Zaštitarska agencija Delta Security kasno sinoć oglasila se priopćenjem u kojem su potvrdili navode gradonačelnika Mostara Marija Kordića, o odgovornosti jednog njihovog uposlenika za zbivanja tokom mostarskog derbija.
Događanja
Mate Parlov: Upoznao sam svijet i ne mogu biti ništa doli kozmopolit
U kafiću “Mate” u centru Pule nema bogzna kakvih relikvija, tek kamena “Zlatna rukavica” po kojoj je izliven trofej što ga je vlasnik i najveći boksač u SFRJ osvojio dvaput, jedan zlatni tanjur dodijeljen prvaku Evrope, i uljni portret šampiona u rukavicama. A Mate Parlov osvojio je još i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, bio je amaterski i profesionalni prvak svijeta u teškoj kategoriji (’78.), sedam puta balkanski prvak itd.
Poslije je diplomirao ekonomiju, i dogurao do zadnjeg ispita na postdiplomskom studiju, ali njega, čini se, od svega toga zanima jedino njegov kafanski svijet, u kojem istodobno pije i priča, služi i pjeva. Nekad je davno nehotice lomio čaše jer bi ih znao previše stisnuti u šaci, a “sad se već”, kaže, “i ruka profinila”.
Ovaj razgovor s velikim šampionom i istinskom boksačkom legendom bio je tako više puta prekidan jer se Parlov često morao dizati od stola da skokne do šanka i posluži nekog od gostiju, budući da svakodnevno sam drži popodnevno-večernju smjenu. Oni ga, reklo bi se, odreda poznaju i vole, a i on njih. Poneki, ljudi obični, nevelikog životnog standarda, izgledaju kao da su im Mate i “Mate” jedina životna radost. Sam Parlov, osim svog kafića i obitelji, s kojom jedva stigne i ručati otkad su mu kći i sin odrasli, ima još jedno veselje – nakon što uveče zaključa lokal i sjedne u svog mercedesa, potraži stare noćne prijatelje za nekim šankom na drugom kraju grada…
“Ovo shvaćam više kao prijateljsko druženje nego kao posao. Moji redovni gosti dolaze ovdje zbog mene, svakodnevno, i obično su to sportski obožavatelji. Tako da malo i popričamo, a ja radim. Dobro je i zbog fizičkog zdravlja.”
Kafić dobar za fizičko zdravlje?
Pa da. Malo sjednem, malo prohodam, malo stojim za šankom. Šta bi’ doma? Fotelja ili kauč i televizor? Pa ja sam uložio napora u svoje zdravlje, tokom boksačke karijere. Moram to nekako održavati. Zdravlje je važna stvar.
Kad je Matija Ljubek završio karijeru, pisalo se da će mu popustiti srce ako sasvim prestane s treninzima…
Kod svih vrhunskih sportaša je tako. Pati i srce i kompletan organizam ako se naglo i totalno prekine s radom. A to je nekako i logično, zar ne? A ja ovdje ipak odradim neku kilometražu, gibam se, saginjem. Nije to bezveze.
Otkad pušite?
Ajde, to sam počeo odmah kad sam prekinuo karijeru. Prije nisam, sve do te 1980. godine. Kako bih pušio i trenirao?
Bilo je i takvih. Slišković, Prosinečki, Paspalj…
Eto vidiš. To su sve igrači u kolektivnim sportovima. On kad ostane bez daha, može i netko drugi primit’ loptu. Umjesto mene nije bilo nikoga da primi udarac. Ako ga primi sudac, ne valja ni to…
Je li istina da Vas sport danas baš i ne zanima?
Pa nije me nikad ni zanimao. Bio sam od sporta posvećen samo svojim treninzima, nisam imao ni vremena ni neke posebne želje da pratim išta drugo. Tako je i ostalo.
Kako ste uopće i postali sportaš?
Gonila me želja da uspijem u onome u čemu sam osjetio da sam dobar. Nekakav prometejski oganj, volja za postignućem visokih ciljeva. Čim sam krenuo u to, morao sam… Dobro, nisam morao, ali sam tako to doživljavao. Da nisam imao tu upornost i nešto malo talenta, ne bih došao do vrha.
Nešto malo talenta?
Da (smijeh)… Dobro, to je bogomdano, ali znaš kako stručnjaci kažu, da je preko 90 posto uspjeha u radu. Ono malo drugoga je talent. Iako ni bez toga ne ide.
U čemu je bio Vaš talent, kako Vi gledate na to?
E, to sam tek kasnije shvatio, nakon što sam već sve osvojio. Imao sam strpljivost, znao sam čekati i udariti kad treba. Prije sam bio nagao, htio rješavati stvari na silu, dok nisam vidio da i sam imam Ahilovu petu. Dotad sam mislio da može kuća past’ na mene, i da mi ništa neće biti. Čudan je to polet, zanos… Onda sam 1970. bio poražen, nokautiran od jednog Nijemca, i nakon toga sam se prizemljio. Nije manje važno znati uzmaknuti, od znanja udaračkog.
Brada nije ostala “staklenom”…
Nije, to je bio jedini nokaut kojeg sam pretrpio u karijeri. Otada sam i postao šampion, postao sam ustvari nepobjediv.
Koji Vam je najdraži meč u karijeri?
Ima ih nekoliko, jako mi je teško razlučiti. Ne znam je li to bilo protiv Cuella, ili neki drugi važan meč za osvajanje titule, bilo koje od tih velikih.
Sjećate li se pjesmice: Kueljo, Kueljo, Kueljo, šta te to smelo, čekao si desnicu, a dobio ljevicu…
U, da. Bilo je toga… To je bila važna pobjeda, ali ja sam i druge amaterske titule osvajao kao prvi s prostora tadašnje Jugoslavije.
Amaterski se boks često nepravedno potcjenjuje.
Ma, amaterski boks je daleko teži od profesionalnog, ako ćemo pravo. Meni je titula amaterskog prvaka Evrope u Madridu 1971. milija od kasnije profesionalne, jer sam zaredom poslagao petoricu vrlo dobrih boksača da bih je osvojio. Kasnije sam osvajao profesionalne titule i protiv poluškolovanih boksača, što je ipak lakše. Znaju to i Amerikanci.
Znaju, znaju, Kubanci su ih dugo učili…
Jesu, istina je. Amerikanci i danas više poštuju olimpijsko zlato od titule profesionalnog prvaka svijeta. Profesionalnih verzija ima koliko hoćeš. Ja sam bio prvak svijeta po jednoj, a bila je tada i još jedna. A eto, i Kubanci su harali, pa sam bio prvak na prvom amaterskom prvenstvu svijeta u Havani. Kako ne bih to cijenio? “Umirao” sam do zlata! Ali ljudi to često ne znaju, ne razumiju razliku.
Kubanca ste pobijedili na Olimpijadi u Münchenu 1972. godine, kad su odnijeli pet zlata u drugim kategorijama.
Oni su bili čudo, ta njihova škola. Ali u profesionalnom boksu je lova, oni imaju medijsku slavu. Javnost ovako jedva pamti tko je bio Teofilo Stevenson, druge da ne spominjem.
Što mislite o današnjem boksu?
Ne sviđa mi se što su amaterima nametnuli obavezne kacige. To nekako ne ide s boksom. Kao da je “feminiziran”. Nema žestokih okršaja. Mi smo to imali jedino na sparingu. A i smanjili su vrijeme borbe. Ali, ima i bit će dobrih boraca.
Pratite li još boks?
Samo ako slučajno naiđem na TV-u. Kao i ostali sport.
Što mislite o “ultimate fightu” i sličnim sportovima?
To je nešto novo, mješavina svih borilačkih vještina. Pitali su i mene, što mislim kako bih prošao s ovim ili onim borcem “full contacta” ili tako nečega. Ne može se to uspoređivati. Jednostavno, različite discipline. A razlog zbog kojeg su se razvile te discipline jeste dijelom i u onom “feminiziranju” boksa. Postao je velikim dijelom nezanimljiv publici.
Na Vama se lijepo vidi da niste baš nešto agresivan čovjek, i da ste vrlo smireni… Jeste li se to malo “ispucali” kroz boks, je li toga prije bilo u Vama, ili nije zapravo nikad?
Nisam agresivan ni bio, ali jesam prilično žestok. Pa onaj me poraz smirio. Dotad sam udarao na silu, a onda sam se suočio s vlastitim, normalnim ograničenjima i počeo razmišljati. Shvatio sam da moram pobijediti sam sebe ako želim savladati druge. I to je bio najveći moj uspjeh. Odgovor na pitanje kako primiti udarac i suspregnuti bijes, ne pojuriti odmah na protivnika, strpiti se, pričekati pravi momenat. Tako se zadaju bolji udarci i prima se manje opasnih…
Jeste li bili “žestoki” i izvan ringa?
Ne baš u smislu da sam se tukao. To nisam, još od osnovne škole, od dječjih čarkanja. Nisam upadao u nikakva iskušenja izvan ringa, a nisam ih ni tražio.
Jesu li ona tražila Vas?
Bilo je svakakvih iskompleksiranih tipova, koji bi se htjeli dokazivati na čovjeku koji je osvojio nekakve titule, ali to se da izbjeći. Okrenuo bih se u stranu ili prešao na neku drugu priču, i sve je bilo u redu.
A ovdje, u kafiću?
Nikad nije bilo problema. Većinom tu dolaze ljudi mlađi od mene, koji me poznaju i koji me respektiraju.
S koliko ste godina preselili iz Imotskog u Pulu?
S deset, dosta rano, ali sjećam se još Imotskog. Išli smo kasnije u posjete rodbini, danas više ne. Moji su pomrli ili se odselili. Otac i majka su mi ovdje pokopani.
Imotski i Pula su dvije prilično različite sredine. Pogotovo danas, kad je Imotski orijentiran desno, a Pula lijevo.
Sviđaju mi se ljudi u Puli, manje su žestoki i temperamentni, a bit će da sam se i navikao na taj mentalitet.
Maloprije smo spominjali jednu Vašu izjavu o nacionalizmu…
Da – kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju. Nisu bili ni prvaci države, a često niti sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima, i svi su me svugdje prihvatali kao svoga, bijeli i crni, svejedno. Upoznao sam svijet, i ne mogu biti ništa doli kozmopolit. Tako ja gledam i na sport i na život.
Jeste li bili član Saveza komunista Jugoslavije?
Jesam, ali su me na kraju isključili jer nisam dolazio na sastanke. Nije me politika nikad zanimala. Davali su mi priznanja za moje uspjehe, i to je bilo sve. Ja sam u trenucima svojih slabosti tražio potporu u posve drugim stvarima.
U poeziji, recimo.
Da. Nadahnjivao sam se stihovima još od djetinjstva. Kasnije još izrazitije, u trenucima raznih kriza. Kao što kaže Tin, u Ganutljivim opaskama: Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu./ Prekužio sam bijes na vjerolomstvo./ Prostodušno se čudim vandalizmu./ Ja bivam mlađi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo!, tako se i sam smatram potomkom svijeta, iako ne bih dao na se i na svoje. Ali, muče me pitanja koja se tiču cijelog svijeta. Suosjećanje nas sve vezuje.
Sjećate se Tina, iako ste mi rekli da ga teže pamtite.
Da, rekao sam to za Svakidašnju jadikovku. Čudno, iako sam je pročitao milijardu puta, i jako je volim, Tina uopće, nikad je nisam mogao odrecitirati “u komadu”. Njegova Molitva iz tamnice ide: Beskrajni Bože, što na plavom svodu/ zlato i srebro noćnih zvijezda pališ,/ čuješ li gdje ti na prljavu podu/ leleče ljutu molbu srvan mališ? Meni je to znalo biti dovoljno, valjda, i nisam nikad upamtio ostale kitice, jer se nikad nisam ni trudio pamtiti dok čitam.
Koje još pjesnike čitate?
Volim i, opet bez izbora, upamtio sam puno pjesama Kranjčevića i Preradovića, Matoša i Cesarića. Alegorijsku pjesmu Zmija od Petra Preradovića znam napamet. Volim Branka Radičevića, Kad mlidijah umreti: Lisje žuti veće po drveću,/ Lisje žuti dole veće pada;/ Zelenoga više ja nikada/ Videt neću! Pa Minadir od Laze Kostića, Modru rijeku od Maka Dizdara, i mnoge druge.
Gledao sam Vas lani kako usred noći pjevate s društvom u kavani hotela “Pula”. Pjevate li često?
Za društvo svi znamo i volimo zapjevati, pa i ja, dosta često. Svašta volim pjevati, domaće i strane pjesme, ali se bojim da opet slabo stojim s novijim repertoarom (smijeh)… Slušao sam uvijek Olivera Dragojevića, Mišu Kovača, Kemala Montena, zabavnjake i narodnjake, rokere i druge. Samo mi je važno da se osjećam dobro, zajedno s dragim ljudima.
Buka.com
U petak, 19. travnja, u 19:30 sati, Troplet Kulturna Zajednica organizira događaj predstavljanja knjiga u Duhovno-kulturnom centru Trebinjsko-mrkanske biskupije Sarsenterum, smještenom u Stocu.
Na događaju će biti predstavljene dvije značajne knjige: “Isusovi sakramenti u molitvi Očenaš” autora Ratka Perića te “O Gospodinovoj molitvi” svetog Tome Akvinskog.
Prezentacije će održati gospodin Petar Marija Radelj i monsinjor dr. Ratko Perić, biskup u miru.
Katolici i svi ljudi dobre volje srdačno su pozvani da prisustvuju ovoj prezentaciji ovih konciznih, ali dubokih knjiga, pružajući priliku za dublje razumijevanje molitve, duhovnog rasta i potvrđivanja temeljnih istina katoličke vjere.
O Knjigama:
Ratko Perić: Isusovi sakramenti u molitvi Oče naš
U ovoj knjizi, sedam molitava Očenaša povezane su sa sedam sakramenata. Jednostavno, praktično, konkretno i inspirativno, ona spaja stupove katoličke vjere, prakse, ponašanja i zajedništva s Bogom u koherentnu cjelinu. Ovo djelo služi kao sinteza koja osvježavajuće utvrđuje što, kako i zašto vjernik moli i djeluje. Otvara biblijske horizonte vjernom učeniku Krista koji želi produbiti razumijevanje molitve, duhovnosti i uvjerenja u Isusa.
Sv. Toma Akvinski: O Gospodinovoj molitvi
Ova knjiga sadrži prijevode s latinskog jezika tri teksta svetog Tome Akvinskog: “Razlaganje o Gospodinovoj molitvi”, u kojem je zabilježeno svetčevo korizmeno propovijedanje kršćanskom puku u Napulju od 20. veljače do 1. ožujka 1273., te po jedan članak iz njegovih velikih teoloških sinteza: o odnosu Duha Svetoga i molitvi Očenaša (iz 1255.) i o pitanju je li sedam molitava Očenaša prikladno raspoređeno (iz 1272.). Ovo klasično djelo katoličke duhovnosti, objavljeno na hrvatskom povodom 750. obljetnice, pokazuje svoju trajnu valjanost i neophodno je za cijelu Crkvu, budući da je nadahnulo očeve Tridentskog sabora da posvete posljednji, četvrti dio Rimskog katekizma (1564.) razlaganju molitve i Očenaša. Istu strukturu zadržali su i Katekizam Katoličke Crkve (1992.) i njegov Kompendij (2006.).
Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i dopredsjedatelj Doma naroda PS BiH dr. Dragan Čović sa izaslanstvom razgovarali su danas, uoči 25. međunarodnog sajma gospodarstva u Mostaru s predsjednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem o unapređenju bilateralnih odnosa, gospodarskoj suradnji kao i stanju u regiji.
Na sastanku je potvrđeno kako se radi o dvije prijateljske zemlje s dobrom institucionalnom suradnjom.
Predsjedateljica Krišto je kazala da je raduje realizaciji projekta o kojem je razgovarala s predsjednikom Vučićem prije tri mjeseca na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Dodala je da će povezivanje Beograda i Mostara doprinijeti gospodarskom i turističkom razvitku cijele Hercegovine.
Tijekom susreta razgovarano je o trenutačnoj političko-gospodarstvenoj situaciji u BiH i regiji.
Predsjedateljica Krišto istaknula je kako je Vijeće ministara BiH, putem politike kontinuiranog dijaloga, kompromisa i konsenzusa legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda, napravilo povijesni iskorak za Bosnu i Hercegovinu na europskom putu, što je prepoznala i Europska komisija dajući preporuku za otvaranje pregovora o pristupanja za našu zemlju.
Izvor: vijeće ministara
Osnovna glazbena škola “Jakova Gotovca” Novi Travnik Područni odjel Busovača organizira “Uskrsni koncert”, koji će biti upriličen sutra, 16. travnja s početkom u 19.30 sati u holu Srednje škole “Busovača”.
“Svi ste dobrodošli”, poručuju organizatori.
U Rodnoj kući Ive Andrića, “Ex Ponto – mjesto susreta” održat će se književna večer s poznatim Travničaninom Rusmirom Agačevićem Rusom.
Književna večer pod nazivom “Šeš-beš babo” održat će se u četvrtak, 18. travnja 2024. godine u 19 sati.
Hrvatsko kulturno društvo Napredak podružnica Vitez i Napretkov kulturni centar, u suradnji s Institutom za tradiciju i kulturu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, čiji je osnivač HKD Napredak, organiziraju III. Seminar folklora.
Seminar će se održati od 19. do 21. travnja 2024. godine u Napretkovom domu u Vitezu, Kralja Tvrtka 1, 72250 Vitez. Seminar je namijenjen voditeljima i članovima folklornih skupina, društava i udruga. Voditelji seminara su Vladimir Kuraja, voditelj seminara i plesa, Ante Kuraja, predavač i Martin Mužak, predavač.
Konačan program seminara:
Petak, 19. 4. 2024. godine, dvorana HKD Napredak podružnica Vitez, 17:00 otvaranje III. Seminara folklora
Subota, 20. 4. 2024. godine, dvorana HKD Napredak podružnica Vitez, 9:00 do 16:00 III. Seminar folklora predavanje i vježbe.
Subota, 20.04.2024. Hvatski dom, 20:00 koncert povodom Uskrsa, patrona župe sv. Juraja i Dana općine Vitez.
Nedjelja, 21. 4. 2024. godine, dvorana HKD Napredak podružnica Vitez, 10:00 – 13:00 repeticija gradiva i podjela certifikata,
13:00 posjet franjevačkom samostanu Guča Gora.
Seminar folklora u Vitezu se održava pod pokroviteljstvom Središnje uprave HKD Napredak, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Općine Vitez.
Događanja
Više od 400 natjecatelja nastupilo na 5. Viteškoj utrci “Vitez trči za Svjetski dan bubrega”
ZAVRŠENA 5. VITEŠKA UTRKA
Više od 400 natjecatelja nastupilo je na današnjoj 5. Viteškoj utrci “Vitez trči za Svjetski dan bubrega”, koju je iznimno uspješno organizirala Udruga dijaliziranih i transplantirani bolesnika KSB.
Radio Vitez donosi rezultate najuspješnijih sudionika.
SENIORKE:
1. Amela Trožić,
2. Vesna Čavar i
3. Lejla Hodžić.
SENIORI:
1. Berin Mušanović,
2. Džemal Bukvić i
3. Josip Martinović.
JUNIORKE:
1. Anđela Talić,
2. Nika Kusin i
3. Antea Pavličević.
JUNIORI:
1. Rijad Brodlija,
2. Mario Lovrinović i
3. Ivan Marković.
VETERANKE:
1. Ajla Pinjo,
2. Nermina Gegić i
3. Jasna Buturac.
VETERANI:
1. Ante Klišanin,
2. Zoran Dedić i
3. Željo Bošnjak.
– Povodom incidenta nakon završene utakmice između ekipa HŠK Zrinjski i FK Velež došlo je do neodgovornog – neprimjerenog ponašanja jednog našeg zaštitara zbog čega želimo uputiti izvinjenje cijeloj sportskoj porodici našeg HŠK Zrinjskog, a posebno navijačkoj grupi Ultrasi s kojima imamo uspješnu višegodišnju saradnju.
Izvještavamo da je protiv zaštitara pokrenut postupak, te da će isti biti sankcioniran. Ovim putem napominjemo da je naša Agencija dugogodišnji prijatelj i sponzor Hrvatskog športskog kluba Zrinjski, te da ispad pojedinca neće takmičiti na daljnu uspješnu saradnju s klubom i navijačkom grupom Ultrasi – naveli su.
Izvor: Avaz
Događanja
Večer pjesme, plesa i ljubavi: Petra Baškarad pobjednica 26. festivala MAK – Mali akordi “Busovača 2024.”
Festival “Mali Akordi”, najstarija kulturna glazbena manifestacija u Županiji Središnja Bosna, završila je svoje 26. izdanje, donijevši nezaboravne trenutke i sjajne nastupe mladih talenata. Ove godine, vrhunac događanja bio je pobjeda Petre Baškarad, koja je osvojila Grand Prix sa svojom skladbom “Daire”.
Rezultati po kategorijama
Mlađi uzrast:
– Ana Ćosić – “Mladiću moj”
– Iva i Ana Trupina – “Hajde da ludujemo” i Gloria Akrap – “Noćas ćemo zemlji k’o materi reći” (dijele drugo mjesto)
– Mihael Mravak – “Sanja”
Stariji uzrast:
– Ana Ćurak – “Vlak”
– Laura Kapetan – “Sve još miriše na nju” i Luka Galić – “Pusti, pusti modu” (dijele drugo mjesto)
– Korina Varešković i Anamarija Krezić – “Paloma Blanca” i “Dođi” (dijele treće mjesto)
Posebna priznanja:
– Nagrada publike: Mija Andrijašević s pjesmom “Čuvala me mama”
– Najbolji scenski nastup: Nives Znahor s pjesmom “Sve bi sele ljubile mornare”
– Najbolji debitant: Tamara Čorović s pjesmom “I wanna dance”
Nagrade su uručili ugledni gosti, uključujući Federalnu ministricu kulture i sporta, Sanju Vlaisavljević, i županijsku ministricu financija, Mirjanu Plavčić, predsjednik HKD Napredak Busovača Bojan Petrović, prof. Magdalena Marić, ravnatelj Stipo Krišto. Podršku festivalu pružio je i zamjenik predsjedatelja ZD PS BiH Marinko Čavara.
Revijalni program
U revijalnom dijelu programa, publika je uživala u nastupima “Ivančica i prijatelja”, dječjeg zbora “Maleni”, koje predvodi umjetnička direktorica festivala prof. Magdalena Marić, naših mažoretkinja pod vodstvom Dragane Bohutinski, te folklornog sastava HKD-a “Napredak” Busovača. Program je vodila Vanja Džambas, a glazbenu podršku pružili su bek vokali Matea Plavčić, Gabrijela Vuleta, Patricia Ćosić, i Irena Čavara. Glazbu je pružio vrhunski bend Innuendo iz Busovače.
I ovogodišnji MAK je u organizaciji HKD-a Napredak, podružnica Busovača, a generalni sponzor bio je Šakić d.o.o. Pokrovitelji festivala su: Ministarstvo obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa, Ministarstvo financija naše županije, OO HDZ-a BIH Busovača, te Općina Busovača.
Festival “Mali Akordi” i dalje ostaje važan simbol tradicije i kulture, obilježavajući 30 godina od svog osnutka i potvrđujući svoje mjesto kao kamen temeljac u promociji mladih talenata u regiji.
Hrvatsko kazalište Travnik gostuje na Sceni Vidra u Zagrebu u subotu, 13. travnja 2024. godine u 20 sati, s predstavom nastaloj po motivima Elvisa Bošnjaka “Oblaci”, u režiji Ante Bilića.
Svojevrsna kazališna poema o životu, koja otvara njegova najintimnija pitanja i dramski preispituje različite životne situacije, rađena je po motivima teksta dramskog pisaca, scenariste i glumca iz Splita Elvisa Bošnjaka, a u režiji Anta Bilića.
Ulaznice po cijeni od 8 eura čekaju vas na blagajni Scene Vidra u Zagrebu (Scena Vidra, Draškovićeva 80, 10000 Zagreb, Hrvatska) ili onlineOVDJE
Društvoprije 9 sati
Ambasador BiH u Japanu gdin Mato Zeko posjetio Centar za Socijalni rad i u svom gradu zasadio “Japansku trešnju”
Danas je Njegova ekselencija ambasador Bosne i Hercegovine u Japanu, gdin Mato Zeko, posjetio Centar za socijalni rad Novi Travnik....
Društvoprije 9 sati
Američki ambasador Murphy poslao poruku sa Starog grada u Travniku
Ambasador Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Bosni i Hercegovini (BiH) Michael Murphy kazao je da je proteklih nekoliko dana proveo...
BiHprije 9 sati
Predsjednik HDZ-a BiH Čović čestitao izbornu pobjedu predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice Plenkoviću
Poštovani predsjedniče Hrvatske demokratske zajednice, gospodine Plenković, dragi Andrej, u ime Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i svoje ime,...
Društvoprije 10 sati
SPEKTAKL: Real Madrid organizira nogometni kamp za djecu u Srednjoj Bosni!
Dolaskom Ermina Zeca na čelo uprava federalnog drugoligaša iz Bugojna krenule su dobre stvari za ovaj klub. Tako je objavljeno...
Društvoprije 10 sati
Načelnici Travnika, Jajca, Novog Travnika, Livna i Busovače potpisali ugovore sa ambasadorom SAD-a
Travnik je danas bio domaćin potpisivanju memoranduma o zajedničkom učešću u projektu USAID-a “Local Government Assistance Activity” koji ima za...
Društvoprije 10 sati
Ministar Šečibović: Usvojen zakon o korištenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova zgrade
U Travniku je danas održana 41. redovita sjednica Vlade Srednjobosanskog kantona, a iz dnevnog reda svakako vrijedi izdvojiti konačno usvajanje...
Društvoprije 15 sati
U Gučoj Gori sahranjen fra Nikica Zlatunić
Misu zadušnicu za franjevca Bosne Srebrene fra Nikicu Zlatunića koji je preminuo prije tri dana predvodio je u samostanskoj crkvi...
Crna kronikaprije 16 sati
Teža prometna nesreća na lokalnom putu prema Gučoj Gori
Danas oko 13 sati na lokalnom puti Pokrajčići – Guča Gora dogodila se teža prometna nesreća, u kojoj su sudjelovala...
