Na današnji dan
Na današnji dan su Boško i Admira zagrljeni otišli u smrt

Jedna od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu je priča o sarajevskim Romeu i Juliji, Admiri Ismić i Bošku Brkiću.
Ubijeni su 18. svibnja 1993, dok su pokušavali pobjeći iz ratnog Sarajeva, i ostavljeni, osam dana, da mrtvi, u zagrljaju, leže na ljetnoj ulici Sarajeva. Njihova priča potresla je cijeli svijet.
O Admiri i Bošku 1994. snimljen je i dokumentarni film, međunarodni, s Kanađanima na čelu. U filmu su ispričani detalji o ovoj velikoj ljubavi, od njihovog prvog poljupca do dana smrti. U filmu govore njihovi roditelji, sestre, prijatelji, susjedi… a doznaje se i koju je ulogu u njihovom životu imao Ismet Bajramović Ćelo.
Potresna priča iz ovog filma, o dječaku i djevojčici koja počinje na početku 1984., kada su se u Sarajevu, na zabavi povodom novogodišnje noći, Boško i Admira prvi put poljubili.
Tanja Bogdanović, Admirina najbolja prijateljica iz školskih dana, koja ih je oboje znala jako dobro, priča kako su oboje bili vrlo različiti.
– Admira je bila drugačija od svih nas. Voljela je motore i znala je popraviti auto… bila je pomalo divlja. Obično se djevojke nečega boje, ali Admiru ništa nije moglo uplašiti. Boško je bio drugačiji. Bio je tiši, mirniji. I bio je nasmijan. Uvijek. Volio se šaliti na račun drugih, ali je to uvijek činio na fin način, kao prava “dobrica”.
Boškovi su roditelji u Sarajevo doselili ’70-ih godina prošlog stoljeća. Otac, Dragan, bio je inženjer koji je radio za UN. Majka Rada bila je kemičarka. Imali su dva sina, Boška i Baneta.
Majka Rada se prisjeća:
– Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i muslimani. Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela.
Admirini roditelji razmišljali su isto. Zijo Ismić i njegova supruga Nera, odobravali su vezu svoje najstarije kćeri.
-Od prvog dana sam znao. I nisam imao ništa protiv. Učinilo mi se da je dobra, jer je momak bio strašno simpatičan. S vremenom sam ga i zavolio i nisam ga razdvajao od Admire – govorio je njen otac Zijo.
Slično dodaje i njena majka, u čijoj je obitelji bilo miješanih brakova. Admirina mlađa sestra Amela ispričala je kako, za nju, Boško nije bio Srbin već brat kojeg nikad nije imala. No, bake zaljubljenog para u početku nisu odobravale vezu. Obje su pamtile prethodni, Drugi svjetski rat. Admirina baka je pamtila borbu protiv četnika, a Boškova baka se sjećala kako su ustaše odvele njenog muža i ubile ga.
No, svejedno, Boško i Admira voljeli su se neizmjerno. Godine 1986. bili su tipični tinejdžeri. Njegova majka kaže da su ih zanimala auta, filmovi i glazba. Te godine, nažalost, od srčanog udara umro je njegov otac i Boško “odrasta”. Pritom ga šalju na služenje vojnog roka, u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan. Ovo su rečenice iz njihovih pisama:
– Moja najdraža Admira,
Svaku noć kada legnem u krevet, ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam…
– Moja draga ljubavi,
Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negdje drugdje, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti…
– Moja najdraža Admira,
Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet…
Nakon 11 mjeseci ponovno su bili zajedno. Admira je studirala ekonomiju, a Boško je otvorio prodavnicu kuhinjske opreme koju je kupovao na svojim putovanjima u Italiju. Međutim, stare mržnje polako su uskrsnule. t.
U Sarajevu su ljudi bili uvjereni da rata neće biti. Početkom travnja 1992., nažalost, rat počinje u Sarajevu. Srpski snajperisti uzimaju prve žrtve. Admirin otac kaže kako su svi, i Boško i Admira, bili sigurni da će sve brzo završiti.
Svećanik Vojislav Čakić, koji je poznavao Admirinog oca, otišao je “na drugu stranu”. Objasnio je to riječima:
– …da nismo sad zaratili, za deset godina nas više ne bi bilo ovdje. Eventualno će voditi molitvu na sahrani Boška i Admire, ali se za Admiru, kako je sam poslije rekao, nije htio moliti jer je bila muslimanka.
Među brojnim Srbima koji su ostali u gradu bio je i Boško koji nije htio ići u vojsku. Nijednu. Mišo Ćuk, njegov susjed, Srbin – koji će odigrati važnu ulogu u sudbini Admire i Boška – na početku rata ostao je u gradu i priključio se Armiji BiH. Bošku je htio dati pištolj, da ga zaštiti od “problema”, ali Boško ga nije htio uzeti.
U srpnju 1992., granata će uništiti Boškov stan u kojem je obitelj živjela 25 godina. U stan koji će otići, u ulazu pored, ponovno će pasti granata. Boškova majka stoga je odlučila otići i u očaju se obratila jedinoj osobi koja joj je mogla pomoći. Najboljem prijatelju svog starijeg sina Baneta – Ismetu Bajramoviću Ćeli.
– Rada mi je bila kao druga mati… I da se razumijemo, nije ovo rat heroja kao što je bio Drugi svjetski rat, ovo ovdje je nacionalni rat. Ako ću biti heroj samo muslimanima, neću da budem takav heroj – govorio je tada Ćelo, kojem je Boško “bio k’o mlađi burazer”. Za Ćelu, koji se u filmu opisuje kao jedan od vodećih kriminalaca u gradu, kaže se da je štitio “Srbe na Koševu” i da je vodio razmjene. Boškova majka kaže da joj je Ćelo u tri dana sredio da napusti grad i obećao joj je da će on, ma što se dogodilo, štititi Boška.
Boško i Admira se na jesen 1992. useljavaju u devastirani stan njegovih roditelja. Bošku je smetalo to što nisu vjenčani, ali Admira nije htjela zbog silne zanimacije medija za miješane brakove.
Jurka Radojević, susjeda Srpkinja, oslanjala se na njih dvoje.
– Boško mi je donosio vodu, pomagali smo si. Ja imala drvenu peć, pa smo kruh pekli zajedno i zajedno bi ga jeli, sve do zadnje mrvice – prisjeća se ova žena.
Boško i gore spomenuti Mišo Ćuk postat će u tom periodu nerazdvojni prijatelji koji su često, na pijaci, trgovali kavom, ali i naftom…
– …moraš, nemaš od čega živjeti. Prljav je to bio posao, ali Ćelo nam je odobrio da to radimo – prisjeća se Ćuk.
U tom periodu, Ćelo će organizirati veliko vjenčanje kojem će nazočiti i Boško i Admira. Dok je svadba trajala, pak, Mišo Ćuk će pobjeći iz Sarajeva – kako je bio u vojsci, “na drugu stranu” prenijet će i neke važne vojne informacije. O bijegu nije ništa rekao Bošku, koji je sada ostao u gradu kao najbolji prijatelj “neprijatelja”. I upravo nakon toga, za Boška počinje strašan period u gradu.
– Neki su ga počeli napadati, čak i fizički, jedan je bacio kamen. Ja sam ga štitio, da to nisam uradio, možda bi ga ubili – govorio je Ćelo i dodao je da je Boško morao otići.
– Bio je ugrožen, jer ja nisam mogao stalno biti s njim, zamisli kako je kad te prijatelj “proda”, a to mu je Mišo uradio.
Sve bilo dogovoreno
Početkom svibnja 1993., Boško je dobio poziv na ispitivanje u policijsku postaju i prepao se najgoreg. Imao je 72 sata da se javi, prije nego što ga uhite. Odlučio je da će pobjeći, zajedno s Admirom: skrili su se u stanu njene bake, dok im Ćelo ne sredi da napuste grad.
Strašnog datuma, 18. svibnja 1993., Admira je stigla u kuću roditelja. Njena majka kaže da se najteže rastala s mačkom Žućom. S ocem se nije pozdravila – ovaj nije odobravao pomisao na bijeg. Potom su se spakirali u stanu njene bake, imali su malo stvari i nešto njenog nakita. Nešto novca ušili su u odjeću. Njena baka se sjeća da su joj mahnuli, ušli u auto i otišli. Čekala je poruku da su stigli, da je sve uredu, ali nikad je nije dobila.
Pismo koje je Admira ostavila majci:
– Draga majko, mi odlazimo večeras i sve što se dogodi je Božija volja. Zvat ću te čim pređemo tamo. Brinem se za tebe, i za Žuću. Pričali smo kad se rat završi, vratit ćemo se i sve će biti kao prije. Kao da rata nije bilo. Ne brini za mene, brini o sebi, tako će meni biti lakše.
Volim te mnogo,
Tvoja Admira.
Ćelo će “razmjenu” dogovoriti sa dva Srbina na Grbavici. Jedan, Milkan Gaborović, čekao je da mu Ćelo “pošalje” i tetku i rođake, a drugi, Saša Bogdanović, prisjeća se kako je sve bilo dogovoreno, da nitko neće pucati.
Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina
Ćelo tvrdi kako je Bošku rekao da mora sačekati da padne mrak.
– Morali su proć’ međuzonu (Vrbanja most, op.a.) gdje je bilo četiri, pet vojski. Caco, MUP, specijalne jedinice MUP-a, HVO, četnici… tko će to sve uvezati…
Dino Ćapin, zapovjednik hrvatske postrojbe koja se borila uz Armiju BiH kaže kako ih je gledao s obližnjeg krova. Saša Bogdanović dodaje kako je zviždao Bošku, a ovaj je zviždao meni.
– Trčkarali su i skakutali… kao da su se igrali. Kad su došli do raskrsnice, samo smo čuli pucanj, snajper, metak je udario ispred njihovih nogu.
Ćapin dodaje da je Boško umro na licu mjesta, a Admira je bila ranjena.
– Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina.
– Teško mi je pričati o tome. Volio sam ih oboje. Krivo mi je što me nije poslušao… – govori Ćelo.
– I dalje ne vjerujem da su mrtvi. Kako tako mladi ljudi nestanu tako nasilno, zbog jednog neljudskog poteza. Monstruoznog čina. Ljubav ipak ne može pokoriti sve. Ne može pobijediti one koji ne vjeruju u ljubav. A ovi, koji pucaju na nas, ne vjeruju u ljubav – kazivao je poslije njen otac.
Bili su zavedeni kao brojevi
Dvije strane osam su dana raspravljale ko će preuzeti tijela i međusobno su se optuživali za smrt Boška i Admire. Nije bilo motiva. Nije bilo logike. Nije bilo razloga.
– Bolesni ljudi nose oružje, na svim stranama i nikad ne znaš koja će budala ispaliti metak prva – komentirao je Saša.
Roditeljima nije htio pomoći ni UNPROFOR. Nakon osam dana, srpska policija je, kako su zapovjednici izjavili za TV, spasila tijela iz “humanih razloga”. No, Saša u filmu priznaje kako su tijela izvlačili muslimanski zatvorenici.
U srpskoj vojnoj mrtvačnici bili su zavedeni kao brojevi – 250 i 251.
Srpski vojnici odbili su želju roditelja da se djeca sahrane u Sarajevu. Sahranili su ih na vojnom groblju u Lukavici. Boškova majka je Admirin kovčeg pokrila džemperom koji je isplela za nju.
Odmah nakon rata, 1996, sahranjeni su ponovno. Zajedno. U Sarajevu.
Na današnji dan
Danas je Svjetski dan radija

Danas 13. veljače, obilježava se Svjetski dan radija.
Proglašen 2011. od strane UNESCO-a i odobren od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2012. kao Međunarodni dan UN-a, 13. februar je Svjetski dan radija.
Cilj Svjetskog dana radija je podizanje svijesti javnosti i medijima o samoj vrijednosti radija, poboljšanju međunarodne saradnje te pristupu informacijama putem radija.
U nešto više od stotinu godina postojanja radio je postao dijelom svakog doma. Desetljećima se populacije uz radijski program informiraju, zabavljaju i uče, a i nakon pojava televizije i Interneta, ovaj medij ne gubi na značaju. Pa ipak, publika je nešto drukčija, teme su suvremenije, a na određeni način svi postajemo urednici vlastitog radijskog programa.
Od izuma za emitiranje elektromagnetskog zračenja 1894. godine, prošlo je vrlo malo vremena dok se izum Marconija i Tesle pretvorio u svakodnevnog ljudskog suputnika. Radio je dramama Orsona Wellsa prerastao u zabavljača, u Drugom svjetskom ratu postao je glavni informator i sudionik antifašističkog pokreta otpora, a radio je ključni element spuštanja na Mjesec ili potrage za izvanzemaljskim životom SETI. U svakodnevnom životu, publika svih generacija svakodnevno pronalazi razlog da sluša radijski program.
Iako su u proteklim desetljećima primat u informacijama preuzele televizija, kasnije Internet, radio još uvijek visoko kotira kao medij koji dopušta sučeljavanje različitih mišljenja, dijalog, pa i kao jedini pouzdan medij u najtežim trenucima.
Radio je desetljećima tu da nas informira, zabavlja i podučava, a u novije doba sve češće ima i ulogu aktivnog društvenog sudionika u kozmopolitskom globalnom selu. Najnovije usluge emisija na zahtjev omogućuju nam čak da sami postanemo urednici birajući teme koje želimo i vrijeme kada želimo slušati, bilo u automobilu, uz čitanje ili pred spavanje.
Na današnji dan
Danas je Svjetski dan pizze

NAJPOPULARNIJA brza hrana na svijetu pizza 9. veljače slavi svoj dan. Povodom Svjetskog dana pizze odlučili smo prisjetiti se kako je ovo slavno jelo uopće nastalo.
Pizzu u današnje vrijeme jedemo posvuda, no ona ima dugu povijest i ljudi je jedu stoljećima iako je u početku izgledala malo drugačije. Još u antičko doba ljudi su uživali u lepinjama s dodacima, i to uglavnom oni koji si nisu mogli priuštiti raskošnija jela, a prve se pizze pojavljuju čak u Vergilijevoj Eneidi.
Pizza za doručak
Ali pizza kakvu danas poznajemo nastala je u Napulju krajem 18. stoljeća. U to je vrijeme stanovništvo Napulja vrtoglavo raslo i bilo je puno siromašnih radnika kojima je trebala brza i jeftina hrana, a pizze su zadovoljile tu potrebu i često bi se jele za doručak.
Najjednostavnije su pizze bile nadjevene samo češnjakom, mašću i soli, a neke druge su sadržavale i rajčice, sir ili inćune. No jedno im je bilo zajedničko, a to je bila niska cijena, koja ih je na kraju učinila toliko popularnima.
Kraljevsko odobrenje
Nakon što se Italija ujedinila, kralj Umberto I. i kraljica Margherita posjetili su Napulj 1889. godine, a umorni od kompliciranih francuskih jela koja su im posluživana za doručak, ručak i večeru, ondje su kušali tri vrste pizze – jednu sa svinjskom mašću, sirom i bosiljkom, drugu sa sirom, a treću s rajčicama, mozzarellom i bosiljkom. Kraljica je bila oduševljena, a posljednja je pizza nazvana Margherita u njezinu čast.
Ovo je kraljevsko odobrenje pizzu transformiralo iz lokalnog u pravo nacionalno jelo, u kojem mogu uživati siromašni, ali i oni bogati. No koliko god popularna bila, pizza je u ostatku Italije i svijeta ostala relativno nepoznata do 1940-ih. Tada se proširila cijelom Italijom i postala tipično talijansko jelo.
Pizza na zapadu
Na drugom kraju svijeta, u Americi, popularnost pizze rasla je nakon što su je u 19. stoljeću tamo donijeli talijanski iseljenici, a već 1905. godine u New Yorku je otvorena prva pizzerija Lombardi’s, koja radi i danas.
Pizza je ubrzo počela putovati diljem SAD-a, pa je tako u Chicagu nastala popularna “deep dish” pizza s debljom koricom i obilnijim nadjevima, a stigla je i do Havaja, gdje je, uz šunku, nadjevena i ananasom, na veliko čuđenje Talijana.
Poželite li nakon ovoga pojesti pizzu, znamo kako napraviti odlično tijesto za pizzu, a uz recept, pronaći ćete i par savjeta kako da vam pizza ispadne što bolje.
Na današnji dan
IN MEMORIAM: Na današnji dan zauvijek nas je napustio legendarni Ćiro Blažević

Na današnji dan prije dvije godine napustila nas je ikona hrvatskoga nogometa, Miroslav Ćiro Blažević. Legendarni trener zadužio je Hrvatsku osvajanjem povijesne svjetske bronce 1998. s Vatrenima zbog čega je proglađen trenerom svih trenera. Osim impresivne trenerske karijere posebice u Dinamu gdje će plavi navijači najviše pamtiti 1982. bio je čovjek s velikom karizmom.
Njegove legendarne izjave žive među nama i dan danas, a premda nas je napustio prije 8. veljače 2023. zauvijek će ostati u našim srcima. Počivao u miru, treneru svih trenera!
Na današnji dan
Jubilejsko hodočašće na grob sl. Božjeg Petra Barbarića u Travniku

Četvrci su od preminuća travničkog učenika sl. Božjeg Petra Barbarića posebni za Travnički dekanat, jer tada na njegov grob koji se nalazi u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage u Travniku, hodočaste mnogi vjernici.
U skladu s početkom Jubileja nade 2025., vrhbosanski nadbiskup odredio je da ova sjemenišna crkva bude izabrana kao mjesto gdje se mogu primiti potpuni oprosti sukladno crkvenim propisima, s obzirom da ima veliki značaj za vjernike ovoga kraja ali i šire, piše nedjelja.ba.
Tako i mnogi katolici iz viteške župe Sv. Juraja često hodočaste, a poneki svaki četvrtak, tražeći zagovor ovog sl. Božjega. Njima se 6. veljače pridružio i njihov župnik fra Velimir Bavrka, koji je predvodio misno slavlje i u propovijedi progovorio o vjerničkom srcu u kojem se gaji istinska ljubav prema Bogu i braći ljudima.
„Ponekad to naše vjerničko srce ukoliko je istinsko biva probodeno kao i Isusovo srce na križu“, naglasio je propovjednik te pozvao vjernike da ne broje svoje padove nego svoja ustajanja.
Također, ovo je bila prigoda izraziti i solidarnost s katolicima iz istočnih sela viteške župe koji grade crkvu Sv. Blaža te su osobnim darom hodočasnici postali dionici izgradnje filijalne crkve u Topali.
Podsjetimo, sl. Božji Petar Barbarić preminuo je četvrtkom 15. travnja 1897., u 23. godini života te se njegov grob nalazi u kripti sjemenište crkve.
Na današnji dan
Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv raka

Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se svake godine 4. februara s ciljem podizanja svijest o toj bolesti, njenoj prevenciji, dijagnostici i liječenju. Stručnjaci naglašavaju da je prevencija najisplativija dugoročna strategija za kontrolu bolesti, te da je rano otkriven karcinom, u najvećem broju slučajeva, izlječiv.
Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) navode kako naučni dokazi pokazuju da se trećina smrti od svih vrsta karcinoma može spriječiti, dok se jedna trećina može izliječiti kroz ranu dijagnozu i adekvatno liječenje.
U svijetu godišnje od raka oboli više od 15 miliona ljudi, a oko devet miliona umre.
Rak je jedan od vodećih uzroka smrti i bolesti, pri čemu se oko 70 posto smrtnih slučajeva javlja u zemljama sa niskim ili srednjim stopama dohotka, gdje često zdravstvena zaštita oboljelima nije dostupna.
Ideja za Svjetski dan borbe protiv raka začeta je na prvom Svjetskom samitu protiv raka koji je održan u Parizu 2000. godine. Predstavnici različitih svjetskih vladinih agencija i organizacija za rak potpisali su povelju poznatu kao „Pariški sporazum protiv raka“. Ova povelja navodi deset različitih članaka koji opisuju kako je globalna zajednica predana poboljšanju kvalitete života pacijenata oboljelih od raka i traženju uzroka, ali i mogućnosti okončanja bolesti. Deseti članak ove povelje je ustanovio 4. febrauara, kao Svjetski dan borbe protiv raka.
Oko 30 posto svih smrti zbog malignih bolesti nastaje zbog pet glavnih rizika u vidu nezdravog ponašanja i navika: prekomjerne tjelesne težine, nedovoljnog unosa voća i povrća, nedostatne tjelesne aktivnosti te konzumacije alkohola i duhanskih proizvoda. Sama ovisnost o duhanu odgovorna je za jednu petinu svih smrti zbog malignih bolesti, kao i za više od 70 posto svih smrti zbog karcinoma pluća. Oko 70 posto svih smrti povezanih s malignim bolestima događa se u slabije razvijenim zemljama, a 20 posto ih je uzrokovano virusnim infekcijama (virusi hepatitisa B i C, humani papiloma virus).
Šta je rak ?
Rak nastaje iz jedne ćelije koja izgubi sposobnost adekvatnog odgovora nakon maligne transformacije na kontrolne mehanizme rasta, dijeljenja i smrti što utiče na maligni razvoj ćelije. Maligne ćelije zaobilaze normalnu ćelijsku regulaciju i kontrolu dijeljenja što uzrokuje nekontrolirani rast i stvaranje zloćudnih tumora (neoplazmi) te metastaziranje (širenje zloćudnih tumora u okolna i udaljena tkiva). Proces ovih promjena prolazi kroz faze od premalignih promjena pa do malignih promjena. Mogućnost izlječenja i liječenja je daleko veća ukoliko se rak otkrije u početnoj fazi. Rak nije jedinstvena bolest, postoji preko 100 tipova raka, koji se nazivaju prema organu ili tkivu iz kojeg rak potiče. Drugi način klasifikacije je prema tipu ćelija od kojih je rak sastavljen prema čemu su glavne podvrste: karcinomi, sarkomi, limfomi, leukemije i mijelomi te rak centralnog nervnog sistema (mozak i kičmena moždina).
VODITE RAČUNA O SVOM ZDRAVLJU!
1. Trećina najčešćih vrsta kancera se može spriječiti
Postoji mnogo toga što se može učiniti na razini pojedinca, zajednice i politike s pravim strategijama za prevenciju raka.
2. Rak ima znakove upozorenja
Za mnoge vrste raka postoje znakovi upozorenja i simptomi, a prednosti ranog otkrivanja su neosporne.
3. Govoreći o raku možemo pomoći svima koji se već liječe
Iako rak može biti teška tema za rješavanje, osobito u nekim kulturama i okruženjima, suočavanje s bolešću može poboljšati ishode na razini pojedinca, zajednice i politike.
Europski kodeks protiv raka Međunarodne agencije za istraživanje raka preporučuje 12 koraka koje svaka osoba može sama poduzeti radi smanjenja rizika od dobijanja raka:
– Ne pušiti
– Ne izlagati se duhanskom dimu iz okoline
– Održavati prikladnu tjelesnu težinu
– Hraniti se zdravo
– Vježbati i kretati se
– Smanjiti unos alkohola
– Smanjiti izlaganje suncu, naročito djece
– Na radnom mjestu se zaštititi od tvari koje uzrokuju rak
– Provjeriti nivo radona u svojoj okolini, te visoke vrijednosti smanjiti
– Cijepiti djecu protiv hepatitisa B (novorođenčad) i humanog papiloma virusa (HPV) za djevojčice i dječake prije stupanja u pubertet u dobi od 9–13
– Prakticirati dojenje (žene)
– Biti aktivan sudionik/ca u programima za rano otkrivanje raka debelog crijeva (muškarci i žene), dojke (žene) i vrata maternice (žene)
Ljepota i zdravlje
Svjetski dan bez duhanskog dima: Zabrinjavajući podaci – nargile i cigarete već od 6. razreda osnovne škole

Svjetski dan bez duhanskog dima, obilježava se posljednjeg dana januara, a ove godine stručnjaci posebno posvećuju pažnju konzumaciji duhanskih proizvoda i nargile kod osnovnoškolskog uzrasta.
Kako ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), želi se skrenuti pažnju javnosti na zabrinjavajuće trendove među osnovnoškolcima vezane za konzumaciju duhanskih proizvoda i nargile.
Zabrinjavajuća statistika
– Ovaj dan je prilika da se podigne svijest o štetnosti upotrebe duhanskih proizvoda, ali i o preventivnim mjerama koje su ključne za zaštitu najmlađih, ističe Nino Hasanica, načelnik Službe za školsku higijenu INZ-a.
Institut je proveo Istraživanje provedeno među osnovnoškolcima, u kojem je učestvovalo 918 učenika od 6. do 9. razreda iz 75 osnovnih škola.
Čak 15 posto djece je izjavilo da već konzumira ili je probalo cigarete, a 16,7 posto da konzumira nargilu.
U anketnom pitanju o vršnjacima, čak 80,6 posto osnovaca zna nekog ko koriste nargilu, a svaki četvrti (25 posto) je svjesno da njihovi vršnjaci konzumiraju cigarete.
Ispitivani su i razlozi za ovu pojavu, tako da “društveni utjecaj” odnosno okruženje i ponašanje vršnjaka je razlog za njih 54, 2 posto, dok su “stres i potrebu za opuštanjem” kao razlog za konzumiranje naveli njih 37 posto. Zanimljivo je i da je kao povod za konzumiranje duhanskih proizvoda 10 posto osnovaca navelo “dosadu”, dok je “radoznalost” navelo samo 0,4 posto.
– Posebno zabrinjava podatak da se konzumacija duhanskih proizvoda javlja već u 6. razredu osnovne škole. Dokazana je snažna povezanost između društvenih odnosa i navika konzumacije, što potencijalno ukazuje na rane znakove problema s mentalnim zdravljem kod djece, ističe Hasanica.
Važnost primjene Zakona
Svjetski dan bez duhanskog dima podsjeća nas na globalnu borbu protiv štetnih posljedica upotrebe duhana i poziva na jačanje preventivnih mjera, posebno među djecom i mladima.
Ovo istraživanje INZ-a potvrđuje da je edukacija djece, roditelja i nastavnika, kao i strože kontrole dostupnosti duhanskih proizvoda, od ključne važnosti.
– U tom kontekstu, važno je istaknuti novi Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine, čija primjena je počela u decembru 2024. godine. Ovaj zakon zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim prostorima, uključujući ugostiteljske objekte, škole i radna mjesta, što predstavlja značajan korak ka smanjenju izloženosti djece štetnim uticajima duhanskog dima. Takođe, zakon nameće strožije mjere kontrole i predviđa kazne za kršenje propisa, čime se dodatno podstiče svijest o važnosti zaštite zdravlja najmlađih, dodao je Hasanica.
Svi akteri društva – roditelji, nastavnici, zdravstveni radnici i donositelji odluka – pozvani su da se uključe u borbu protiv rane konzumacije duhanskih proizvoda i nargile. Djeca su najranjivija skupina, a njihovo zdravlje i sigurnost zavise od zajedničkog djelovanja, navodi se iz Instituta.
INZ
Svjetski dan bez duhanskog dima: Zabrinjavajući podaci – nargile i cigarete već od 6. razreda osnovne škole
Svjetski dan bez duhanskog dima, obilježava se posljednjeg dana januara, a ove godine stručnjaci posebno posvećuju pažnju konzumaciji duhanskih proizvoda i nargile kod osnovnoškolskog uzrasta.
Kako ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), želi se skrenuti pažnju javnosti na zabrinjavajuće trendove među osnovnoškolcima vezane za konzumaciju duhanskih proizvoda i nargile.
Zabrinjavajuća statistika
– Ovaj dan je prilika da se podigne svijest o štetnosti upotrebe duhanskih proizvoda, ali i o preventivnim mjerama koje su ključne za zaštitu najmlađih, ističe Nino Hasanica, načelnik Službe za školsku higijenu INZ-a.
Institut je proveo Istraživanje provedeno među osnovnoškolcima, u kojem je učestvovalo 918 učenika od 6. do 9. razreda iz 75 osnovnih škola.
Čak 15 posto djece je izjavilo da već konzumira ili je probalo cigarete, a 16,7 posto da konzumira nargilu.
U anketnom pitanju o vršnjacima, čak 80,6 posto osnovaca zna nekog ko koriste nargilu, a svaki četvrti (25 posto) je svjesno da njihovi vršnjaci konzumiraju cigarete.
Ispitivani su i razlozi za ovu pojavu, tako da “društveni utjecaj” odnosno okruženje i ponašanje vršnjaka je razlog za njih 54, 2 posto, dok su “stres i potrebu za opuštanjem” kao razlog za konzumiranje naveli njih 37 posto. Zanimljivo je i da je kao povod za konzumiranje duhanskih proizvoda 10 posto osnovaca navelo “dosadu”, dok je “radoznalost” navelo samo 0,4 posto.
– Posebno zabrinjava podatak da se konzumacija duhanskih proizvoda javlja već u 6. razredu osnovne škole. Dokazana je snažna povezanost između društvenih odnosa i navika konzumacije, što potencijalno ukazuje na rane znakove problema s mentalnim zdravljem kod djece, ističe Hasanica.
Važnost primjene Zakona
Svjetski dan bez duhanskog dima podsjeća nas na globalnu borbu protiv štetnih posljedica upotrebe duhana i poziva na jačanje preventivnih mjera, posebno među djecom i mladima.
Ovo istraživanje INZ-a potvrđuje da je edukacija djece, roditelja i nastavnika, kao i strože kontrole dostupnosti duhanskih proizvoda, od ključne važnosti.
– U tom kontekstu, važno je istaknuti novi Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine, čija primjena je počela u decembru 2024. godine. Ovaj zakon zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim prostorima, uključujući ugostiteljske objekte, škole i radna mjesta, što predstavlja značajan korak ka smanjenju izloženosti djece štetnim uticajima duhanskog dima. Takođe, zakon nameće strožije mjere kontrole i predviđa kazne za kršenje propisa, čime se dodatno podstiče svijest o važnosti zaštite zdravlja najmlađih, dodao je Hasanica.
Svi akteri društva – roditelji, nastavnici, zdravstveni radnici i donositelji odluka – pozvani su da se uključe u borbu protiv rane konzumacije duhanskih proizvoda i nargile. Djeca su najranjivija skupina, a njihovo zdravlje i sigurnost zavise od zajedničkog djelovanja, navodi se iz Instituta.
INZ
Na današnji dan
Danas Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i 80.godina od oslobođenja Auschwitza

Predsjedatelj Doma naroda PSBiH Dragan Čović nazočio je u Mostaru obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta i 80. obljetnicu oslobođenja Auschwitza.
Nakon uvodnih obraćanja i molitvi za duše stradalih, položeni su vijenci i zapaljene svijeće te je iznova obnovljena zajednička predanost borbi protiv antisemitizma kako u BiH tako i svijetu. Vijence su položili i svijeće upalili predsjedatelj Doma naroda PS BiH Dragan Čović, predstavnica Židovske općine Mostar Sara Romanov-Vujinović, gradonačelnik Mostara Mario Kordić, predstavnik veleposlanstva Države Izrael u Bosni i Hercegovini Ernest Grin, generalni konzul Hrvatske Nj. E. Marko Babić te generalni konzul Drbije Nj. E. Vaso Grujić. Molitvu je predvodio rabin Arij Edelkopf.
Današnje obilježavanje, kako je istaknuto, važan je i bolan podsjetnik na stravično stradanje šest milijuna Židova te 80. obljetnicu oslobođenja Auschwitza. Okupljeni dužnosnici su na današnji dan ponovili svoju trajnu predanost u borbi protiv antisemitizma i mržnje te iskazali svoju opredijeljenost u nastojanjima da se ovakvi stravični događaji više nikada i nigdje ne ponove, stoji u priopćenju.
Izvor: Ured predsjedatelja Doma naroda PS BiH
Crna kronika
IN MEMORIAM: Josip Blažević 17.01.2010. – 17.01.2025.

U noći sa 16.1.na 17.1.2010.godine u mjestu Stojkovići kod Novog Travnika dogodila se teška prometna nesreća, u kojoj je smrtno stradao 22-godišnji Josip Blažević.
SJEĆANJE na voljenog JOSIPA BLAŽEVIĆA
17. siječnja 2010. – 17. siječnja 2025.
Dragi Joco,
Bio si najbolji prijatelj, osoba na koju smo se uvijek mogli osloniti, netko tko je svojom toplinom i osmijehom uljepšavao svaki trenutak.
Tvoj smisao za humor, beskrajna energija i ljubav prema životu bili su zarazni. Često se prisjetim naših razgovora, smijeha, planova i snova koje smo dijelili. Iako te više nema s nama, ostavio si trag koji ni vrijeme ne može izbrisati.
Hvala ti na svim trenucima koje smo imali priliku dijeliti. Nedostaješ svakog dana, ali danas posebno osjećamo prazninu koju si ostavio iza sebe. Zauvijek ćeš biti dio nas.
Počivaj u miru, prijatelju.
Tvoj Ivo
Na današnji dan
Na današnji dan preminuo Franjo Tuđman, prvi predsjednik Hrvatske

Na današnji dan 10. prosinca 1999. umro je prvi hrvatski predsjednik i istinski „otac domovine“ dr. Franjo Tuđman. Bio je prvi predsjednik samostalne i demokratske Republike Hrvatske u najteže vrijeme njezine povijesti.
Državničkom mudrošću i odlučnošću vodio je hrvatski narod u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, u vrijeme njegove borbe za opstojnost i slobodu. Pod njegovim vodstvom Hrvatska se obranila od prvotno komunističke, a zatim četničke agresije. 1995. zapovjedio je oslobodilačku akciju „Oluja“ kojom je naša domovina zadobila punu slobodu na svom cjelokupnom teritoriju. Ima i velike zasluge u održavanju i opstojnosti Bosne i Hercegovine pred srpskom agresijom.
Ovaj veliki (možda i najveći) hrvatski političar i državnik nije se libio preuzeti kormilo nad „brodom koji tone“, a tako je izgledala Socijalistička Republika Hrvatska krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Izdajnička i udvornička uloga hrvatskih komunista naspram rastuće imperijalne velikosrpske agresije predvođene „srbijanskim voždom“ Slobodanom Miloševićem, dovela je hrvatski narod pred pitanje njegove opstojnosti uopće.Demografski i politički gotovo uništen hrvatski narod u periodu 1945-1990, najprije brojnim masovnim poslijeratnim ubojstvima i progonima, a zatim političkim i ekonomskim migracijama Hrvata na zapad – to je bila situacija u kojoj su se Hrvati našli 1990.
Jedan čovjek u tom kritičnom trenutku stao je na čelo hrvatskog naroda – prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Neosporne zasluge
Njegove neosporne zasluge možemo sintetizirati u nekoliko osnovnih točaka:
1. Franjo Tuđman i HDZ bili su 1989. i 1990. jedina velika politička stranka (pokret) koja je bez rezerve zahtijevala samobitnost za hrvatski narod, nasuprot lutalačkim idejama mnogih tadašnjih političara. To je hrvatski narod honorirao pobjedom HDZ-a na prvim izborima, a u čemu najveću zaslugu ima upravo Franjo Tuđman.
2. Franjo Tuđman zahtijevao je proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske 1991, usprkos protivljenju međunarodnih krugova i velikog dijela političke i javne scene u Hrvatskoj, što je kulminiralo izlaženjem zastupnika SKH-SDP iz Hrvatskog Sabora prilikom proglašenja hrvatske neovisnosti.
3. Franjo Tuđman je u izuzetno teškim okolnostima uspio ustrojiti prve hrvatske borbene postrojbe Prvi hrvatski redarstvenik, a kasnije i Zbor narodne garde. Bili su to najhrabriji hrvatski mladići koji su ustvari obranili Hrvatsku od prvog i najjačeg napada u ljeto i jesen 1991.
4. Franjo Tuđman briljantno je vodio ratno-diplomatsku borbu 1990. i 1991. balansirajući između nužnog sukoba i diplomatske aktivnosti za međunarodnim priznanjem Hrvatske.
5. Pod vodstvom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Hrvatska je obranila 70 % svog teritorija pred premoćno naoružanim, brutalnim i nemilosrdnim neprijateljem.
6. Od 1991-1995. Franjo Tuđman je sa suradnicima organizirao osposobljavanje Hrvatske vojske koja je pritom izvela niz oslobodilačkih akcija koje su načele borbeni moral neprijatelja (Zapadna Slavonija, oslobađanje Dubrovnika i okolice, Maslenički most, Medački Džep, Kupres ’94, akcije na Dinari i BiH, itd) 1995. Franjo Tuđman zapovijeda, uz veliki rizik, oslobodilačke akcije „Bljesak“ i „Oluja“ u kojima je Hrvatska vojska do nogu potukla Srbe pred očima cijelog svijeta. Bio je to vrhunac genijalne političke i vojne doktrine prvog hrvatskog predsjednika.
7. Izuzetnim diplomatskim naporima, koji su uostalom bili prisutni na međunarodnom i unutrašnjem planu od početka njegovog mandata, uspijeva mirno reintegrirati Istočnu Slavoniju, Zapadni Srijem i Baranju, te grad-heroj Vukovar.