Na današnji dan
Na današnji dan prije 27 godina u Lašvansku Dolinu stigao humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
„Svatko od nas, naše obitelji, zajednica, svako narod, država i njezina politika…, imaju dva puta i mogućnost izbora kojim će krenuti, ići – crnim ili bijelim. Crni put je usko usmjeren na sebičnost, oholost, materijalizam, trošenje, na sadašnjost…, a bijeli put pak iskazuje hrabrost činjenja dobra, vjere, učenja iz prošlosti za gradnju budućnosti“, kazao je jednom prilikom u Novoj Biloj, poznati i priznati hrvatski dobrotvor, humanist, dr. Slobodan Lang.
Naravno, bila je riječ o znamenitom humanitarnom konvoju „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, koji je iz Hrvatske stigao u Lašvansku dolinu na današnji dan prije 27 godina, 20. prosinca 1993. godine i imao je i ima životnu i povijesnu vrijednost i značenje za tisuće Hrvata, više od osam mjeseci potpuno opkoljenih i stalno napadanih od daleko brojnijih i nadmoćnijih snaga Armije BiH, u kojima su bile i mudžahedinske postrojbe.
Taj povijesni konvoj, konvoj spasa, kako su ga Hrvati Lašvanske doline označavali i još uvijek se tako označava, 20. prosinca 1993. godine, nakon prave dvanaestodnevne putešestvije, od polaska iz Zagreba s Zapadnog kolodvora, stigao je u Novu Bilu. Donio je zračak svjetlosti koja se mogla vidjeti na kraju Lašvanskog tunela u kojemu je živjelo, borilo se i ginulo, rađalo, umiralo od gladi, žeđi, premorenosti, zbog nedostatka lijekova i nužne medicinske opreme, bez ikakve pomoći od bilo koga. Donio je nadu da će oko 70 tisuća Hrvata iz tog smrtonosnog obruča, iz mračnog tunela što je tada za opkoljene Hrvate bila Lašvanska dolina, ipak izaći (ostati) živi i spašeni. Jer, potpunu tragediju opkoljenih Hrvata najavljivali su i inozemni mediji, ali nitko ništa nije poduzimao da se ta tragedija spriječi. Znali su to i opkoljeni Hrvati, znali su da samo svojom hrabrošću, odlučnošću, nadčovječanskim naporima, prolivenom krvlju, moraju braniti svoje najmilije, svoj dom, svoju rodnu grudu. A skupa s domicilnim Hrvatima to su istim žarom, hrabrošću i odlučnošću činili i prognani i opljačkani Hrvati iz Zenice, Travnika, Jajca, Kotor Varoši, Kaknja…, njih desetak i više tisuća, koji su nakon progona utočište našli u Lašvanskoj dolini. A pušku je nosio svatko tko je to fizički mogao, od 15 pa do 70 i više godina, među njima i više stotina hrabrih i odlučnih žena.
No, nada i silan poticaj borbi za goli život, za ostanak i opstanak, dala im je pristigla vijest krajem studenog kako nekolicina hrvatskih humanitaraca, dobrih, hrabrih i uglednih ljudi (dr. Slobodan Lang, Herman Vukušić, Branko Čulo, Anto Damjanović, dr. Ivan Bagarić, fra Velimir Valjan…), uz podršku Vlade Republike Hrvatske, priprema humanitarni konvoj za izmućene, pred potpunim slomom opkoljene Hrvate u Lašvanskoj dolini. I, zaista, digla se cijela Hrvatska, poznati i nepoznati, tisuće njih, skupljali su, darivali što su mogli i što su imali. Uključile su se i tvrtke, bolnice, ljekarne, privatni poduzetnici…, pa je života Hrvata Lašvanske doline vrijedan konvoj pripreman i organiziran. I danima se čekala vijest kada će konvoj konačno krenuti, hoće li dobiti dozvolu, hoće li uspjeti probiti blokadu i stići u Lašvansku dolinu? A vijesti su, različite, često i neprovjerene, stizale tek na kapaljku. No, saznalo se, ipak, da će konvoj nositi ime puno simbolike i ohrabrujućih poruka – Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu. I prije nego što je konvoj iz Zagreba , na relativno (kilometarski i vremenski) kratak put, a koji je trajao čak 12 dana (od 8. do 20. prosinca), u Lašvanskoj dolini je doživljen kao paradigma svehrvatskog jedinstva u vremenu Došašća. I bio je. Jer stižu naši sunarodnjaci, naša brača i sestre, naši fratri…, stiže nam pomoć, probit će se blokada koja, potpuna i neprobojna za sve dosadašnje pokušaje svake vrste, traje još od 16. travnja…, govorili su, s velikom nadom ohrabreni, čak ushićeni opkoljeni Hrvati. A ta nezaustavljiva rijeka – Bijeli put – bujala je iz dana u dan, u tih 12 dana teškog, mukotrpnog, punog opasnosti i velikih, činilo se nepremostivih prepreka (od Tomislavgrada do Nove Bile, tih stotinjak kilometara, trajalo je 7- 8 dana, punila se ljubavlju, humanošću, s ljudskošću, dobrotom…, žitelja, nakon Zagreba, Rijeke, Zadra, Splita, Dubrovnika, Livna, Tomislava, Rame…, cijele Hrvatske!
Kada je u kasno poslijepodne, 20. prosinca 1993. godine, u Lašvansku dolinu stigla vijest da je željno čekani „Bijeli pu“ na ulasku u Novi Travnik, nastalo je neopisivo veselje i rijeka sretnih i razdraganih ljudi, slila se, tisuće njih, u Novu Bilu, pred crkvu – bolnicu, kako bi se uvjerili da je blokada probijena, da su hrabra subraća stigla. Da se uvjere da ipak nisu sami, da nisu ostavljeni i zaboravljeni od svoje Hrvatske i hrvatskog puka u Hrvatskoj a i u južnim dijelovima BiH. Da zahvale tim hrabrim, časnim ljudima na njihovoj, moglo bi se slobodno reći suludoj odluci, krenuti u pakao Bosne, u pakao Lašvanske doline, kako bi dovezli pomoć, kako bi ohrabrili te napaćene, napadane, potpuno opkoljene Hrvate u toj maleno Lašvanskoj enklavi. A bilo ih je, vođeni, odreda, dobrotom, ljudskošću, željom i odlukom ići „bijelim putom“ i s konvojem „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, uz tisuće života vrijedne pomoći, ukupno 167, znanih i neznanih, franjevaca, desetak hrvatskih i inozemnih novinara, radnika, vozača…, dobrih ljudi i prijatelja čiju hrabrost i spremnost pomoći subraći u nevolji, Hrvati Lašvanske doline nikada neće i ne smiju zaboraviti. A da se to ipak ne dogodi, viteški novinari i kroničari, uradili su vrijednu foto – monografiju koja nosi naziv „Svjetlost i nada – Bolnica u Novoj Biloj i Bijeli put“, a dr. Slobodan Lang je već pokrenuo i inicijativu da se tiska i posebna knjiga posvećena „Bijelom putu“ po uzoru na konvoj „Libertas“ i knjigu koja nosi naziv „Ranjeni grad“ – Dubrovnik 1991.
Na današnji dan
Danas je Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Važno je rano prepoznati znakove bolesti
Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježava se 11. travnja u znak potpore bolesnicima i njihovim obiteljima, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 15.000 oboljelih, a stručnjaci poručuju kako je od iznimne važnosti što ranije prepoznati prve znakove bolesti.
Parkinsonova bolest uglavnom utječe na motorički sustav, a najčešće prepoznati simptom je tremor koji se obično javlja u mirovanju ili za vrijeme neaktivnosti.
Ostali motorički simptomi uključuju usporenost pokreta, ukočenost mišića i nestabilnost, što može povećati rizik od padova.
Bolest može dovesti i do pojave psiholoških poteškoća poput depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i kognitivnih oštećenja, te ima značajan utjecaj na kvalitetu života pojedinca. Obitelj i prijatelji imaju ključnu ulogu u podršci oboljelima.
– Iako je za Hrvatsku jako teško odrediti egzaktan broj oboljelih od Parkinsonove bolesti, procjene govore da je riječ o otprilike 15 tisuća bolesnika, kaže voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku u KBC-u Zagreb Fran Borovečki.
Ističe kako je iznimno važno što ranije prepoznati prve znakove bolesti, odnosno što prije osigurati termin pregleda kod specijalista neurologije.
– Pravovremeno upućivanje bolesnika na specijalistički pregled doprinosi produljenju funkcionalnosti i može utjecati na bolji odgovor na terapiju, ističe Borovečki.
Parkinsonova bolest (PB) je kronični neurodegenerativni poremećaj koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj globalno, s procijenjenih 6,1 milijuna oboljelih diljem svijeta.
U Europi, prevalencija iznosi otprilike 1,7 posto, varirajući među zemljama. Incidencija i prevalencija rastu s dobi, što bolesti čini češćom među starijom populacijom, ističu u udruzi “Kreni sad i odmah”.
– Motorički simptomi mogu utjecati na pokretljivost, fine motoričke vještine, ali i na govor i gutanje, što uvelike može utjecati na osobni i profesionalni život. S obzirom na to da bavljenje fizičkim aktivnostima može usporiti progresiju bolesti, važno je motivirati se i ustrajati na aktivnom životu, bez obzira na zdravstveno stanje, navodi predsjednik udruge Dejan Đuran.
U sklopu kampanje “Živjeti s Parkinsom” Đuran planira krenuti na svoju novu veliku biciklističku etapu – EuroVelo 13, poznatu i kao Ruta Željezne zavjese, dugu više od 10.000 kilometara, te tako povezati 20 zemalja i tri europska mora.
– Dok vozim, osjećam se živim. To je trenutak kada bolest postaje samo sjena, kada volan u mojim rukama postaje produžetak mog bića, a pedale moja snaga. Na biciklu nisam bolesnik, nisam statistika samo sam čovjek u potrazi za malim komadom sreće, istaknuo je Đuran.
Društvo
Obilježava se dan Radio-televizije BiH: 79 godina od početka emitiranja radio-programa u BiH
Na današnji dan prije 79 godina počelo je emitiranje radio-programa u Bosni i Hercegovini. To je bila prva radio-stanica u Bosni i Hercegovini. I danas se 10.travnja obilježava kao dan Radio-televizije Bosne i Hercegovine, koja je pravni sljedbenik nekadašnje RTV Sarajevo, piše BHRT.
“Ovdje Radio Sarajevo! Smrt fašizmu, sloboda narodu!”
Ovim riječima Đorđa Lukića Cige, spikera i tehničara koji je popravio zarobljenu njemačku radio stanicu, 1945. godine počelo je emitiranje programa Radija Sarajevo. Taj 10.travanj, prije gotovo osam desetljeća označio je nastanak bosanskohercegovačkih elektronskih medija, čiji je nositelj razvoja Radiotelevizija Bosne i Hercegovine.
Prva rečenica je bila ‘smrt fašizmu, sloboda narodu’. Mislim da smo i 79 godina nakon toga u sličnim borbama. RTV BiH koja je pravni nasljednik tadasnjeg Radija Sarajevo, odnosno RTV Sarajevo, je na putu da se, između ostalog, bori protiv tendencija koje su tada, a i dan danas, bile negativne. S druge strane, radi se o periodu koji je vrlo težak za RTV BiH. Već godinama govorimo o tome da nije riješen problem finansiranja javnog medijskog servisa na nivou države i nismo za sada naišli na adekvatnu podršku onih koji imaju instrumente da riješe ovaj problem, a to je prije svega politika u BiH, ističe generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović.
Uprkos neumornoj borbi za očuvanje javnog servisa i izuzetno teške uvjete rada, uposlenici BHRT-a su u svim situacijama uspjevali, ne samo očuvati bosanskohercegovačku Radioteleviziju, već i ispuniti funkciju javnog RTV servisa, javnost nepristrasno, blagovremeno i točno izvještavati.
Javni medijski servis BiH pokušava da ostane na onim tračnicama koje su definirane i zacrtane tih davnih godina. Nisam siguran, ali mislim da je danas djelimično kompliciranije, iz prostog razloga što je stanje na medijskoj sceni BiH daleko od zadovoljavajuće,naglašava Benjamin Butković, urednik Specijalnih programa BHT1.
Ako govorimo o radiju kao mediju u današnjici, u poplavi novih medija, radio traži svoje mjesto i mislim da je radio preživio, što je najbitnije, ovu elektronsku eru, da je našao svoje mjesto u medijskom sistemu i nadamo se da će tako biti i u budućnosti, kaže Darko Đerić, novinar Sportske redakcije BH radija 1.
U proteklih gotovo osam desetljeća, bosanskohercegovačka Radiotelevizija izrasla je u snažan i nezamjenjiv glas javnosti. Zastarjela oprema i financijska nestabilnost nisu ugrozili profesionalnost programa koji se svakodnevno emitira.
Možda u tehničkom smislu ne ispunjavamo sve uvjete kao ostali javni servisi u Evropi, ali sigurno smo jedan objektivan transparentan javni servis koji donosi tačne informacije svojim gledateljima, tačne informacije javnosti u BiH. To je jako bitno u ovo vrijeme, u vrijeme fake news-a, osnosno lažnih vijesti, u vrijeme propagande, da jedno društvo ima javni servis na koji se može osloniti. Građani BiH, ja to odgovorno tvrdim, mogu se osloniti na BHRT i na vijesti koje mi donosimo, ističe Lejla A. Babović, rukovoditeljica Odjela za međunarodne poslove BHRT-a.
U profesionalnom, programskom smislu, u zadaćama koje RTV BIH treba da ispuni prema građanima, nimalo ne zaostajemo u odnosu na tu, ne mogu nazvati konkurenciju, ali u odnosu na kolege iz drugih javnih servisa, navodi generalni direktor BHRT-a.
Bez obzira na uvjete rada i teške okolnosti, BHRT neće odustati od temeljnih postulata, da časno ispunjava svoju misiju i aktivno učestvuje u izgradnji stabilnog demokratskog društva, što radi već 79 godina.
Izvor: BHRT
Svjetski dan zdravlja, koji se obilježava svake godine 7. aprila, ima izuzetan značaj u globalnom kalendaru zdravstvenih događanja, a odvija se pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije, ističu iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Svake godine, obilježavanje ovog dana, donosi nam priliku da istaknemo najvažnije zdravstvene izazove, promovišemo postignuća u oblasti zdravlja i pokrenemo akcije usmjerene ka smanjenju zdravstvenih nejednakosti širom svijeta.
Briga o zdravlju na pravi način
-Ovogodišnja tema, “Moje zdravlje, moje pravo”, naglašava osnovno pravo svakog pojedinca na dostojanstven život, pri čemu se zdravlje posebno ističe kao osnovni dio ljudskih prava, ističe dr. spec. Elma Kuduzović, rukovoditeljica Odjeljenja za promociju zdravlja u INZ.
U vremenima kad se suočavamo s brojnim izazovima kao što su pandemije, klimatske promjene, ekonomske krize i socijalne nepravde, borba za pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti postaje još važnija.
-Odgovornost za promjene leži na svima nama – od vlasti koja treba osigurati da zakoni i politike podržavaju pravo na zdravlje, do pojedinaca koji bi trebali biti informisani i angažovani u zaštiti svog zdravlja i zdravlja svojih zajednica kroz edukaciju o zdravstvenim pravima, učešćem u preventivnim programima i zagovaranjem za bolje zdravstvene politike i usluge, ističe dr. Kuduzović.
Kako biste bili u mogućnosti ostvariti svoj puni potencijal i doprinijeti zajednici, ključno je brinuti se o svom zdravlju na pravi način.
Nekoliko jednostavnih, ali jako važnih savjeta za očuvanje i unapređenje vašeg zdravlja, između ostalih, su –
Redovni medicinski pregledi i posjete ljekaru mogu otkriti potencijalne zdravstvene probleme u ranoj fazi, čime se omogućuje pravovremeno liječenje i prevencija ozbiljnijih bolesti, te redovne kontrole kako bi se spriječile komplikacije osnovne bolesti. Ne čekajte da se pojave simptomi već u toku godine odvojite vrijeme za preventivne preglede.
Uravnotežena prehrana – Ishrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima ključna je za održavanje optimalnog zdravlja. Pokušajte izbjegavati prekomjernu konzumaciju obrađenih namirnica i šećera.
Redovna fizička aktivnost i san
Redovna fizička aktivnost igra jako važnu ulogu o očuvanju našeg zdravlja: Fizička aktivnost ne samo da jača tijelo, već i poboljšava raspoloženje i smanjuje rizik od raznih bolesti, uključujući srčane bolesti, dijabetes i depresiju.
– Naravno, tu je bitan i redovan i kvalitetan san kao ključ za za oporavak tijela i mozga, ističu iz INZ.
U moru negativnih informacija kojima smo svakodnevno izloženi što negativno utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje jako je važno pronalaženje zdravih načina suočavanja sa stresom, poput meditacije, dubokog disanja, vježbanja ili druženja s voljenima.
Iz INZ-a za kraj poručuju: Ne zaboravite da je vaše zdravlje vaša najvažnija imovina. Neka Svjetski dan zdravlja bude podsjetnik da svakodnevno radimo na očuvanju i unapređenju svog zdravlja. Uz zajednički napor i podršku, možemo stvoriti zdraviju i sretniju budućnost za sve nas.
INZ
Na današnji dan 1945. godine zajedničkim naporima i žrtvama naroda Bosne i Hercegovine i svih ostalih oslobođeno je Sarajevo od fašističke okupacije.
Ovaj dan, jasno povezan s antifašističkim tekovinama i danas se obilježava kao Dan grada Sarajeva.
Jugoslovenska armija započela je akciju oslobađanja Sarajeva 28.ožujka 1945. godine. U akcijama su učestvovali drugi, treći i peti korpus Armije, 11. i 13. krajiška brigada, 18. srednjo-bosanska brigada, artiljerijska i tenkovska jedinica.
Mir je trajao 47 godina, a onda je Sarajevo započelo novu bitku. Na Dan grada, upravo 6.travnja 1992. godine počela je opsada u kojoj je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoće ili nestalo 11.541 civila, od kojih 1.601 djece, piše N1.
JOSIP JOVIĆ – PRVI POGINULI HRVATSKI BRANITELJ…
Na današnji dan obilježavamo 33. obljetnicu stradanja prve žrtve Domovinskog rata, redarstvenika Josipa Jovića.
Poginuo je na sam dan Uskrsa 31. ožujka 1991. godine u akciji oslobođenja Plitvičkih jezera. Spomenuti događaj nazvan je i “Krvavi Uskrs”.
Devet godina je prošlo od smrti fra Joze Ančića, najdražeg bučićkog svečenika svih vremena. Naš Joze napustio nas je 26.3.2015. kada je nakon teške bolesti umro u bolnici dr.fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, a sahranjen je na franjevačkom groblju u Gučoj Gori.
Fra Jozo je rođen 18. ožujka 1955. u mjestu Zabilje, župa Vitez, od roditelja Pere i Ljubice r. Perić. Osnovnu školu pohađao je u Staroj Biloj, u periodu 1962.-1970. Srednju školu pohađao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, u periodu 1970.-1974. Franjevačku teologiju pohađao je u Visokom (I. godinu) i Sarajevu, u periodu 1974.-1982. Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1974. u Visokom. Prve jednostavne zavjete položio je 13. srpnja 1975. u Visokom. Svečane zavjete položio je 25. travnja 1981. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 5. srpnja 1981. u Sarajevu, a za svećenika zaređen 29. lipnja 1982. u Sarajevu. Nakon ređenja fra Jozo je obavljao sljedeće službe: Od 1982. – 1984. obnašao je službu župnoga vikara u župi Ljubunčić. Od 1984. – 1988. župni vikar u Kraljevoj Sutjesci. Od 1988. – 1989. župni vikar u župi Vitez. Od 1989. – 1991. samostanski i župni vikar u samostanu Guča Gora. Od 1991. – 2006. obnašao župnik u župi Bučići. Od 2006. – 2010. župni vikar u župi Ovčarevo. Te od 2010. do svoje smrti župni vikar u župi Guča Gora. (kta)
Obilježavanje 26.ožujka kao Dana svjesnosti o epilepsiji započelo je 2008. godine kada je djevojčica Cassidy Megan inicirala ovu kampanju u želji da razbije mitove i predrasude koje ljudi nerijetko imaju o epilepsiji. Odabrana je ljubičasta boja lavande jer je ona međunarodna boja epilepsije.
Epilepsija je kronična nezarazna bolest mozga koju karakteriziraju rekurentni napadi u vidu kratkih epizoda nevoljnih pokreta koji mogu zahvatiti dio tijela (parcijalni) ili cijelo tijelo (generalizirani) i ponekad su popraćeni gubitkom svijesti i kontrole nad radom crijeva ili mokraćnog mjehura.
Električna pražnjenja mogu se dešavati u različitim dijelovima mozga. Napadi mogu varirati od najkraćih gubitaka pažnje ili trzaja mišića do teških i dugotrajnih konvulzija. Učestalost napada također može varirati, od manje od jednog godišnje do nekoliko dnevno.
Jedan napad ne znači epilepsiju (do 10% ljudi u svijetu ima jedan napada tijekom života). Epilepsija se definira kao dva ili više neprovociranih napada.
U Federaciji Bosne i Hercegovine registriran je porast stope obolijevanja od epilepsije (G40) i status epilepticus (G41) u periodu 2019.-2021. godine. (Izvor: zzjzfbih)
“Ljubičasti dan” širom svijeta, pa tako i u našoj zemlji obilježava se kao dan pružanja podrške osobama koje boluju od epilepsije. Ljekari Klinike za neurologiju UKC-a Tuzla pokušavaju svojim djelovanjem upoznati širu javnost sa karakteristikama ovog oboljenja i potrebom da se kroz edukativne kampanje utiče na smanjenje stigmatizacije oboljelih od epilepsije.
Epilepsija nije duševno, već neurološko oboljenje i četvrto je po redu najčešćih neuroloških oboljenja. Procjenjuje se da jedan posto svjetske populacije boluje od epileptičnih napada. Precizna statistika o broju osoba sa epilepsijom u našoj zemlji ne postoji ,ali se procjenjuje da ih je oko 14.000. Neurološka klinika UKC-a Tuzla ima dovoljno kadra i potrebnu opremu da pruži adekvatnu medicinsku pomoć osobama oboljelim od epilepsije.
LARISA KOVAČEVIĆ, šef Odjeljenja opće neurologije UKC Tuzla
“1803 pacijenta, osobe sa epilepsijom su pregledane tokom prošle godine, i urađen je 1941 EEG. To vam govori o tome koliko je osoba kojima je potrebna naša pomoć.”
Potrebni medikamenti u procedurama liječenja osoba sa epilepsijom nalaze se na esencijalnim listama lijekova i to je značajno olakšanje pacijentima u našoj zemlji. Ipak, složene hirurške procedure se još uvijek ne rade u UKC-u Tuzla i pacijenti iz ove regije te zahvate moraju obavljati u inostranstvu.
LEJLA ZONIĆ, neuropsihijatrica, UKC Tuzla
“Uz uzimanje lijekova, redovne dolaske na kontrole, pridržavanje onih mjera koje mi njima kažemo, pacijenti mogu biti jako dobro pod kontrolom i voditi jedan sasvim uobičajen život.”
Specijalisti za ovo oboljenje sa Neurološke klinike u Tuzli već 12 godina učestvuju u kampanji “Obojimo mart u ljubičasto” sa ciljem podizanja svijesti javnosti o ovoj bolesti i skidanja stigme sa pacijenata sa ovim oboljenjem. Poseban segment u okviru ove kampanje je obilazak škola i edukativne radionice sa učenicima kako bi učenici bili upoznati sa bolešću i mogli pomoći svojim drugarima koji budu imali epileptične napade.
Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara na Podravkinoj večeri u Mostaru
U sklopu Međunarodnog sajma gospodarstva u Mostaru održana je tradicionalna Podravkina večera, koju su organizirali Podravka i Koprivničko-križevačka županija. Svečana...
Hrvatski rukometaši doznali protivnike u grupi na Olimpijskim igrama
HRVATSKI rukometaši doznali su protivnike na Olimpijskim igrama u Parizu ovog ljeta. To su Španjolska, Njemačka, Slovenija, Švedska i Japan....
Raletova rakija i likeri na “Mostarskom sajmu” oduševila brojne političare
Novotravnički OPG “Rale” obitelj Barnjak, proizvođač je rakija i likera, od kojih je najpoznatija Raletova viljamovka. U sklopu međunarodnog “Mostarskog...
U selu Trusina kod Konjica obilježena 31. godišnjica zločina nad Hrvatima
U selu Trusina kod Konjica danas je obilježena 31. obljetnica zločina nad Hrvatima tog kraja kojeg su počinili pripadnici Armije...
Film Abigail u kinu Novi Travnik
Kino Novi Travnik, petak, 19.4.2024., u 19 sati. Djeca mogu biti pravi monstrumi. Nakon što je grupa kriminalaca u pokušaju...
Barbarez fotografijom na Instagramu potvrdio da je pristao biti novi selektor BiH
Legendarni bosanskohercegovački nogometaš Sergej Barbarez (52) fotografijom koju je objavio na Instagramu potvrdio je da je pristao preuzeti kormilo Zmajeva....
Biobalance: Vratimo se prirodi
Otkrijte tajnu savršene kože, kozmetiku vrhunskih performansi u skladu s prirodom i izravno iz prirode u potpunoj ravnoteži između vaših...
Postbox Hrvatske pošte Mostar – Moderan pristup dostavi pošiljaka
Hrvatska pošta Mostar postavlja nove standarde u efikasnosti dostave pošiljaka korisnicima usluge Brze pošte 1323 uvodeći Postbox. Moderni paketomat, nazvan...
