Connect with us

Na današnji dan

Na današnji dan su Boško i Admira zagrljeni otišli u smrt

Published

on

Jedna od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu je priča o sarajevskim Romeu i Juliji, Admiri Ismić i Bošku Brkiću.

Ubijeni su 18. svibnja 1993, dok su pokušavali pobjeći iz ratnog Sarajeva, i ostavljeni, osam dana, da mrtvi, u zagrljaju, leže na ljetnoj ulici Sarajeva. Njihova priča potresla je cijeli svijet.

O Admiri i Bošku 1994. snimljen je i dokumentarni film, međunarodni, s Kanađanima na čelu. U filmu su ispričani detalji o ovoj velikoj ljubavi, od njihovog prvog poljupca do dana smrti. U filmu govore njihovi roditelji, sestre, prijatelji, susjedi… a doznaje se i koju je ulogu u njihovom životu imao Ismet Bajramović Ćelo.

Potresna priča iz ovog filma, o dječaku i djevojčici koja počinje na početku 1984., kada su se u Sarajevu, na zabavi povodom novogodišnje noći, Boško i Admira prvi put poljubili.

Advertisement

Tanja Bogdanović, Admirina najbolja prijateljica iz školskih dana, koja ih je oboje znala jako dobro, priča kako su oboje bili vrlo različiti.

– Admira je bila drugačija od svih nas. Voljela je motore i znala je popraviti auto… bila je pomalo divlja. Obično se djevojke nečega boje, ali Admiru ništa nije moglo uplašiti. Boško je bio drugačiji. Bio je tiši, mirniji. I bio je nasmijan. Uvijek. Volio se šaliti na račun drugih, ali je to uvijek činio na fin način, kao prava “dobrica”.

Boškovi su roditelji u Sarajevo doselili ’70-ih godina prošlog stoljeća. Otac, Dragan, bio je inženjer koji je radio za UN. Majka Rada bila je kemičarka. Imali su dva sina, Boška i Baneta.

Majka Rada se prisjeća:

Advertisement

– Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i muslimani. Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela.

Admirini roditelji razmišljali su isto. Zijo Ismić i njegova supruga Nera, odobravali su vezu svoje najstarije kćeri.

-Od prvog dana sam znao. I nisam imao ništa protiv. Učinilo mi se da je dobra, jer je momak bio strašno simpatičan. S vremenom sam ga i zavolio i nisam ga razdvajao od Admire – govorio je njen otac Zijo.

Slično dodaje i njena majka, u čijoj je obitelji bilo miješanih brakova. Admirina mlađa sestra Amela ispričala je kako, za nju, Boško nije bio Srbin već brat kojeg nikad nije imala. No, bake zaljubljenog para u početku nisu odobravale vezu. Obje su pamtile prethodni, Drugi svjetski rat. Admirina baka je pamtila borbu protiv četnika, a Boškova baka se sjećala kako su ustaše odvele njenog muža i ubile ga.

Advertisement

No, svejedno, Boško i Admira voljeli su se neizmjerno. Godine 1986. bili su tipični tinejdžeri. Njegova majka kaže da su ih zanimala auta, filmovi i glazba. Te godine, nažalost, od srčanog udara umro je njegov otac i Boško “odrasta”. Pritom ga šalju na služenje vojnog roka, u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan. Ovo su rečenice iz njihovih pisama:

– Moja najdraža Admira,

Svaku noć kada legnem u krevet, ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam…

– Moja draga ljubavi,

Advertisement

Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negdje drugdje, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti…

– Moja najdraža Admira,

Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet…

Nakon 11 mjeseci ponovno su bili zajedno. Admira je studirala ekonomiju, a Boško je otvorio prodavnicu kuhinjske opreme koju je kupovao na svojim putovanjima u Italiju. Međutim, stare mržnje polako su uskrsnule. t.

Advertisement

U Sarajevu su ljudi bili uvjereni da rata neće biti. Početkom travnja 1992., nažalost, rat počinje u Sarajevu. Srpski snajperisti uzimaju prve žrtve. Admirin otac kaže kako su svi, i Boško i Admira, bili sigurni da će sve brzo završiti.

Svećanik Vojislav Čakić, koji je poznavao Admirinog oca, otišao je “na drugu stranu”. Objasnio je to riječima:

– …da nismo sad zaratili, za deset godina nas više ne bi bilo ovdje. Eventualno će voditi molitvu na sahrani Boška i Admire, ali se za Admiru, kako je sam poslije rekao, nije htio moliti jer je bila muslimanka.

Među brojnim Srbima koji su ostali u gradu bio je i Boško koji nije htio ići u vojsku. Nijednu. Mišo Ćuk, njegov susjed, Srbin – koji će odigrati važnu ulogu u sudbini Admire i Boška – na početku rata ostao je u gradu i priključio se Armiji BiH. Bošku je htio dati pištolj, da ga zaštiti od “problema”, ali Boško ga nije htio uzeti.

Advertisement

U srpnju 1992., granata će uništiti Boškov stan u kojem je obitelj živjela 25 godina. U stan koji će otići, u ulazu pored, ponovno će pasti granata. Boškova majka stoga je odlučila otići i u očaju se obratila jedinoj osobi koja joj je mogla pomoći. Najboljem prijatelju svog starijeg sina Baneta – Ismetu Bajramoviću Ćeli.

– Rada mi je bila kao druga mati… I da se razumijemo, nije ovo rat heroja kao što je bio Drugi svjetski rat, ovo ovdje je nacionalni rat. Ako ću biti heroj samo muslimanima, neću da budem takav heroj – govorio je tada Ćelo, kojem je Boško “bio k’o mlađi burazer”. Za Ćelu, koji se u filmu opisuje kao jedan od vodećih kriminalaca u gradu, kaže se da je štitio “Srbe na Koševu” i da je vodio razmjene. Boškova majka kaže da joj je Ćelo u tri dana sredio da napusti grad i obećao joj je da će on, ma što se dogodilo, štititi Boška.

Boško i Admira se na jesen 1992. useljavaju u devastirani stan njegovih roditelja. Bošku je smetalo to što nisu vjenčani, ali Admira nije htjela zbog silne zanimacije medija za miješane brakove.

Jurka Radojević, susjeda Srpkinja, oslanjala se na njih dvoje.

Advertisement

– Boško mi je donosio vodu, pomagali smo si. Ja imala drvenu peć, pa smo kruh pekli zajedno i zajedno bi ga jeli, sve do zadnje mrvice – prisjeća se ova žena.

Boško i gore spomenuti Mišo Ćuk postat će u tom periodu nerazdvojni prijatelji koji su često, na pijaci, trgovali kavom, ali i naftom…

– …moraš, nemaš od čega živjeti. Prljav je to bio posao, ali Ćelo nam je odobrio da to radimo – prisjeća se Ćuk.

U tom periodu, Ćelo će organizirati veliko vjenčanje kojem će nazočiti i Boško i Admira. Dok je svadba trajala, pak, Mišo Ćuk će pobjeći iz Sarajeva – kako je bio u vojsci, “na drugu stranu” prenijet će i neke važne vojne informacije. O bijegu nije ništa rekao Bošku, koji je sada ostao u gradu kao najbolji prijatelj “neprijatelja”. I upravo nakon toga, za Boška počinje strašan period u gradu.

Advertisement

– Neki su ga počeli napadati, čak i fizički, jedan je bacio kamen. Ja sam ga štitio, da to nisam uradio, možda bi ga ubili – govorio je Ćelo i dodao je da je Boško morao otići.

– Bio je ugrožen, jer ja nisam mogao stalno biti s njim, zamisli kako je kad te prijatelj “proda”, a to mu je Mišo uradio.

Sve bilo dogovoreno

Početkom svibnja 1993., Boško je dobio poziv na ispitivanje u policijsku postaju i prepao se najgoreg. Imao je 72 sata da se javi, prije nego što ga uhite. Odlučio je da će pobjeći, zajedno s Admirom: skrili su se u stanu njene bake, dok im Ćelo ne sredi da napuste grad.

Advertisement

Strašnog datuma, 18. svibnja 1993., Admira je stigla u kuću roditelja. Njena majka kaže da se najteže rastala s mačkom Žućom. S ocem se nije pozdravila – ovaj nije odobravao pomisao na bijeg. Potom su se spakirali u stanu njene bake, imali su malo stvari i nešto njenog nakita. Nešto novca ušili su u odjeću. Njena baka se sjeća da su joj mahnuli, ušli u auto i otišli. Čekala je poruku da su stigli, da je sve uredu, ali nikad je nije dobila.

Pismo koje je Admira ostavila majci:

– Draga majko, mi odlazimo večeras i sve što se dogodi je Božija volja. Zvat ću te čim pređemo tamo. Brinem se za tebe, i za Žuću. Pričali smo kad se rat završi, vratit ćemo se i sve će biti kao prije. Kao da rata nije bilo. Ne brini za mene, brini o sebi, tako će meni biti lakše.

Volim te mnogo,

Advertisement

Tvoja Admira.

Ćelo će “razmjenu” dogovoriti sa dva Srbina na Grbavici. Jedan, Milkan Gaborović, čekao je da mu Ćelo “pošalje” i tetku i rođake, a drugi, Saša Bogdanović, prisjeća se kako je sve bilo dogovoreno, da nitko neće pucati.

Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina

Ćelo tvrdi kako je Bošku rekao da mora sačekati da padne mrak.

Advertisement

– Morali su proć’ međuzonu (Vrbanja most, op.a.) gdje je bilo četiri, pet vojski. Caco, MUP, specijalne jedinice MUP-a, HVO, četnici… tko će to sve uvezati…

Dino Ćapin, zapovjednik hrvatske postrojbe koja se borila uz Armiju BiH kaže kako ih je gledao s obližnjeg krova. Saša Bogdanović dodaje kako je zviždao Bošku, a ovaj je zviždao meni.

– Trčkarali su i skakutali… kao da su se igrali. Kad su došli do raskrsnice, samo smo čuli pucanj, snajper, metak je udario ispred njihovih nogu.

Ćapin dodaje da je Boško umro na licu mjesta, a Admira je bila ranjena.

Advertisement

– Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina.

– Teško mi je pričati o tome. Volio sam ih oboje. Krivo mi je što me nije poslušao… – govori Ćelo.

– I dalje ne vjerujem da su mrtvi. Kako tako mladi ljudi nestanu tako nasilno, zbog jednog neljudskog poteza. Monstruoznog čina. Ljubav ipak ne može pokoriti sve. Ne može pobijediti one koji ne vjeruju u ljubav. A ovi, koji pucaju na nas, ne vjeruju u ljubav – kazivao je poslije njen otac.

Bili su zavedeni kao brojevi

Advertisement

Dvije strane osam su dana raspravljale ko će preuzeti tijela i međusobno su se optuživali za smrt Boška i Admire. Nije bilo motiva. Nije bilo logike. Nije bilo razloga.

– Bolesni ljudi nose oružje, na svim stranama i nikad ne znaš koja će budala ispaliti metak prva – komentirao je Saša.

Roditeljima nije htio pomoći ni UNPROFOR. Nakon osam dana, srpska policija je, kako su zapovjednici izjavili za TV, spasila tijela iz “humanih razloga”. No, Saša u filmu priznaje kako su tijela izvlačili muslimanski zatvorenici.

U srpskoj vojnoj mrtvačnici bili su zavedeni kao brojevi – 250 i 251.

Advertisement

Srpski vojnici odbili su želju roditelja da se djeca sahrane u Sarajevu. Sahranili su ih na vojnom groblju u Lukavici. Boškova majka je Admirin kovčeg pokrila džemperom koji je isplela za nju.

Odmah nakon rata, 1996, sahranjeni su ponovno. Zajedno. U Sarajevu.

Advertisement

Društvo

Danas obilježena 31. obljetnica bitke za Pješčaru

Published

on

By

31. obljetnica bitke za Pješčaru, jedne od ključnih bitaka u Središnjoj Bosni, u kojoj je živote izgubilo 68 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), obilježena je danas u Travniku.

U sklopu obilježavanja, održano je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomen-obilježju. Obilježavanju su prisustvovali brojni bivši pripadnici HVO-a, predstavnici braniteljskih udruga, kao i značajni gosti iz političkog i vojnog vrha.

Izaslanstvo HDZ-a BiH predvodila je Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH. U izaslanstvu je bio i Bojan Domić, ministar obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i sporta ŽSB, te Vlatka Lukić, predsjedateljica Općinskog vijeća Travnik.

Misno slavlje predvodio je fra Zdenko Frljić, uz koncelebraciju s fra Davorom Petrovićem, gvardijanom samostana u Gučoj Gori, i fra Velimirom Valjanom.

Advertisement

Naime, samo tog 12 lipnja 1993. godine, nakon što su 8. lipnja nadmoćne snage Armije BiH iznenada napale postrojbe HVO-a i hrvatska naselja u općini Travnik, protjerali Hrvate s tih područja, dotada svoje ratne saveznike u borbi protiv JNA i srpskih paravojnih snaga, na ovoj koti, koja je tijekom dana u više navrata padala u ruke bošnjačkih snaga, poginula su 22 bojovnika, a više desetaka ih je ranjeno.

U obrani tog vrlo važnog strateškog položaja tijekom rata poginulo je ukupno 68 pripadnika HVO-a, a više od stotinu ih je lakše i teže ranjeno. No, kota Hrašče je obranjena, a time i Nova Bila i hrvatska enklava Lašvanska dolina, 316 dana od daleko brojnijih snaga Armije BiH opkoljena i neprekidno napadana.

 

 

Advertisement

 

 

 

 

Advertisement

 

Continue Reading

Događanja

Danas se navršava 31 godina od ubojstva osmero viteških mališana

Published

on

By

Vitežani, ali i cjelokupna hrvatska javnost danas će, 10. lipnja, prisjetiti se i obilježiti još jednu tužnu, 31. po redu obljetnicu strašnog zločina, ubojstva osmero djece, u naselju Podgradina, tijekom proteklog rata.

Tog dana, 1993. godine, oko 20 sati i 45 minuta, doletjela je navođena granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala dva metra od 14-ero djece u igri.

Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC.

Na obljetnicu jednog od najtužnijih dana u povijesti Viteza članovi obitelji poginule djece, prijatelji, sumještani, kao i predstavnici udruga proisteklih iz domovinskog rata i predstavnici izvršno-političke vlasti će položiti vijence i upaliti svijeće.

Advertisement

U 18,00 sati na spomen obilježju „Osmica” bit će služena sveta misa za poginulu djecu koju će predvoditi mos. nadbiskup metropolit Tomo Vukšić. Vitežani se uvijek s tugom sjećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate, ispaljene s položaja Armije BiH, u naselju Podgradina poginulo osmero djece:

Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).

Za ovaj strašni ratni zločin nad nedužnom djecom do danas nitko nije procesuiran, niti je odgovarao.

Advertisement

Continue Reading

Društvo

Na današnji dan: U HVO-u dječak Josip je branio Travnik od srpske vojske, ubili ga pripadnici ABiH

Published

on

By

Na tužnu sudbinu šesnaestogodišnjeg Josipa Škulja zvanog Čale, koji je ubijen prije 31 godinu u napadu bošnjačke Armije BiH na Hrvate na području Travnika. O Josipu Škulju tek je pjesmu napisao Velimir Velo Raspudić, dragovoljac Domovinskog rata i književnik.

Josip Škulj rođen je 11. svibnja 1977. godine u Travniku, a poginuo je 7. lipnja 1993. godine u mjestu Ciglana, općina Travnik, za vrijeme bošnjačkog napada. Taj se napad dogodio u sklopu šireg i sustavnog napada na Hrvate, koji je rezultirao stotinama mrtvih civila i branitelja te s 20.000 prognanih osoba.

Snimljeni video

Josip se postrojbama HVO-a priključio još 1992. godine kao dječak od 15 godina te je bio na bojišnici prema srpskim snagama. Postoji i videozapis nastao u ljeto 1992. godine u mjestu Turbe u općini Travnik za vrijeme srpske agresije na Travnik, a u kojemu je govorio Josip.

Advertisement

On otvoreno poručuje kako će, unatoč snažnim napadima, obraniti crte HVO-a na Galici na planini Vlašić, gdje su postrojbe srpske vojske također počinile zločin strijeljavši zarobljene vojnike, piše Večernjak.

Ovaj dječak ratnik snimljen je u obrani svoga sela koje, kaže, za razliku od svojih vršnjaka koji su otišli na sigurno – nije mogao napustiti. Poginuo je s puškom u ruci sljedeće godine, 1993., gotovo u isto vrijeme kada je nastao ovaj video, u obrani Travnika od drugog agresora. Istog onoga kojeg je Josip s 15 godina branio od srpske vojske. S njim je tih dana ubijeno 17 Hrvata, od čega 8 civila.

U predjelu Ciglana HVO je formirao obranu kako bi pokušao osigurati dovoljno vremena za evakuaciju žena i djece. No ubrzo su se našli u okruženju bošnjačkih snaga. Tu su poginuli također mladi vojnici. Hrvati Travnika su nakon pada obrambenih crta proživjeli pravu kalvariju. Tijekom 1992. godine u središnju Bosnu i Zenicu došli su mudžahedini – islamski dobrovoljci, elitna postrojba u protjerivanju Hrvata koja se “proslavila” brutalnim zločinima, ritualnim ubojstvima, kampovima, a nakon rata i terorističkim aktivnostima u BiH. U svega nekoliko mjeseci, do sveopćeg pakla u središnjoj Bosni, mudžahedini su organizirali kampove, zatvore i logore za Hrvate, a bili su i glavna postrojba u protjerivanju Hrvata iz tog dijela BiH. O tomu najbolje svjedoče sudbine strijeljanih Hrvata na Bikošima nadomak Travnika, za čijim tijelima institucije BiH i danas navodno tragaju.

Advertisement

Inače, četiri velike ofenzive Armije BiH tijekom siječnja, travnja, lipnja, prosinca rezultirale su progonom oko 110 tisuća Hrvata, a njih više od tri tisuće “logoraški staž” steklo je u 269 logora pod kontrolom Armije BiH. Hrvati su u Bugojnu, uz Škuljev Travnik, najviše stradali, među njima je bio veliki broj maloljetnih branitelja koji nisu imali izbora. Još mlađi je stradao maloljetni branitelj iz Busovače, kojega su s drugim pripadnicima HVO-a uhitili vojnici Armije BiH te su ga strijeljali u ljeto 1993. Potvrdio je to predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske zajednice Herceg Bosne Branko Matošin, piše portal Večernjeg lista BiH. On navodi kako je, po njihovoj evidenciji, bilo oko 850 maloljetnih branitelja, no procjenjuje kako je taj broj bio dvostruko veći. Jednako je i s podacima o broju stradalih u posljednjem ratu. Pa ipak, iako su se nalazili u jednakom položaju kao i drugi suborci, oni koji su preživjeli rat, ni danas još uvijek izjednačeni u svim pravima. Čak iako je od rata prošlo gotovo 31 godina, piše Večernji list BiH.

Continue Reading

Na današnji dan

Prije 29 godina napustio nas je Krešimir Ćosić

Published

on

By

Na današnji dan prije 29 godina napustio nas je Krešimir Ćosić, jedan od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša u povijesti. Krešo je preminuo 25. svibnja 1995. u američkom Baltimoreu od raka limfoma u 47. godini.

Legenda o Kreši i dalje živi diljem svijeta.

Krešimir Ćosić rodio se u Zagrebu, ali je odrastao u Zadru gdje i počinje košarkašku karijeru u KK Zadru 1965. Nastupao je i za Cibonu te igrao u Sloveniji i Italiji. Prvi treneri bili su mu Enzo Sovitti i prof. Leonardo Bajlo. Za europsku reprezentaciju igrao je 6 puta, a proglašen je najboljim igračem europskih prvenstava 1971. i 1975. Državno prvenstvo Jugoslavije osvojio je šest puta, a košarkaški kup četiri puta.

Prema ostvarenim rezultatima riječ je o vjerojatno najboljem košarkašu bivše države, ali i jednom od najboljih košarkaša Europe u povijesti.

Advertisement

Godine 1996. je uvršten u prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame) i to kao tek treći neamerikanac, čime je američka javnost priznala veličinu i trag koji je ostavio na kontinentu.

Posthumno za životno djelo dobiva Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar” 2002. godine.

Deset godina nakon smrti u Zagrebu je imenovan trg po njemu, Trg Krešimira Ćosića, kod Doma sportova. Dvorana na Višnjiku nosi njegovo ime od 3. listopada 2008. U Zadru postoji i ulica s njegovim imenom.

Advertisement

Continue Reading

Na današnji dan

Svjetski dan slobode medija: Stanje u BiH samo se pogoršava

Published

on

By

Svjetski dan slobode medija obilježava se danas, 3. maja. Stanje medijskih sloboda u BiH, prema riječima predsjednika Udruženja „BH novinari“ Marka Divkovića, samo se pogoršava.

– Materijalni status velikog broja novinara je vrlo težak. Mnogi poslodavci im ne uplaćuju ili penziono ili zdravstveno, ili oboje, a mnogi od kolega i kolegica rade na dvije ili tri adrese da bi preživjeli.

Gledajući iz drugog ugla, medijske slobode su sve gore, jer smo prošle godine imali dopunu zakona kojom je kleveta u RS ponovo krivično djelo.

Kada sve to imamo na umu, onda ne možemo ničim biti zadovoljni, nažalost, ni ekonomskim, ni pravnim, ni sigurnosnim aspektom rada novinara. Ne ide nam u prilog, sve je gore – rekao je Divković za „Avaz“.

Advertisement

 

Dodao je da je teško povjerovati da će biti bolje.

– Kako biti optimista, ako zakoni, kakvi su u RS, tako glatko prolaze, a da nemamo nikakvu ozbiljniju reakciju ni iz Ureda visokog predstavnika ni pojedinih međunarodnih organizacija, osim izražavanja brige… To je, što je – istakao je Divković.

Continue Reading

BiH

Župa Vitez danas slavi svog sveca zaštitnika

Published

on

By

Danas,23.travnja, slavi se sveti Juraj, jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. U nas, sv.Juraj se slavi i obilježava u župi Vitez, čiji je on svetac zaštitnik. Sveta pučka misa u župi Vitez bit će slavljena u 11 sati.

Sv.Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji. Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.

U likovnim prikazima, sveti Juraj u Istočnoj i Zapadnoj Crkvi, najčešće se može vidjeti u borbi sa zmajem koji je bio simbol zla.

Continue Reading

Na današnji dan

Danas je Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Važno je rano prepoznati znakove bolesti

Published

on

By

Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se 11. travnja u znak potpore bolesnicima i njihovim obiteljima, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 15.000 oboljelih, a stručnjaci poručuju kako je od iznimne važnosti što ranije prepoznati prve znakove bolesti.

Parkinsonova bolest uglavnom utječe na motorički sustav, a najčešće prepoznati simptom je tremor koji se obično javlja u mirovanju ili za vrijeme neaktivnosti.

Ostali motorički simptomi uključuju usporenost pokreta, ukočenost mišića i nestabilnost, što može povećati rizik od padova.

Bolest može dovesti i do pojave psiholoških poteškoća poput depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i kognitivnih oštećenja, te ima značajan utjecaj na kvalitetu života pojedinca. Obitelj i prijatelji imaju ključnu ulogu u podršci oboljelima.

Advertisement

– Iako je za Hrvatsku jako teško odrediti egzaktan broj oboljelih od Parkinsonove bolesti, procjene govore da je riječ o otprilike 15 tisuća bolesnika, kaže voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku u KBC-u Zagreb Fran Borovečki.

Ističe kako je iznimno važno što ranije prepoznati prve znakove bolesti, odnosno što prije osigurati termin pregleda kod specijalista neurologije.

– Pravovremeno upućivanje bolesnika na specijalistički pregled doprinosi produljenju funkcionalnosti i može utjecati na bolji odgovor na terapiju, ističe Borovečki.
Parkinsonova bolest (PB) je kronični neurodegenerativni poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj globalno, s procijenjenih 6,1 milijuna oboljelih diljem svijeta.

U Europi, prevalencija iznosi otprilike 1,7 posto, varirajući među zemljama. Incidencija i prevalencija rastu s dobi, što bolesti čini češćom među starijom populacijom, ističu u udruzi “Kreni sad i odmah”.

Advertisement

– Motorički simptomi mogu utjecati na pokretljivost, fine motoričke vještine, ali i na govor i gutanje, što uvelike može utjecati na osobni i profesionalni život. S obzirom na to da bavljenje fizičkim aktivnostima može usporiti progresiju bolesti, važno je motivirati se i ustrajati na aktivnom životu, bez obzira na zdravstveno stanje, navodi predsjednik udruge Dejan Đuran.

U sklopu kampanje “Živjeti s Parkinsom” Đuran planira krenuti na svoju novu veliku biciklističku etapu – EuroVelo 13, poznatu i kao Ruta Željezne zavjese, dugu više od 10.000 kilometara, te tako povezati 20 zemalja i tri europska mora.

– Dok vozim, osjećam se živim. To je trenutak kada bolest postaje samo sjena, kada volan u mojim rukama postaje produžetak mog bića, a pedale moja snaga. Na biciklu nisam bolesnik, nisam statistika samo sam čovjek u potrazi za malim komadom sreće, istaknuo je Đuran.

Advertisement

Continue Reading

Društvo

Obilježava se dan Radio-televizije BiH: 79 godina od početka emitiranja radio-programa u BiH

Published

on

By

Na današnji dan prije 79 godina počelo je emitiranje radio-programa u Bosni i Hercegovini. To je bila prva radio-stanica u Bosni i Hercegovini. I danas se 10.travnja obilježava kao dan Radio-televizije Bosne i Hercegovine, koja je pravni sljedbenik nekadašnje RTV Sarajevo, piše BHRT.

“Ovdje Radio Sarajevo! Smrt fašizmu, sloboda narodu!”

Ovim riječima Đorđa Lukića Cige, spikera i tehničara koji je popravio zarobljenu njemačku radio stanicu, 1945. godine počelo je emitiranje programa Radija Sarajevo. Taj 10.travanj, prije gotovo osam desetljeća označio je nastanak bosanskohercegovačkih elektronskih medija, čiji je nositelj razvoja Radiotelevizija Bosne i Hercegovine.

Prva rečenica je bila ‘smrt fašizmu, sloboda narodu’. Mislim da smo i 79 godina nakon toga u sličnim borbama. RTV BiH koja je pravni nasljednik tadasnjeg Radija Sarajevo, odnosno RTV Sarajevo, je na putu da se, između ostalog, bori protiv tendencija koje su tada, a i dan danas, bile negativne. S druge strane, radi se o periodu koji je vrlo težak za RTV BiH. Već godinama govorimo o tome da nije riješen problem finansiranja javnog medijskog servisa na nivou države i nismo za sada naišli na adekvatnu podršku onih koji imaju instrumente da riješe ovaj problem, a to je prije svega politika u BiH, ističe generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović.

Advertisement

Uprkos neumornoj borbi za očuvanje javnog servisa i izuzetno teške uvjete rada, uposlenici BHRT-a su u svim situacijama uspjevali, ne samo očuvati bosanskohercegovačku Radioteleviziju, već i ispuniti funkciju javnog RTV servisa, javnost nepristrasno, blagovremeno i točno izvještavati.

Javni medijski servis BiH pokušava da ostane na onim tračnicama koje su definirane i zacrtane tih davnih godina. Nisam siguran, ali mislim da je danas djelimično kompliciranije, iz prostog razloga što je stanje na medijskoj sceni BiH daleko od zadovoljavajuće,naglašava Benjamin Butković, urednik Specijalnih programa BHT1.

Ako govorimo o radiju kao mediju u današnjici, u poplavi novih medija, radio traži svoje mjesto i mislim da je radio preživio, što je najbitnije, ovu elektronsku eru, da je našao svoje mjesto u medijskom sistemu i nadamo se da će tako biti i u budućnosti, kaže Darko Đerić, novinar Sportske redakcije BH radija 1.

U proteklih gotovo osam desetljeća, bosanskohercegovačka Radiotelevizija izrasla je u snažan i nezamjenjiv glas javnosti. Zastarjela oprema i financijska nestabilnost nisu ugrozili profesionalnost programa koji se svakodnevno emitira.

Advertisement

Možda u tehničkom smislu ne ispunjavamo sve uvjete kao ostali javni servisi u Evropi, ali sigurno smo jedan objektivan transparentan javni servis koji donosi tačne informacije svojim gledateljima, tačne informacije javnosti u BiH. To je jako bitno u ovo vrijeme, u vrijeme fake news-a, osnosno lažnih vijesti, u vrijeme propagande, da jedno društvo ima javni servis na koji se može osloniti. Građani BiH, ja to odgovorno tvrdim, mogu se osloniti na BHRT i na vijesti koje mi donosimo, ističe Lejla A. Babović, rukovoditeljica Odjela za međunarodne poslove BHRT-a.

U profesionalnom, programskom smislu, u zadaćama koje RTV BIH treba da ispuni prema građanima, nimalo ne zaostajemo u odnosu na tu, ne mogu nazvati konkurenciju, ali u odnosu na kolege iz drugih javnih servisa, navodi generalni direktor BHRT-a.

Bez obzira na uvjete rada i teške okolnosti, BHRT neće odustati od temeljnih postulata, da časno ispunjava svoju misiju i aktivno učestvuje u izgradnji stabilnog demokratskog društva, što radi već 79 godina.

Izvor: BHRT

Advertisement

Continue Reading

Na današnji dan

Danas je Svjetski dan zdravlja – Vaše zdravlje je vaše pravo

Published

on

By

Svjetski dan zdravlja, koji se obilježava svake godine 7. aprila, ima izuzetan značaj u globalnom kalendaru zdravstvenih događanja, a odvija se pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

 

Svake godine, obilježavanje ovog dana, donosi nam priliku da istaknemo najvažnije zdravstvene izazove, promovišemo postignuća u oblasti zdravlja i pokrenemo akcije usmjerene ka smanjenju zdravstvenih nejednakosti širom svijeta.

 

Advertisement

Briga o zdravlju na pravi način

 

-Ovogodišnja tema, “Moje zdravlje, moje pravo”, naglašava osnovno pravo svakog pojedinca na dostojanstven život, pri čemu se zdravlje posebno ističe kao osnovni dio ljudskih prava, ističe dr. spec. Elma Kuduzović, rukovoditeljica Odjeljenja za promociju zdravlja u INZ.

 

Advertisement

U vremenima kad se suočavamo s brojnim izazovima kao što su pandemije, klimatske promjene, ekonomske krize i socijalne nepravde, borba za pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti postaje još važnija.

 

-Odgovornost za promjene leži na svima nama – od vlasti koja treba osigurati da zakoni i politike podržavaju pravo na zdravlje, do pojedinaca koji bi trebali biti informisani i angažovani u zaštiti svog zdravlja i zdravlja svojih zajednica kroz edukaciju o zdravstvenim pravima, učešćem u preventivnim programima i zagovaranjem za bolje zdravstvene politike i usluge, ističe dr. Kuduzović.

 

Advertisement

Kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoj puni potencijal i doprinijeti zajednici, ključno je brinuti se o svom zdravlju na pravi način.

 

Nekoliko jednostavnih, ali jako važnih savjeta za očuvanje i unapređenje vašeg zdravlja, između ostalih, su –

 

Advertisement

Redovni medicinski pregledi i posjete ljekaru mogu otkriti potencijalne zdravstvene probleme u ranoj fazi, čime se omogućuje pravovremeno liječenje i prevencija ozbiljnijih bolesti, te redovne kontrole kako bi se spriječile komplikacije osnovne bolesti. Ne čekajte da se pojave simptomi već u toku godine odvojite vrijeme za preventivne preglede.

 

Uravnotežena prehrana – Ishrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima ključna je za održavanje optimalnog zdravlja. Pokušajte izbjegavati prekomjernu konzumaciju obrađenih namirnica i šećera.

 

Advertisement

Redovna fizička aktivnost i san

 

Redovna fizička aktivnost igra jako važnu ulogu o očuvanju našeg zdravlja: Fizička aktivnost ne samo da jača tijelo, već i poboljšava raspoloženje i smanjuje rizik od raznih bolesti, uključujući srčane bolesti, dijabetes i depresiju.

 

Advertisement

– Naravno, tu je bitan i redovan i kvalitetan san kao ključ za za oporavak tijela i mozga, ističu iz INZ.

 

U moru negativnih informacija kojima smo svakodnevno izloženi što negativno utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje jako je važno pronalaženje zdravih načina suočavanja sa stresom, poput meditacije, dubokog disanja, vježbanja ili druženja s voljenima.

 

Advertisement

Iz INZ-a za kraj poručuju: Ne zaboravite da je vaše zdravlje vaša najvažnija imovina. Neka Svjetski dan zdravlja bude podsjetnik da svakodnevno radimo na očuvanju i unapređenju svog zdravlja. Uz zajednički napor i podršku, možemo stvoriti zdraviju i sretniju budućnost za sve nas.

 

INZ

Advertisement

Continue Reading

Najnovije vijesti

Društvo6 sati ago

Svečanom sjednicom obilježen Dan općine Novi Travnik 

Novi Travnik danas slavi svoj 75. rođendan! Povodom obilježavanja Dana općine, danas su položeni vijenci ispred spomen obilježja poginulim braniteljima...

Sport8 sati ago

CILJ JE BERLIN: Hrvatski navijači putuju vozilima, autobusima, vlakovima – pogledajte fotogaleriju

Brojni hrvatski navijači već su u petak, a neki i ranije, otputovali za Berlinu gdje će sutra od 18 sati...

Društvo13 sati ago

Danas je Svjetski dan darivatelja krvi

Dragi darivatelji krvi,Danas slavimo vas, heroje bez plašta, koji svojim nesebičnim činom darivanja krvi spašavate živote i širite nadu. Vaša...

BiH14 sati ago

U Širokom Brijegu proglašeno stanje prirodne nesreće nakon nevremena

Na prijedlog Štaba civilne zaštite gradonačelnik Širokog Brijeg donio je Odluku o proglašenju stanja prirodne nesreće u ovom gradu, a...

Društvo15 sati ago

PROSLAVA BLAGDANA SV. ANTE PADOVANSKOG U WIESBADENU: Fra Janko Ćuro poručio: Praznim još nitko nije uspio ispuniti prazninu

U četvrtak, 13. lipnja, u Hrvatskoj katoličkoj župi Wiesbaden, koju vodi fra Kristijan Montina, svečano je proslavljen blagdan sv. Antuna...

Sport15 sati ago

Seniori Romarija pobjednici nogometnog Kupa SBK

Seniorska selekcija Nogometnog kluba Romari osvojila je Kup Srednjobosanske županije, i to na kakav način! Dečki iz Viteza na Stadionu...

BiH16 sati ago

Binas Bugojno radnicima danas uplaćuje 2520 KM, jednokratno

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na prijedlog Ministarstva finansija donijela uredbu kojom se uređuje pravo na isplatu pomoći od...

Sport19 sati ago

Večeras počinje Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj

Svečanom ceremonijom otvaranja i utakmicom između Njemačke i Škotske koja se igra na stadionu Allianz Arena u Minhenu od 21...

Advertisement
Advertisement
LM