Kako prevladati paniku, tjeskobu i bespomočnost

100

Anksiozno-depresivni poremećaj svrstan je u grupu blažih psihičkih poremećaja. Radi se o miješanju simptoma anksioznosti (tjeskobe) i depresije (pojednostavljeno, sniženog osnovnog raspoloženja), a koji svojim intenzitetom, kvalitetom i kvantitetom javljanja značajno narušavaju svakodnevnu rutinu i smanjuju, pa čak i oduzimaju osobi životnu radost i smanjuju kvalitet življenja.

– Anksioznost ima svrhu i smisao odbrane od opasnosti našeg tjelesnog, ali i emocionalnog integriteta. Simptomi anksioznosti razlikuju se od osobe do osobe i može se reći da su individualni i različiti. Osoba je u anksioznim stanjima svjesna straha na racionalnom nivou, ali nije u stanju prepoznati uzrok same tjeskobe. Može se reći i da se anksioznost javlja kao odgovor na neki stresni događaj koji je bio jačeg intenziteta za tu osobu, ali i dugotrajni stres koji osoba tolerira – kazala je dr. Nermina Vehabović-Rudež, psiholog/realitetni psihoterapeut iz Centra za mentalno zdravlje Visoko.

Osoba može osjećati anksiozne simptome kao simptome podražaja vegetativnog nervnog sistema, tjelesne simptome grudnog koša i stomaka, zatim kao “mentalne simptome”, potom opće, simptome napetosti i druge nespecifične simptome.

– Kod depresije se razvijaju osjećaji bespomoćnosti, praćen gubitkom zanimanja za svakodnevne aktivnosti, uz promjene tjelesne težine i gubitka apetita. Vrlo često osoba ima promjene sna u smislu gubitka ili pretjerane potrebe za snom, osjećaj nemira i sniženje praga frustracije. Javlja se gubitak energije, sniženo osnovno raspoloženje uz osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, kao i rizično ponašanje u smislu zloupotrebe psihoaktivnih tvari ili alkohola, kompulzivno kockanje, opasna vožnja… Naglašeni su i problemi s koncentracijom te neobjašnjivi bolovi ili tjelesne tegobe – pojašnjava dr. Vehabović-Rudež.

Svako drugačije reagira na stresore i životne traume. Često se, nesvjesno, niz emocija koje se javljaju u osobi, izrazi kroz tjelesne simptome. Ipak, nisu svi ljudi skloni da u situacijama stresa i životnih trauma imaju simptome anksiozno-depresivnog poremećaja.

Ovom poremećaju skloniji su introverti, hipersenzitivne osobe, oni koji imaju visoka očekivanja od sebe i drugih, osobe koje su odgovorne, koje teže perfekcionizmu, oni kod kojih se lako može razviti osjećaj krivnje, nestrpljive osobe. Vrlo često su to osobe koje se čine jake, organizirane, optimistične.

– Kad osoba osjeti prve neugodne tjelesne simptome, treba se obratiti ljekarima u hitnoj pomoći. Nakon nekoliko posjeta hitnoj, upućuje se porodičnom ljekaru, koji je šalje na organske pretrage, a kad se utvrdi da je sve uredu s organskim zdravljem, osoba se upućuje u Centar za mentalno zdravlje, psihologu ili psihijatru. Tretman aknsiozno-depresivnog poremećaja može uključivati medikamentoznu terapiju koju propisuje psihijatar, kao i tretman psihoterapeuta – ističe dr. Vehabović-Rudež.

Iskustva su pokazala da medikamentozna terapija bez uključenog psihoterapijskog tretmana neće pokazati dugoročnije efekte, kao i da kod nekih osoba sama psihoterapija ne postiže uvijek uspjeh. Udruženo, obje vrste tretmana daju najbolje rezultate.

Koji su simptomi

Osobe s anksiozno-depresivnim poremećajem, kaže dr. Vehabović-Rudež, mogu pokazivati simptome kao što su mučnina, bolovi u želucu, osjećaj igranja želuca, stezanje u grlu, teško gutanje hrane, osjećaj knedle u grlu, osjećaj drhtanja cijelog tijela, lupanje srca, a tu su i osjećaj nedostatka zraka, znojenje, vrtoglavica.

Javlja se i osjećaj gubitka kontrole, izbjegavanje izlaska iz kuće i mjesta gdje ima više ljudi, izbjegavanje ranijih aktivnosti izvan kuće, koje su nekad pričinjavale zadovoljstvo. S vremenom, neke osobe dobiju povišen krvni pritisak, dijabetes i bolesti štitne žlijezde, piše Dnevni avaz./