Rijetko se događa da Kraljevom Sutjeskom prošeta povorka sa zastavom hrvatskog naroda. Upravo je Kraljevu Sutjesku, ali i mnoge druge destinacije u središnjoj Bosni pohodila osebujna skupina Hrvata iz sedam srednjoeuropskih zemalja, ujedinjenih pod zajedničkim imenom: Gradišćani.
Predvođeni Franjom Pajićem, pasioniranim poznavateljem povijesti i kulturne baštine srednjobosanskih, ali i svih ostalih Hrvata, Gradišćani su obišli najvažnija mjesta hrvatske kulture u središnjoj Bosni:
„Željeli smo se upoznati prvenstveno sa svojom poviješću i na taj način učvrstiti svoj identitet koji je u Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Sloveniji i Slovačkoj opstao više od 500 godina“.
Pajić je i sam Gradišćanski Hrvat čiji su preci pred navalom Turaka izbjegli u središnju Europu.
„Po stazama naših starih“ počeo je još ranije kada su Gradišćani ugostili skupinu Kiseljačana, te im demonstrirali zavidno poznavanje povijesti i uvjeta u kojima trenutno žive Hrvati u sedam europskih zemalja, ali i – središnjoj Bosni. Kako je rekao načelnik općine Kiseljak Mladen Mišurić Ramljak „neke stvari koje Gradišćani znaju o nama, ni mnogi Hrvati u središnjoj Bosni ne znaju o sebi“.
Skupina Gradišćana, zajedno sa domaćinima iz središnje Bosne predstavnicima općine Kiseljak i HKD Napredak, obišla je tri najstarija samostana u Bosni i Hercegovini, fojnički, kreševski i onaj najdojmljiviji – u Kraljevoj Sutjesci. Tu su simbolično odali počast posljednjim bosanskim kraljevima, čijim padom počinje i višestoljetno iseljeništvo Gradišćana.
Obilazak je nastavljen na Bobovcu, a cijelu manifestaciju, koju su organizirali malobrojnim lokalnim Hrvatima i, uglavnom, sebi za dušu, bila je u ozračju snažne simbolike. S mjesta s kojeg su njihovi preci protjerani prije više od 500 godina, oni danas slobodno manifestiraju svoju kulturu. Na Bobovcu ih je dočekala i folklorna skupina iz obližnjeg sela Borovica, koje je svoju golgotu proživjelo u posljednjem ratu.
Gradišćanski Hrvati prodefilirali su i Kiseljakom, te u središtu grada pokazali sunarodnjacima i ostalim gostima sve bogatstvo plesova i nošnji. Kao i obično, potrebno je bilo da dođe netko sa strane i pokaže nam koliko je zaista bogata naša kultura. Obično su to neka folklorna društva, ali ovaj se put radilo o rođacima od kojih smo se odvojili prije više od 500 godina.
Milo T. / Dnevnik.ba