Na današnji dan – 15.08.

32

Ivan Meštrović – hrvatski kipar svjetske slave – 1883.

Iako se Ivan Meštrović nije aktivo bavio politikom ona se bavila njime pa je ta svoja iskustva opisao u knjizi Uspomene na političke ljude i događaje.

Znameniti kipar i arhirekt Ivan Meštrović rođen je 15. kolovoza 1883. godine u Vrpolju, u Slavoniji, 1883. godine, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji.

Već kao mladić Meštrović je pokazao talent za klesarstvo i kiparstvo te je poslan na školovanje u Beč gdje je završio studij i već sa 22-dvije godine u tom gradu priređuje svoju prvu samostalnu izložbu (1905.). Narednih godina živi i radi na relaciji Pariz – Beograd – Rim gdje se usavršava i neumorno stvara. Veliki uspjeh postiže 1911. godine na Svjetskoj izložbi u Rimu gdje dobija prvu nagradu za kiparstvo i postaje poznat diljem Europe.

O svojim poznanstvima i iskustvima sa kraljevima, političarima i drugim javnim osobama Meštrović je napisao knjigu O političkim ljudima i događajima. Slavni kipar je hrvatskom narodu poklonio Narodnu Galeriju i Kaštelet u Splitu, Atelijer Meštrović u Zagrebu te obiteljsku grobnicu s crkvicom u Otavicama. Spomenut ćemo samo neka od djela koje je veliki umjetnik ostavio iza sebe: Zdenac života, Nikola Tesla, Povijest Hrvata (Zagreb), Grgur Ninski , Marko Marulić (Split), Indijanci (Chicago), Pobjednik (Beograd), Job (New York)….

Ivan Meštrović preminuo je 1962. godine u SAD-u. Njegovo je tijelo prebačeno zrakoplovom Lufthanse u Hrvatsku radi pokopa. Zrakoplov je letio na liniji Chicago – München – Zagreb. Iz Zagreba je tijelo ubrzo prevezeno u Drniš, a Meštrović je sahranjen kod Otavica, u maulozeju koji je osobno osmislio.

Na Korzici rođen Napoleon Bonaparte (1769.)

Moguće je da je Napoleon Bonaparte dobio osobno ime prema očevom stricu koji se također zvao Napoleon (tj. Napoleone u talijanskoj varijanti).

Dana 15. kolovoza 1769. godine rođen je Napoleon Bonaparte, jedan od najvećih vojnih osvajača u povijesti svijeta. Rodio se u gradu Ajacciju na Korzici, kao četvrto od čak 13-ero djece Carla Buonapartea i Marije Letizije Ramolino. Napoleonova obitelj Bonaparte (Buonaparte u talijanskoj verziji) živjela je prije Napoleonovog rođenja već generacijama u Ajacciju i posjedovala je ugledan status. Pripadnici te obitelji sudjelovali su i u gradskoj upravi Ajaccija.

Plemićko i relativno imućno porijeklo omogućilo je mladom Napoleonu obrazovanje u vjerskoj školi u Autunu u istočnoj Francuskoj, a zatim u vojnoj školi u mjestu Brienne-le-Château u središnjoj Francuskoj. Suučenici su ga zadirkivali jer je govorio sa snažnim korzikanskim naglaskom te imao problema s francuskim pravopisom, što ga je navelo da se posveti čitanju. Pokazao je izniman talent za matematiku te dobro poznavanje zemljopisa i povijesti. Učitelji su smatrali da bi bio dobar mornar. Napoleon se, međutim, odlučio za karijeru u vojski. Upisao je elitnu Vojnu školu u Parizu i obrazovao se za topničkog časnika. Time je započeo njegov dug put do svjetske slave.

Otvoren Panamski kanal (1914.)

Gradnja tog kanala bila je daleko najveći američki inženjerski pothvat do tog vremena i danas se smatra jednim od svjetskih čuda industrijskog doba. 

Dana 15. kolovoza 1914. godine otvoren je jedan od najvažnijih pomorskih kanala na svijetu, onaj u srednjoameričkoj državi Panami. Gradnja tog kanala bila je daleko najveći američki inženjerski pothvat do tog vremena i danas se smatra jednim od svjetskih čuda industrijskog doba. Za vrijeme najvećih radova iskopavano je oko 2.300.000 kubnih metara zemlje na mjesec, što bi bilo ekvivalentno iskopavanju cijelog tunela ispod La Manchea u tri i pol mjeseca. Pri gradnji kanala sagrađena je i najveća do tada brana na svijetu.

Otvorenje je trebala biti grandiozna svečanost. Međutim, dva tjedna prije počeo je Prvi svjetski rat u Europi, pa su sve oči bile uprte u ratna zbivanja. Stoga je svečanost morala biti skromnija od planirane. Prvi brod koji je svečano prošao kanalom bio je parobrod SS Ancon, dugačak 149,2 metra. Njime je upravljao prvi kanalski pilot kapetan John A. Constantine.

Zaprepašćujuća je činjenica da je prilikom gradnje Panamskog kanala poginulo čak 27.500 radnika. Iz perspektive njihove žrtve, konačno otvorenje kanala čini se još većim pothvatom.

Posljednje javno smaknuće u SAD-u (1936.)

Izvršenje presude morala je obaviti Florence Shoemaker Thompson, kao šerif tamošnjeg okruga. 

Posljednje javno smaknuće u povijesti SAD-a održano je 14. kolovoza 1936. godine. Tog je dana vješanjem u Kentuckyju smaknut Rainey Bethea, osuđen na smrtnu kaznu zbog zločina silovanja. Prema policijskoj istrazi Bethea je 7. lipnja iste godine provalio u kuću 70-godišnje Lischije Edwards, silovao je, ubio i opljačkao. Ubrzo su ga uhitili pomoću otisaka prstiju i dokaza koje je ostavio u sobi žrtve. Suđenje je imalo kontroverzan karakter jer je Bethea bio Afroamerikanac.

Grad Owensboro, u kojem je javno smaknuće izvedeno, smješten je na rijeci Ohio, kod granice saveznih država Kentuckyja i Indiane. Rainey Bethea imao je u trenutku vješanja oko 27 godina (njegov točan datum rođenja nije poznat). Za posljednji obrok pojeo je pohanu piletinu, pečenu svinjetinu, pire krumpir, kisele krastavce, kukuruzni kruh, pitu od limuna i sladoled. Javno smaknuće pratilo je oko 20.000 ljudi, a kasnije takve masovne predstave više nikada nisu izvođene u SAD-u.

Osmanlije smaknuli oko 800 kršćana u Italiji (1480.)

Dana 14. kolovoza 1480. Osmanlije su smaknuli u Italiji oko 800 kršćana na brdu pokraj grada Otranta. Naime, Osmanlije su prethodnog dana zauzele Otranto nakon dvotjedne opsade tijekom posljednjeg ozbiljnijeg pokušaja osvajanja južne Italije.

Zarobljene stanovnike tog grada masakrirali su na brdu pokraj grada, zvanom Minervino brdo, navodno jer su odbili prijeći na islam. Smaknuća tih kršćanskih mučenika izvršavana su odsijecanjem glava, pred očima ostalih zarobljenika koji su čekali na red.

Osmanska invazija Italije i osvajanje Otranta izvršeno je prebacivanjem trupa na brodovima preko Otrantskih vrata s područja Albanije. Osmanski zapovjednik bio je Gedik Ahmed-paša, u službi tadašnjeg sultana Mehmeda II. Osvajača.

Nakon osvajanja Otranta Osmanlije su smaknuli nadbiskupa sv. Stjepana Argercola de Pendinellis u katedrali. Među 800 kršćana koje su Osmanlije smaknuli na spomenutom brdu bio je i krojač sv. Antun Primaldo, kojem je prema predaji prvom odsječena glava. Ukupno je 1480. godine kod Otranta od strane Osmanlija smaknuto 813 mučenika. Papa Klement XIV. proglasio ih je blaženicima Katoličke Crkve 1771. , a svecima ih je proglasio papa Franjo 2013. godine. Danas se u katedrali u Otrantu čuvaju relikvije otrantskih mučenika.