, a ti su se događaji u hrvatskoj iseljeničkoj literaturi nazivali križni putovi i zapravo su bili marševi smrti.

Valja napomenuti kako su tih dana na području Koruške uglavnom izručene oružane snage NDH, ali i slovenski domobrani, četnici, ljotićevci, nedićevci te velik broj zarobljenih ruskih kvislinga koji su izručeni tadašnjem Sovjetskom Savezu. Većina pak četničkih snaga uglavnom je izbjegla izručenje jer su početkom svibnja prešle u Italiju i predale se američkim snagama. Amerikanci su smjestili četnike u logor kod Palma Nove, nakon čega su emigrirali u zemlje zapadne Europe i Sjedinjene Države.

Oglas

Političko i vojno vodstvo NDH pokušalo se predati zapadnim saveznicima kako bi izbjegli pokolj koji je kasnije doista izvršila pobjednička strana. Međutim britanski general Patrick Scott nije prihvatio predaju ustaškog generala Ive Herenčića, već je izričito zahtijevao da se poražene snage moraju predati Jugoslavenskoj armiji, čiji je predstavnik na terenu bio Milan Basta, politički komesar 51. vojvođanske divizije.

Nakon predaje vojnici i civili su vraćeni na područje Jugoslavije, da bi potom idućih mjeseci uslijedili pokolji koji su se događali prilikom provođenja zarobljenika kroz čitavu Jugoslaviju, u nekim slučajevima sve do južnih granica današnje Makedonije. Zarobljenici su tijekom tog križnog puta smještani u usputne logore, s tim da je samo manji broj ustaša i dužnosnika NDH izveden pred prijeke sudove, dok je većina žrtava pobijena bez ikakvog suda.

O tome tko će biti izdvojen iz zarobljeničke kolone odlučivali su samovoljni pojedinci partizani. Jedni su strijeljani zato što su imali činove, drugi zbog boje odora, ostali zbog vremena stupanja u vojsku, određenog zavičajnog podrijetla ili zato što su prepoznati kao zločinci. Oni koji su preživjeli križni put u sabirnim su logorima proveli do godine dana, nakon čega su, uz amnestiju, pušteni kućama.

Okolnosti britanskog izručivanja žrtava kod Bleiburga počiniteljima dugo su predstavljale dobro čuvanu tajnu, o čijim su detaljima najinformiraniji sudionici odlučili trajno šutjeti, dok je dokumentacija o događajima iz svibnja 1945. poprilično manjkava.

Oglas

Knjiga koja je dosad dala najcjelovitiju povijest događaja tijekom svibnja 1945. je ‘Ministar i pokolji’, izdana 1986. godine. Objavljivanje knjige podiglo je veliku prašinu u Velikoj Britaniji, čije su je vlasti vrlo brzo zabranile i povukle iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Njezin autor, grof Nikolaj Tolstoj, optužen je za klevetu te je u sudskom procesu zatvorenim za javnost osuđen na iznimno visoku novčanu kaznu u iznosu od milijun i pol funti, a k tome je još milijun funti platio na ime sudskih troškova. Bila je to najveća ikad izrečena novčana sankcija u Britaniji.

Tolstoj je, naime, u knjizi problematizirao ulogu Harolda MacMillana, opunomoćenog ministra pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije za svoje zasluge promoviran u lorda Stocktona, da bi 1957. postao britanskim premijerom. Autor u knjizi upućuje na dvije ‘kobne pogreške’ Britanaca koje smatra odgovornima za događaje što su uslijedili nakon što su izručili Kozake i ostale ruske kolaboracioniste Crvenoj armiji, a kvislinge, kolaboracioniste i civile iz Jugoslavije partizanima koji su u razdoblju poslijeratnih zločina pokazali iznimnu okrutnost i osvetoljubivost prema poraženima, ostavljajući tamnu mrlju na inače svijetloj borbi protiv fašizma i nacizma.

Oglas

Na današnji dan

Prije 29 godina napustio nas je Krešimir Ćosić

Objavljeno

Piše

Na današnji dan prije 29 godina napustio nas je Krešimir Ćosić, jedan od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša u povijesti. Krešo je preminuo 25. svibnja 1995. u američkom Baltimoreu od raka limfoma u 47. godini.

Legenda o Kreši i dalje živi diljem svijeta.

Krešimir Ćosić rodio se u Zagrebu, ali je odrastao u Zadru gdje i počinje košarkašku karijeru u KK Zadru 1965. Nastupao je i za Cibonu te igrao u Sloveniji i Italiji. Prvi treneri bili su mu Enzo Sovitti i prof. Leonardo Bajlo. Za europsku reprezentaciju igrao je 6 puta, a proglašen je najboljim igračem europskih prvenstava 1971. i 1975. Državno prvenstvo Jugoslavije osvojio je šest puta, a košarkaški kup četiri puta.

Prema ostvarenim rezultatima riječ je o vjerojatno najboljem košarkašu bivše države, ali i jednom od najboljih košarkaša Europe u povijesti.

Oglas

Godine 1996. je uvršten u prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame) i to kao tek treći neamerikanac, čime je američka javnost priznala veličinu i trag koji je ostavio na kontinentu.

Posthumno za životno djelo dobiva Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar” 2002. godine.

Deset godina nakon smrti u Zagrebu je imenovan trg po njemu, Trg Krešimira Ćosića, kod Doma sportova. Dvorana na Višnjiku nosi njegovo ime od 3. listopada 2008. U Zadru postoji i ulica s njegovim imenom.

Oglas

Nastavi čitati

Na današnji dan

Na današnji dan su Boško i Admira zagrljeni otišli u smrt

Objavljeno

Piše

Jedna od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu je priča o sarajevskim Romeu i Juliji, Admiri Ismić i Bošku Brkiću.

Ubijeni su 18. svibnja 1993, dok su pokušavali pobjeći iz ratnog Sarajeva, i ostavljeni, osam dana, da mrtvi, u zagrljaju, leže na ljetnoj ulici Sarajeva. Njihova priča potresla je cijeli svijet.

O Admiri i Bošku 1994. snimljen je i dokumentarni film, međunarodni, s Kanađanima na čelu. U filmu su ispričani detalji o ovoj velikoj ljubavi, od njihovog prvog poljupca do dana smrti. U filmu govore njihovi roditelji, sestre, prijatelji, susjedi… a doznaje se i koju je ulogu u njihovom životu imao Ismet Bajramović Ćelo.

Potresna priča iz ovog filma, o dječaku i djevojčici koja počinje na početku 1984., kada su se u Sarajevu, na zabavi povodom novogodišnje noći, Boško i Admira prvi put poljubili.

Oglas

Tanja Bogdanović, Admirina najbolja prijateljica iz školskih dana, koja ih je oboje znala jako dobro, priča kako su oboje bili vrlo različiti.

– Admira je bila drugačija od svih nas. Voljela je motore i znala je popraviti auto… bila je pomalo divlja. Obično se djevojke nečega boje, ali Admiru ništa nije moglo uplašiti. Boško je bio drugačiji. Bio je tiši, mirniji. I bio je nasmijan. Uvijek. Volio se šaliti na račun drugih, ali je to uvijek činio na fin način, kao prava “dobrica”.

Boškovi su roditelji u Sarajevo doselili ’70-ih godina prošlog stoljeća. Otac, Dragan, bio je inženjer koji je radio za UN. Majka Rada bila je kemičarka. Imali su dva sina, Boška i Baneta.

Majka Rada se prisjeća:

Oglas

– Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i muslimani. Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela.

Admirini roditelji razmišljali su isto. Zijo Ismić i njegova supruga Nera, odobravali su vezu svoje najstarije kćeri.

-Od prvog dana sam znao. I nisam imao ništa protiv. Učinilo mi se da je dobra, jer je momak bio strašno simpatičan. S vremenom sam ga i zavolio i nisam ga razdvajao od Admire – govorio je njen otac Zijo.

Slično dodaje i njena majka, u čijoj je obitelji bilo miješanih brakova. Admirina mlađa sestra Amela ispričala je kako, za nju, Boško nije bio Srbin već brat kojeg nikad nije imala. No, bake zaljubljenog para u početku nisu odobravale vezu. Obje su pamtile prethodni, Drugi svjetski rat. Admirina baka je pamtila borbu protiv četnika, a Boškova baka se sjećala kako su ustaše odvele njenog muža i ubile ga.

Oglas

No, svejedno, Boško i Admira voljeli su se neizmjerno. Godine 1986. bili su tipični tinejdžeri. Njegova majka kaže da su ih zanimala auta, filmovi i glazba. Te godine, nažalost, od srčanog udara umro je njegov otac i Boško “odrasta”. Pritom ga šalju na služenje vojnog roka, u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan. Ovo su rečenice iz njihovih pisama:

– Moja najdraža Admira,

Svaku noć kada legnem u krevet, ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam…

– Moja draga ljubavi,

Oglas

Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negdje drugdje, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti…

– Moja najdraža Admira,

Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet…

Nakon 11 mjeseci ponovno su bili zajedno. Admira je studirala ekonomiju, a Boško je otvorio prodavnicu kuhinjske opreme koju je kupovao na svojim putovanjima u Italiju. Međutim, stare mržnje polako su uskrsnule. t.

Oglas

U Sarajevu su ljudi bili uvjereni da rata neće biti. Početkom travnja 1992., nažalost, rat počinje u Sarajevu. Srpski snajperisti uzimaju prve žrtve. Admirin otac kaže kako su svi, i Boško i Admira, bili sigurni da će sve brzo završiti.

Svećanik Vojislav Čakić, koji je poznavao Admirinog oca, otišao je “na drugu stranu”. Objasnio je to riječima:

– …da nismo sad zaratili, za deset godina nas više ne bi bilo ovdje. Eventualno će voditi molitvu na sahrani Boška i Admire, ali se za Admiru, kako je sam poslije rekao, nije htio moliti jer je bila muslimanka.

Među brojnim Srbima koji su ostali u gradu bio je i Boško koji nije htio ići u vojsku. Nijednu. Mišo Ćuk, njegov susjed, Srbin – koji će odigrati važnu ulogu u sudbini Admire i Boška – na početku rata ostao je u gradu i priključio se Armiji BiH. Bošku je htio dati pištolj, da ga zaštiti od “problema”, ali Boško ga nije htio uzeti.

Oglas

U srpnju 1992., granata će uništiti Boškov stan u kojem je obitelj živjela 25 godina. U stan koji će otići, u ulazu pored, ponovno će pasti granata. Boškova majka stoga je odlučila otići i u očaju se obratila jedinoj osobi koja joj je mogla pomoći. Najboljem prijatelju svog starijeg sina Baneta – Ismetu Bajramoviću Ćeli.

– Rada mi je bila kao druga mati… I da se razumijemo, nije ovo rat heroja kao što je bio Drugi svjetski rat, ovo ovdje je nacionalni rat. Ako ću biti heroj samo muslimanima, neću da budem takav heroj – govorio je tada Ćelo, kojem je Boško “bio k’o mlađi burazer”. Za Ćelu, koji se u filmu opisuje kao jedan od vodećih kriminalaca u gradu, kaže se da je štitio “Srbe na Koševu” i da je vodio razmjene. Boškova majka kaže da joj je Ćelo u tri dana sredio da napusti grad i obećao joj je da će on, ma što se dogodilo, štititi Boška.

Boško i Admira se na jesen 1992. useljavaju u devastirani stan njegovih roditelja. Bošku je smetalo to što nisu vjenčani, ali Admira nije htjela zbog silne zanimacije medija za miješane brakove.

Jurka Radojević, susjeda Srpkinja, oslanjala se na njih dvoje.

Oglas

– Boško mi je donosio vodu, pomagali smo si. Ja imala drvenu peć, pa smo kruh pekli zajedno i zajedno bi ga jeli, sve do zadnje mrvice – prisjeća se ova žena.

Boško i gore spomenuti Mišo Ćuk postat će u tom periodu nerazdvojni prijatelji koji su često, na pijaci, trgovali kavom, ali i naftom…

– …moraš, nemaš od čega živjeti. Prljav je to bio posao, ali Ćelo nam je odobrio da to radimo – prisjeća se Ćuk.

U tom periodu, Ćelo će organizirati veliko vjenčanje kojem će nazočiti i Boško i Admira. Dok je svadba trajala, pak, Mišo Ćuk će pobjeći iz Sarajeva – kako je bio u vojsci, “na drugu stranu” prenijet će i neke važne vojne informacije. O bijegu nije ništa rekao Bošku, koji je sada ostao u gradu kao najbolji prijatelj “neprijatelja”. I upravo nakon toga, za Boška počinje strašan period u gradu.

Oglas

– Neki su ga počeli napadati, čak i fizički, jedan je bacio kamen. Ja sam ga štitio, da to nisam uradio, možda bi ga ubili – govorio je Ćelo i dodao je da je Boško morao otići.

– Bio je ugrožen, jer ja nisam mogao stalno biti s njim, zamisli kako je kad te prijatelj “proda”, a to mu je Mišo uradio.

Sve bilo dogovoreno

Početkom svibnja 1993., Boško je dobio poziv na ispitivanje u policijsku postaju i prepao se najgoreg. Imao je 72 sata da se javi, prije nego što ga uhite. Odlučio je da će pobjeći, zajedno s Admirom: skrili su se u stanu njene bake, dok im Ćelo ne sredi da napuste grad.

Oglas

Strašnog datuma, 18. svibnja 1993., Admira je stigla u kuću roditelja. Njena majka kaže da se najteže rastala s mačkom Žućom. S ocem se nije pozdravila – ovaj nije odobravao pomisao na bijeg. Potom su se spakirali u stanu njene bake, imali su malo stvari i nešto njenog nakita. Nešto novca ušili su u odjeću. Njena baka se sjeća da su joj mahnuli, ušli u auto i otišli. Čekala je poruku da su stigli, da je sve uredu, ali nikad je nije dobila.

Pismo koje je Admira ostavila majci:

– Draga majko, mi odlazimo večeras i sve što se dogodi je Božija volja. Zvat ću te čim pređemo tamo. Brinem se za tebe, i za Žuću. Pričali smo kad se rat završi, vratit ćemo se i sve će biti kao prije. Kao da rata nije bilo. Ne brini za mene, brini o sebi, tako će meni biti lakše.

Volim te mnogo,

Oglas

Tvoja Admira.

Ćelo će “razmjenu” dogovoriti sa dva Srbina na Grbavici. Jedan, Milkan Gaborović, čekao je da mu Ćelo “pošalje” i tetku i rođake, a drugi, Saša Bogdanović, prisjeća se kako je sve bilo dogovoreno, da nitko neće pucati.

Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina

Ćelo tvrdi kako je Bošku rekao da mora sačekati da padne mrak.

Oglas

– Morali su proć’ međuzonu (Vrbanja most, op.a.) gdje je bilo četiri, pet vojski. Caco, MUP, specijalne jedinice MUP-a, HVO, četnici… tko će to sve uvezati…

Dino Ćapin, zapovjednik hrvatske postrojbe koja se borila uz Armiju BiH kaže kako ih je gledao s obližnjeg krova. Saša Bogdanović dodaje kako je zviždao Bošku, a ovaj je zviždao meni.

– Trčkarali su i skakutali… kao da su se igrali. Kad su došli do raskrsnice, samo smo čuli pucanj, snajper, metak je udario ispred njihovih nogu.

Ćapin dodaje da je Boško umro na licu mjesta, a Admira je bila ranjena.

Oglas

– Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina.

– Teško mi je pričati o tome. Volio sam ih oboje. Krivo mi je što me nije poslušao… – govori Ćelo.

– I dalje ne vjerujem da su mrtvi. Kako tako mladi ljudi nestanu tako nasilno, zbog jednog neljudskog poteza. Monstruoznog čina. Ljubav ipak ne može pokoriti sve. Ne može pobijediti one koji ne vjeruju u ljubav. A ovi, koji pucaju na nas, ne vjeruju u ljubav – kazivao je poslije njen otac.

Bili su zavedeni kao brojevi

Oglas

Dvije strane osam su dana raspravljale ko će preuzeti tijela i međusobno su se optuživali za smrt Boška i Admire. Nije bilo motiva. Nije bilo logike. Nije bilo razloga.

– Bolesni ljudi nose oružje, na svim stranama i nikad ne znaš koja će budala ispaliti metak prva – komentirao je Saša.

Roditeljima nije htio pomoći ni UNPROFOR. Nakon osam dana, srpska policija je, kako su zapovjednici izjavili za TV, spasila tijela iz “humanih razloga”. No, Saša u filmu priznaje kako su tijela izvlačili muslimanski zatvorenici.

U srpskoj vojnoj mrtvačnici bili su zavedeni kao brojevi – 250 i 251.

Oglas

Srpski vojnici odbili su želju roditelja da se djeca sahrane u Sarajevu. Sahranili su ih na vojnom groblju u Lukavici. Boškova majka je Admirin kovčeg pokrila džemperom koji je isplela za nju.

Odmah nakon rata, 1996, sahranjeni su ponovno. Zajedno. U Sarajevu.

Nastavi čitati

Na današnji dan

Svjetski dan slobode medija: Stanje u BiH samo se pogoršava

Objavljeno

Piše

Svjetski dan slobode medija obilježava se danas, 3. maja. Stanje medijskih sloboda u BiH, prema riječima predsjednika Udruženja „BH novinari“ Marka Divkovića, samo se pogoršava.

– Materijalni status velikog broja novinara je vrlo težak. Mnogi poslodavci im ne uplaćuju ili penziono ili zdravstveno, ili oboje, a mnogi od kolega i kolegica rade na dvije ili tri adrese da bi preživjeli.

Gledajući iz drugog ugla, medijske slobode su sve gore, jer smo prošle godine imali dopunu zakona kojom je kleveta u RS ponovo krivično djelo.

Kada sve to imamo na umu, onda ne možemo ničim biti zadovoljni, nažalost, ni ekonomskim, ni pravnim, ni sigurnosnim aspektom rada novinara. Ne ide nam u prilog, sve je gore – rekao je Divković za „Avaz“.

Oglas

 

Dodao je da je teško povjerovati da će biti bolje.

– Kako biti optimista, ako zakoni, kakvi su u RS, tako glatko prolaze, a da nemamo nikakvu ozbiljniju reakciju ni iz Ureda visokog predstavnika ni pojedinih međunarodnih organizacija, osim izražavanja brige… To je, što je – istakao je Divković.

Nastavi čitati

BiH

Župa Vitez danas slavi svog sveca zaštitnika

Objavljeno

Piše

Danas,23.travnja, slavi se sveti Juraj, jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. U nas, sv.Juraj se slavi i obilježava u župi Vitez, čiji je on svetac zaštitnik. Sveta pučka misa u župi Vitez bit će slavljena u 11 sati.

Sv.Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji. Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.

U likovnim prikazima, sveti Juraj u Istočnoj i Zapadnoj Crkvi, najčešće se može vidjeti u borbi sa zmajem koji je bio simbol zla.

Nastavi čitati

Na današnji dan

Danas je Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Važno je rano prepoznati znakove bolesti

Objavljeno

Piše

Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se 11. travnja u znak potpore bolesnicima i njihovim obiteljima, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 15.000 oboljelih, a stručnjaci poručuju kako je od iznimne važnosti što ranije prepoznati prve znakove bolesti.

Parkinsonova bolest uglavnom utječe na motorički sustav, a najčešće prepoznati simptom je tremor koji se obično javlja u mirovanju ili za vrijeme neaktivnosti.

Ostali motorički simptomi uključuju usporenost pokreta, ukočenost mišića i nestabilnost, što može povećati rizik od padova.

Bolest može dovesti i do pojave psiholoških poteškoća poput depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i kognitivnih oštećenja, te ima značajan utjecaj na kvalitetu života pojedinca. Obitelj i prijatelji imaju ključnu ulogu u podršci oboljelima.

Oglas

– Iako je za Hrvatsku jako teško odrediti egzaktan broj oboljelih od Parkinsonove bolesti, procjene govore da je riječ o otprilike 15 tisuća bolesnika, kaže voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku u KBC-u Zagreb Fran Borovečki.

Ističe kako je iznimno važno što ranije prepoznati prve znakove bolesti, odnosno što prije osigurati termin pregleda kod specijalista neurologije.

– Pravovremeno upućivanje bolesnika na specijalistički pregled doprinosi produljenju funkcionalnosti i može utjecati na bolji odgovor na terapiju, ističe Borovečki.
Parkinsonova bolest (PB) je kronični neurodegenerativni poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj globalno, s procijenjenih 6,1 milijuna oboljelih diljem svijeta.

U Europi, prevalencija iznosi otprilike 1,7 posto, varirajući među zemljama. Incidencija i prevalencija rastu s dobi, što bolesti čini češćom među starijom populacijom, ističu u udruzi “Kreni sad i odmah”.

Oglas

– Motorički simptomi mogu utjecati na pokretljivost, fine motoričke vještine, ali i na govor i gutanje, što uvelike može utjecati na osobni i profesionalni život. S obzirom na to da bavljenje fizičkim aktivnostima može usporiti progresiju bolesti, važno je motivirati se i ustrajati na aktivnom životu, bez obzira na zdravstveno stanje, navodi predsjednik udruge Dejan Đuran.

U sklopu kampanje “Živjeti s Parkinsom” Đuran planira krenuti na svoju novu veliku biciklističku etapu – EuroVelo 13, poznatu i kao Ruta Željezne zavjese, dugu više od 10.000 kilometara, te tako povezati 20 zemalja i tri europska mora.

– Dok vozim, osjećam se živim. To je trenutak kada bolest postaje samo sjena, kada volan u mojim rukama postaje produžetak mog bića, a pedale moja snaga. Na biciklu nisam bolesnik, nisam statistika samo sam čovjek u potrazi za malim komadom sreće, istaknuo je Đuran.

Oglas

Nastavi čitati

Društvo

Obilježava se dan Radio-televizije BiH: 79 godina od početka emitiranja radio-programa u BiH

Objavljeno

Piše

Na današnji dan prije 79 godina počelo je emitiranje radio-programa u Bosni i Hercegovini. To je bila prva radio-stanica u Bosni i Hercegovini. I danas se 10.travnja obilježava kao dan Radio-televizije Bosne i Hercegovine, koja je pravni sljedbenik nekadašnje RTV Sarajevo, piše BHRT.

“Ovdje Radio Sarajevo! Smrt fašizmu, sloboda narodu!”

Ovim riječima Đorđa Lukića Cige, spikera i tehničara koji je popravio zarobljenu njemačku radio stanicu, 1945. godine počelo je emitiranje programa Radija Sarajevo. Taj 10.travanj, prije gotovo osam desetljeća označio je nastanak bosanskohercegovačkih elektronskih medija, čiji je nositelj razvoja Radiotelevizija Bosne i Hercegovine.

Prva rečenica je bila ‘smrt fašizmu, sloboda narodu’. Mislim da smo i 79 godina nakon toga u sličnim borbama. RTV BiH koja je pravni nasljednik tadasnjeg Radija Sarajevo, odnosno RTV Sarajevo, je na putu da se, između ostalog, bori protiv tendencija koje su tada, a i dan danas, bile negativne. S druge strane, radi se o periodu koji je vrlo težak za RTV BiH. Već godinama govorimo o tome da nije riješen problem finansiranja javnog medijskog servisa na nivou države i nismo za sada naišli na adekvatnu podršku onih koji imaju instrumente da riješe ovaj problem, a to je prije svega politika u BiH, ističe generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović.

Oglas

Uprkos neumornoj borbi za očuvanje javnog servisa i izuzetno teške uvjete rada, uposlenici BHRT-a su u svim situacijama uspjevali, ne samo očuvati bosanskohercegovačku Radioteleviziju, već i ispuniti funkciju javnog RTV servisa, javnost nepristrasno, blagovremeno i točno izvještavati.

Javni medijski servis BiH pokušava da ostane na onim tračnicama koje su definirane i zacrtane tih davnih godina. Nisam siguran, ali mislim da je danas djelimično kompliciranije, iz prostog razloga što je stanje na medijskoj sceni BiH daleko od zadovoljavajuće,naglašava Benjamin Butković, urednik Specijalnih programa BHT1.

Ako govorimo o radiju kao mediju u današnjici, u poplavi novih medija, radio traži svoje mjesto i mislim da je radio preživio, što je najbitnije, ovu elektronsku eru, da je našao svoje mjesto u medijskom sistemu i nadamo se da će tako biti i u budućnosti, kaže Darko Đerić, novinar Sportske redakcije BH radija 1.

U proteklih gotovo osam desetljeća, bosanskohercegovačka Radiotelevizija izrasla je u snažan i nezamjenjiv glas javnosti. Zastarjela oprema i financijska nestabilnost nisu ugrozili profesionalnost programa koji se svakodnevno emitira.

Oglas

Možda u tehničkom smislu ne ispunjavamo sve uvjete kao ostali javni servisi u Evropi, ali sigurno smo jedan objektivan transparentan javni servis koji donosi tačne informacije svojim gledateljima, tačne informacije javnosti u BiH. To je jako bitno u ovo vrijeme, u vrijeme fake news-a, osnosno lažnih vijesti, u vrijeme propagande, da jedno društvo ima javni servis na koji se može osloniti. Građani BiH, ja to odgovorno tvrdim, mogu se osloniti na BHRT i na vijesti koje mi donosimo, ističe Lejla A. Babović, rukovoditeljica Odjela za međunarodne poslove BHRT-a.

U profesionalnom, programskom smislu, u zadaćama koje RTV BIH treba da ispuni prema građanima, nimalo ne zaostajemo u odnosu na tu, ne mogu nazvati konkurenciju, ali u odnosu na kolege iz drugih javnih servisa, navodi generalni direktor BHRT-a.

Bez obzira na uvjete rada i teške okolnosti, BHRT neće odustati od temeljnih postulata, da časno ispunjava svoju misiju i aktivno učestvuje u izgradnji stabilnog demokratskog društva, što radi već 79 godina.

Izvor: BHRT

Oglas

Nastavi čitati

Na današnji dan

Danas je Svjetski dan zdravlja – Vaše zdravlje je vaše pravo

Objavljeno

Piše

Svjetski dan zdravlja, koji se obilježava svake godine 7. aprila, ima izuzetan značaj u globalnom kalendaru zdravstvenih događanja, a odvija se pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

 

Svake godine, obilježavanje ovog dana, donosi nam priliku da istaknemo najvažnije zdravstvene izazove, promovišemo postignuća u oblasti zdravlja i pokrenemo akcije usmjerene ka smanjenju zdravstvenih nejednakosti širom svijeta.

 

Oglas

Briga o zdravlju na pravi način

 

-Ovogodišnja tema, “Moje zdravlje, moje pravo”, naglašava osnovno pravo svakog pojedinca na dostojanstven život, pri čemu se zdravlje posebno ističe kao osnovni dio ljudskih prava, ističe dr. spec. Elma Kuduzović, rukovoditeljica Odjeljenja za promociju zdravlja u INZ.

 

Oglas

U vremenima kad se suočavamo s brojnim izazovima kao što su pandemije, klimatske promjene, ekonomske krize i socijalne nepravde, borba za pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti postaje još važnija.

 

-Odgovornost za promjene leži na svima nama – od vlasti koja treba osigurati da zakoni i politike podržavaju pravo na zdravlje, do pojedinaca koji bi trebali biti informisani i angažovani u zaštiti svog zdravlja i zdravlja svojih zajednica kroz edukaciju o zdravstvenim pravima, učešćem u preventivnim programima i zagovaranjem za bolje zdravstvene politike i usluge, ističe dr. Kuduzović.

 

Oglas

Kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoj puni potencijal i doprinijeti zajednici, ključno je brinuti se o svom zdravlju na pravi način.

 

Nekoliko jednostavnih, ali jako važnih savjeta za očuvanje i unapređenje vašeg zdravlja, između ostalih, su –

 

Oglas

Redovni medicinski pregledi i posjete ljekaru mogu otkriti potencijalne zdravstvene probleme u ranoj fazi, čime se omogućuje pravovremeno liječenje i prevencija ozbiljnijih bolesti, te redovne kontrole kako bi se spriječile komplikacije osnovne bolesti. Ne čekajte da se pojave simptomi već u toku godine odvojite vrijeme za preventivne preglede.

 

Uravnotežena prehrana – Ishrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima ključna je za održavanje optimalnog zdravlja. Pokušajte izbjegavati prekomjernu konzumaciju obrađenih namirnica i šećera.

 

Oglas

Redovna fizička aktivnost i san

 

Redovna fizička aktivnost igra jako važnu ulogu o očuvanju našeg zdravlja: Fizička aktivnost ne samo da jača tijelo, već i poboljšava raspoloženje i smanjuje rizik od raznih bolesti, uključujući srčane bolesti, dijabetes i depresiju.

 

Oglas

– Naravno, tu je bitan i redovan i kvalitetan san kao ključ za za oporavak tijela i mozga, ističu iz INZ.

 

U moru negativnih informacija kojima smo svakodnevno izloženi što negativno utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje jako je važno pronalaženje zdravih načina suočavanja sa stresom, poput meditacije, dubokog disanja, vježbanja ili druženja s voljenima.

 

Oglas

Iz INZ-a za kraj poručuju: Ne zaboravite da je vaše zdravlje vaša najvažnija imovina. Neka Svjetski dan zdravlja bude podsjetnik da svakodnevno radimo na očuvanju i unapređenju svog zdravlja. Uz zajednički napor i podršku, možemo stvoriti zdraviju i sretniju budućnost za sve nas.

 

INZ

Oglas

Nastavi čitati

BiH

Danas je Dan grada Sarajeva

Objavljeno

Piše

Na današnji dan 1945. godine zajedničkim naporima i žrtvama naroda Bosne i Hercegovine i svih ostalih oslobođeno je Sarajevo od fašističke okupacije.

Ovaj dan, jasno povezan s antifašističkim tekovinama i danas se obilježava kao Dan grada Sarajeva.

Jugoslovenska armija započela je akciju oslobađanja Sarajeva 28.ožujka 1945. godine. U akcijama su učestvovali drugi, treći i peti korpus Armije, 11. i 13. krajiška brigada, 18. srednjo-bosanska brigada, artiljerijska i tenkovska jedinica.

Mir je trajao 47 godina, a onda je Sarajevo započelo novu bitku. Na Dan grada, upravo 6.travnja 1992. godine počela je opsada u kojoj je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće ili nestalo 11.541 civila, od kojih 1.601 djece, piše N1.

Oglas

 

Nastavi čitati

Na današnji dan

Na današnji dan poginuo prvi hrvatski branitelj

Objavljeno

Piše

JOSIP JOVIĆ – PRVI POGINULI HRVATSKI BRANITELJ…

Na današnji dan obilježavamo 33. obljetnicu stradanja prve žrtve Domovinskog rata, redarstvenika Josipa Jovića.

Poginuo je na sam dan Uskrsa 31. ožujka 1991. godine u akciji oslobođenja Plitvičkih jezera. Spomenuti događaj nazvan je i “Krvavi Uskrs”.

Nastavi čitati

Najnovije vijesti

Sportprije 47 minuta

United pobijedio City u finalu FA kupa

MANCHESTER UNITED je osvojio FA kup nakon što je u velikom finalu na Wembleyju pobijedio Manchester City 2:1 i 13....

Društvoprije 54 minute

Nina Badrić sa majkom u Međugorju

Nina Badrić s majkom je odlučila posjetiti Međugorje. Mjesto u koje hodočaste milijuni hodočasnika svake godine iz cijelog svijeta ovih...

Društvoprije 56 minuta

Proslavljen 53. dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije

U subotu, 25. svibnja u župi Komušina i na brdu Kondžilo proslavljen je Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije, 53. po redu....

BiHprije 1 sat

Čović nazočio obilježavanju „Dana sjećanja 2024.“ u Posavskoj Mahali

Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović danas je nazočio obilježavanju „Dana sjećanja...

Sportprije 4 sata

Hrvat krenuo pješice na EURO

Hrvatski navijač Kristijan Detić krenuo je u avanturu života. Odlučio je pješice ići na Euro u Njemačku. ”Avantura života trajat...

BiHprije 4 sata

DOUŠNIK OTKRIO: Evo koliko krijumčari naplaćuju migrantima da ih iz BiH uvedu u Hrvatsku

Kanal kojim su u blizini Plitvičkih jezera migranti ilegalno prebacivani iz BiH u Hrvatsku raskrinkan je zahvaljujući osobi koja je...

Ljepota i zdravljeprije 4 sata

Snižava kolesterol, a koristi se i kao začin: Ova vrtna biljka može vam spasiti srce

U prehrani, korištenje ljekovitog bilja može značajno doprinijeti zdravlju. Među raznim začinima, ružmarin se izdvaja kao izuzetno koristan za srce...

Društvoprije 4 sata

U Novoj Biloj obilježena 32. obljetnica osnutka Vojne policije HVO HB

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjesnom groblju Prahulje u Novoj Biloj obilježena je 32. obljetnica osnutka Vojne policije HVO...

Oglas
Oglas
LM