Intervju
PRAŠTALO ZA HMS: “Slučaj Komšić” je od 2006. godine crna točka za daljnji razvoj BiH

Predrag Praštalo, predsjednik Europskog pokreta u BiH u intervjuu za Hrvatski Medijski Servis je rekao kako je nametanje političkih predsavnika Hrvatima od strane većinskog bošnjačkog naroda jedan od najvećih utega na putu BiH ka Europskoj uniji te da je “slučaj Komšić” crna točka za funkcionalnost i daljnji razvoj BiH. Pozvao je na nenametanje volje jedni drugima, bez obzira na veličinu ili malobrojnost naroda, jer je to, kako kaže, znak političke i ljudske slabosti, dok je snaga i uspješnost u realnim kompromisima, bez nametanja volje „na mišiće“.
Osvrnuo se Praštalo i na izrazito negativno mišljenje Europske komisije o napretku BiH na putu ka EU, (ne)postojanju unutarnjeg konsenzusa za napredak na polju europskih integracija te je odgovorio i na pitanje zašto više nije rado viđen gost na sarajevskoj Federalnoj televiziji.
Razgovarao: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis
HMS: Možete li reći nešto o Europskom pokretu i koji su njegovi osnovni ciljevi?
PRAŠTALO: Europski pokret u BIH je nevladina organizacija internacionalnog karaktera,čije glavno sjedište je u Bruxellesu, a mi smo predstavnici u našoj zemlji od 2008.godine, kada smo postali pridruženi član ove ugledne grupacije. Europski pokret Internacional (EMI) je osnovan 1948.godine u Haagu, s ciljem sprječavanja novih ratova u Europi, prije svega sukobi dvije najveće sile Njemačke i Francuske, koje su u 100 godina vodile tri velika rata. Već 1949. godine naša „majka organizacija“ , uz snažan angažman ljudi koji su pokrenuli Europski pokret, poput Winstona Churchilla, je dala inicijativu i bila osnivač Vijeće Europe.
Europski pokret u BiH, u današnjem obliku, je osnovan u ožujku 2006.godine, kada je iz sekcije za EU pitanja pri „Europskom kulturnom centru“, koji je osnovan 2004.godine u Zavidovićima, prerastao u samostalnu organizaciju registriranu na državnoj razini. Osnivači su bile 12 (simbolično kao zvjezdice EU) nevladinih organizacije iz devet gradova, i to : Žepče, Zavidovići, Bijeljina, Šekovići, Banja Luka, Zenica, Gračanica,Vitez i Tuzla. Osnovni cilj našeg djelovanja je prihvaćanje i promoviranje pozitivnih europskih vrijednosti od strane bh društva i priključivanje BiH i regije u EU. Naši članovi od osnivanja mogu biti članovi ili simpatizeri političkih stranaka, bez da svoje političke ciljeve promoviraju ili nameću unutar Europskog pokreta.
HMS: Kako gledate na najnovije izvješće Europske unije o (ne)napretku BiH na puti ka EU?
PRAŠTALO: Mi, u Europskom pokretu, već nekoliko godina nismo iznenađeni sve lošijim izvješćima Europske unije o (ne)napretku BiH na putu ka članstvu u EU. Ipak, ovaj zadnji od prije nekoliko dana je više nego poražavajući za sve one ljude ove zemlje, koji su se nadali ili se još nadaju, da će za njihovih života naša država postati članica EU. Ovo izvješće može biti dodatni i novi okidač za mnoge mlade i obrazovane ljude, od kojih mnogi imaju i obitelji, da svi skupa u velikom broju ubrzaju proces iseljavanja iz BiH. Tim više, da situacija bude još i gora, izvješće će sigurno „poslati poruku“ i ono malo stranih investitora, koji bi pomislili investirati u BiH, da dobro razmisle, dok sa sigurnošću mogu svoj novac uložiti u Crnu Goru (koja je članica i NATO, a uz to se nalazi najbliže članstvu u EU), Srbiju ili „Prištinu“, ako se nastavi pozitivan trend paralelnih pregovora sa SAD i EU. Iako to nitko od predstavnika EU nije javno rekao, siguran sam i da negativne ili prilično suzdržane reakcije , kako tzv.“analitičara“, tako i dijela neodlučnih političara iz BiH na inicijativu „Mali Schengen“,dodatno su smanjili rejting izvješća, uzimajući u obzir da je to ideja koju i SAD i EU snažno podržavaju, a što je i povjerenik za proširenje Várhely i nekoliko puta tijekom posjete Sarajevu jasno istakao.
Svima,koji se barem malo razumiju ili prate proces EU integracija, jasno je, a može se javno i provjeriti prema statističkim podacima, prema broju i obujmu političkih kriza, koje najbolje oslikavaju stanje i društvenu situaciju u BiH u razdoblju 2004-2006, kada je u društvu vlada optimistična klima pro-europskog duha, kada smo se svi radovali i preoptimistično nadali članstvu u EU do 2009. godine.
Dvije „crne točke“ za funkcionalnost i dalji razvoj BiH, po mom mišljenju su: pad „Travanjskog paketa“, koji da je prošao, mogao je označiti i biti početak kraj „Daytonske“, a najava totalnog i nepovratnog početka „Europske ere“ BiH, te pojava i „slučaj Komšić“,kojim je prvi puta, od Daytonskom mirovnog sporazuma 1995.godine, te posebno važne i „prijelomne “ 2006 .godine, došlo do pojave da dio pripadnika jednoga (najbrojnijeg naroda u BiH) svojim glasovima, dovodi do preglasavanja najmalobrojnijeg naroda, što je po prvima legalno po zakonu i Ustavu BiH, dok drugi se smatraju prevarenim i izigranim, pošto im je (fizičkom prevagom i brojnošću jednog naroda) oduzeto demokratsko pravo da biraju svoje legitimne predstavnike, kojima su ukazali svoje povjerenje da budu njihovi predstavnici u Predsjedništvu BiH i drugim institucijama države BIH.
Nakon „pozitivnog europskog duha“, ponajviše zahvaljujući agilnom Vijeću ministara, koje je podržavalo DEI (Direkcija za europske integracije) tijekom 2003-2006.godine, i nade da ćemo postati članica EU već 2009. godine, nastupa „crno razdoblje“ izražene stagnacije procesa EU integracija BIH, ali drugih vitalnih oblasti u društvu, što će potrajati od 2006 do 2014.godine. Tek 2015.godine, a posebno 2016.godine, europski procesi dobivaju na ubrzanju,a tri ključna događaja u toj godini su ujedno i najznačajniji do sada uspjesi države BiH na putu europskih integracija, koji ukazuju na to, da kada svaki narod ima svoje legitimne predstavnike, koje su narodi demokratski izabrali, bez miješanja u ingerencije drugih naroda (kao što je to npr. slučaj u Belgiji, gdje ni jedna od tri regije, ne može birati predstavnike druge dvije regije) uspjeh je moguć, čak i u društvu kao što je BiH. Veliki koraci tijekom 2016.godine je prvo bila predaja Aplikacije za članstvo u EU, od strane tadašnjeg predsjedatelja Predsjedništva Dragana Čovića, iako su mnoge „jake“ članice EU ,poput Nizozemske ,koja je i jedna od osnivača Europske unije, izrazito bile protiv predaje i nagovještavale negativan odgovor.
Drugi izuzetno važan čin je bilo formiranje „koordinacijskog tima“,koji je od početnih „porođajnih“ problema, nekako ipak proradio, te dao značajan doprinos cijelim aktivnostima. Konačno, treći uspjeh je bio ujedno i najveći i najznačajniji dosadašnji uspjeh BiH na putu EU integracija – pozitivan odgovor EU na bh aplikaciju u vrijeme Slovačkog predsjedavanja EU.
Svi tadašnji visokorangirani predstavnici EU, počevši od Junkera, Mogherini, Hahn-a, Delpreda, Tanje Fajon, Lajčaka i mnogih drugih su odali priznanje Draganu Čoviću (tada članu P BIH) i Denisu Zvizdiću (VM BIH), kao dvojici najistaknutijih „proeuropskih“ političara u BIH, te koordinacijskom timu i svim institucijama koje su sudjelovale u procesu dobivanja pozitivnog odgovora na aplikaciju za članstvo i rad koordinacijskog tima BiH. To je bila jasna PORUKA, jasna SVIMA, da BIH ima snagu, znanja i kapaciteta da na svaki „EU izazov“ pozitivno odgovori, dokle god se poštuju dogovori, vodi se konstruktivan dijalog, i postoje iskrena i fer komunikacija između političkih subjekata.
Suprotno tome, onemogućavanjem jednog od tri konstitutivna naroda, koji je uz to najviše „vitalno i životno“ zainteresiran i fokusiran da se nastavi uspješan proces EU integracija, da svojom volje izabere svoje legitimne predstavnike, nemoguće je ostvariti vidljiviji bilo kakav društveni napredak. „Daytonski mirovni sporazum“ je svakom od tri naroda dodijelio „zaštitni mehanizam“ za zaštitu nacionalnih interesa, baš kako bi se onemogućile političke spletke i situacije, kakvu danas imamo. Uzimajući u obzir da smo još uvijek u državi koju tvore tri konstitutivna naroda i građani, da narodi imaju zaštitni mehanizam,te da je Daytonski Ustav BIH još uvijek aktualan, sve dok se tri naroda ne dogovore o eventualnoj, u svakom slučaju, mirnoj a ne nasilnoj tranziciji iz narodnog u građansko uređenje, naša preporuka političarima, a vezano za negativni izvještaj o napretku BiH bi bila :
– Otvorite i započnite, “koliko još jučer“ iskren i fer dijalog o svim bitnim pitanjima za rješavanje nastale užasno loše političke i društvene klime, kako biste konačno započeli proces zatvaranja 14 oblasti iz Mišljenja EU, i to od lakšeg ka težem pitanju.
– Ne namećite volju jedni drugima, bez obzira na veličinu ili malobrojnost naroda, jer je to znak političke i ljudske slabosti, dok je snaga i uspješnost u realnim kompromisima, bez nametanja volje „na mišiće“.
– Pod hitno otpočnite pregovore o Ustavnim promjenama, jer sve države koje su pristupale u EU više puta su mijenjale državni ustav.
– Jednako hitno, otvorite politički i društveni dijalog naroda i građana, kako bi se uskladio balans između „narodnog „ i „građanskog“, kao što je to usklađeno u uređenim višenacionalnim državama gdje je kao primjer nam mogu poslužiti Švicarska, Belgija i dr. modaliteti.
– Poštujete Ustav BiH, dokle god se narodi (prije svega, a onda kasnije i građani) ne dogovore o budućnosti i društvenom uređenju BiH koje će obuhvatiti i zaštiti interese i naroda, ali i građana BiH
– Oformite novi „Koordinacijski tim“, koji će raditi na rješavanju 14. oblasti iz Mišljenja EU, a koji će sačinjavati educirani i stručni kadrovi, svih razina vlasti u BIH prema potrebi, ovisno o kojem pitanju se radi.
– BiH treba biti ,ne samo dio, nego i jedan od ključnih nositelja projekta “Mali Schengen“,
– Analizirajte razdoblje od 2006-2020.godine, pa će te sigurno uočiti da su razdoblja 2006-2014 i 2018-2020 „crna faza“ procesa EU integracija, odnosno kada god Bošnjaci i Hrvati nisu vodili iskren i konstruktivan dijalog, ili kada su pripadnici drugih naroda svojim glasovima značajno utjecali na izbor članova Predsjedništva BiH, Bosna i Hercegovina je zaostajala u procesu EU integracija, ali i ostalim društvenim procesima. Hrvati, kao jedan od ključnih naroda-nositelja europskih vrijednosti su nezamjenjiv politički i društveni motor i faktor ovog procesa. Stoga, pozivamo na dijalog i bolje razumijevanje jednih s drugima, u interesu svih naših naroda i građana.
– Jedan od razloga pogubno lošeg izvješća o napretku BIH na putu EU integracija, ali i nezadovoljavajućeg diplomatskog angažmana i pada ugleda BiH, je pored nedovoljno angažiranog Vijeća ministara, duboko podijeljeno i Predsjedništvo BiH u kojem trenutno „sjedi“ samo jedan od tri nacionalna lidera, odnosno samo jedan koji djeluje u „punom kapacitetu“ donošenja ključnih odluka shodno ingerencijama ovog državnog tijela.
HMS: Postoji li unutarnji konsenzus o europskom putu BiH?
PRAŠTALO: Jednim dijelom sam na ovo pitanje već odgovorio, ali ću ponoviti stav kojeg sam prvi put izgovorio prije gotovo 10-12 godina: „ NE, ne postoji iskren konsenzus o procesu EU integracija. Da postoji, nikada pripadnici jednog naroda ne bi onemogućavali pripadnike drugog naroda da izaberu svoje legitimne predstavnike, što bi značilo da imamo fer , odgovorne i savjesne građane koji ne bi radili i činili drugima ono što ne žele da njima čini neko drugi. Konsenzus ne postoji, jednako tako iz još jednog razloga, a to je što se većina političara u BIH boji da ne završe u zatvoru kao što je to „slučaj Sanader“, koji je bio politička europska i svjetska gromada, u odnosu na veći dio političara u BIH koji su trenutno na rukovodećim funkcijama.
O ovome sam, vjerojatno kao i za ne postojanje političkog i društvenog konsenzusa o našem EU putu, prvi u BIH govorio u razdoblju 2011. godine pa sve do današnjih dana. Potvrda mojih riječi o nepostojanju konsenzusa je i onemogućavanje Dragana Čovića da predstavlja hrvatski narod u Predsjedništvu BiH, posebno imajući u vidu da su, između ostalih dvojica veleposlanika – šefova EU misije i specijalni predstavnici EU u BiH, Lars Gunnar Wigemark i Johann Sattler istaknuli Čovića kao „predvodnika procesa EU integracija u BIH“.
Pored toga, što političari jedno govore, a sasvim drugačije se ponašaju glede procesa EU integracija što ukazuje da nisu sasvim iskreni po ovom pitanju, jednako tako imamo značajan broj naših građana – sunarodnjaka, iz svih oblasti bh društva, koji su “minorno informirani i ekstremno loše educirani“ iz oblasti vrednovanja angažmana javnih osoba u ovom procesu, od kojih mnogi već četiri godine vrše mobing i razne oblike pritisaka na moje suradnike i mene osobno, jer smo kao liderska organizacija u procesu EU integracija, a povodom podnošenja i kasnije dobivanja pozitivnog odgovora za Aplikaciju BiH za članstvo u EU. Pa ako to nije dovoljan razlog da se nekome u tom momentu dodijeli titula „Najeuropljanin BIH“, tim više jer je to do sada najveći uspjeh BIH na putu EU integracija , ja onda ne znam kome bismo je onda trebali uručiti. Ukratko, vrlo malo političara je na razini procesa EU integracija, čast izuzetcima poput Denisa Zvizdića, Edina Dilberovića, Igora Davidovića, Elvira Bucala i sl.
Nažalost, jedan od rijetkih konsenzusa u BIH, posebno političke prirode, je onaj o podizanju novih kredita i još veće zaduživanje generacija,koje se tek trebaju roditi.
HMS: Može li se graditi prosperitetno i demokratsko društvo u atmosferi nametanja političkih predstavnika (Hrvatima od strane Bošnjaka) i vjerujete li da je moguć dogovor oko izmjena Izbornog zakona BiH?
PRAŠTALO: Mislim da sam jednim dobrim dijelom na ovo pitanje ranije odgovorio,ali ako treba mogu naknadno nešto dodati ako zatreba.
Dodat ću ovo još: Alija Izetbegović je osobno tražio zaštitu konstitutivnosti i prava naroda, valjda što je bio mudriji od današnjih političara,koji brutalno nagrizaju temelj mira i stabilnosti, uporno i tvrdoglavo namećući „građansko društvo“, iako su se preko 95% žitelja BiH na popisu iz 2013.godine izjasnili da pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda, odnosno jednoj od tri religije, a mogli su se kao „ostali“ izjasniti, ako neće da su dio „naroda“ ili „religija“. Daytonski sporazum je također predvidio „zaštitu nacionalnog interesa“ za sva tri naroda u BIH, baš da bi zaštitio da „veći“ nameću volju „manjima“, odnosno da se onemoguće političke prljave i ne fer igre, podvale i spletke, poput izbora Komšića od strane drugoga naroda, koji je preko 90% glasova dobio, ne iz „svoga naroda“,koji ima pravo birati svoje predstavnike. Haris Silajdžić, je također, i to u samo 72 sekunde, još te 2006.godine pojasnio zašto nije u redu da se ide u „lov na glasove“ Bošnjaka, kako bi zasjeo u Predsjedništvo BIH na mjesto predstavnika Hrvata.
Uvaženi Šaćir Filandra, neupitni intelektualni, obrazovni i ljudski karakter je odmah nakon izbora 2018. godine izjavio da je glasovanje za Komšića nefer, nekorektan i nekulturan čin Bošnjaka.
Citiram „Bošnjaci znaju i trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana Predsjedništva, njihova predstavnika. Ovaj potez je besmislen i, rekao bih, nekulturan”, rekao je dekan Filandra. Objasnio je kako su opravdani prosvjedi i nezadovoljstvo Hrvata protiv nametanja Komšića za člana državnog vrha. (Nezadovoljstvo je) apsolutno opravdano. Međutim, ta se situacija mogla i trebala riješiti. Hrvati moraju znati da izmjena Izbornog zakona neće biti temelj za uspostavu trećeg entiteta kao što to smatraju Bošnjaci”, rekao je dekan Filandra.
Po njegovu mišljenju, slučaj “Komšić” predstavlja “jednu veliku političku ujdurmu koju su napravili ljudi koji su u biti politički nepismeni”.
– Sasvim je normalno da Hrvati imaju svoga čovjeka koga smatraju svojim predstavnikom bez obzira na to što u Ustavu kaže. Ako imate moralni stav, neka onda svatko izabere svog predstavnika”
HMS: Zbog čega više niste radi viđen gost na FTV-u iako vas na nekim drugim sarajevskim televizijama imamo priliku često gledati?
PRAŠTALO: U općoj i dubokoj političkoj , društvenoj i ljudskoj podijeli nemoguće je očekivati da mediji ostanu nedirnuti, odnosno da profesionalno do kraja obavljaju svoj posao. Mediji su često bilo jedno od oruđa i najvećih krivaca i vrlo često su bili sredstvo za rasplamsavanje mržnje tijekom i poslije raspada Jugoslavije što je dovelo do sukoba, ratnih zločina i drugih zlih djela.
Nisu svi mediji loši, a sami po sebi mediji su potreba svakog društva, kao jedan od korektora društvenih tokova. Nažalost, u BIH, kao i u našem okruženju, značajan dio medija radi u službi određenih političkih ili drugih interesnih skupina. U BiH, koja je duboko podijeljena po svim šavovima, osobe sa stavom, a ja sebe osobno vidim takvim, koji ne odgovaraju glavnim urednicima ili direktorima TV kuća, a vrlo često i samim novinarima, odnosno „ljudima iz sjene“,koji su nerijetko na visokim političkim funkcijama, vrlo teško dobivaju priliku da iznesu svoje mišljenje. Ja sam zadnji put bio gost u studiju FTV BIH, prije izbora 2018.godine, kada sam gostovao s jednim od današnjih savjetnika jednog od članova Predsjedništva BiH, koji mi je kasnije rekao da je bez posla, te da će vjerojatno „otići u politiku“,jer „od nečega se mora živjeti“.
Od kada je on dobio taj posao mene više nikada nisu pozvali na FTV, dok su on i „njegov šef“ česti gosti. Trebam li istaknuti da sam jedan od revnosnijih kritičara „šefa“? Jedna od gospođa, bivša urednica na FTV, mi je najavila moguće gostovanje u nekom od programa, onda je negdje vidjela ili dobila poruku od nekoga da sam na društvenim mrežama napisao da je Dodik jedini školovani (politolog) političar u političkom vrhu BIH dok su drugi uglavnom odvjetnici, mesari, ili ginekolozi, te da je to tajna zašto je on politički dominantna osoba u odnosu na njih. Dobio sam poruku od te dame- „Ako je ovo vaš stav, nemamo više što pričati“.
FTV, čast vrijednim ljudima i novinarima, časnim izuzetcima, je dio rada posebnih službi, koje određuju tko može biti gost, tko će biti favoriziran, na koga će se vršiti atak, a vrlo često se dobiva utisak da pojedini novinari i pojedini gosti rade u „tandemu“ a emisije su uglavnom pripremljene tako da se traži i provociraju gosti, upadno im se uskače u razgovor, dok drugima se daje puno više vremena da kažu ono što žele, a sve radi gledanosti,ali i ispunjavanja i dodvoravanja političkim subjektima i drugim „nevidljivim“ subjektima.
Ja bih najradije plaćao samo BHT1 jer se barem trude biti umjereniji i profesionalnijih, a nikako FTV. Ali pošto sam legalist, plaćam i njima pretplatu, mada nerado, pošto su sve više populistička tv, a ne profesionalna kuća čija je uloga da budu informativni i objektivni. Zato gledam,poštujem i cijenim puno više BHT1 jer imaju mnogo dobrih i profesionalnih novinara, zanimljivih emisija, mada od kada sam počeo davati izjave da nije u redu da Hrvatima dio Bošnjaka bira člana Predsjedništva BiH, i kod njih nisam tako često pozivan u program.
Ukratko, javni servisi, odnosno posebni odjeli, nemaju razumijevanja za one koji „misle svojom glavom“ i imaju stav,koji se ne uklapa sa stavom „ljudi iz sjenke“. To se najbolje primijeti u emisijama uživo, kada gostuju „domaći“ i „strani“gosti. I mediji u BIH su također jedna od većih problema i odgovora zašto je ovo društvo tako daleko od članstva u EU. PO mom osobnom mišljenju pojedini mediji, posebno javni servisi, bi također trebali biti jedna od „(naj)vrućih tema“ 14 oblasti iz Mišljenja EU o napretku BiH. FTV, baš kao i RTRS, su produžene ruke političkih stranaka u oba entiteta koji vode, za sada još uvijek neki „svoj medijski rat“ u „nikada do završenom ratu 1992-95“, gdje i jedni , i drugi, gotovo kao da imaju zajedničke interese da kontaminiraju svoje gledatelje i slušatelje čime svjesno ili nesvjesno rade u interesu onih koji vide BIH kao propali projekt međunarodne zajednice, nemoguću da tri naroda žive jedni s drugima. Mislim da su javni servisi jedna od lošijih i slabijih karika u društvu BIH, izuzimajući značajnim dijelom BHT kojima su političari važniji i zanimljiviji od običnog „malog čovjeka“,koji,za razliku od političara, redovno plaća pretplatu, dok taj isti mali čovjek ne može gledati nogometnu utakmicu svoje državne reprezentacije.
Ukratko, Europski pokret u BIH,a i ja osobno, kao osnivač i predsjednik, zajedno sa njim (plus drugačijih osobnih pogleda,koji su kontra većem dijelu medija u BiH) smo „kolaterala“ općih društvenih odnosa, koji nikada nisu do kraja prihvatili okončanje ratnih događanja koji je, barem službeno, okončan 1995.godine, a s druge strane, nikada se nisu razvili u smjeru pogleda i razmišljanja o budućnosti, nego smo (za)ostali na pola puta od „nečega“ i „ničega“./HMS/
Društvo
Intervju sa Denisom Mihićem uoči održavanja prve IT konferencije Vision Days

Intervju sa Denisom Mihićem uoči održavanja prve IT konferencije Vision Days…
Kako ste došli na ideju za održavanje IT konferencije u Mostaru?
Preko 20 godina rada u struci, preko 15 godina predavačkog iskustva na konferencijama vezanim za oblast IT sigurnosti, kao i suradnja sa vrhunskim regionalnim IT stručnjacima, pokrenulo je u meni želju da na neki način dio te priče dovedem u Mostar.
Nažalost, u posljednje vrijeme svjedoci smo porasta broja cyber napada u domaćim kompanijama u odnosu na prethodne godine. Nekada smo mislili da se to događa negdje daleko, da se napad na informacijski sustav nama ne može desiti. Međutim, svaki izlazak na internet nosi određenu dozu rizika. Da bismo izbjegli takve situacije, neophodno je educirati sve zainteresirane strane i ponuditi im dobre primjere iz prakse, takozvane “case study slučajeve”.
Zato su tu sa nama u Mostaru, 23.u 24.05. ove godine, vrhunski stučnjaci iz svijeta IT sigurnosti, koji će putem praktičnih primjera podijeliti svoje bogato iskustvo i znanje sa sudionicima Vision Days IT konferencije.
Ovo je prva „case study“ konferencija u Mostaru. Što ona podrazumijeva?
Nakon deset godina djelovanja kompanije DNS IT Consulting and Services ukazala se potreba da se pristupi novom obliku ulaganja, odnosno, želimo započeti jednu novu eru u svome poslovanju, a to je kontinuirano ulaganje u razvoj ljudskih potencijala. Ova konferencija će biti drugačija jer je okrenuta običnom čovjeku, djelatniku, koji se u svome radu susreće sa mnoštvom izazova u smislu cyber sigurnosti, ali i mendžmentu kompanija, kako bi shvatili važnost ulaganja u iste. Predavanja će biti koncipirana isključivo na case study slučajevima, odnosno, studijama slučaja, praktičnim primjerima sa kojima su se naši predavači susretali za vrijeme svog dugogodišnjeg iskustva te načinima na koji su ih rješavali. Pošto na IT konferencijama obično sudjeluje veliki broj učesnika, to je odlična prilika kompanijama za networking. Zbog svega toga, odlučili smo se na ovaj koncept konferencije. Inspiracija za organizaciju je također i u želji da Mostar dobije jedan ovakav događaj, koji će, nadamo se u budućnosti prerasti u prepoznatljiv brend, što je Grad i prepoznao, te je stoga i jedan od pokrovitelja.
Danas su cyber prijetnje jedan od glavnih razloga prekida poslovanja, a svatko od nas može biti najslabija ili najjača karika u obrani kompanije od cyber napada. Kako možemo biti spremni za nevidljivog neprijatelja?
Ono što sigurno znamo jeste da 100% zaštita ne postoji. Edukacija je jedna od ključnih stvari za podizanje svjesti o cyber kriminalu i svemu što se danas događa u „virtualnom“ svijetu. Ulaganje u infrastrukturu je neophodno jer tehnologija jako brzo napreduje a samim tim i cyber napadi postaju sofisticiraniji.
Kakva su predviđanja za budućnost, očekuje li nas porast cyber napada?
Na jednom od svojih predavanja u proteklom periodu sam pokazivao i statističke podatke koliki je porast cyber napada. Godišnji udio organizacija pogođenih napadima ransomwarea diljem svijeta od 2018. do 2023. se kreće od 55% (2018) pa sve do 72,7% za proteklu godinu.
Što onda možemo kazati, koliki je značaj održavanja ove konferencije u kompanije i institucije u Mostaru, ali i sam grad Mostar? U čemu se on ogleda?
Značaj je zaista ogroman, posebice ako uzmemo u obzir da u Hercegovini imate veliki broj tvrtki koji su veoma ozbiljni proizvođači i izvoznici u Europi, a ovakav događaj se nikada nije održavao na ovom području. Prije svega, želim istaknuti da je ovo jedinstvena prilika da upoznate predavače sa ogromnim predavačkim i inženjerskim iskustvom na jednom mjestu.
U konačnici, u Mostar smo uspjeli dovesti velika predavačka imena, kao i više od 200 sudionika iz cijele BiH. Slogan konferencije je VISION DAYS „Dani koji se pamte“, jer smo sigurni da će svi sudionici sa konferencije izaći sa sasvim drugačijim pogledima na IT sigurnost.
Kome je namijenjena, odnosno tko može biti sudionik?
Konferencija je namijenjena prvenstveno IT stručnjacima kao i menadžmentu kompanija, a sudionik može biti svako ko kupi konferencijsku kotizaciju u kojoj su uključena 2 dana predavanja, kave pauze i osvježenja, ručak oba dana u Hotelu Mepas, kao i pokloni sponzora. Upravo je završila prodaja Early Bird kotizacija gdje smo izuzetno zadovoljni odzivom. Sada je u tijeku prodaja Regular kotizacija, a vise detalja svakako mozete dobiti na oficijenoj web stranici konferenciji https://www.visiondays.ba
Konferencija će okupiti renomirane regionalne predavače. Koji su to predavači i teme o kojima će govoriti?
Velika predavačka imena ovo proljeće dovodimo u Mostar, a vjerujemo da je ovo tek početak jedne nove IT konferencije, koja će postati tradicija u našem gradu. Predavači koje smo uspjeli dovesti u Mostar dolaze iz cijelog regiona, od Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i naravno Bosne i Hercegovine. Teško mi je sad izdvojiti bilo koga jer su sve to velika imena i stručnjaci u svojim oblastima. Fokus ove prve VISION DAYS konferencije će svakako biti tema IT sigurnosti kroz dva paralelna tracka IT Security i DevOps gdje će biti održano 20 predavanja u 2 dana konferencije.
Karijeru ste započeli relativno davno. Kako je došlo do toga i koji je to put bio?
Karijeru sam započeo u međunarodnim organizacijama od misije UN-a, do OESS misije u BiH pa sve do bankarskog sektora. Uglavnom uvijek se radilo o velikim korporacijama i imalo se dosta toga za vidjeti i naučiti. Ustvari cijeli moj život od ranog djetinjstva pa do danas je informatika. Često volim reći da je put bio od Commodore 64 računara pa sve do današnjeg cloud computinga. Želio sam pokrenuti neku svoju priču, krenuo sam sa edukacijama jer sam i zvanični Microsoft trener, pa do sistemske integracije servisa u srednjim i velikim kompanijama u regionu.
Prije deset godina sam osnovao svoju tvrtku DNS IT Consulting & Services koja se bavi sistemskim integracijama, IT sigurnošću kao i IT edukacijama. Najbolja reklama je i dan danas preporuka zadovoljnog klijenta. Rasli smo i razvijali se postupno i sada smo prepoznatljivi na tržištu gdje čuvamo naš slogan tvrtke: Sigurnost, Pouzdanost, Dostupnost.
Kao predavač bili ste sudionik mnogih konferencija. Koju možete izdvojiti kao najznačajniju za vašu karijeru?
Da, predavač sam već godinama na svim konferencijama u regionu, a i šire. Kao najznačajniju za moju karijeru svakako bih izdvojio Microsoft Network, konferenciju koja se tako tada zvala, gdje sam prvi put debitirao kao predavač na tako velikom događaju. Od tada sam redovan predavač, gdje dijelim binu sa renomiranim IT stručnjacima koji su danas prije svega moji prijatelji, pa onda kolege.
Sada ste i s druge strane, organizacijske. Je li teško pripremiti, ostvariti zamišljeno? Što će biti najveći izazov u organizaciji?
Za mene osobno najveći izazov u organizaciji ovako velikog događaja predstavljaju zadaci koji nisu vezani za IT struku, ali uz ostale ljude u timu vjerujem da će biti sve onako kako smo zamislili. Naš cilj je da svi sudionici ove Konferencije, posebno naši gosti u Mostaru, budu zadovoljni cjelokupnom organizacijom i onim što ćemo im ponuditi. Volim skromno reći da ćemo mi kao organizatori biti zadovoljni onoliko koliko budu zadovoljni naši posjetitelji. U današnje vrijeme se te povratne informacije jako lako i brzo dobiju, od evaluacije sudionika do postova na društvenim mrežama. Nama će utisci posjetitelja nakon konferencije biti putokaz za dalje. Na taj način ćemo dobiti smjernice što ljude zanima i koga bi iduće godine voljeli slušati.
Za kraj, možete li nam reći na koji način do kotizacija za konferenciju?
Želim se zahvaliti vama i svim medijima koji su nas podržali i objavili vijesti vezane za Vision Days IT konferenciju. Svi koji su zainteresirani, mogu se registrirati i preuzeti kotizacije vrlo lako putem oficijelne web stranice konferencije visiondays.ba ili direktno na linku https://visiondays.ba/uplata-kotizacije/
Važno je napomenuti da se kompanijama koje kupe 5 i više kotizacija, odobrava popust u iznosu od 5%.
Vidimo se u Mostaru, 23.i 24.05. ove godine uz slogan konferencije VISION DAYS „Dani koji se pamte“.
Intervju
EKREM SARAJLIĆ (SDP BiH Vitez); “ Velika koalicija stranaka u Vitezu sasvim je izgledna – ljudi ne da odlaze, ljudi bježe iz SBK – nitko neće s SDA!“

1. Uspostava vlasti na državnom nivou je okončana, a na entitetskom nivou provodi se kraju. Čini se kako je zahtjevan projekt opstanka velike koalicije ipak uspio, a kako stvari stoje čini ti će novu vlast u partnerstvu sa strankama iz hrvatskog odnosno srpskog naroda. Kako komentirate tu, moglo bi se reći jednu sasvim novu pojavu na političkim horizontima u BiH, ujedinjena koalicija stranaka je detronizirala SDA i ukinula njenu dominaciju na svim razinama političkog predstavljanja (Predsjedništvo, razina BiH i FBiH)?
Sigurno da je ovo jedan novi momentum u političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, oni su donekle i ustavno primorani, ali po prvi put od rata se dešava da će SDA otići u opoziciju ako gledamo entitetsku vlast u Federaciji BiH, HDZ BiH je van vlasti bio u dva navrata, dok SDA niti jednom. Privodi se kraju proces koji je bio mukotrpan i sigurno najteži za lidera SDP BiH Nermina Nikšića koji je dao najveći doprinos za opstanak koalicije okupljene oko SDP BiH. SDA još uvijek ne želi priznati da su van parlamentarne većine, te da niko ne želi sa njima u vlast, zanimljivo je da su preuzeli HDZ-ovu taktiku borbe za vlast na način legitimnog predstavljanja kroz Dom naroda FBiH i blokadama oslikanog u potpredsjedniku FBiH Refiku Lendi. Mislim da koncept povjerenja, uvažavanja i programskog djelovanja koji je “trojka” prenjela iz Kantona Sarajevo može biti uspješan projekat i na drugim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da ćemo fokus sa etnonacionalnih pitanja prebaciti na suštinska pitanja poput ekonomskih pitanja i druge stvarne probleme građana inače ćemo ostati bez građana i Bošnjaka i Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini.
2. Za nešto više od godinu dana biti će održani lokalni izbori u BiH, koliko je realno očekivati da se scenarij o “velikoj koaliciji” stranaka osmorke prepiše i na lokalnim razinama jer poznato je kako se SDA barem u SBK pokazao kao nepobjediv politički faktor? Može li se očekivati novi pristup i na lokalnim razinama?
SBK je kanton sa posebnim režimom i baš taj status omogućava i HDZ-u i SDA-u apsolutnu dominaciju. Činjenica je da je SDA u našem kantonu na zadnjim izborima doživjela dodatni rast što je pomalo neobjašnjiv politički fenomen imajući u vidu da koalicija SDA-HDZ BiH su od Srednjobosanskog kantona stvorili “zadnjebosanski kanton” iz kojeg ljudi bježe glavom bez obzira, jer je životni standard puno niži od onog u Kantonu Sarajevo, Tuzlanskom kantonu ili Zeničko-dobojskom. Mora se napraviti novi pristup u SBK, ali i u Vitezu kada je u pitanju opoziciono djelovanje, te je potrebno određeno okrupnjavanje opozicije u Vitezu čemu sam bio zagovornik i prije Lokalnih izbora 2020.godine, a što se nije desilo, te su izbori pokazali da je neophodno. Ubjeđen sam da ako detroniziramo politike straha, etnonacionalnu homogenizaciju i odnose unutar vlasti na lokalnom nivou, te pokažemo da možemo biti istinska promjena, vjerujem da će ljudi prihvatiti taj princip kao što se to desilo na prethodnim Općim izborima u BiH.
3. Očito je kako je SDP BiH lider političkog koncepta velike koalicije na višim razinama. Da li u Vitezu razmišljate o tom pristupu te da li teku razgovori između predstavnika stranaka koje su formirale vlast na razini države i entiteta i da li će te kao predsjednik SDP BiH u Vitezu pokrenuti takve konzultacije?
Vrijeme će pokazati koliko smo napravili u sazrijevanju ideje o okrupnjavanju opozicije u Vitezu, ali sigurno da SDP u Vitezu kao jedina parlamentarna stranka opozicije u Općinskom vijeću Vitez mora preuzeti odgovornost da pokrenemo taj proces i svjesni smo toga. Ne bih želio otkrivati detalje koncepta koji bi mogao zaživjeti, ali sigurno da se razgovara o tim temama i pitanjima i to nije tajna, ima još vremena da taj proces dovedemo do željenog rezultata. Lično se zalažem za kreiranje prije svega dobrih međuljudskih i iskrenih odnosa između političkih predstavnika unutar opozicije i mislim da imamo te odnose na zavidnom nivou, te da možemo iskreno i otvoreno razgovarati o svim temama i problemima koje muče naše građane, te zajednički uticati na njihovo rješavanje. Uvijek sam bio optimista i sad sam, jer drugačije ne bih mogao biti društveno-politički aktivan. Vjerujem da će Lokalni izbori 2024.godine donjeti društveno-političke promjene za kojima građani vape. A programska koalicija bi mogla donjeti sasvim novi politički okvir u našoj lokalnoj zajednici što će dovesti do poboljšanja životnog standarda u Vitezu, te rješavanja nagomilanih problema poput komunalne naknade, rasvjete, vode, kanalizacije, loše putne infrastrukture. Vitez zaslužuje da u njemu demokratija dobije stvarne obrise postojanja i pluralizam mišljenja.
Centralna.ba
Intervju
IVAN VIDOVIĆ: Vitezu treba politika koja će pitati ljude kako žive

Nakon što je Vitez ovih dana poprilično okupirao medijski prostor različitim događanjima vezanima za političku scenu ovoga grada za intervju smo zamolili Ivana Vidovića (HDZ1990), bez ikakve sumnje najaktivnijeg “oporbenjaka” ovog grada koji je zahvaljujući svojoj spremnosti da kritizira i javno komunicira pojedinac koji je osvojio najviše glasova na proteklim Općim Izborima 2022. bar kada je u pitanju oporbena scena ovoga grada.
1. Možete li nam ukratko opisati kako ste se odlučili i kada politički aktivirati
U političkom životu Općine Vitez prisutan sam duži niz godina. Kao dio političkog podmlatka aktivirao sam se 2006/7. Nezadovoljan političkim ambijentom i procesima koji su obilježili 2011/12 godinu, ali i iz privatnih razloga povukao sam se iz aktivnog djelovanja. Na posljednjim izborima prihvatio sam biti dio novog projekta s razmišljanjem kako treba pokušati mijenjati stvari, a ne govoriti svi su oni isti jer nisu svi isti.
2. Interesantno je kako ste na proteklim izborima praktično od političkog autsajdera u Vitezu došli do osobe koja ima najveći broj glasova kada je u pitanju bila opozicija u Vitezu
Ja sam rođeni Vitežanin, a uz Ramljake prezime Vidović je najbrojnije u Vitezu. Znaju me ljudi, znaju moju obitelj, roditelje, djedove, bake.
Mi smo radnička obitelj i sve što imamo stekli smo vlastitim radom i zalaganjem. Nikoga nismo prevarili niti smo što ukrali. Komuniciram otvoreno s ljudima, znam što su problemi Viteza i ljudi koji ovdje žive. Bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost ili neki drugi vid različitosti ne postoji osoba u Vitezu koju ne mogu u “oči pogledati”. Volim ljude i svima prilazim otvoreno bez fige u džepu. Mislim i da ljudi, u ovom slučaju birači poštuju takav pristup i to su nagradili.
3. Možete li nam prokomentirati trenutna zbivanja na političkoj sceni i Vitezu kao i činjenicu da se mediji bave određenim političkim pojavama i zbivanjima koja nisu u skladu s onim što su pojedini dužnosnici promovirali na izborima
Vitez kao politička zajednica ne razlikuje se mnogo od drugih sredina. Linija dvije vodeće stranke iz dva naroda ima ekskluzivitet i u Vitezu. Jedni rade kod “svojih” što hoće, a drugi kod “svojih” i na žalost nitko ih u tome ne korigira. Ako se i pojavi netko tko odudara od tog šablona najčešće izgleda kao “posljednji Mohikanac”.
Posljednji glasovi koji dolaze iz ovog oporbenog bloka ukazuju na to da će se ipak određene stvari događati. Rekao bih da se scena usložnjava, a i treba da se usložnjava jer postojeći koncept ljudima nije ponudio mnogo toga dobroga. Štoviše, zloupotrijebljen je od nacionalnih oligarhija kako bi jedne plašili drugima, dok bi oni stjecali bogatstvo širom “lijepe naše i lijepe njihove”. Poštujući sve naše specifičnosti Vitezu treba politika koja će pitati ljude kako žive.
Kada je u pitanju politički proces on je sigurno kod svih aktera okrenut prema lokalnim izborima 2024. i Vitez kao središte političke i gospodarske moći već sad je vidljivo bit će i poprište političke utakmice u kojoj će birači, nadam se, imati napokon izbor između onih koji promoviraju istinski Vitez i njegove vrijednosti te imaju hrabrosti javno diskutirati o svim problemima i onih koji svojom šutnjom i moralno upitnim odlukama i radnjama Vitez su pretvorili u taoca nekoliko političkih osoba.
Vrijednost ovoga procesa je taj što se neće zaustaviti, a u konačnici vjerujem kako ćemo napokon i saznati ono što danas nagađamo o netransparentnom trošenju javnog novca. Osobno, sigurno ne planiram prešutjeti sve one pojave koje su iz bilo kojih razloga neispravne
4. Lokalni izbori su blizu što možemo očekivati kada je u pitanju politička utakmica u Vitezu
Na lokalnim izborima ćemo ponuditi politiku koja će “pitati ljude kako žive”. U tom segmentu već zajedno s mnogim društvenim akterima razgovaramo da ponudimo i programska načela pa da testiramo svakog kandidata uklapa li se u našu viziju Viteza.
Oprostite, možda će netko reći pa ti pripadaš stranci s nacionalnim predznakom. Točno, moj narod treba ono što treba i onaj drugi. Kad budemo odgovorni na toj razini vjerujem da ćemo biti i bolji i uspješniji kao zajednica. Nadmetanja na koja smo naučili nisu nam puno dobrog donijeli.
Ne odričem se nacionalnog ali u mjeri koja je bitna, sve povrh toga je valjanje u tridesetogodišnjem blatu. Poručujem i susjedima koji su u tom pogledu drugačiji od mene, da iskorače, da se ohrabre, da podrže nove ljude.
Takva politika će imati snage ispraviti nepravde i hrabrosti pitati gospodo što je s onom cestom, rasvjetom, zašto nema vode, zašto je grad prljav, zašto pogodujete i lažete?
5. Vrlo jasno i direktno komentirate pojave u politici, javnost vas prepoznaje kao nekog tko ima hrabrosti komunicirati na taj način od kud ta volja i hrabrost
Nekada mi savjetuju da ne komuniciram na tako otvoren način ali ja ne znam drugačije. Ne smatram to nikakvom hrabrošću nego političkom odgovornošću. Svatko treba da pita, da postavlja pitanja i traži odgovore. Naša građanska svijest je spala na komentare na društvene mreže umjesto da tu energiju kanaliziramo u institucionalno djelovanje. Pozivam Vitežane da u tom pogledu djeluju. Nemam oraha u džepu, niti se koga stidim. Svi mi znamo što su naši problemi ako ih možemo komentirati neformalno onda možemo i sa načelnikom, ministrom, vijećnikom, predsjednikom mjesne zajednice. Nevjerojatna je snaga naroda, birača ali to ljudi trebaju shvatiti i prihvatiti. To je koncept koji ćemo ponuditi. Ljudi mogu sve.
Na tom tragu je i pojava novih ljudi na političkoj sceni koje upoznajete ovih dana, kako smo u pozadini određenih političkih procesa kompletirali veliki broj ljudi koji upravo ovako promišljaju i još uvijek tragamo za onima koji imaju hrabrosti i volje da urade pozitivne promjene u našoj općini bez obzira na sve prepreke koje nam se svakodnevno postavljaju. Poruka za one koji se nadaju kako ćemo odustati i zašutjeti, na njihovu žalost to se neće dogoditi bit ćemo još glasniji i jasniji, to se zove DEMOKRACIJA. Pojedinci su poprilično zaboravili da je upravo to ono za što su se i naši branitelji borili.
6. Imamo li za kraj neku najavu onoga što bi se moglo događati na političkoj sceni u Vitezu
Posve jasno je da više ništa neće biti isto. Imamo kapaciteta formirati cjelovite liste s cijelog područja Općine Vitez. Nećemo pasti na klasično prebacivanje odgovornosti po principu kako bi mi trebali biti odgovorni prema narodu i povlačiti se. Toga više nema, mi smo politički rivali i ponudit ćemo političku utakmicu. Odgovornost je uvijek na onom većem i snažnijem. Komunicirat ćemo otvoreno i nuditi politike koje će značiti promjenu. Nismo strašljivi, nismo kupljeni, nismo ucijenjeni. Imamo odgovornost ponuditi ljudima drukčije politike. U svakodnevnom razgovoru vidimo kako je puno nezadovoljnih. To nezadovoljstvo je i nama bio poticaj. Bit ćemo glas tih ljudi i po njihovoj mjeri ćemo se ponašati.
AUTOR: D.I.
Intervju
BLAŽENKO ČEČURA (HDZ 1990): Preživio sam pakao “Osmice” ali teško preživljavam nepravdu i šutnju hrvatske politike, Cvitanovića doživljavam časnim i nacionalno odgovornim političarom

Razgovarali smo s Blaženkom Čečurom, osobom koja je preživjela tragediju na Osmici u Vitezu te ga zamolili za kratak osvrt. Što je to što obiteljima stradalih najviše smeta i da li još uvijek imaju nade da će odgovorni biti privedeni licu pravde.
“Vladajuće političke strukture posljednjih godina se koriste raznim metodama i praksama kako bih zadržali vlast i pozicije na kojima su skoro 30 godina. Ovo govorim kao čovjek koji je preživio pakao viteške “Osmice”, koja je obilježila moje rano djetinjstvo, osjetivši svu golgotu rata. Smatram da mogu i da imam pravo javno govoriti o prvom i najvećem stradanju djece koje se dogodilo i za koje još nitko nije odgovarao. Naši ljudi koji nas predstavljaju spomenik koriste isključivo kao prozor i političku pozornicu. Neću reči da nemaju emociju ali ništa ili vrlo malo je napravljeno za kažnjavanje odgovornih. Preživio sam pakao “Osmice” ali teško preživljavam nepravdu i šutnju hrvatske politike. Ne samo ja, nego sve obitelji koje su pogođene ovim teškim stradanjem. Osmica je najveća mrlja u našoj ratnoj povijesti, a posebno zbog toga što nitko nije odgovarao za isto. Čak se i vrlo rijetko spominje, osim kada su obljetnice i sjećanja. Moja obitelj i ja smo izgubili brata, a ja sam izbjegao smrt s bolnim posljedicama ranjavanja, ali sve to je ostavilo teške rane osobito duhovne i psihičke, kako meni i mojoj obitelji tako i za moj narod, istiće Čečura.
Gledajući 30 godina lutanja i ne reagiranja hrvatske politike prema ovom zločinu barem kod nas nije umanjilo željom da se pritisnu institucije i kazne odgovorni. Mi se još uvijek nadamo kako će odgovorni biti privedeni licu pravde.
Mi nismo izgubili nadu, ali smo umorni od svega, krajnje iscrpljeni, svake godine slušajući jednu te istu priču. Međutim, moram napomenuti kako je sam dolazak i ona topla ljudska gesta kojom se odnosio prema ljudima pogođenih ovom tragedijom i sudbinom od gospodina Cvitanovića koji je izbjegao parade, ne želeći se slikati kod nas radilo osjećaj da postoje drugačiji vrijedni podrške. Sama gesta kojom nije želio koristiti Osmicu u političke svrhe, meni je bio dovoljan. To je bio motiv da se i sam uključim i dadnem svoj doprinos zajednici i narodu, ne dopuštajući nikom da zloupotrebljava tragediju na Osmici. Naš opstanak kao naroda i bolje sutra za djecu i obitelj ne leži u bježanju od istine ili tražeći “obećane zemlje” već da uzmemo sudbinu u svoje ruke i da pokažemo svakome ko ruši ili želi drugačiju politiku od one koja je ispravna da im nećemo dopustiti. Nedopustivo je da žrtva hrvatskog branitelja i čovjeka u Lašvanskoj dolini bude toliko ponižena. Sramotno je da niti jedno ozbiljnije stratište hrvatskog naroda u BiH nije kažnjeno. Tu držim odgovornim cijelu hrvatsku politiku koja se pokazala ili nesposobnom ili ih to ne zanima. Vjerujem kako će doći vrijeme da se i te stvari promijene, istiće Čečura.
Centralna.ba
Društvo
Papa Franjo- Mir, potreban nam je mir

Vatikanski mediji su u povodu 10. obljetnice izbora za Papu, koja se slavi 13. ožujka 2023., objavili razgovor sa svetim ocem Franjom.
„Prvo što mi dolazi na um jest da mi se čini kao da je to bilo jučer…“. To je prva misao koju je papa Franjo rekao u razgovoru o desetoj obljetnici početka njegova pontifikata. Deset godina proživljenih u „napetosti“ – kaže Papa – u vremenu koje je važnije od prostora i u kojemu su se izmjenjivali susreti, putovanja, lica mnogih ljudi.
Na pitanje što želi podijeliti sa svijetom u prigodi tog važnog trenutka za njegov život i njegovu službu, Papa odgovara: Vrijeme pritišće… žuri. I kada želiš uhvatiti danas, to je već jučer. Ako pak želiš uhvatiti sutra, još ga nema. I ti se nalaziš u toj napetosti jednoga danas koje je jučer, a nije sutra. Živjeti tako novost je. Mislim da je proteklih deset godina bilo tako: napetost, život u napetosti.
Od tisuća audijencija, stotina posjeta biskupijama i župama te od četrdeset apostolskih putovanja u svaki kutak svijeta, Papa u svom srcu čuva točno određenu uspomenu. Naziva ju „najljepšim trenutkom“. Riječ je o susretu na Trgu svetoga Petra sa starijim osobama, odnosno o audijenciji s bakama i djedovima iz cijeloga svijeta, održanoj 28. rujna 2014. godine.
Starije su osobe mudrost i mnogo mi pomažu. I ja sam star, zar ne?
Bilo je i ružnih trenutaka, a svi su vezani za strahote rata. Najprije posjet vojnim grobljima u Redipugli i Anziju, komemoracija iskrcavanja u Normandiji, zatim molitveno bdjenje za sprječavanje rata u Siriji, a sada okrutnost koja se živi u Ukrajini već više od godinu dana.
I mislim na majke koje dobiju pismo u kojemu piše: „Gospođo, čast mi je reći Vam da ste majka heroja. Ovo je medalja“. Pismo, medalja, ali sina nema.
On, biskup koji je došao s kraja svijeta, nije očekivao da će biti Papa koji vodi opću Crkvu u vrijeme trećega svjetskog rata.
„Nisam to očekivao… Mislio sam da je Sirija poseban slučaj, jedinstven, ali onda je tu bio Jemen, tragedija Rohingya u Mjanmaru. Ali, iza ratova stoji industrija oružja, to je đavolski.
Pritom je Papa ponovno spomenuo stručnjaka koji mu je rekao da kad se godinu dana ne bi izrađivalo oružje, nestalo bi gladi u svijetu.
Boli me kada vidim mrtve, mladiće – bilo Ruse bilo Ukrajince, ne zanima me – koji se ne vraćaju. Teško je to podnijeti.
Jorge Mario Bergoglio stoga nema dvojbi oko toga što zatražiti od svijeta kao dar za tu važnu obljetnicu: „Mir, potreban nam je mir.“
Posljednje je misli Papa usmjerio snovima od kojih se – kako uvijek govori – nikada ne smije odustati jer su usko povezani sa sjećanjem za budućnost.
Tri su Papina sna; za Crkvu, za svijet i za one koji upravljaju svijetom, san za čovječanstvo: Bratstvo, suze, osmijeh… Ljudsko bratstvo, svi smo braća, valja ponovno uspostaviti bratstvo. Osim toga, naučiti ne bojati se plakati i smiješiti; kada čovjek zna plakati i smiješiti se, to je osoba koja čvrsto stoji na zemlji, a njezin je pogled upravljen prema horizontu budućnosti. Ako zaboravimo plakati, nešto nije u redu. Ako zaboravimo smiješiti se, to je još gore.
Papa Franjo je na kraju zahvalio i uputio svoj blagoslov svima koji putem valova Vatikanskoga radija slušaju njegov glas na svim geografskim širinama i koji mu u ovim trenutcima šalju poruke s čestitkama, objavio je Vatican News, a prenosi međugorje.info.
Intervju
ZDENKO KOLAK(HDZ1990): Nakon raspuštanja općinskih i županijskih organizacija očekujemo još bolji i jači HDZ1990

U kratkom intervjuu sad već bivši predsjednik županijske organizacije HDZ1990 Zeničko Dobojskog Kantona Zdenko Kolak komentirao je nastup svoje stranke na prošlim izborima kao i predstojeće unutar stranačke izbore.
Kao prvo moram istaknuti kako je HDZ1990 u Zeničko Dobojskom Kanotnu ponovno vodila jednu nacionalno odgovornu politiku u kojoj je na zajedničkoj listi s HDZ-om BiH i svim strankama HNS ponovno ostvarila dobar rezultat i tako zadržala vrlo važnu političku poziciju Hrvata ovoga Kantona koja se manifestirala i kroz izbor delegata u Dom naroda.
Trenutno smo u fazi unutarstranačkog izbornog procesa gdje su raspuštene sve općinske organizacije kao i županijska. Proces unutarstranačkih izbora za našu Županiju kao i za Županiju Središnja Bosna i Posavsku Županiju vodi zastupnik u Parlamentu FBiH, povjerenik i zamjenik predsjednika Stipe Tokić i očekujemo kako ćemo u tom procesu ponovno izabrati osobe koji će voditi stranku u sljedeće 4 godine.
Sam unutarstranački proces koji se vodi u svim našim organizacijama nakon njihovog raspuštanja sigurno će proizvesti još bolji i organiziraniji HDZ1990, stranku koja i na ovaj način pokazuje kako je otvorila prostor mladim ljudima.
Centralna.ba
Intervju
ANTO BILIĆ(HDZ1990): HNS je skupina političkih stranaka koje ne postoje, tražit ću izlazak iz HNS-a

Za komentar cjelokupnog postizbornog procesa pitali smo i predsjednika HDZ1990 Antu Bilića.
“Nismo opterećeni sudjelovanjem u vlasti jer to ni u proteklom periodu nismo bili, djelujemo samostalno kao koalicija HDZ 1990-HSP BIH i HB sa dva zastupnika u Županijskoj skupštini Središnje Bosne i jednim zastupnikom u Parlamentu F BiH.
Treba napomenuti kako je HDZ1990 je u proteklom mandatnom periodu bio prekretnica za uspostavu vlasti u županiji Srdišnja Bosna”.
Bilić je prokomentirao i odnose u samom HNS-u
“Ako gledamo ono na što se HDZ BiH kroz takozvani HNS stalno poziva, legitimni predstavnici su one stranke koje imaju većinu u Domu naroda P F BiH, odnosno u klubovima naroda u Domu naroda P F BiH.
Za mene osobno i uvažavajući i to i takvo gledište legitimni predstavik bošnjaka je SDA sviđalo se to kome ili ne.
To je naravno kao i sve do sada HDZ BiH izigrao, ali postavljam pitanje tko će odgovarati za ovaj presedan kada se isto preglasavanje desi Hrvatima u tom istom domu u budućnosti.
Moje mišljenje o HNS je opće poznato i više je suludo i neozbiljno tu tvorevinu HDZ BiH i Dragana Čovića nazivati bilo kojim imenom nego najvećom štetočinom Hrvatskog naroda.
To je nažalost skupina političkih stranaka koje ne postoje čiji predsjednici su izabrani prije nekih dvadeset i više godina i imaju još uvijek u svom džepu pečat stranke koji je jedini potreban da bi ste služili HDZ BiH i Draganu Čoviću koji će vama i tim i takvim ipak zadovoljiti osobne interese, čak će neki biti imenovani i kao ministri ili pomoćnici ministara u BiH.
Zauzvrat, ti i takvi podobnici provode politiku širenja mržnje prema drugima i optužujući druge za neuspjeh i nestajanje naroda a pod plaštom HNS a provode politiku parazitskog hrvatstva, moralne i kulturne zapuštenosti, zaglupljivanja naroda da svi moraju biti HDZ BiH Jednako HNS.
To je u biti politika zaljubljena u samu sebe koja je lišena svake samokritike , politika koja je nastala s ciljem da mala grupa ljudi izrabljuje cijeli narod.
Ja nikada neču biti dio te i takve politike i od predsjedništva HDZ 1990 ću i ovaj put jasno tražiti izlazak iz HNS koji neuvažava ni svoje deklaracije koje donosi jer se i one već sutradan kose s njihovom nezdravom politikom.
Mi iz Središnje Bosne to i tako lažno hrvatsvo nećemo poštovati niti uvažavati i vjerujem da će i predsjedništvo HDZ 1990 konačno donijeti pravu odluku kada je u pitanju HNS.
Važno je naglasiti i kako nitko, baš nitko iz tog HNS-a ne pozove HDZ 1990 na razgovore oko barem minimalne suradnje u interesu naroda je stvar koja je prelila čašu i mi kao stranka barem kada je u pitanju Sredipnja Bosna ćemo naći načina kako tome politički kvalitetno odgovoriti” stoji u izjavi predsjednika HDZ1990 Ante Bilića.
Centralna.ba
Intervju
Intervju Ivana Križanovića o tradicijskoj kulturi za radiopostaju Mir Međugorje

Umjetnički voditelj folklornog sastava HKD-a “Napredak” podružnica Busovača, Ivan Križanović je gostovao u emisiji “Sitan kamen do kamena” radio postaje Mir Međugorje.
U prvom dijelu intervjua je govorio o osobitostima tradicijske kulture Hrvata Busovače, o ljubavi prema očuvaju tradicije i identiteta te bogatstvu onoga što su nam u naslijeđe ostavili naši stari. Poslušajte prvi dio intervjua, a nastavak će biti uskoro.
Intervju
MEKIĆ ZA VITESKI.BA: Nije Domiću nikakav spin, tražimo ministra iz reda srpskog naroda; nema više koalicije ni u kantonu ni u općinama

U nedavnom intervjuu ua naš portal centralna.ba predsjednik Stranke demokratske akcije u Središnjoj Bosni Asim Mekić je izjavio: “Pošto smo stranka s većinom mandata ministar iz reda srpskog naroda treba da bude predložen od strane SDA”. Ova izjava rezultirala je velikim interesom medija i javnosti, a prošloga tjedna je ministar u Vladi te tajnik ŽO HDZ BiH ŽSB Bojan Domić kazao kako vjeruje da pozicija ministra iz reda srpskog naroda neće biti kamen spoticanja, te je u svojoj izjavi, komentirajući navedeno mjesto u Vladi ŽSB rekao: “To su već spinovi određenih krugova koji nemaju čak veze ni sa SDA. Netko pokušava napraviti problem između HDZ-a i SDA. Niz ciklusa to nije bio problem, ministra iz reda srpskog naroda predlagao je HDZ uz suglasnost SDA. Vjerojatno ista formulacija ide i dalje”.
Asima Mekića je u svojoj kratkoj izjavi za portal viteški.ba ponovio i rekli bi još više zaoštrio stavove svoje stranke u odnosu na dosadašnjeg koalicijskog partnera. Izjavu prenosimo u nastavku:
1. Molimo Vas da za čitatelje portala viteški.ba pojasnite Vašu poziciju kada je u pitanju popunjavanje Vlade ŽSB, konkretno imenovanje ministra iz reda srpskog naroda te kako tumačite navod da se radi “o spinovima koji nemaju veze sa SDA” iako ste Vi kao predsjednik SDA u Središnjoj Bosni sami dali izjavu. Kada je u pitanju imenovanje Vlade ŽSB ono je propisano Ustavom i zakonima ŽSB, tako da Vladu čini premijer i 8 ministara – 4 iz reda bošnjačkog, 4 iz reda hrvatskog i 1 iz reda srpskog naroda.
U sadašnjoj, još uvijek aktualnoj Vladi SBŽ, ministre iz reda bošnjačkog naroda predlagala je SDA, i HDZ se tu nije uplitao u prijedloge, a ministre iz reda hrvatskog naroda je predlagao HDZ također bez miješanja SDA. Tično je da je ministar iz reda srpskog naroda bio predložen od strane HDZ-a, ali nije mogao dobiti „prolaz“ bez suglasnosti SDA. Ovo ili slično je bilo i u proteklim mandatima. Ovaj put SDA traži da predloži ministra i to bez saglasnosti HDZ-a, to jest kao što predlaže i Bošnjake, a sve imajući u vidu izborni rezultat. SDA ima 11 zastupnika u Skupštini ŽSB i bez nas se Vlada ŽSB ne može formirati. Isto tako, DF sa svoja 2 zastupnika će nam dati podršku, tako da je to 13. Još preciznije rečeno, pošto je DF „multinacionalna“ stranka, imaju zastupnicu u Skupštini ŽSB iz reda hrvatskog naroda, od nas traže da predlože ministra iz reda srpskog naroda, što se nama čini logičnim i opravdanim, i to ćemo i podržati.
2. Također, molimo Vas da u praktičnom smislu pojasnite što znači Vaš navod iz ranijeg intervjua: “Slijede i općinski izbori i sigurno u svim općinama gdje SDA bude imala kapacitet ova stranka će naći novog koalicijskog partnera iz reda hrvatskog naroda, a to neće biti HDZ BiH”?
Istina je da sam rekao, i tu nema nikakvog spinovanja, da ćemo na sljedećim, općinskim izborima tražiti i podržati novog koalicijskog partnera iz reda hrvatskog naroda. Sve pozicije koje sada pripadaju HDZ-u ostale bi i dalje na raspolaganju hrvatskom narodu, ali iz neke druge političke stranke. Da budem još precizniji: tamo gdje HDZ ima „apsolutnu vlast“ u Kreševu, Kiseljaku i Vitezu, sve drže u svojim rukama. Svi direktori javnih poduzeća, ustanova i institucija su iz reda hrvatskog naroda, a u svim općinama gdje su načelnici Bošnjaci, i gdje SDA ima većinu, to nije tako. To je podijeljeno ravnomjerno, imajući u vidu popis stanovništva i izborni rezultat. Ovo nije spin niti je ovo neka prijetnja. Ovo je samo odgovor HDZ-u na njihove poteze. Jednostavno, ukoliko ne budemo partneri na federalnom i županijskom nivou, onda nećemo biti ni na općinskom, što bi moglo imati negativne posljedice, i što niti u jednom slučaju ne želimo. Nije do nas. Vjerujte da ovo traže u svim općinskim organizacijama gdje SDA ima kapacitet da provede naprijed navedeno.
3. Kao dvije županije s posebnim statusom HNŽ i SBŽ vrlo pažljivo se pristupalo prilikom formiranja vlasti u ta dva prostora, što je praktično značilo kako su isti partneri činili vlast u te dvije županije. U svom intervjuu ste i najavili kako će to i ovaj put biti logika koju će koristiti SDA. Što u praktičnom smislu to može značiti ukoliko se u HNŽ-u vlast formira bez SDA? Hoćemo li ovdje imati vladu u “tehničkom mandatu”, zapravo cijeli mandat?
Treće pitanje se odnosilo na uvezanost ŽSB i HNŽ kao županije sa posebnim režimom, jer se vlade imenuju dvotrećinskom, a ne natpolovičnom većinom, a nekada su se i zvale županije sa posebnim režimom. Tu i vidim nekakvu povezanost jer je suština Federacije upravo u ova dva prostora, a u svim drugim županijama jedan od konstitutivnih naroda je dominantan. Prema tome, ukoliko bude problema u ovom smislu moguće je da postojeća Vlada u našoj županiji ostane na duži period, što ne bi bilo dobro. Još jednom da kažem: na nivou Federacije BiH SDA ima većinu u Klubu Bošnjaka. Imamo podršku jednog izaslanika iz reda DF-a, što je ukupno 13 izaslanika. Takozvana osmorka ima ukupno 10 što znači da ne mogu ni predložiti predsjednika/potpredsjednika Federacije BiH, a koji treba da predlože premijera za imenovanje Vlade Federacije BiH. Apsurdno je od SDA tražiti podršku za nešto što u startu nije moguće i za što nemaju pravo ni zakonsko uporište stoji u izjavi predsjednik KO SDA Asima Mekića za portal viteski.ba
Centralna.ba