Proljeće je idealno vrijeme za sadnju rajčica kako bi bile spremne za ljeto. Ova omiljena i svestrana biljka dolazi u brojnim sortama koje lako možete uzgojiti kod kuće. No prije nego što odaberete koje sjeme posijati, važno je uzeti u obzir koliko prostora imate u vrtu.

Rajčice rastu na dva načina: kao vodoravni grmovi ili kao uspravne loze. Cordon rajčice rastu brzo i mogu doseći visinu do dva metra, što znači da im je potrebno više prostora i potpore, poput drvenih kolaca. Grmolike rajčice, s druge strane, zauzimaju manje prostora, lakše se održavaju i mogu se čak uzgajati u visećim košarama.Ali, postoji jednostavan trik kako poboljšati okus rajčica – posadite ih uz bosiljak.

Zašto je bosiljak savršen pratitelj rajčica?

Prema savjetima hortikulturista Jamieja Waltona (@nettlesandpettles), sadnja rajčica uz bosiljak može poboljšati njihov rast i okus. U videu objavljenom na Instagramu, Jamie objašnjava kako kompanjonska sadnja – odnosno uzgoj biljaka koje se međusobno podržavaju – može stvoriti zdraviji i produktivniji vrt.

Bosiljak se često kombinira s rajčicama u kulinarstvu, ali je i savršen vrtni pratitelj. Njegov jak miris odbija štetnike poput bijelih mušica i gusjenica koje mogu uništiti rajčice, a istovremeno privlači korisne kukce poput pčela i leptira, koji poboljšavaju uvjete za rast biljaka.

Baš kao i rajčice, bosiljak najbolje uspijeva u toplim i zaštićenim uvjetima. Kraljevsko hortikulturno društvo (RHS) preporučuje sadnju u proljeće, bilo u zemlji ili u posudama, kako bi biljka bila spremna za berbu tijekom ljeta.Uz sve ove prednosti, bosiljak ne samo da pomaže rajčicama da bolje rastu, već i poboljšava njihov okus – od vrta do tanjura, ova kombinacija je nepogrešiva

U Bosni i Hercegovini u ožujku 2020. godine zabilježen je prvi slučaj Covida-19, bolesti koju uzrokuje virus koji se pojavio u Kini. Nekoliko dana kasnije, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju. Kakav je bio odgovor domaćeg zdravstva?

U BiH je najprije uvedena obavezna 14-dnevna izolacija, a potom je obustavljena nastava. Uslijedilo je proglašenje stanja prirodne i druge nesreće, a zatim i policijskog sata. Izlazak na ulice, pa čak i javljanja reportera, bila su nezamisliva bez zaštitnih maski. Nakon toga su uvedene i druge mjere poput zatvaranja i ograničavanja kretanja.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je do sada zabilježeno oko 777 milijuna slučajeva zaraze koronavirusom i više od sedam milijuna smrtnih ishoda, no vjeruje se da je stvarna brojka znatno veća. Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH iz studenoga 2022., u zemlji je od posljedica virusa preminulo oko 17.000 ljudi, dok je ukupno zaraženih bilo 400.447.

“Kao epidemiolog uvijek sam očekivao i razmišljao u kontekstu gripe, jer gripa može prerasti u pandemiju, ali ovo je bilo nešto slično. Promatrali smo ulazno i izlazno mjesto, način širenja, duljinu inkubacije, je li osoba zarazna… Problem s Covidom bila je upravo duljina inkubacije,” kaže epidemiolog Mladen Grujičić.

“Nitko ne može biti potpuno spreman na nešto takvog opsega i na takav način. Nije bilo nimalo jednostavno ostati sam, no organizirali smo službe, svi su liječnici bili uključeni u liječenje,” navodi infektologinja Aleksandra Radojičić.

Ograničenja koja su uslijedila ostavila su posljedice na sve, a osobama starijima od 65 godina u jednom je trenutku bilo potpuno zabranjeno kretanje.

Težak udar pretrpjela je i ugostiteljska industrija.

“Ovisno o broju zaraženih i epidemiološkoj situaciji, mjere su se mijenjale. Imali smo razdoblja potpunog i djelomičnog zatvaranja. Financijska situacija i dalje se osjeća, a posljedice su bile ogromne, i materijalne i druge,” ističe Milena Stanišić, menadžerica ugostiteljskog kompleksa.

Nekoliko mjeseci nakon proglašenja epidemije, farmaceutske su kompanije razvile cjepiva za imunizaciju. U drugoj polovici 2022. godine stopa zaraze i smrtnost značajno su se smanjile, a virus je u međuvremenu postao manje opasan.

Danas, pet godina kasnije, Bosna i Hercegovina i dalje osjeća posljedice Covida-19, kako u zdravstvenom, tako i u ekonomskom sektoru. Ipak, pandemija Covida-19 donijela je i važne lekcije – o brzom reagiranju, o važnosti ulaganja u znanje i preventivne mjere.

Gotovo četvrt milijuna stanovnika Hrvatske izravno je ili neizravno pogođeno ovisnošću o kockanju, a posebno zabrinjava porast te ovisnosti kod mladih. Kako im učiniti nedostupnijima kasina, automat-klubove, kladomate, kladionice? Vlada to pokušava novim Zakonom o igrama na sreću.

“Zakockao sam milijune”

Kladionica je Luki bila pokraj osnovne škole i u nju je prvi put ušao s 13 godina.

“Onda sam se poslije toga prebacio konkretno na poker, pa pojavom online, internet klađenja to je eskaliralo. U kontinuitetu to traje više od 25 godina kod mene”, poručio je bivši ovisnik Luka.

Zakockao je puno novaca.

Prije pet godina, samo u 22 dana zakockao sam tri milijuna i 200 tisuća kuna, dodao je Luka.

Bili su to njegovi prihodi i novac do kojeg je došao manipulirajući drugima koje je uvukao u začarani krug. Ovo mu je drugo liječenje od ovisnosti i sad, s 40 godina, smatra da je igra završila.

No i dalje oko sebe stalno vidi oglase za igre na sreću.

“Kod mene se sad trenutačno, dok sam u ovoj stabilnoj apstinenciji, javilo veliko gađenje”, istaknuo je.

Prisjetio se svojih kockarskih dana, odnosno ulazaka u kladionicu.

“Benzinska crpka na kojoj sam kupovao A bonove za napuniti račun da mogu igrati, meni je ona stvarala žudnju”, rekao je Luka.

Sve više ovisnika o kockanju među maloljetnicima

Novim zakonom o igrama na sreću pokušava se tomu stati na kraj. Zabranjuje se oglašavanje na televiziji, radiju i internetu od 6 do 23 sata.

Takav sadržaj na javnim i vidljivim površinama više ne smije biti, u reklamama se ne smiju pojavljivati poznate osobe ni kreatori sadržaja na društvenim mrežama, odnosno influenseri.

A tri tisuće kladomata zauvijek odlaze iz kafića.

“Predlažemo uvođenje zabrane postavljanja samoposlužnih terminala uz prijelazno razdoblje, primjena će biti do 1. siječnja 2026.”, poručio je 7. ožujka 2025. ministar financija Marko Primorac.

A mnoge kladionice, kasina i automat-klubovi morat će se premjestiti najmanje 200 metara od škola i 500 metara od vjerskih objekata kad im isteknu sadašnje licencije.

“Već smo imali nekoliko mlađih ljudi, koji se javljaju na liječenje u dobi od 18-19 godina, a koji su počeli kockati u automat klubovima kad su bili maloljetni, bez nekih većih problema su mogli pristupiti igrama na sreću. To nije dobro”, naglasio je doc. dr. sc. Davor Bodor, Klinika za psihijatriju “Sveti Ivan”, Dnevna bolnica za ovisnost o kockanju.

Nužan registar

Priređivači igara na sreću zakon ocjenjuju kao oštar s kratkim vremenom prilagodbe. No pozdravljaju najavljeni registar isključenih igrača u nadležnosti HZJZ-a.

Takav registar je nužan i potreban da bi se postigla stvarna svrha takvog samoisključenja ili isključenja igrača, no treba dobro propisati jednake uvjete i mjere za sve i pratiti kako će se sve to ispunjavati u samoj praksi”, dodala je Matea Mateković, Hrvatska udruga za igre na sreću.

Taj registar za neke priređivače igara ne znači mnogo. Psihijatar Bodor navodi primjer svog pacijenta koji se sam isključio.

“Čovjek koji je uspostavio stabilnu apstinenciju i dobro se oporavlja, tri mjeseca nakon, dobiva promotivnu ponudu za besplatnim vrtnjama i uputama kako da ponovo aktivira svoj račun”, kazao je Bodor.

Tom sirenskom zovu zarade bez muke mnogima je teško odoljeti. A bivši ovisnici kažu – sretni bi bili da ga nikad nisu ni čuli.

Prvi kardinal iz reda đakona Jean-Louis Tauran, 13. ožujka 2013. oko 20.15 sati, pojavio se na svečanoj urešenoj loži vatikanske bazilike sv. Petra i nakon tradicionalne objave na latinskom: „Habemus Papam!“ (Imamo Papu!) obznanio je da su kardinali elektori na konklavi izabrali za papu argentinskog kardinala Bergoglia koji je izabrao ime Franjo. Papa je izabran drugoga dana konklave, u ukupno petom glasovanju.

Papa Franjo u svom prvom obraćanju nakon izbora zahvalio je mnoštvu okupljenom na Trgu sv. Petra na dočeku te je pozvao vjernike da ga prate svojim molitvama. Pojavljivanje novog poglavara Katoličke Crkve na loži bazilike sv. Petra okupljeno mnoštvo pozdravilo je burnim pljeskom i usklicima „Živio Papa!“ i „Franjo, Franjo!“

„Braćo i sestre, dobra večer! Poznato vam je da je dužnost konklave bila Rimu dati biskupa. Izgleda da su ga moja braća kardinali išla potražiti gotovo na kraj svijeta“, našalio se novi Papa na račun svog argentinskog porijekla.

„Hvala vam na dočeku. Biskupijska zajednica Rima ima svog biskupa: hvala! I prije svega, želim se pomoliti za našeg biskupa u miru Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega, da ga Gospodin blagoslovi i da ga Majka Božja čuva“, rekao je Papa, a zatim je zajedno s vjernicima izmolio Očenaš, Zdravomariju i Slava Ocu.

Sada započinjemo taj put, put bratstva, ljubavi i međusobnog povjerenja. Molimo uvijek jedni za druge, za čitav svijet da zavlada veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve koji danas započinjemo bude plodonosan za evangelizaciju ovog tako lijepog grada, rekao je Papa.

Prije blagoslova Sveti Otac zamolio je vjernike za jednu uslugu. „Prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svog biskupa. U tišini molite za mene.“

Sveti je Otac zatim podijelio svečani blagoslov „Urbi et orbi“. Nakon blagoslova Papa se još jednom obratio okupljenima: „Braćo i sestre, sada vas ostavljam. Velika vam hvala na prihvaćanju. Molite za mene i vidimo se uskoro. Do skorog viđenja: sutra ću se poći pomoliti Majci Božjoj, da čuva cijeli Rim. Laku noć i ugodan odmor“, rekao je na kraju svoga prvog obraćanja.

Prije svečane objave s lože bazilike sv. Petra u Sikstinskoj kapeli upriličena je kratka ceremonija. Nakon što su rezultati glasovanja pokazali da ima dovoljan broj glasova, kardinalu Bergogliu obratio se kardinal Giovanni Battista Re pitanjem: „Prihvaćaš li svoj kanonski izbor za Rimskog prvosvećenika?“ Nakon potvrdnog odgovora postavio mu je drugo pitanje: „Koje ime želiš uzeti?“

Nakon te kratke ceremonije u Sikstinskoj kapeli spaljeni su glasački listići i bijelim dimom dan je znak da je novi Papa izabran. Bijeli se dim pojavio u 19.06. Novoizabrani Petrov nasljednik zatim je ušao u tzv. Sobu suza („Stanza delle lacrime“), koja je tako prozvana zbog emocija koje novoizabrane Petrove nasljednike obuzmu nakon izbora. U toj sobi novi je Papa obukao papinsku odjeću a zatim se vratio u Sikstinsku kapelu gdje se održala još jedna kratka svečanost s molitvom, čitanjem ulomka iz Evanđelja i završnom molitvom. Uslijedio je svečani čin počasti i poslušnosti kardinala novom papi. Prije samog izlaska na ložu bazilike novi se Papa zaustavo u Pavlovoj kapeli gdje se kratko pomolio pred Presvetim.

Na vijest da je novi papa izabran, na Trg sv. Petra slilo se mnoštvo vjernika iz čitavog Rima, prema nekim procjenama pred bazilikom se okupilo više od 200 tisuća ljudi. Prvi papa isusovac i prvi papa iz Latinske Amerike u crkvenoj povijesti, kao i prvi papa redovnik od 741. godine, obratio im se u jednostavnoj bijeloj odjeći sa željeznim umjesto zlatnog križa. (Izvor: kta/ika)

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Nobelovac i jedan od najpoznatijih pisaca s prostora bivše Jugoslavije, Ivo Andrić, preminuo je prije 50 godina, 13. ožujka 1975. godine.

Ivo Andrić rođen je 9. listopada 1892. godine u Docu na Lašvi (općina Travnik). Andrićevi roditelji Antun i Katarina (rođ. Pejić), su živjeli u Sarajevu. Kad je Andriću bilo dvije godine, otac mu umire od tuberkuloze, te ga majka seli kod tetke Ane i njenog muža Ivana Matkovščika u Višegrad. U Višegradu završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo, gdje 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju (Prva gimnazija – Sarajevo). U tom periodu počinje pisati poeziju i 1911. godine u časopisu Bosanska vila objavljuje svoju prvu pjesmu U sumrak.

U listopadu 1912. godine upisuje studij u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta. Sljedeće godine prelazi u Beč, gdje posjećuje predavanja iz povijesti, filozofije i književnosti. Zbog slabog zdravstvenog stanja, uz pomoć gimnazijskog profesora Tugomira Alaupovića, 1914. godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakowu, gdje uči poljski jezik. Između dva svjetska rata radi u konzulatu u Marseilleu, Madridu, Parizu…

1924. godine na Filozofskom fakultetu u Grazu brani doktorsku disertaciju pod nazivom Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft).

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri, 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga zapisa Znakovi pored puta. No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojemu na početku stoji pripovijetka Put Alije Đerzeleza (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima Travnička hronika (1945), Na Drini ćuprija (1945), Gospođica (1945), Prokleta avlija (1954), Omer-paša Latas (1976, posmrtno)…

Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. “Sve moje je iz Bosne” tom preciznom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, “zemlja mrke ljepote”, u središtu njegovog književnog mikrokozmosa. A, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Novac koji je dobio, od Nobelove nagrade, odlučio je pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.

U pismu koje je 17. svibnja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine on je napisao:

“Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unaprjeđenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine.”

Nekoliko godina kasnije Andrić je poklonio i ostatak novca za unaprjeđenje bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.

Eniz Mehić iz Srednje Bosne već više od desetljeća uspješno se bavi proizvodnjom inkubatora za peradarske životinje, uključujući piliće, guske, patke, prepelice i druge životinje.

Njegova strast prema ovom poslu dovela ga je do usavršavanja cijelog procesa – od trenutka kada koka snese jaje, pa sve do trenutka kada se pile izlegne nakon 21 dana boravka u inkubatoru.

Osim što izrađuje i prodaje inkubatore, Eniz se bavi i proizvodnjom te prodajom sušara. Nedavno je odlučio postaviti solarne panele, koji mu omogućuju besplatnu električnu energiju za rad inkubatora, čime ostvaruje uštedu i do 400 KM mjesečno.

Na svom imanju brine o više od 250 koka, što mu dodatno osigurava stalan rad i proizvodnju. Iako na prvi pogled djeluje kao mladi poduzetnik, iza njega je više od deset godina iskustva u ovom poslu. Uz predanost poslu, Eniz je i obiteljski čovjek – suprug i otac dvoje djece.

Više o njegovom radu možete pogledati u reportaži YouTube kanala Srednja Bosna Danas.

U svijetu muzike, posebno u rap i hip-hop žanru, producenti igraju ključnu ulogu u oblikovanju zvuka i
stila. Jedan od najzapaženijih producenata u posljednje vrijeme je svakako Haris Rahmanović,
poznatiji kao Priki, čiji su radovi pomogli da se osvježi zvuk naših popularnih izvođača. Projekti na
kojima je Priki radio, posebno na posljednjim albumima Bube i Jale, primjetna je znatna evolucija
zvuka.

Priki nije samo producent, on je umjetnik koji razumije umjetnost i ljudsku emociju. Njegova
sposobnost da prepozna potencijal i donese inovativna rješenja, samo je jedan od mnogih razloga
zašto je postao jedno od najvažnijih imena na sceni.

Nakon velikih uspjeha u 2023. i 2024., prema svemu sudeći, i godina pred nama će biti veoma
uspješna za Rahmanovića.

– Imam puno planova. Ne znam odakle da počnem, jer ova godina bi trebala biti jako dinamična. Za
početak, upravo je izašao album od Elene Kitić na kojem sam radio skoro čitavu prošlu godinu, a
jedan dio albuma je rađen i u 2025. godini. To je album na koji sam posebno ponosan, jer je Elenin
prvi album. Uz to sve, Elena je progresivan izvođač i samim tim mi je dala prostora da uradim nešto
što ni u najluđem snu ne bih imao prilike da uradim. Da se trud isplatio pokazuje i informacija da se
njen album nalazi na četvrtom mjestu najslušanijih u Evropi. Mnogo toga će se desiti u ovoj godini.
Rečeno mi je da ne pričam kome šta radim dok ne finaliziramo projekte koji će se desiti u 2025.
godini – kaže na početku razgovora Rahmanović.

U 2023. godini, zajedno sa njegovim stalnim saradnikom i prijateljem Ninom, bio je većinski autor na
albumu Marije Šerifović, a u 2024. su radili nekoliko pjesama za Jalu Brata i Bubu Corelia.

– Nije teško sarađivati sa velikim zvijezdama, oni su to što jesu upravo iz razloga što znaju tačno šta
hoće. Meni je lično najveći problem raditi sa ljudima koji ne znaju šta hoće, to je pakao, ti projekti
obično potraju dugo i mučni su, izbjegavam takve kombinacije. Nivo na kojem radi Marija Šerifović, za
mene je bilo nešto potpuno novo, drugačije, i na neki način upoznavanje jednog novog sistema rada.
Sa Bubom i Jalom mi je milina raditi, jer sva trojica dolazimo iz istog miljea, početna stanica nam je
hip hop, tako da se s njima razumijem na totalno drugačijem nivou. Kliknuli smo od starta i s njima to
ide veoma lako i veoma brzo. Njihova radna etika je nešto što treba proučavati, nešto što nikada
ranije nisam vidio – nastavlja popularni Bišćanin.

U dosadašnjoj karijeri doživio je veliki broj anegdota, ali i neobičnih situacija.

– Evo jedna sa Bubom i Jalom, mislim s njima su anegdote po čitav dan. Prije skoro godinu dana, dok
smo radili album od Elene, vikendom bi Elena išla na nastupe, a u međuvremenu bi radili na albumu.

Krenemo mi jedan vikend prema Dubrovniku (Elena, Mixa, vozač i ja) jer tamo je tad imala nastup, i
na pola puta svratimo u Sarajevo da noćimo, jer nam je predaleko bilo da u jednom danu idemo od
Beograda do Dubrovnika. Dočekaju nas Buba i Jala, smjeste nas u hotel i mi tu prespavamo. Sljedećeg
dana, prije nego što smo trebali krenuti, odemo s njima na ručak, jer dalek je put do Dubrovnika. I
taman kad smo krenuli ustajati od stola, Buba reče: “Vi možete ići, Priki mora ostati, on ne ide
nigdje”. I sad u tom momentu ja ne kontam o čemu se radi, nije mi jasno, prvo što sam mislio da je
neka frka, neki problem. Da bi Buba malo kasnije objasnio da rade na albumu i da sam im potreban
da ga finiširaju. I tako sam ja bukvalno otet na putu za Dubrovnik, kojeg na kraju nisam ni vidio. Ostao
sam tad par dana u Sarajevu radeći na njihovom albumu GOAT SEASON PART TWO, a ostalo je istorija
– kaže Haris.

Sa Ninom Mujagićem čini odličan tandem i privatno i poslovno čine nerazdvojnu cjelinu.

– Kada smo Nino i ja u pitanju, sve je moguće. Volio bih ponekad nešto da izbacimo za sve one ljude
koji su slušali našu muziku, ali eto, nije nam to prioritet, pa nikako da se pozabavimo s tim – govori na
kraju Rahmanović.

Podsjetimo, Rahmanović je u dosadašnjoj muzičkoj karijeri prošao nekoliko faza i transformacija.
Nekadašnji reper koji je djelovao pod imenom Priki došao je kao pravo osvježenje na rep sceni 2011.,
a do tada, na samim počecima karijere, sarađivao je s najvećim hip hop zvijezdama na Balkanu, poput
Ede Maajke, Remi iz grupe "Elemental", Marchela, Koolade…

Početkom 2016. se desio preokret u njegovom muzičkom pravcu i Haris se posvetio house muzici, u
kojoj je djelovao pod novim pseudonimom Djujo Banana. Uz zapažen uspjeh vlastitih pjesama, sve
vrijeme je pisao i za druge. Publika ga prepoznaje po numerama "Bit ću sretan", "Oni znaju bolje",
debitantskom singlu koji je uradio sa Remi, "Yustalgija", "Gujo"…

Međunarodni dan žena širom svijeta obilježava se s ciljem da se oda počast ekonomskim, političkim i društvenim postignućima žena. Iako je borba za ravnopravnost žena trajala više od stotinu godina, ona se i dalje nastavlja.

Žene širom svijeta i dalje se suočavaju s brojnim predrasudama, diskriminacijom, te barijerama u poslovnom svijetu, poput “staklenog stropa”. Osim toga, i dalje zarađuju manje od svojih muških kolega, a često su izložene seksualnom uznemiravanju, mobingu i nasilju. U nekim dijelovima svijeta ženama su uskraćena osnovna ljudska prava.Nažalost, kao i mnogi drugi praznici, Međunarodni dan žena je podlegao komercijalizaciji. Na ovaj dan ženama se često poklanjaju cvijeće i pokloni, dok se suština samog dana zaboravlja. Većina ljudi nije ni svjesna da 8. mart slavi borbu žena za ravnopravnost i često ga doživljava kao generalno slavlje ženskog roda, zanemarujući stvarne razloge njegovog obilježavanja.Važno je prisjetiti se osnovnih postignuća koja su ostvarena kroz ovu borbu, kao što su uvođenje osmosatnog radnog vremena, ujednačavanje plaća za muškarce i žene, ostvarivanje prava glasa za žene, bolje zdravstvene usluge i podrška porodiljama.

Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana žena pojavila se početkom 20. vijeka, u vrijeme brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila u New Yorku su 8. marta 1857. godine organizovale proteste zbog loših radnih uslova i niskih plata.

Iako su demonstracije bile nasilno raspršene, te žene su osnovale sindikat samo dva mjeseca nakon protesta. Ovi protesti ponovljeni su i narednih godina, a najpoznatiji se dogodio 1908. godine, kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.

Na Prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji u Kopenhagenu 1910. godine, na prijedlog njemačke socijalistice Clare Zetkin, ustanovljen je “Međunarodni dan žena”. Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati ovaj dan.

U bivšoj Jugoslaviji, žene su pravo glasa dobile 1945. godine, dok je Švicarska bila posljednja evropska zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa, i to tek 1972. godine.

Iako su postignuta brojna prava, borba za ravnopravnost žena nije gotova, i Međunarodni dan žena ostaje podsjetnik na sve ono što je postignuto, ali i na sve izazove koji su još uvijek pred nama.

Svim ženama, sretan 8. mart, Međunarodni dan žena!