Connect with us

Na današnji dan

Prije 78 godina dogodio se Bleiburg

Published

on

Pitanja oko događaja na Bleiburgu prije 78 godina iznova dovode do podjela u hrvatskom društvu. Pogledajte prikaz zbivanja iz svibnja 1945. što su postala simbolom i metaforom svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika.

Početak ove tragedije zbio se 15. svibnja 1945. godine, kada su se pripadnici Hrvatske vojske, točnije vojne snage Nezavisne države Hrvatske nastale 1944. spajanjem domobranstva i Ustaške vojnice s civilima počeli povlačiti prema britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskoj pokrajini Koruškoj. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili im da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji.

Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu, no i oni su poslije predani Jugoslavenskoj armiji i gotovo svi pobijeni. Ovim događajima prethodili su mnogobrojni pozivi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pripadnicima kvislinških formacija s kraja 1944. i 1945. godine da ustanu protiv okupatora i prijeđu u njezine redove. Dio je doista prešao u partizanske redove, dok je drugi ostao u prvobitnim postrojbama vjernima nacističkoj Njemačkoj.

Osnažene partizanske postrojbe s gotovo 800.000 pripadnika raspodijeljenih u pet armija gonile su ostatke poraženih snaga sve do Koruške, a sudbini 170.000 pripadnika vojske NDH nije pomogao ni potez ustaškog poglavnika Ante Pavelića koji je nakon proboja Srijemskog fronta poslao specijalnog izaslanika Vjekoslava Vrančića savezničkom zapovjedništvu u Italiji te je zatražio pomoć.

Pavelićeve molbe bile su uzaludne jer se britanski feldmaršal Harold Alexander ravnao odlukama Teheranske konferencije, prema kojima se poslije rata nije dopustio opstanak nijednoj kvislinškoj tvorevini koju su uspostavile sile Osovine, pa je odbio primiti Pavelićeve emisare te ih je poslao u zarobljenički logor, a ‘Memorandum Vlade NDH’ neotvoren je poslao Titu u Beograd.

Prema izvješću štaba 12. divizije Jugoslavenske armije, sačinjenim odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 pripadnika poražene vojske NDH. Partizanske snage koje se od ožujka 1945. nazivaju Jugoslavenska armija zarobljene vojnike i civile s Bleiburga povukle su dublje na područje pod svojom kontrolom te su velik broj tih ljudi pobile u masovnim zločinima kod Teznog, na Kočevskom Rogu, u Maceljskoj šumi i na mnogim drugim manjim stratištima, dok na samom Bleiburgu nisu zabilježeni pokolji zarobljenika.

Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića, čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom Blajburški pokolj označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima sljedećih mjeseci, a ti su se događaji u hrvatskoj iseljeničkoj literaturi nazivali križni putovi i zapravo su bili marševi smrti.

Valja napomenuti kako su tih dana na području Koruške uglavnom izručene oružane snage NDH, ali i slovenski domobrani, četnici, ljotićevci, nedićevci te velik broj zarobljenih ruskih kvislinga koji su izručeni tadašnjem Sovjetskom Savezu. Većina pak četničkih snaga uglavnom je izbjegla izručenje jer su početkom svibnja prešle u Italiju i predale se američkim snagama. Amerikanci su smjestili četnike u logor kod Palma Nove, nakon čega su emigrirali u zemlje zapadne Europe i Sjedinjene Države.

Političko i vojno vodstvo NDH pokušalo se predati zapadnim saveznicima kako bi izbjegli pokolj koji je kasnije doista izvršila pobjednička strana. Međutim britanski general Patrick Scott nije prihvatio predaju ustaškog generala Ive Herenčića, već je izričito zahtijevao da se poražene snage moraju predati Jugoslavenskoj armiji, čiji je predstavnik na terenu bio Milan Basta, politički komesar 51. vojvođanske divizije.

Nakon predaje vojnici i civili su vraćeni na područje Jugoslavije, da bi potom idućih mjeseci uslijedili pokolji koji su se događali prilikom provođenja zarobljenika kroz čitavu Jugoslaviju, u nekim slučajevima sve do južnih granica današnje Makedonije. Zarobljenici su tijekom tog križnog puta smještani u usputne logore, s tim da je samo manji broj ustaša i dužnosnika NDH izveden pred prijeke sudove, dok je većina žrtava pobijena bez ikakvog suda.

O tome tko će biti izdvojen iz zarobljeničke kolone odlučivali su samovoljni pojedinci partizani. Jedni su strijeljani zato što su imali činove, drugi zbog boje odora, ostali zbog vremena stupanja u vojsku, određenog zavičajnog podrijetla ili zato što su prepoznati kao zločinci. Oni koji su preživjeli križni put u sabirnim su logorima proveli do godine dana, nakon čega su, uz amnestiju, pušteni kućama.

Okolnosti britanskog izručivanja žrtava kod Bleiburga počiniteljima dugo su predstavljale dobro čuvanu tajnu, o čijim su detaljima najinformiraniji sudionici odlučili trajno šutjeti, dok je dokumentacija o događajima iz svibnja 1945. poprilično manjkava.

Knjiga koja je dosad dala najcjelovitiju povijest događaja tijekom svibnja 1945. je ‘Ministar i pokolji’, izdana 1986. godine. Objavljivanje knjige podiglo je veliku prašinu u Velikoj Britaniji, čije su je vlasti vrlo brzo zabranile i povukle iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Njezin autor, grof Nikolaj Tolstoj, optužen je za klevetu te je u sudskom procesu zatvorenim za javnost osuđen na iznimno visoku novčanu kaznu u iznosu od milijun i pol funti, a k tome je još milijun funti platio na ime sudskih troškova. Bila je to najveća ikad izrečena novčana sankcija u Britaniji.

Tolstoj je, naime, u knjizi problematizirao ulogu Harolda MacMillana, opunomoćenog ministra pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije za svoje zasluge promoviran u lorda Stocktona, da bi 1957. postao britanskim premijerom. Autor u knjizi upućuje na dvije ‘kobne pogreške’ Britanaca koje smatra odgovornima za događaje što su uslijedili nakon što su izručili Kozake i ostale ruske kolaboracioniste Crvenoj armiji, a kvislinge, kolaboracioniste i civile iz Jugoslavije partizanima koji su u razdoblju poslijeratnih zločina pokazali iznimnu okrutnost i osvetoljubivost prema poraženima, ostavljajući tamnu mrlju na inače svijetloj borbi protiv fašizma i nacizma.

Advertisement

Na današnji dan

Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv raka

Published

on

By

Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se svake godine 4. februara s ciljem podizanja svijest o toj bolesti, njenoj prevenciji, dijagnostici i liječenju. Stručnjaci naglašavaju da je prevencija najisplativija dugoročna strategija za kontrolu bolesti, te da je rano otkriven karcinom, u najvećem broju slučajeva, izlječiv.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) navode kako naučni dokazi pokazuju da se trećina smrti od svih vrsta karcinoma može spriječiti, dok se jedna trećina može izliječiti kroz ranu dijagnozu i adekvatno liječenje.

U svijetu godišnje od raka oboli više od 15 miliona ljudi, a oko devet miliona umre.

Rak je jedan od vodećih uzroka smrti i bolesti, pri čemu se oko 70 posto smrtnih slučajeva javlja u zemljama sa niskim ili srednjim stopama dohotka, gdje često zdravstvena zaštita oboljelima nije dostupna.

Ideja za Svjetski dan borbe protiv raka začeta je na prvom Svjetskom samitu protiv raka koji je održan u Parizu 2000. godine. Predstavnici različitih svjetskih vladinih agencija i organizacija za rak potpisali su povelju poznatu kao „Pariški sporazum protiv raka“. Ova povelja navodi deset različitih članaka koji opisuju kako je globalna zajednica predana poboljšanju kvalitete života pacijenata oboljelih od raka i traženju uzroka, ali i mogućnosti okončanja bolesti. Deseti članak ove povelje je ustanovio 4. febrauara, kao Svjetski dan borbe protiv raka.

Oko 30 posto svih smrti zbog malignih bolesti nastaje zbog pet glavnih rizika u vidu nezdravog ponašanja i navika: prekomjerne tjelesne težine, nedovoljnog unosa voća i povrća, nedostatne tjelesne aktivnosti te konzumacije alkohola i duhanskih proizvoda. Sama ovisnost o duhanu odgovorna je za jednu petinu svih smrti zbog malignih bolesti, kao i za više od 70 posto svih smrti zbog karcinoma pluća. Oko 70 posto svih smrti povezanih s malignim bolestima događa se u slabije razvijenim zemljama, a 20 posto ih je uzrokovano virusnim infekcijama (virusi hepatitisa B i C, humani papiloma virus).

Šta je rak ?

Rak nastaje iz jedne ćelije koja izgubi sposobnost adekvatnog odgovora nakon maligne transformacije na kontrolne mehanizme rasta, dijeljenja i smrti što utiče na maligni razvoj ćelije. Maligne ćelije zaobilaze normalnu ćelijsku regulaciju i kontrolu dijeljenja što uzrokuje nekontrolirani rast i stvaranje zloćudnih tumora (neoplazmi) te metastaziranje (širenje zloćudnih tumora u okolna i udaljena tkiva). Proces ovih promjena prolazi kroz faze od premalignih promjena pa do malignih promjena. Mogućnost izlječenja i liječenja je daleko veća ukoliko se rak otkrije u početnoj fazi. Rak nije jedinstvena bolest, postoji preko 100 tipova raka, koji se nazivaju prema organu ili tkivu iz kojeg rak potiče. Drugi način klasifikacije je prema tipu ćelija od kojih je rak sastavljen prema čemu su glavne podvrste: karcinomi, sarkomi, limfomi, leukemije i mijelomi te rak centralnog nervnog sistema (mozak i kičmena moždina).

VODITE RAČUNA O SVOM ZDRAVLJU!

1. Trećina najčešćih vrsta kancera se može spriječiti
Postoji mnogo toga što se može učiniti na razini pojedinca, zajednice i politike s pravim strategijama za prevenciju raka.

2. Rak ima znakove upozorenja
Za mnoge vrste raka postoje znakovi upozorenja i simptomi, a prednosti ranog otkrivanja su neosporne.

3. Govoreći o raku možemo pomoći svima koji se već liječe
Iako rak može biti teška tema za rješavanje, osobito u nekim kulturama i okruženjima, suočavanje s bolešću može poboljšati ishode na razini pojedinca, zajednice i politike.

Europski kodeks protiv raka Međunarodne agencije za istraživanje raka preporučuje 12 koraka koje svaka osoba može sama poduzeti radi smanjenja rizika od dobijanja raka:

– Ne pušiti
– Ne izlagati se duhanskom dimu iz okoline
– Održavati prikladnu tjelesnu težinu
– Hraniti se zdravo
– Vježbati i kretati se
– Smanjiti unos alkohola
– Smanjiti izlaganje suncu, naročito djece
– Na radnom mjestu se zaštititi od tvari koje uzrokuju rak
– Provjeriti nivo radona u svojoj okolini, te visoke vrijednosti smanjiti
– Cijepiti djecu protiv hepatitisa B (novorođenčad) i humanog papiloma virusa (HPV) za djevojčice i dječake prije stupanja u pubertet u dobi od 9–13
– Prakticirati dojenje (žene)
– Biti aktivan sudionik/ca u programima za rano otkrivanje raka debelog crijeva (muškarci i žene), dojke (žene) i vrata maternice (žene)

Continue Reading

Ljepota i zdravlje

Svjetski dan bez duhanskog dima: Zabrinjavajući podaci – nargile i cigarete već od 6. razreda osnovne škole

Published

on

By

Svjetski dan bez duhanskog dima, obilježava se posljednjeg dana januara, a ove godine stručnjaci posebno posvećuju pažnju konzumaciji duhanskih proizvoda i nargile kod osnovnoškolskog uzrasta.

Kako ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), želi se skrenuti pažnju javnosti na zabrinjavajuće trendove među osnovnoškolcima vezane za konzumaciju duhanskih proizvoda i nargile.

Zabrinjavajuća statistika

– Ovaj dan je prilika da se podigne svijest o štetnosti upotrebe duhanskih proizvoda, ali i o preventivnim mjerama koje su ključne za zaštitu najmlađih, ističe Nino Hasanica, načelnik Službe za školsku higijenu INZ-a.

Institut je proveo Istraživanje provedeno među osnovnoškolcima, u kojem je učestvovalo 918 učenika od 6. do 9. razreda iz 75 osnovnih škola.

Čak 15 posto djece je izjavilo da već konzumira ili je probalo cigarete, a 16,7 posto da konzumira nargilu.

U anketnom pitanju o vršnjacima, čak 80,6 posto osnovaca zna nekog ko koriste nargilu, a svaki četvrti (25 posto) je svjesno da njihovi vršnjaci konzumiraju cigarete.

Ispitivani su i razlozi za ovu pojavu, tako da “društveni utjecaj” odnosno okruženje i ponašanje vršnjaka je razlog za njih 54, 2 posto, dok su “stres i potrebu za opuštanjem” kao razlog za konzumiranje naveli njih 37 posto. Zanimljivo je i da je kao povod za konzumiranje duhanskih proizvoda 10 posto osnovaca navelo “dosadu”, dok je “radoznalost” navelo samo 0,4 posto.

– Posebno zabrinjava podatak da se konzumacija duhanskih proizvoda javlja već u 6. razredu osnovne škole. Dokazana je snažna povezanost između društvenih odnosa i navika konzumacije, što potencijalno ukazuje na rane znakove problema s mentalnim zdravljem kod djece, ističe Hasanica.

Važnost primjene Zakona

Svjetski dan bez duhanskog dima podsjeća nas na globalnu borbu protiv štetnih posljedica upotrebe duhana i poziva na jačanje preventivnih mjera, posebno među djecom i mladima.

Ovo istraživanje INZ-a potvrđuje da je edukacija djece, roditelja i nastavnika, kao i strože kontrole dostupnosti duhanskih proizvoda, od ključne važnosti.

– U tom kontekstu, važno je istaknuti novi Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine, čija primjena je počela u decembru 2024. godine. Ovaj zakon zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim prostorima, uključujući ugostiteljske objekte, škole i radna mjesta, što predstavlja značajan korak ka smanjenju izloženosti djece štetnim uticajima duhanskog dima. Takođe, zakon nameće strožije mjere kontrole i predviđa kazne za kršenje propisa, čime se dodatno podstiče svijest o važnosti zaštite zdravlja najmlađih, dodao je Hasanica.

Svi akteri društva – roditelji, nastavnici, zdravstveni radnici i donositelji odluka – pozvani su da se uključe u borbu protiv rane konzumacije duhanskih proizvoda i nargile. Djeca su najranjivija skupina, a njihovo zdravlje i sigurnost zavise od zajedničkog djelovanja, navodi se iz Instituta.

INZ

Svjetski dan bez duhanskog dima: Zabrinjavajući podaci – nargile i cigarete već od 6. razreda osnovne škole


Svjetski dan bez duhanskog dima, obilježava se posljednjeg dana januara, a ove godine stručnjaci posebno posvećuju pažnju konzumaciji duhanskih proizvoda i nargile kod osnovnoškolskog uzrasta.


Kako ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), želi se skrenuti pažnju javnosti na zabrinjavajuće trendove među osnovnoškolcima vezane za konzumaciju duhanskih proizvoda i nargile.


Zabrinjavajuća statistika


– Ovaj dan je prilika da se podigne svijest o štetnosti upotrebe duhanskih proizvoda, ali i o preventivnim mjerama koje su ključne za zaštitu najmlađih, ističe Nino Hasanica, načelnik Službe za školsku higijenu INZ-a.


Institut je proveo Istraživanje provedeno među osnovnoškolcima, u kojem je učestvovalo 918 učenika od 6. do 9. razreda iz 75 osnovnih škola.


Čak 15 posto djece je izjavilo da već konzumira ili je probalo cigarete, a 16,7 posto da konzumira nargilu.


U anketnom pitanju o vršnjacima, čak 80,6 posto osnovaca zna nekog ko koriste nargilu, a svaki četvrti (25 posto) je svjesno da njihovi vršnjaci konzumiraju cigarete.


Ispitivani su i razlozi za ovu pojavu, tako da “društveni utjecaj” odnosno okruženje i ponašanje vršnjaka je razlog za njih 54, 2 posto, dok su “stres i potrebu za opuštanjem” kao razlog za konzumiranje naveli njih 37 posto. Zanimljivo je i da je kao povod za konzumiranje duhanskih proizvoda 10 posto osnovaca navelo “dosadu”, dok je “radoznalost” navelo samo 0,4 posto.


– Posebno zabrinjava podatak da se konzumacija duhanskih proizvoda javlja već u 6. razredu osnovne škole. Dokazana je snažna povezanost između društvenih odnosa i navika konzumacije, što potencijalno ukazuje na rane znakove problema s mentalnim zdravljem kod djece, ističe Hasanica.


Važnost primjene Zakona


Svjetski dan bez duhanskog dima podsjeća nas na globalnu borbu protiv štetnih posljedica upotrebe duhana i poziva na jačanje preventivnih mjera, posebno među djecom i mladima.

Ovo istraživanje INZ-a potvrđuje da je edukacija djece, roditelja i nastavnika, kao i strože kontrole dostupnosti duhanskih proizvoda, od ključne važnosti.


– U tom kontekstu, važno je istaknuti novi Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine, čija primjena je počela u decembru 2024. godine. Ovaj zakon zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim prostorima, uključujući ugostiteljske objekte, škole i radna mjesta, što predstavlja značajan korak ka smanjenju izloženosti djece štetnim uticajima duhanskog dima. Takođe, zakon nameće strožije mjere kontrole i predviđa kazne za kršenje propisa, čime se dodatno podstiče svijest o važnosti zaštite zdravlja najmlađih, dodao je Hasanica.


Svi akteri društva – roditelji, nastavnici, zdravstveni radnici i donositelji odluka – pozvani su da se uključe u borbu protiv rane konzumacije duhanskih proizvoda i nargile. Djeca su najranjivija skupina, a njihovo zdravlje i sigurnost zavise od zajedničkog djelovanja, navodi se iz Instituta.


INZ

 

Continue Reading

Na današnji dan

Danas Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i 80.godina od oslobođenja Auschwitza

Published

on

By

Predsjedatelj Doma naroda PSBiH Dragan Čović nazočio je u Mostaru obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta i 80. obljetnicu oslobođenja Auschwitza.

Nakon uvodnih obraćanja i molitvi za duše stradalih, položeni su vijenci i zapaljene svijeće te je iznova obnovljena zajednička predanost borbi protiv antisemitizma kako u BiH tako i svijetu. Vijence su položili i svijeće upalili predsjedatelj Doma naroda PS BiH Dragan Čović, predstavnica Židovske općine Mostar Sara Romanov-Vujinović, gradonačelnik Mostara Mario Kordić, predstavnik veleposlanstva Države Izrael u Bosni i Hercegovini Ernest Grin, generalni konzul Hrvatske Nj. E. Marko Babić te generalni konzul Drbije Nj. E. Vaso Grujić. Molitvu je predvodio rabin Arij Edelkopf.

Današnje obilježavanje, kako je istaknuto, važan je i bolan podsjetnik na stravično stradanje šest milijuna Židova te 80. obljetnicu oslobođenja Auschwitza. Okupljeni dužnosnici su na današnji dan ponovili svoju trajnu predanost u borbi protiv antisemitizma i mržnje te iskazali svoju opredijeljenost u nastojanjima da se ovakvi stravični događaji više nikada i nigdje ne ponove, stoji u priopćenju.

Izvor: Ured predsjedatelja Doma naroda PS BiH

Continue Reading

Crna kronika

IN MEMORIAM: Josip Blažević 17.01.2010. – 17.01.2025.

Published

on

By

U noći sa 16.1.na 17.1.2010.godine u mjestu Stojkovići kod Novog Travnika dogodila se teška prometna nesreća, u kojoj je smrtno stradao 22-godišnji Josip Blažević.

SJEĆANJE na voljenog JOSIPA BLAŽEVIĆA

     17. siječnja 2010. – 17. siječnja 2025.

 

Dragi Joco,

Bio si najbolji prijatelj, osoba na koju smo se uvijek mogli osloniti, netko tko je svojom toplinom i osmijehom uljepšavao svaki trenutak.

 

Tvoj smisao za humor, beskrajna energija i ljubav prema životu bili su zarazni. Često se prisjetim naših razgovora, smijeha, planova i snova koje smo dijelili. Iako te više nema s nama, ostavio si trag koji ni vrijeme ne može izbrisati.

 

Hvala ti na svim trenucima koje smo imali priliku dijeliti. Nedostaješ svakog dana, ali danas posebno osjećamo prazninu koju si ostavio iza sebe. Zauvijek ćeš biti dio nas.

 

Počivaj u miru, prijatelju.

 

Tvoj Ivo

Continue Reading

Na današnji dan

Na današnji dan preminuo Franjo Tuđman, prvi predsjednik Hrvatske

Published

on

By

Na današnji dan 10. prosinca 1999. umro je prvi hrvatski predsjednik i istinski „otac domovine“ dr. Franjo Tuđman. Bio je prvi predsjednik samostalne i demokratske Republike Hrvatske u najteže vrijeme njezine povijesti.

Državničkom mudrošću i odlučnošću vodio je hrvatski narod u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, u vrijeme njegove borbe za opstojnost i slobodu. Pod njegovim vodstvom Hrvatska se obranila od prvotno komunističke, a zatim četničke agresije. 1995. zapovjedio je oslobodilačku akciju „Oluja“ kojom je naša domovina zadobila punu slobodu na svom cjelokupnom teritoriju. Ima i velike zasluge u održavanju i opstojnosti Bosne i Hercegovine pred srpskom agresijom.

Ovaj veliki (možda i najveći) hrvatski političar i državnik nije se libio preuzeti kormilo nad „brodom koji tone“, a tako je izgledala Socijalistička Republika Hrvatska krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Izdajnička i udvornička uloga hrvatskih komunista naspram rastuće imperijalne velikosrpske agresije predvođene „srbijanskim voždom“ Slobodanom Miloševićem, dovela je hrvatski narod pred pitanje njegove opstojnosti uopće.Demografski i politički gotovo uništen hrvatski narod u periodu 1945-1990, najprije brojnim masovnim poslijeratnim ubojstvima i progonima, a zatim političkim i ekonomskim migracijama Hrvata na zapad – to je bila situacija u kojoj su se Hrvati našli 1990.

Jedan čovjek u tom kritičnom trenutku stao je na čelo hrvatskog naroda – prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Neosporne zasluge

Njegove neosporne zasluge možemo sintetizirati u nekoliko osnovnih točaka:

1. Franjo Tuđman i HDZ bili su 1989. i 1990. jedina velika politička stranka (pokret) koja je bez rezerve zahtijevala samobitnost za hrvatski narod, nasuprot lutalačkim idejama mnogih tadašnjih političara. To je hrvatski narod honorirao pobjedom HDZ-a na prvim izborima, a u čemu najveću zaslugu ima upravo Franjo Tuđman.

2. Franjo Tuđman zahtijevao je proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske 1991, usprkos protivljenju međunarodnih krugova i velikog dijela političke i javne scene u Hrvatskoj, što je kulminiralo izlaženjem zastupnika SKH-SDP iz Hrvatskog Sabora prilikom proglašenja hrvatske neovisnosti.

3. Franjo Tuđman je u izuzetno teškim okolnostima uspio ustrojiti prve hrvatske borbene postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik, a kasnije i Zbor narodne garde. Bili su to najhrabriji hrvatski mladići koji su ustvari obranili Hrvatsku od prvog i najjačeg napada u ljeto i jesen 1991.

4. Franjo Tuđman briljantno je vodio ratno-diplomatsku borbu 1990. i 1991. balansirajući između nužnog sukoba i diplomatske aktivnosti za međunarodnim priznanjem Hrvatske.

5. Pod vodstvom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Hrvatska je obranila 70 % svog teritorija pred premoćno naoružanim, brutalnim i nemilosrdnim neprijateljem.

6. Od 1991-1995. Franjo Tuđman je sa suradnicima organizirao osposobljavanje Hrvatske vojske koja je pritom izvela niz oslobodilačkih akcija koje su načele borbeni moral neprijatelja (Zapadna Slavonija, oslobađanje Dubrovnika i okolice, Maslenički most, Medački Džep, Kupres ’94, akcije na Dinari i BiH, itd) 1995. Franjo Tuđman zapovijeda, uz veliki rizik, oslobodilačke akcije „Bljesak“ i „Oluja“ u kojima je Hrvatska vojska do nogu potukla Srbe pred očima cijelog svijeta. Bio je to vrhunac genijalne političke i vojne doktrine prvog hrvatskog predsjednika.

7. Izuzetnim diplomatskim naporima, koji su uostalom bili prisutni na međunarodnom i unutrašnjem planu od početka njegovog mandata, uspijeva mirno reintegrirati Istočnu Slavoniju, Zapadni Srijem i Baranju, te grad-heroj Vukovar.

Continue Reading

Na današnji dan

Na današnji dan preminuo veliki Mirza Delibašić

Published

on

By

Na današnji dan prije 23 godine preminuo je Mirza Delibašić, najbolji sportaš Bosne i Hercegovine svih vremena.

Rođen je 9.siječnja 1954. godine u Tuzli. Sportsku karijeru počeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak BiH u tenisu. Nedugo zatim je reket zamijenio košarkaškom loptom u tuzlanskoj Slobodi da bi 1972. godine prešao u KK Bosna.

Za “Studente” je odigrao gotovo 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa.

Bio je prvak Jugoslavije (1978. i 1980.), klupski prvak Europe 1979. godine, a sa reprezentacijom bivše države osvojio je sve moguće trofeje. Dva je puta bio šampion Starog kontinenta (1977. i 1979.), prvak svijeta 1978. godine i olimpijski pobjednik 1980.godine.

Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980. godine.

Dres Jugoslavije obukao je 176 puta i postigao 1.759 poena. Četiri je puta biran za najboljeg sportaša Bosne i Hercegovine, a 2000. godine proglašen je sportašom svih vremena u BiH.

Bio je selektor košarkaške reprezentacije BiH koja je 1993. godine na Europskom prvenstvu osvojila osmo mjesto. To je i dalje najbolji plasman bh. državnog tima na europskim takmičenjima.

Mirza Delibašić preminuo je u Sarajevu 8.prosinca 2001. godine. (Izvor: BHRT)

Continue Reading

Na današnji dan

Danas godišnjica smrti omiljenog fratra iz Srednje Bosne fra Franje Grebenara

Published

on

By

Danas se navršava punih četrnaest godina od smrti našeg fra Franje Grebenara – Grebe. Bio je zacijelo jedan od najpoznatijih i puku najdražih fratara u Lašvanskoj dolini odakle je rodom i gdje je, pastoralno djelujući, proveo najviše godina. Prepoznatljiv po svojem originalnom humoru, bio je rado viđen u društvu mladih.

Rođen u Malom Mošunju, svečane zavjete položio u Sarajevu.

Fra Franjo Grebenar, sin Joze i Slavke r. Gudelj, rođen je u Malom Mošunju, župa Vitez, 12. 11. 1951. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je u Visokom 14. 7. 1970. Godinu novicijat proveo je u Kraljevoj Sutjesci, gdje je položio i prve zavjete. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 19. 10. 1977. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 7. 5. 1979. u Münsteru (Njemačka), a za svećenika 12. 5. 1979. također u Münsteru (Njemačka).

Vršio je službu župnog vikara u Tolisi (1979-1980), Podhumu/Livno (1980-1982), Breškama (1982-1984), Podmilačju (1984-1985), Novoj Biloj (1994-2000), Brajkovićima (2000-2004), Ovčarevu (2004-2006) i u Novoj Biloj od 2006. pa sve do svoje smrti na današnji dan 1. prosinca 2010. godine. Obnašao je službu župnika u Drijenči (1985 -1988) i u Novoj Biloj (1988-1994).

U vremenu ratnih sukoba bio heroj puka srednje Bosne

Ono pak po čemu će ostati ponajviše upamćen čini ga ljudskom gromadom. U jeku najtežih ratnih sukoba u dolini Lašve fra Franjo je, kao novobiljanski župnik, otvorio vrata svoje kuće i crkve kako bi se tu mogli liječiti ranjenici. Na taj su način spašene tisuće života, a cio taj kraj od raseljenja. Može se bez pretjerivanja reći: da nije bilo pokojnoga Grebe, Lašvanska bi dolina u ratu ostala pusta, raseljena i popaljena kao Bosanska Posavina. Ta prvotna bolnica u crkvi zvala se “Franjevačka bolnica dr. fra Mato Nikolić”.

Bio je jedan od prvih predsjednika Odbora za gradnju Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić”, ali i čovjek koji je dočekao sudionike Bijelog puta koji je donio svjetlost i nadu u Lašvansku dolinu. Na dan njegove smrti se u viteškim, ali i kafićima diljem Lašvanske doline tiho šaputalo “Umro fra Franjo Grebenar”. Jedni nisu mogli vjerovati toj vijesti, drugi su, poznavajući njegovu bolest, s velikim uzdahom žalili za njim, dok su oni koji su ga dobro poznavali prepričavali njegove zgode iz života. Bio je čovjek vrlo vesela duha. Nitko nije s ravnodušnošću prihvatio da fra Franje više nema. Međutim, kažu da nakon smrti čovjeka ostaju samo njegova djela. Franjina su velika i humana. Njegova poznata izjava da “fratri uvijek žele dobro svom narodu, a Bog učini bolje”, potvrdila se u Novoj Biloj, maloj župi koja je osnovana tek 1975., da bi već 1992. i 1993. godine postala poznata diljem svijeta. U toj maloj župi župnik fra Franjo Grebenar ustupio je crkvene prostorije za ratnu franjevačku bolnicu. Bila je to jedinstvena crkva bolnica u svijetu kroz koju je prošlo oko 11.500 ranjenika i pacijenata za vrijeme ratnih sukoba u Lašvanskoj dolini. Kada više nije bilo dovoljno kreveta za ranjenike, ustupljene su im crkvene klupe. Prisjećajući se tog vremena u knjizi “Memento”, fra Franjo, između ostalog, piše: “Kao i svaki drugi dan držao sam vjeronauk u dvorani kada su došli naši vojnici i dovezli četiri ranjenika tražeći bolnicu u Novoj Biloj. Morao sam ih poslati u ambulantu u Vitez jer u Travnik i Zenicu nisu htjeli ili nisu smjeli. Navečer su ponovno došli, ali su bili prisutni i neki liječnici u privatnom posjetu i razgovarali smo o bržem otvaranju bolnice. Nemajući izlaza, svi smo ustali i počeli iznositi klupe iz vjeronaučne dvorane i unositi krevete, stalke za infuziju i ostalo.” Tako piše čovjek koji je u vrijeme najžešćih borbi HVO-a i Armije BiH u Lašvanskoj dolini svakodnevno ugošćavao UN-ove mirotvorce, inozemne donatore koji su često donosili lijekove kojima je istekao rok valjanosti samo da bi ih se riješili. Organizirao je i skupljanje slame za ranjenike koji su trebali kamionima Unprofora i autobusom biti prevezeni za Split. Sve je fra Franjo radio kako bi pomogao da se patnje ranjenih i bolesnih koliko-toliko ublaže. Primao je i humanitarke poput Sally Bayker, predstavnika UN-a Cedrica Thonberrya, ali i poznatu hrvatsku glazbenu divu Terezu Kesoviju koja je iz crkve bolnice helikopterom odvezla ranjenu djevojčicu Mirnu iz Busovače u Split. Nakon izlječenja, Tereza je maloj Mirni postala kuma. Njegova župna kuća više je sličila nekom press-centru nego Božjoj kući za Božje sluge. Zahvaljujući prije svega svojim prijateljima koje je poznavao i prije rata, fra Franjo Grebenar uspio je preko Ante Damjanovića poslati videokasetu na HTV u jeku najvećih stradanja Hrvata i granatiranja ove crkve bolnice. Nakon tih strašnih slika koje je prikazao HTV, mnogi su konačno shvatili što se Hrvatima događa u Lašvanskoj dolini. Franjo je zahvaljujući svojoj mudrosti vrlo vješto održavao i prijateljski i službeni odnos s osobljem ratne bolnice. Humor je često bio jedini lijek za zdravstvene djelatnike, ali i obične ljude koji su dolazili u bolnicu u posjet svojim ranjenim ili bolesnim. -Sjećam se kako sam prestrašio jednu gospođu, a samo sam se htio našaliti. Granata je pogodila njezinu kuću i najteže je prošla njezina kći. Dovezena je u bolnicu, a majka je zvala da pita za zdravlje kćeri. Ja sam joj ‘zabrinuto’ rekao da je ona trudna (u drugom stanju). Kako se samo uplašila i zabrinula, a ja sam joj nakon toga rekao da ima geler u stomaku i to je sve”, piše fra Franjo u svome “Mementu”. Kroz jedan novinski tekst teško se može predstaviti humanist koji je uvijek više i dalje gledao od drugih. Uvijek i samo uvijek živio i radio za čovjeka. Nakon medijske deblokade fra Franjo je dočekao i sve sudionike Bijeloga puta na čelu s dr. Slobodanom Langom i Hermanom Vukušićem. Dočekao je i predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana u Novoj Biloj 14. lipnja 1994. godine, a u svom pozdravnom govoru nakon što mu je ponuđeno pokroviteljstvo nad izgradnjom nove bolnice, dr. Franjo Tuđman je rekao: “Rado prihvaćam pokroviteljstvo nad novom bolnicom i mislim da ovaj puk zaslužuje da se izgradi jedna nova, suvremena bolnica na svijetlim tradicijama bolnice u Novoj Biloj.” Danas, zahvaljujući fra Franji i njegovim suradnicima, predsjedniku Tuđmanu i narodu Republike Hrvatske, Nova Bila ima suvremenu bolnicu u kojoj se liječe svi ljudi, bez obzira na vjeru ili nacionalnost. Pokojni fra Franjo Grebenar sigurno je bio čvrst oslonac mozaika koji je ljudima omogućio da bolje i humanije žive. Svjetlost vječna neka mu svijetli!

U svom posljednjem intervjuu koji je dao Večernjem listu rekao je između ostalog:

“Jednog dana ujutro oko 10 sati došao je jedan vojnik i rekao kako je šef naredio da se bolnica mora seliti. Kamioni i autobusi su spremni i da se zapovijed mora izvršiti. Odgovorio sam mu neka ode svom šefu i donese mi to napismeno… Problem je u tome što bolnica nije mogla otići na drugo mjesto. Kad je vojnik donio pisanu naredbu, rekao sam da sam ja župnik i ravnatelj bolnice i da bolnica neće ići nikamo, a ako izginemo, ja sam jedini odgovoran za smrt ranjenika. Naredio sam osoblju da sve raspreme i vrate u prijašnje stanje, da se kamioni i autobusi maknu što dalje od crkve i da s njima odu svi oni koji su se bojali i koji su mislili da bolnicu treba evakuirati. Ljudi su već bili palili svoje kuće i počeli odlaziti. Došli su do Viteza, pet kilometara dalje, i vidjeli da je glupo ići iz svoje kuće. Tako je bolnica zadržala Hrvate u središnjoj Bosni.”

Continue Reading

Na današnji dan

Četiri godine bez Pere Gudelja

Published

on

By

Jučer 24.11.2023. navršava se četvrta godišnjica smrti Pere Gudelja, jednog od najvećih gospodarstvenika na području regije. Pero Gudelj rođen je 1955 godine, a umro je na 24.11. 2020.godine.

Sahranjen je na groblju Gornja Večeriska, iznad Viteza.

Tko je bio Pero Gudelj, tvorac viteškog čuda

Pero Gudelj rođen je 26.svibnja 1955. godine u selu Gornja Večeriska u Vitezu, a umro je 24.11.2020.godine u Zagrebu, te je sahranjen na mjesnom groblju u Gornjoj Večeriskoj.  Odrastajući u siromašnoj obitelji, već u ranom djetinjstvu razmišljao je kako sebi i svojoj djeci osigurati bolje uvjete za život. Ljubav mu je od malih nogu bila harmonika. Svirajući na svadbama, kako sam kaže zaradio je prve novce. Pred protekli rat ulaže ih u videoteku uz koju uskoro otvara i prvu kabelsku televiziju na prostorima bivše Jugoslavije.

Početkom 90-ih godina, dok je rat još trajao u BiH, Pero Gudelj bio je među rijetkima koji su i tad razmišljali od čega i kako živjeti nakon rata. 1992. godine registrirao je poduzeće ‘Fis’ koje je tada brojalo desetak radnika. Trgovina s kojom je krenuo devedesetih godina danas se razvila do većini nas neslućenih razmjera, ali ne i Peri Gudelju za kojeg njegovi suradnici i prijatelji kažu kako je oduvijek znao kako razviti biznis i imao  za to, pokazalo se, neophodnu viziju.

Po trgovačkom centru ‘Fis’ kojeg u dane vikenda posjeti preko 30 tisuća kupaca, danas je poznat ne samo Vitez već i cijela središnja Bosna, pa i BiH.Uz viteški, Pero Gudelj  suvlasnik je još osam prodajnih objekata u BiH , dva u Hrvatskoj i jednog u Beču.

Fis surađuje sa 1500 partnera iz 50 zemalja svijeta. Na više od 180 tisuća metara četvornih prodajnog prostora, Fis ima ponudu od 250 tisuća različitih artikala što ga svrstava u vrh prodajnih lanaca u BiH.

Bez proizvodnje nema zdrave ekonomije

No, Pero Gudelj već je odavno svjestan da bez proizvodnje nema zdrave ekonomije te su razvojni planovi Fisa vezani upravo uz proizvodnju. Već godinama Fis proizvodi tekstil i čarape, a posebno su ponosni na vlastitu robnu marku namještaja ‘Ambyenta’. Svaki pojedinačan proizvodni segment razvijaju uz pomoć svojih inozemnih partnera, što znači da su Fisovi proizvodni pogoni opremljeni  po europskim standardima, odnosno imaju strojeve koji su posljednja riječ tehnike u Svijetu.

Pero je uvijek govorio kako mu je dosadilo gledati kako se iz BiH izvozi kvalitetno puno drvo, a potom uvozi namještaj.

‘Mi sami možemo praviti isto tako dobar namještaj jer imamo kvalitetnu sirovinu, znanje i sposobnost. Dodamo li tome suvremene strojeve uspjeh ne može izostati’, bila su razmišljanja Pere Gudelja.

Kao rijetko koji poduzetnik Gudelj je bio svjestan kako je BiH sa manje od četiri milijuna stanovnika malo tržište, pa se Pero okrenuo europskom tržištu.

Ponosan na svoje podrijetlo i svoj rodni kraj

Iako je bio vlasnik ogromnog poslovnog carstva, Pero Gudelj u biti je bio čovjek kakav je oduvijek bio. Volio je svoje rodno selo i običaje, a rado i zasvirao harmoniku. Nijedno veselje niti fešta na koju dođe Pero Gudelj nije završila bez njegove pjesme i svirke.

Uz harmoniku je najradije pjevao o svome selu i rodnom kraju.. Nije se sramio svojeg podrijetla ni skromnog obrazovanja.

Za sebe je uvijek govorio da je dijete sa sela koje voli puno raditi, svirati i pjevati, piše Centralna.ba.

Continue Reading

Na današnji dan

Prošlo je četiri godine od odlaska popularnog ‘Izeta’, velikana bh. glume

Published

on

By

Prije točno četiri godine, 22. studenog 2020., napustio nas je jedan od najvećih glumaca s naših prostora, Mustafa Nadarević. Njegov odlazak u 78. godini života, nakon borbe s karcinomom pluća, ostavio je veliku prazninu u bh. i regionalnoj kulturnoj sceni.
Rođen 2. svibnja 1943. u Banjoj Luci, Nadarević je svoje djetinjstvo proveo u različitim gradovima. Prvi razred osnovne škole završio je u Zagrebu, ostatak školovanja u Bosanskom Novom, a gimnaziju u Rijeci. Već kao dječak pokazivao je izniman talent za glumu – njegova prva uloga bila je Crvenkapica u školskoj priredbi, za koju je izabran zbog piskutavog glasa i duže kose.

Svoju profesionalnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame HNK u Zagrebu. Tijekom desetljeća predanog rada, ostvario je više od 150 kazališnih uloga i preko 60 filmskih i televizijskih nastupa. Među njegovim najznačajnijim ulogama izdvajaju se Leone Glembay u “Glembajevima”, Zijah u “Otac na službenom putu”, Izet Fazlinović u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, Pomet u “Dundu Maroju” i Cyrano de Bergerac u istoimenoj predstavi.


Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom ima kćer Nađu, povijesničarku umjetnosti. S drugom suprugom Snježanom dobio je sina Ašu, uspješnog sportaša, i kćer Nanu, koja se bavi marketingom. Njegova treća supruga bila je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom je proveo posljednjih 20 godina života do njezine prerane smrti 2012. godine.

Javnosti je manje poznato da je imao i slovensko državljanstvo, a novinaru Večernjeg lista Miljenku Mitroviću tijekom jednog druženja otkrio je i zbog čega se odlučio na taj potez. – Zbog moje zadnje ljubavi, Slavice, odlučio sam uzeti slovensko državljanstvo, jer u smrti želim biti blizu nje”, kazao je Nadarević objasnivši kako mu slovensko državljanstvo treba jer su pepeo iz urne njegove supruge Slavice prosuli kod Kopra u more, a onda na stijene stavili metalnu pločicu s njenim imenom. “Tako želim skončati i ja, a obred je dozvoljen slovenskim državljanima, pa sam, eto, i Slovenac – govorio je Nadarević. Da će njegova posljednja želja biti ispoštovana potvrdila je i Nadarevićeva druga supruga Snježana nakon ispraćaja na Krematoriju.

 Naravno. Naša djeca Nana i Aša čekaju da im dođe sestra iz Amerike pa da zajedno u Kopru prospu Mujkijev pepeo u more – istaknula je Snježana.
Danas njegovo nasljeđe živi kroz njegovu djecu. Nana Nadarević uspješno se bavi PR-om, nedavno je postala majka te trenutno čeka još jedno dijete, dok se Aša posvetio borilačkim vještinama i podučava brazilski jiu-jitsu. Nađa je izgradila karijeru u svijetu umjetnosti.

Glumac je jednom prilikom otkrio i kako su njegova djeca dobila ime: – Budući da je moja najstarija kći Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak – kazao je pokojni Mustafa.

Tijekom svoje bogate karijere, Nadarević je osvojio brojne prestižne nagrade. Bio je trostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca i Zlatne arene, dobitnik nagrade Vladimir Nazor, Grand Prix na filmskom festivalu u Moskvi, te je stekao status nacionalnog prvaka 2006. godine.

Mustafa Nadarević ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj i regionalnoj kulturi. Njegov jedinstveni pristup glumi, sposobnost da svaki lik učini autentičnim i posebnim, te predanost umjetnosti učinili su ga jednim od najcjenjenijih umjetnika na ovim prostorima. Četiri godine nakon njegovog odlaska, njegova djela i dalje inspiriraju nove generacije glumaca, a njegove nezaboravne uloge ostaju trajno utkane u povijest našeg glumišta.

Continue Reading
Advertisement

Najnovije vijesti

Sport1 sat ago

Jusuf Nurkić novi je igrač Charlotte Hornetsa

Bosanskohercegovački košarkaš Jusuf Nurkić konačno je promijenio destinaciju u NBA ligi i dres Phoenix Sunsa zamijenio je onim Charlotte Hornetsa....

Sport7 sati ago

Dalić zbog hrvatske reprezentacije odbio više od 10 milijuna eura

Hrvatska reprezentacija već je drugi put od plasmana u četvrtfinale Lige nacija bila u opasnosti da ostane bez izbornika, a...

BiH7 sati ago

HDZ Mostar: Prekrajanje volje birača ili politička manipulacija?

Gradski odbor HDZ-a BiH reagirao na odluku kojom se, narušava izborna volja građana i dovodi u pitanje demokratski proces. “Nakon...

BiH7 sati ago

Helez posjetio “Bratstvo”: Iako se sve sada izvozi, drago mi je da ovo imamo za “ne daj Bože”

Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez (SDP) danas je posjetio pogone BNT-a u Novom Travniku gdje se sastao sa...

Gospodarstvo12 sati ago

Od sutra organizatori pozivaju na dvodnevni bojkot trgovina

U Bosni i Hercegovini u petak počinje dvodnevni bojkot trgovina zbog visokih cijena, a građani su pozvani da se suzdrže...

Gospodarstvo12 sati ago

Ministar Lakić u službenoj posjeti Alžiru: Sa Energoinvestom otvaramo vrata velikih industrijskih projekata

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić s direktorom Energoinvesta Mirzom Ustamujićem boravi u zvaničnoj posjeti Alžiru na poziv...

Događanja14 sati ago

Dan žena, proslavite u nezaboravnom ambijentu svadbdnog salona Aviva i koncertu Uroša Živkovića

Svadbeni salon Aviva vas poziva da 8. ožujak, Dan žena, proslavite u nezaboravnom ambijentu uz vrhunsku zabavu i ekskluzivnu ponudu!...

Društvo15 sati ago

Dječak Danin iz Travnika treba našu pomoć

Udruženje “Pomozi.ba” pokrenulo je humanitarni apel za dječaka Danina (9) iz Travnika. Maleni heroj, Danin Mehić iz Travnika od rođenja ima kraću...

Advertisement
Advertisement