Voditeljica Novotravničkih mažoretkinja Nikolina Lukić razgovarala je sa ekipom portala N24.ba, a njihov intervju prenosimo u cijelosti:
1. Za početak, možeš li nam reći nešto o sebi?
Moje ime je Nikolina Lukić, imam 22 godine i predsjednica sam udruge Novotravničke mažoretkinje. Od rođenja živim u Novom Travniku i mnogo sam vezana za svoj grad jer sam na razne načine uključena u kulturni život u njemu. Kroz svoj aktivizam dajem veliki komad sebe za napredak scenske umjetnosti, realiziranje kvalitetnih evenata, ali nešto najljepše od svega je što sam dio odrastanja oko 70 novotravničkih djevojčica odnosno Novotravničkih mažoretkinja.
2. Budući da si odmah u opisu svog profila spomenula mažoretkinje, jasno nam je da su ono veliki dio tvoje svakodnevice pa možeš li nam reći nešto o tome?
One nisu moja svakodnevica, one su moj život. Više u mom životu ne postoji dan kada ja barem nešto ne odradim za NTM. Ako to nije kokretan fizički rad u vidu treninga ili organizacije, onda je to stvaralaštvo vezano za koreografije, ideje, kvalitetnije djelovanje u smislu izgradnje brenda „Novotravničke mažoretkinje“ odnosno „Ukras Novog Travnika“ i zauzimanje pozicije na plesnoj sceni u Središnjoj Bosni, ali i cijeloj BiH. Druga stvar zašto su one moj život je ta što ne pamtim kada sam prošetala gradom da nisam dobila ogroman zagrljaj. Te djevojčice u nama trenericama vide nešto posebno, imaju potrebu pričati nam o sebi, crtati nas, praviti nam iznenađenja i kad shvatimo kolike smo u njihovim očima tek ćemo tada biti ponose na sebe, a vjerujem da ćemo to saznati tek kada mi budemo nečiji rad promatrale iz perspektive roditelja.
3. Od kud naziv „Ukras Novog Travnika“?
„Ukras Novog Travnika“ je tako spontano nastalo kada nas je u jednom prigodnom obraćanju djevojkama naš gradonačelnik Stjepan Dujo tako nazvao. Djevojkama se svidjelo i to smo iskoristile kao slogan pod kojim djelujemo. Naša profesionalnost i unikatnost godinama je krasila sve događaje u gradu, a kako stvari treba nazivati pravim imenom, onda je to definitivno bilo to!
4. Budući da su Novotravničke mažoretkinje postale vrlo prepoznatljive u posljednje vrijeme i da velike mase ljudi cijene vaš rad u cijeloj županiji, možeš li nam reći kako se dođe do toga?
Definitivno ne preko noći, od samog osnivanja 2011., ja sam članica i godinama sam kao djevojčica pokušavala upratit sve propuste mojih leadera, analizirati, upijati i maštati o tome kako bi ja to radila da se mene pita i eto, onda spletom raznih okolnosti palo sve u moje ruke pa kad si htjela, sad izvoli, rekla je Nikolina. Okušala sam te u tome, naravno početak težak kao i svaki drugi, ali nisam odustajala i imala sam viziju od NTM napraviti ono što su danas.
Po mom mišljenju, kvalitetna lista prioriteta i uvijek željeti novi standard, a ne zadovoljavati se onim od jučer postignutim. U prosjeku, nove ciljeve za NTM postavljam mjesečno i kroz godinu dana nastojim ih ispuniti. Jedna od najvećih mana mi je da se teško nosim s propustima i mislim da je uvijek do mene, da sam ja nešto mogla bolje izvesti. Dok dobijamo „more“ lijepih komplimenata, ja ću se uvijek zakačiti za onaj jedan manje lijep i ako ga shvatim kao konstruktivan, dok ne ispravim to, ne prolazim se. Vjerujem da je i to dovelo NTM do ovako sjajnog djelovanja, ogromne zainteresiranosti djevojčica, zadovoljnih roditelja, veliki broj pratitelja. Propusta ima i uvijek će ih biti jer radimo s ljudima i djecom, ali dok je nama jedan od glavnih ciljeva minimalizirati propuste, ne brinem se za naš rad i sve se bolje nosim s takvim situacijama.
5. Evidentno je da sve radiš srcem i da se jako daješ za sve te članice, što su mažoretkinje dale tebi?
Dale su mi sebe i svoje vrijeme. Mi prolazimo razne trenutke, lijepe i manje lijepe skupa, ali iz svakog iziđemo jače i hvala im na tome. Bez njih, ja sam Nikolina, studentica ekonomije i to mi je uvijek u podsvijesti, s njima sam Nina – trenerica mažoretkinja, meni mnogo draža imenica uz moje. To je ono što ja najbolje znam raditi. Bez Lorene, aktualne predvodnice i trenerice koja izvršava sve moje zamisli s djecom, također, ne bih mogla puno i hvala joj na tome. Hvala svim curama i roditeljima. Osim te naše međusobne uzajamne povezanosti, donijele su mi dosta znanja i iskustva, upoznala sam toliko dobrih kolega iz mažoret svijeta, ušla sam u krug ljudi koji rade ogroman posao za sceneske umjetosti u našoj županiji kao što je inBox tim Kazališta mladih „Korifej“ ili PS „Maya“ iz Travnika, a o divnim poznanstvima s roditeljima, projektima i poslovima u koje su me uvele mažoretkinje, mogla bih pričati do sutra.
6. Planovi za budućnost? Vidiš li nekog na svom mjestu kada su u pitanju mažoretkinje?
Pa nedavno sam diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Splitu, sada sam prvostupnica ekonomije i odlučila sam se za nastavak studija. Do sad sam paralelno studirala i radila s mažoretkinjama, a tako planiram i dalje s tim da sam počela aktivno razmišljati o tome na koga prenijeti svo moje znanje o mažoretu i leaderstvu „za svaki slučaj“ , sve zbog njihove blistavije budućnosti. Ovo nije umjetnost ili sport od koje vi možete živjeti i kroz neko određeno vrijeme sigurno će me život usmjeriti na neke druge puteve, ali o tom po tom, možda baš „kad narastem“ budem mažoretkinja, rekla nam je Nikolina kroz smijeh.
Za master planiram uzeti mendžment pa se u budućnosti vidim u event industriji, ali svakako usko vezana za plesni podij. Neka me ples vodi kroz život kao i do sada i ja ću biti zadovoljna i zahvalna Bogu!
