Na današnji dan
Općina Kotor Varoš – anatomija brutalnih zločina nad Hrvatima
Svakog 11. lipnja od 1992. obilježava se tužni nadnevak početka zločina koji je, u režiji političara SDS-a te srpskih paravojnih formacija potpomognutih postrojbama tzv. JNA, u Kotor Varoši i okolici trajao mjesecima do 17. listopada, a rezultirao gotovo potpunim nestankom Hrvata iz ove, nekoć, pretežno katoličke varoši i općine.
Foto: Spomenik ispred crkve u Kotor Varošu
Piše: Željko Ivković, Katolički tjednik
Može se reći kako je rat u općini Kotor Varoš ušao na „mala vrata“. Bio je to kraj koji je 1991. otprilike imao isti broj stanovnika različitih nacionalnosti (od 11 do 14 tisuća) te značajan broj ostalih (1 000). Neka su sela bila pretežno hrvatska, druga bošnjačka, a treća pak srpska, međutim vladao je sklad.
Općenito, suživot do fatalne 1992. lijepo je funkcionirao, kazali bismo da je zaživjelo „bratstvo-jedinstvo“. Međutim, ta utopija nije mogla preživjeti demokratske izbore i raspad Jugoslavije.
Prvi čin tragedije – prijetnje i naoružavanje
U okolnostima rata i okupacije jedne trećine Republike Hrvatske činjenica je kako je prostor oko Banje Luke, u koji spada i općina Kotor Varoš, bio svojevrsna baza za dopremanje vojne i logističke pomoći za napade na teritoriju susjedne Hrvatske.
Prolasci kolona vozila i mobilizacija polako su unosili nemir među Hrvate i Bošnjake krajem 1991. i početkom 1992., međutim nitko nije vjerovao u sukobe u „oazi mira“, kako je ta općina bila prozvana. Tako je bilo i početkom travnja 1992. kada je rat uvelike bjesnio u ostatku BiH.
Naznake buduće tragedije pojavile su se sredinom toga mjeseca kada su članovi Srpske demokratske stranke (SDS) pozvali predstavnike Bošnjaka i Hrvata, članove SDA i HDZ-a, na „pregovore“ u kojima se tražio njihov bezuvjetni pristanak da kotorvaroški prostor bude priključen novoosnovanoj SAO Bosanska Krajina, sa sjedištem u Banjoj Luci.
Predstavnici Hrvata i Bošnjaka nisu na to pristali, a članovi SDS-a su ih upozorili na posljedice…
Samo je pet dana vladao mir u iščekivanju onoga što se ima dogoditi u budućnosti. Potom su općinom počeli nadlijetati zrakoplovi JNA, uglavnom oko 17:00 sati, što je zastrašivalo narod.
U isto vrijeme dogodila se otimačina 11 000 komada oružja koje je pripadalo Teritorijalnoj obrani, a odvezeno je potom za Banju Luku.
Početkom svibnja počelo je kamionima i helikopterima dovlačenje oružja u srpska sela i dijeljenje po kućama. Hrvati i Bošnjaci su imali pokoji legalni pištolj ili lovačku pušku, i vjerovali su u „oazu mira“.
Otimačine i prva ubojstva
I bio je mir, ali samo do kobnog 11. lipnja kada su Prvi i Drugi krajiški korpus i srpske paravojne formacije s pet autobusa vojnika i tri oklopnjaka zauzele gradić Kotor Varoš. Akcija je bila dobro pripremljena i svaki je vojnik znao u koju će kuću/stan ući te koju će lokaciju u gradu zauzeti.
Hrvatski i bošnjački civili – koji su trebali proslaviti Bajram, uhićeni su i smješteni u četirima logorima: u zgradu Starog suda, Pilane, srednje škole i u selu Maslovare.
U Pilani su „zaglavili“ župnik fra Ivan Franjić, fra Mato Pranjić te dvije časne sestre. S njima su bili i imami koji su dovedeni iz džamija gdje su se spremali za bajramske molitve.
Za uhićenja trojice predstavnika hrvatskoga naroda Ante Mandića, Nedjeljka Marića te Mire Petrušićabili su zaduženi specijalci koji su ih oteli i odveli u Banju Luku gdje su bili u zatvoru punih 178 dana. Tako je izvršen mini „državni udar“ na razini općine.
Svi nesrpski muškarci stariji od 15 godina bili su istjerani iz kuća, automobili su zaplijenjeni i nisu nikad vraćeni, a krenula je i pljačka imovine, to jest svega što je imalo ikakve vrijednosti.
Počelo je zastrašivanje zatočenih muškaraca, posebice u Pilani gdje su bili i vjerski predstavnici. Tada su pale i prve žrtve – kada je mučen i ubijen Drago Anušić te policajac Ilija Draguljić čiju su ženu silovali, apotom i jedan Bošnjak iz Donjega Varoša… Ponižavanje, prebijanje i mučenje muškaraca posebno se radilo pred njihovim suprugama i djecom dok su izvođeni iz kuća i stanova.
U vojnom smislu akcija je bila isplanirana, pripremljena i sinkronizirano izvedena. Posebno fascinira činjenica o „zavjetu šutnje“ među srpskim pučanstvom koje je 10. lipnja bilo dobar „komšija“, a već 11. u mjesecu s oružjem i u odori.
Pakleni nokturno i dani koji slijede
Kada su muškarci stariji od 15 godina odvedeni u zatvore, po kućama i stanovima su na milost banditima ostale supruge, majke, sestre i ostala ženska čeljad. Počinje iživljavanje nad civilima, silovanje i paljenje kuća.
U noći s 11. na 12. lipnja počela je jaka pucnjava u pravcu sela Kotora, Duratovaca, Ravana i Novoga Sela te u pravcu Bašćine i Bilica. U granatiranje je bio uključen i jedan tenk.
Sutradan, 12. lipnja, baterija od 12 minobacača svih kalibara počinje djelovati po hrvatskim i bošnjačkim selima. Potom je uključena i druga baterija iza tvornice Jelšingrad. Puca se na okolna nesrpska sela, a narod počinje bježati u šume. Hrvati i Bošnjaci se vojno organiziraju.
U prvim danima rata uništena, opljačkana i zapaljena su brojna katolička sela, a divljanje se nastavlja i dalje… Propaganda radi svoje te se to granatiranje prezentira kao obrana Kotor Varoši.
Rano ujutro 23. lipnja srpske snage izvode jake napade na hrvatska sela Bilica i Bašćine, a poslije ulaska u selo Bilice ubijeno je 13 civila: među njima i dječak od 14 godina Ivica Pilić. Napad na ovo selo organizirao je bivši kotorvaroški učitelj Mišo Pavičević.Posebice se ističe činjenica da je svakome vojniku darovao pakovanje šibica.
Bagerom na zarobljenike
Okupiranje nesrpskih sela trajalo je 10-ak dana, a za to vrijeme zatvorenicima u gradu postaje sve gore. Gladni i žedni u skučenom prostoru čekali su smrt. Nakon nekoliko dana mučenja pred zatvorom policijske postaje izvedeno je 12 zarobljenika i strijeljano.
U Vrbanji su ljude bacali s mostova u rijeku; kod stadiona Nogometnog kluba Mladost na zarobljenike, vjerojatno drogirani ili pijani, četnici su krenuli bagerom te ih počeli pribijati uza zid, komadaju im tijela i potom pucaju po njima. Tu su stradale muslimanske obitelji Fifića, Tuzlića i Muminovića. Ostalo je samo dvoje preživjelih koji su ispričali tu nevjerojatnu priču.
U danima koji dolaze, a zbog svojih poginulih boraca u okolini, jer su se polako formirali otpori Hrvata i Bošnjaka, srpske formacije izvode 70-ak civila iz kuća i strijeljaju ih.
Hrvatsko selo Sokoline i najveće muslimansko selo Večiće srpske formacije napale su 27. lipnja. Narod je pobjegao u zaklone i pod stijene, međutim ponovno su se uključili zrakoplovi koji su ih bombardirali.
Kad komšije kolju
Prestrašeni civili su se na poziv srpskih vojnika predali u Vrbanjcima zajedno s muškarcima koji su položili oružje te ih je bilo strijeljano oko 180. Preživjeli iz okolice su sabrani kao stoka i poslani u Kotor Varoš.
Trupla s ljetnog sunca sklanjali su traktorima u pripremljene grobnice. Svjedočanstva preživjelih na te slike ustajalih lešina na lipanjskome suncu uz krv koja se cijedi iz traktora su šokantna.
Katolička crkva u Kotor Varoši je zapaljena 2. srpnja, a budući da je bila obložena stotinama metara četvornih plemenitog drveta, buknula je kao šibica. Svjedoci tvrde da se dimila tri dana. Propaganda je i dalje radila svoj posao: vojno vozilo s razglasom išlo je po gradu, a palež su svalili na župnika – tobože da je želio time podići Hrvate na ustanak.
Fra Ivan je u to vrijeme bio u kućnom pritvoru u župnom stanu, dok su drugog fratra i časne poslali izvan grada. Inače, oba crkvena tornja su minirana sa 7. na 8. kolovoza.
Tek početkom sedmog mjeseca, točnije 11. srpnja, organizirani su humanitarni konvoji za izlazak civila, najprije za Skender Vakuf pa onda Travnik.
Drugi je konvoj organiziran 14. kolovoza sa 600 civila, a organizator drugog progona bila je izvjesna Srbijanka Jovanka Miljanović udana u Kotor Varoš. Posebice se istaknula u uzimanju ključeva od kuća civila koji su odlazili kako bi vodila pljačku.
Deus caritas est
Orgijanje ubojstava, zločini i pljačke nastavljeni su do jeseni i tek tada su kotorvaroške vlasti shvatile kako ide zima, usjevi su ili uništeni ili nisu bili ni posijani, a od pokradenih stvari se ne može ručati. Pomoć ne stiže jer je brutalni rat bjesnio po cijeloj BiH. I tada nastaje nadrealna situacija. Preko mons. Franje Komarice, banjolučkog biskupa, molili su pomoć u hrani i lijekovima, i to od Caritasa iz Hrvatske, i poslali su u Zagreb s tom molbom. Prvi je konvoj stigao u Banju Luku i podijeljen je svima.
Biskup Komarica je prvi put pohodio Kotor Varoš u rujnu te je organizirao humanitarni konvoj za ovo mjesto.
Posljednji nadnevak koji je bitan za Kotor Varoš u ovoj priči je 17. listopada kada je došlo do realizacije sporazuma dogovorenog u Ženevi, a koji je inicirao mons. Komarica.
Tada je 30-ak autobusa prebacilo preostale hrvatske i muslimanske branitelje i sve civile koji su željeli s njima krenuti ka Travniku.
Tako se završila golgota koja je trajala četiri mjeseca i sedam dana. Nametnuti rat je značio kraj normalnog života za 13 000 Hrvata u gradu i 23 okolna sela i naselja. Do temelja je spaljena većina sela, dok su sačuvana samo tri. Opljačkana je sva hrvatska imovina, a najviše što boli – ubijena su 174 Hrvata. To, zbrojeno s bošnjačkim žrtvama, iznosi oko 300 ubijenih i 350 nestalih.
Posljednji čin ove tragedije bilo je protjerivanje preostalih Hrvata poslije vojno-redarstvene operacije Oluja u ljeto 1995. kada je morao otići i župnik fra Ivan Franjić.
Što je Kotor Varoš?
Pod nazivom kotorvaroški kraj podrazumijevamo onaj prostor na kojem se nalaze katoličke župe Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci. Označeno zemljopisnim odrednicama, to je prostor što ga zatvaraju planinski obronci Tisovca, Čemernice, Očauša, Borja, Uzlomca i Skatavice te Ugar cijelim svojim tokom do ušća u Vrbas.
Kotor Varoš, grad na rijeci Vrbanji, jugoistočno od Banje Luke, prema popisu iz 2013., imao je oko 7 500 stanovnika, a cijela općina oko 19 600. Hrvata je 2013. u gradu bilo oko 250, a na općini 1 000.
Sustavno i planski
Jedan od pokazatelja kako se na kotorvaroškom području sustavno i planski vršilo „etničko čišćenje“ jest i činjenica da je i nakon predaje 17. listopada – kada se hrvatska i muslimanska vojska povukla – intenzivirano ubijanje, pljačkanje, silovanje i ostala zvjerstva nad nesrpskim življem. Jedna od tih žrtava je i Jozo Grgić, otac šestero djece (jedan od njih je i svećenik vlč. Slavo Grgić), ubijen na kućnome pragu u Novome Selu u dobi od 44 godine. Došli su ga opljačkati vojnici R. Srpske…
Mnogi Hrvati i Bošnjaci svjedoče da su nakon završetka rata 17. listopada morali potpisati u Općini da svu svoju imovinu ostavljaju R. Srpskoj.
Ubojstva i ostale zločine tadašnja vlast prešutno je odobravala, a dokaz tomu su i haaški osuđenici iz kotorvaroškog kraja.
Na današnji dan
Danas je Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Važno je rano prepoznati znakove bolesti
Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se 11. travnja u znak potpore bolesnicima i njihovim obiteljima, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 15.000 oboljelih, a stručnjaci poručuju kako je od iznimne važnosti što ranije prepoznati prve znakove bolesti.
Parkinsonova bolest uglavnom utječe na motorički sustav, a najčešće prepoznati simptom je tremor koji se obično javlja u mirovanju ili za vrijeme neaktivnosti.
Ostali motorički simptomi uključuju usporenost pokreta, ukočenost mišića i nestabilnost, što može povećati rizik od padova.
Bolest može dovesti i do pojave psiholoških poteškoća poput depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i kognitivnih oštećenja, te ima značajan utjecaj na kvalitetu života pojedinca. Obitelj i prijatelji imaju ključnu ulogu u podršci oboljelima.
– Iako je za Hrvatsku jako teško odrediti egzaktan broj oboljelih od Parkinsonove bolesti, procjene govore da je riječ o otprilike 15 tisuća bolesnika, kaže voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku u KBC-u Zagreb Fran Borovečki.
Ističe kako je iznimno važno što ranije prepoznati prve znakove bolesti, odnosno što prije osigurati termin pregleda kod specijalista neurologije.
– Pravovremeno upućivanje bolesnika na specijalistički pregled doprinosi produljenju funkcionalnosti i može utjecati na bolji odgovor na terapiju, ističe Borovečki.
Parkinsonova bolest (PB) je kronični neurodegenerativni poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj globalno, s procijenjenih 6,1 milijuna oboljelih diljem svijeta.
U Europi, prevalencija iznosi otprilike 1,7 posto, varirajući među zemljama. Incidencija i prevalencija rastu s dobi, što bolesti čini češćom među starijom populacijom, ističu u udruzi “Kreni sad i odmah”.
– Motorički simptomi mogu utjecati na pokretljivost, fine motoričke vještine, ali i na govor i gutanje, što uvelike može utjecati na osobni i profesionalni život. S obzirom na to da bavljenje fizičkim aktivnostima može usporiti progresiju bolesti, važno je motivirati se i ustrajati na aktivnom životu, bez obzira na zdravstveno stanje, navodi predsjednik udruge Dejan Đuran.
U sklopu kampanje “Živjeti s Parkinsom” Đuran planira krenuti na svoju novu veliku biciklističku etapu – EuroVelo 13, poznatu i kao Ruta Željezne zavjese, dugu više od 10.000 kilometara, te tako povezati 20 zemalja i tri europska mora.
– Dok vozim, osjećam se živim. To je trenutak kada bolest postaje samo sjena, kada volan u mojim rukama postaje produžetak mog bića, a pedale moja snaga. Na biciklu nisam bolesnik, nisam statistika samo sam čovjek u potrazi za malim komadom sreće, istaknuo je Đuran.
Društvo
Obilježava se dan Radio-televizije BiH: 79 godina od početka emitiranja radio-programa u BiH
Na današnji dan prije 79 godina počelo je emitiranje radio-programa u Bosni i Hercegovini. To je bila prva radio-stanica u Bosni i Hercegovini. I danas se 10.travnja obilježava kao dan Radio-televizije Bosne i Hercegovine, koja je pravni sljedbenik nekadašnje RTV Sarajevo, piše BHRT.
“Ovdje Radio Sarajevo! Smrt fašizmu, sloboda narodu!”
Ovim riječima Đorđa Lukića Cige, spikera i tehničara koji je popravio zarobljenu njemačku radio stanicu, 1945. godine počelo je emitiranje programa Radija Sarajevo. Taj 10.travanj, prije gotovo osam desetljeća označio je nastanak bosanskohercegovačkih elektronskih medija, čiji je nositelj razvoja Radiotelevizija Bosne i Hercegovine.
Prva rečenica je bila ‘smrt fašizmu, sloboda narodu’. Mislim da smo i 79 godina nakon toga u sličnim borbama. RTV BiH koja je pravni nasljednik tadasnjeg Radija Sarajevo, odnosno RTV Sarajevo, je na putu da se, između ostalog, bori protiv tendencija koje su tada, a i dan danas, bile negativne. S druge strane, radi se o periodu koji je vrlo težak za RTV BiH. Već godinama govorimo o tome da nije riješen problem finansiranja javnog medijskog servisa na nivou države i nismo za sada naišli na adekvatnu podršku onih koji imaju instrumente da riješe ovaj problem, a to je prije svega politika u BiH, ističe generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović.
Uprkos neumornoj borbi za očuvanje javnog servisa i izuzetno teške uvjete rada, uposlenici BHRT-a su u svim situacijama uspjevali, ne samo očuvati bosanskohercegovačku Radioteleviziju, već i ispuniti funkciju javnog RTV servisa, javnost nepristrasno, blagovremeno i točno izvještavati.
Javni medijski servis BiH pokušava da ostane na onim tračnicama koje su definirane i zacrtane tih davnih godina. Nisam siguran, ali mislim da je danas djelimično kompliciranije, iz prostog razloga što je stanje na medijskoj sceni BiH daleko od zadovoljavajuće,naglašava Benjamin Butković, urednik Specijalnih programa BHT1.
Ako govorimo o radiju kao mediju u današnjici, u poplavi novih medija, radio traži svoje mjesto i mislim da je radio preživio, što je najbitnije, ovu elektronsku eru, da je našao svoje mjesto u medijskom sistemu i nadamo se da će tako biti i u budućnosti, kaže Darko Đerić, novinar Sportske redakcije BH radija 1.
U proteklih gotovo osam desetljeća, bosanskohercegovačka Radiotelevizija izrasla je u snažan i nezamjenjiv glas javnosti. Zastarjela oprema i financijska nestabilnost nisu ugrozili profesionalnost programa koji se svakodnevno emitira.
Možda u tehničkom smislu ne ispunjavamo sve uvjete kao ostali javni servisi u Evropi, ali sigurno smo jedan objektivan transparentan javni servis koji donosi tačne informacije svojim gledateljima, tačne informacije javnosti u BiH. To je jako bitno u ovo vrijeme, u vrijeme fake news-a, osnosno lažnih vijesti, u vrijeme propagande, da jedno društvo ima javni servis na koji se može osloniti. Građani BiH, ja to odgovorno tvrdim, mogu se osloniti na BHRT i na vijesti koje mi donosimo, ističe Lejla A. Babović, rukovoditeljica Odjela za međunarodne poslove BHRT-a.
U profesionalnom, programskom smislu, u zadaćama koje RTV BIH treba da ispuni prema građanima, nimalo ne zaostajemo u odnosu na tu, ne mogu nazvati konkurenciju, ali u odnosu na kolege iz drugih javnih servisa, navodi generalni direktor BHRT-a.
Bez obzira na uvjete rada i teške okolnosti, BHRT neće odustati od temeljnih postulata, da časno ispunjava svoju misiju i aktivno učestvuje u izgradnji stabilnog demokratskog društva, što radi već 79 godina.
Izvor: BHRT
Svjetski dan zdravlja, koji se obilježava svake godine 7. aprila, ima izuzetan značaj u globalnom kalendaru zdravstvenih događanja, a odvija se pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Svake godine, obilježavanje ovog dana, donosi nam priliku da istaknemo najvažnije zdravstvene izazove, promovišemo postignuća u oblasti zdravlja i pokrenemo akcije usmjerene ka smanjenju zdravstvenih nejednakosti širom svijeta.
Briga o zdravlju na pravi način
-Ovogodišnja tema, “Moje zdravlje, moje pravo”, naglašava osnovno pravo svakog pojedinca na dostojanstven život, pri čemu se zdravlje posebno ističe kao osnovni dio ljudskih prava, ističe dr. spec. Elma Kuduzović, rukovoditeljica Odjeljenja za promociju zdravlja u INZ.
U vremenima kad se suočavamo s brojnim izazovima kao što su pandemije, klimatske promjene, ekonomske krize i socijalne nepravde, borba za pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti postaje još važnija.
-Odgovornost za promjene leži na svima nama – od vlasti koja treba osigurati da zakoni i politike podržavaju pravo na zdravlje, do pojedinaca koji bi trebali biti informisani i angažovani u zaštiti svog zdravlja i zdravlja svojih zajednica kroz edukaciju o zdravstvenim pravima, učešćem u preventivnim programima i zagovaranjem za bolje zdravstvene politike i usluge, ističe dr. Kuduzović.
Kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoj puni potencijal i doprinijeti zajednici, ključno je brinuti se o svom zdravlju na pravi način.
Nekoliko jednostavnih, ali jako važnih savjeta za očuvanje i unapređenje vašeg zdravlja, između ostalih, su –
Redovni medicinski pregledi i posjete ljekaru mogu otkriti potencijalne zdravstvene probleme u ranoj fazi, čime se omogućuje pravovremeno liječenje i prevencija ozbiljnijih bolesti, te redovne kontrole kako bi se spriječile komplikacije osnovne bolesti. Ne čekajte da se pojave simptomi već u toku godine odvojite vrijeme za preventivne preglede.
Uravnotežena prehrana – Ishrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima ključna je za održavanje optimalnog zdravlja. Pokušajte izbjegavati prekomjernu konzumaciju obrađenih namirnica i šećera.
Redovna fizička aktivnost i san
Redovna fizička aktivnost igra jako važnu ulogu o očuvanju našeg zdravlja: Fizička aktivnost ne samo da jača tijelo, već i poboljšava raspoloženje i smanjuje rizik od raznih bolesti, uključujući srčane bolesti, dijabetes i depresiju.
– Naravno, tu je bitan i redovan i kvalitetan san kao ključ za za oporavak tijela i mozga, ističu iz INZ.
U moru negativnih informacija kojima smo svakodnevno izloženi što negativno utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje jako je važno pronalaženje zdravih načina suočavanja sa stresom, poput meditacije, dubokog disanja, vježbanja ili druženja s voljenima.
Iz INZ-a za kraj poručuju: Ne zaboravite da je vaše zdravlje vaša najvažnija imovina. Neka Svjetski dan zdravlja bude podsjetnik da svakodnevno radimo na očuvanju i unapređenju svog zdravlja. Uz zajednički napor i podršku, možemo stvoriti zdraviju i sretniju budućnost za sve nas.
INZ
Na današnji dan 1945. godine zajedničkim naporima i žrtvama naroda Bosne i Hercegovine i svih ostalih oslobođeno je Sarajevo od fašističke okupacije.
Ovaj dan, jasno povezan s antifašističkim tekovinama i danas se obilježava kao Dan grada Sarajeva.
Jugoslovenska armija započela je akciju oslobađanja Sarajeva 28.ožujka 1945. godine. U akcijama su učestvovali drugi, treći i peti korpus Armije, 11. i 13. krajiška brigada, 18. srednjo-bosanska brigada, artiljerijska i tenkovska jedinica.
Mir je trajao 47 godina, a onda je Sarajevo započelo novu bitku. Na Dan grada, upravo 6.travnja 1992. godine počela je opsada u kojoj je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće ili nestalo 11.541 civila, od kojih 1.601 djece, piše N1.
JOSIP JOVIĆ – PRVI POGINULI HRVATSKI BRANITELJ…
Na današnji dan obilježavamo 33. obljetnicu stradanja prve žrtve Domovinskog rata, redarstvenika Josipa Jovića.
Poginuo je na sam dan Uskrsa 31. ožujka 1991. godine u akciji oslobođenja Plitvičkih jezera. Spomenuti događaj nazvan je i “Krvavi Uskrs”.
Devet godina je prošlo od smrti fra Joze Ančića, najdražeg bučićkog svečenika svih vremena. Naš Joze napustio nas je 26.3.2015. kada je nakon teške bolesti umro u bolnici dr.fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, a sahranjen je na franjevačkom groblju u Gučoj Gori.
Fra Jozo je rođen 18. ožujka 1955. u mjestu Zabilje, župa Vitez, od roditelja Pere i Ljubice r. Perić. Osnovnu školu pohađao je u Staroj Biloj, u periodu 1962.-1970. Srednju školu pohađao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, u periodu 1970.-1974. Franjevačku teologiju pohađao je u Visokom (I. godinu) i Sarajevu, u periodu 1974.-1982. Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1974. u Visokom. Prve jednostavne zavjete položio je 13. srpnja 1975. u Visokom. Svečane zavjete položio je 25. travnja 1981. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 5. srpnja 1981. u Sarajevu, a za svećenika zaređen 29. lipnja 1982. u Sarajevu. Nakon ređenja fra Jozo je obavljao sljedeće službe: Od 1982. – 1984. obnašao je službu župnoga vikara u župi Ljubunčić. Od 1984. – 1988. župni vikar u Kraljevoj Sutjesci. Od 1988. – 1989. župni vikar u župi Vitez. Od 1989. – 1991. samostanski i župni vikar u samostanu Guča Gora. Od 1991. – 2006. obnašao župnik u župi Bučići. Od 2006. – 2010. župni vikar u župi Ovčarevo. Te od 2010. do svoje smrti župni vikar u župi Guča Gora. (kta)
Obilježavanje 26.ožujka kao Dana svjesnosti o epilepsiji započelo je 2008. godine kada je djevojčica Cassidy Megan inicirala ovu kampanju u želji da razbije mitove i predrasude koje ljudi nerijetko imaju o epilepsiji. Odabrana je ljubičasta boja lavande jer je ona međunarodna boja epilepsije.
Epilepsija je kronična nezarazna bolest mozga koju karakteriziraju rekurentni napadi u vidu kratkih epizoda nevoljnih pokreta koji mogu zahvatiti dio tijela (parcijalni) ili cijelo tijelo (generalizirani) i ponekad su popraćeni gubitkom svijesti i kontrole nad radom crijeva ili mokraćnog mjehura.
Električna pražnjenja mogu se dešavati u različitim dijelovima mozga. Napadi mogu varirati od najkraćih gubitaka pažnje ili trzaja mišića do teških i dugotrajnih konvulzija. Učestalost napada također može varirati, od manje od jednog godišnje do nekoliko dnevno.
Jedan napad ne znači epilepsiju (do 10% ljudi u svijetu ima jedan napada tijekom života). Epilepsija se definira kao dva ili više neprovociranih napada.
U Federaciji Bosne i Hercegovine registriran je porast stope obolijevanja od epilepsije (G40) i status epilepticus (G41) u periodu 2019.-2021. godine. (Izvor: zzjzfbih)
“Ljubičasti dan” širom svijeta, pa tako i u našoj zemlji obilježava se kao dan pružanja podrške osobama koje boluju od epilepsije. Ljekari Klinike za neurologiju UKC-a Tuzla pokušavaju svojim djelovanjem upoznati širu javnost sa karakteristikama ovog oboljenja i potrebom da se kroz edukativne kampanje utiče na smanjenje stigmatizacije oboljelih od epilepsije.
Epilepsija nije duševno, već neurološko oboljenje i četvrto je po redu najčešćih neuroloških oboljenja. Procjenjuje se da jedan posto svjetske populacije boluje od epileptičnih napada. Precizna statistika o broju osoba sa epilepsijom u našoj zemlji ne postoji ,ali se procjenjuje da ih je oko 14.000. Neurološka klinika UKC-a Tuzla ima dovoljno kadra i potrebnu opremu da pruži adekvatnu medicinsku pomoć osobama oboljelim od epilepsije.
LARISA KOVAČEVIĆ, šef Odjeljenja opće neurologije UKC Tuzla
“1803 pacijenta, osobe sa epilepsijom su pregledane tokom prošle godine, i urađen je 1941 EEG. To vam govori o tome koliko je osoba kojima je potrebna naša pomoć.”
Potrebni medikamenti u procedurama liječenja osoba sa epilepsijom nalaze se na esencijalnim listama lijekova i to je značajno olakšanje pacijentima u našoj zemlji. Ipak, složene hirurške procedure se još uvijek ne rade u UKC-u Tuzla i pacijenti iz ove regije te zahvate moraju obavljati u inostranstvu.
LEJLA ZONIĆ, neuropsihijatrica, UKC Tuzla
“Uz uzimanje lijekova, redovne dolaske na kontrole, pridržavanje onih mjera koje mi njima kažemo, pacijenti mogu biti jako dobro pod kontrolom i voditi jedan sasvim uobičajen život.”
Specijalisti za ovo oboljenje sa Neurološke klinike u Tuzli već 12 godina učestvuju u kampanji “Obojimo mart u ljubičasto” sa ciljem podizanja svijesti javnosti o ovoj bolesti i skidanja stigme sa pacijenata sa ovim oboljenjem. Poseban segment u okviru ove kampanje je obilazak škola i edukativne radionice sa učenicima kako bi učenici bili upoznati sa bolešću i mogli pomoći svojim drugarima koji budu imali epileptične napade.
Detalji pronalaska otete djevojčice u BiH, uskoro se vraća majci u Njemačku
Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine objavilo je pronalazak djevojčice koja je bila žrtva trgovine ljudima. Tužitelj iz Odjela za krijumčarenje i...
Kompanija iz New Yorka nagradila znanstveni rad doktora Granova: KCUS dobio suvremeni aparat za izvođenje operacija na srcu
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) postao je vlasnik najsuvremenijeg aparata za izvođenje endoskopskih i minimalno invazivnih operacija na srcu...
Dodik: Nismo za rat, ali jednog dana ćemo izaći ih BiH, Beograd je naš glavni grad
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik večeras je na banjalučkom Trgu Krajine gdje je održan miting rekao da je tema okupljanja...
Mjera mora’ predstavlja BiH na svjetskoj pozornici Venecijanskog bijenala
Na 60. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti koje ove godine nosi temu “Stranci posvuda”, Bosnu i Hercegovinu predstavlja Muzej moderne umjetnosti...
U Bosni oblačno vrijeme, u Hercegovini nešto više sunca
U Bosni će danas preovladavati umjereno do pretežno oblačno vrijeme. Prema poslijepodnevnim satima oblačnost će se smanjivati. U Hercegovini sunčano...
OSNOVNA GLAZBENA ŠKOLA USPJEŠNA NA FEDERALNOM NATJECANJU
Na XXVI. Federalnom natjecanju učenika i studenata glazbe, koje je održano od 15. do 19. travnja 2024.g. u Sarajevu, učenici...
Srednja Bosna: Zoran iz sela ne ide, ne treba mu ni asfalt
Ekipa Dolina Lasve posjetila je Busovaču i selo Buselji. Slučajno smo naišli i snimili Zorana koji je šetao selom, snimili...
Održana 26. sjednica Općinskog vijeća Busovača
Jučer je u dvorani Općinskog vijeća Busovača održana 26. sjednica Općinskog vijeća Busovača. Na samom početku sjednice, upućena su vijećnička...
