Preživjet će hrvatska Lašvanska dolina

1601

Donosimo vam svjedočanstvo osobe koja je preživjela pokolj mudžahedina u Buhinim kućama.

Priču je poslao gospodin Ivan Zvonimir Kovačević

” Svaki metak se štedi, puca se jedino onda kada se sigurno pogađa protivnik.
Prva smo naša ekipa koja ulazi u Buhino selo, pretrčavamo i prošli smo samo jer je debela magla nad Lašvanskom dolinom. Posvuda tragovi teških borbi. Samo na jednom mjestu 12 mrtvih mudžahedina. Ovdje kada vam nude piće nitko više ne govori ŽIVJELI nego PREŽIVJELI. Preživjet će hrvatska Lašvanska dolina, makar se zvala i dolina smrti “ – riječi su novinara HRT koji se tijekom sukoba HVO-a i Armije BiH našao u Buhinim kućama, sela nedaleko od Viteza, u kojem je Armija BiH počinila zločin protiv civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.

O ovom se sukobu jako malo zna u hrvatskoj javnosti, što o kasnijoj suradnji HV-a, HVO- a i Armije BiH protiv VRS-a, a što iz pomanjkanja podataka.

Krajem listopada 1992. godine, dojučerašnji saveznici, HVO i Armija BiH, ulaze u otvoren sukob koji će trajati sve do 18. ožujka 1994. godine.
Najgore i najkrvavije ratište je bilo ono u Srednjoj Bosni, gdje su Hrvati bili okruženi sa svih strana. To su, uz Vukovar, Mostar i Uskoplje bile najteže i najintenzivnije pješačke borbe u cijelom proteklom ratu na teritoriju Hrvatske i BiH.
U Lašvanskoj dolini je to bilo još više izraženo, jer niti HVO, niti Armija na tom prostoru nisu raspolagali nekim efikasnijim topništvom. Preko 90% borbi su bile čisto pješačke, prsa u prsa, borbe za svaku kuću, ulicu i selo. Godinu dana skoro neprekidnih ofenzivnih i protuofenzivnih djelovanja, HVO-u se mora odati priznanje, jer se održao i obranio u praktički nemogućim uvjetima i vrlo nepovoljnom odnosu snaga, u potpunom okruženju.

Procjene o odnosu ljudstva Armije i HVO-a u srednjoj Bosni se kreću od 6:1 do 10:1 u korist Armije BiH.

U siječnju 1994. godine, u 5 sati ujutro, pripadnici Armije BiH ( Vikićevci, nazvani po zloglasnom zapovjedniku specijalaca MUP-a BiH ) upadaju u selo. Nije jasno odakle su došli, jer su primjećeni tek u selu, neki govore ih je dovezao UNPROFOR, dok neki tvrde da su došli sa sjevernog prilaza selu.
Magla je bila toliko gusta da se čak i jedan tenk izgubio prilikom napada na selo. U dvokatnici, na ulazu u selo, spavali su pripadnici Munja, hrvatskih specijalaca, koji su ubijeni na spavanju. Iz poštovanja prema obiteljima i prijateljima poginulih ne želim pisati o tome što su im zvijeri učinile. Ubacivane su bombe u kuće, civili istjerani i ubijeni na strašne načine ( ne metkom ).

Evo svjedočanstvo jedne preživjele osobe :

” Iz te kuće moja supruga je pokošena rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu, na koju mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. ” Poklati ! Spaliti sve ! Allahu ekber ! ” čuo sam povike bijesnih vojnika.. . Čuo sam i bolno deranje jednog čovjeka kojeg su muslimanski vojnici uhvatili. U dvorištu jedne kuće vidio sam ubijenu A. V. ( ležala je na lijevom boku ). Vidio sam još tri ubijene žene. Lica su im bila okrenuta prema zemlji… ”

Čuvši što se događa, pripadnici Munja, Vitezova i jedne travničke bojne, dolaze u selo gdje su zatekli vikićevce kako ubijaju civile. Među vojnicima se stvori bijes i želja za osvetom nakon što su vidjeli mrtve pripadnike Munja. Počinje borba prsa o prsa, neprijatelj puca po vratima, pa su vojnici HVO-a bili prisiljeni krampovima probijati rupe na zidovima, te na taj način ući u kuće. Psovali su jedni na druge. U nedostatku prostora za borbu sa automatima, krenuli su jedni na druge i noževima, jedan vojnik nogom otvara vrata dok ih protivnik sa druge strane zatvara, bacaju se bombe, čuju se krici, civili bježe iz svojih domova, protivnici trče jedan pored drugog ne znajući da su protivnici, opći metež i pomutnja. Kuća po kuća, selo je oslobođeno, dok je i sam Vikić navodno zamalo uhvaćen ( treba uzeti u obzir da su Vikićevci izvučeni iz opkoljenog Sarajeva ).

U oslobađanju Buhinih kuća poginuli su i bojovnici :

IVICA ( Ilija ) BRALO, rođen 17.03.1967., Nadiok, Vitez

ZORAN ( Božo ) GUČANlN, rođen 01.12.1969., Pokrajčići, Nova Bila

RUDO ( Rudolf ) KRIŽANAC, rođen 02.06.1958., Dubravice, Vitez

FRANO ( Stipo ) SOLOMUN, rođen 19.9.1967., Travnik, nakon ranjavanja preminuo u bolnici u Splitu

ANTO ( Juraj ) SUČIĆ, rođen 14.07.1959., Novi Travnik

FRANJO ( Franjo ) ŠAFRADIN, rođen 21.09.1924., Šantići, Vitez

ZVONKO ( Anto ) ŠANTIĆ, rođen 03.11.1969., iz Šantići, Vitez

SLAVKO ( Franjo ) ŽULJEVIĆ, rođen 01.01.1957., iz Krčevine, Vitez

Na kraju ove priče, razmišljam ima li smisla uopće spomenuti da za ratni zločin u Buhinim kućama nitko nikada nije odgovarao …

Fotografija gore prikazuje ” Vikićevce ” zloglasnu postrojbu nazvanu po Draganu Vikiću, njihovom zapovjedniku specijalne postrojbe u opkoljenom Sarajevu.
Fotografija dolje prikazuje snage HVO – a za vrijeme teških borbi u Lašvanskoj dolini.