Nakon što je danas snježni pokrivač stigao na Bjelašnicu i Jahorinu, večeras je “posjetio” i Vlašić.
BiH
Kako je u BiH gotovo nestala cijela jedna općina i je li to naša budućnost?
U srcu jedne šume 20 kilometara od Kalinovika nalazi se selo Ulog. Ranije su ovdje živjele hiljade ljudi, a danas broji samo 12 stanovnika. Ulog je tužna priča o nestajanju i važno upozorenje da bi njegovu sudbinu mogli doživjeti i veći bh. gradovi.
Put od Sarajeva do Kalinovika obilježava uglavnom malo nemirnija priroda, a što se više približavate ovom selu, to vam ususret ide manje automobila. Već iza Trnova prorjeđuju se i kućice, pa posjetitelje pred vratima Kalinovika dočekuju prostrane zelene livade i, u ovo doba godine, izuzetno jak i hladan vjetar. Ako pri posjeti ovom selu pomislite kako je prilaz divlji i ulice sablasno prazne, onda bi vas posjeta manjim okolnim područjima mogla ostaviti bez riječi.
Oko 15 kilometara asfaltne ceste od Kalinovika, čije krivine izazivaju i najvještije vozače, dovodi do makadamskog puta koji vodi u srce šume i podnožje brda gdje teče rijeka Neretva. Pet kilometara dug put kroz šumu pruža se do zaboravljenog sela Ulog, mjesta gdje je do prije pet decenija živjelo više od 5.000 ljudi, a danas je gotovo potpuno napušteno. Šumski makadam završava tačno kod starog mosta, s čije je jedne strane kafana, a s druge srušen znak koji govori da se nekad ovdje bilo moguće moliti u crkvi, džamiji i hramu.
Prema popisu stanovništva iz 1961. u Ulogu je tada živjelo najviše Srba i Muslimana, a Hrvati, Crnogorci, Jugoslaveni i ostali su u manjini. Popis iz 1991. pokazuje da je u selu živjelo 102 ljudi. U knjigama historije navodi se kako je ovo područje najviše ljudi napustilo zbog rata i posljedica koje rat ostavlja. Vrijedi naglasiti i da je ovo selo nekad nosilo status općine, ali je zbog iseljavanja ljudi izgubilo taj status.
Kafana Neretva: Vremeplov u sedamdesete
Automobil smo parkirali nedaleko od mosta i sklonište od kiše potražili u maloj kafani nazvanoj po rijeci uz koju je izgrađena. Kafana Neretva je sve što možete očekivati od malog objekta u ovakvoj sredini. Unutrašnjost je obložena lamperijom koju krase glave jelena, trijumf lokalnih lovaca. Uz mali šank su tri stola, svi prekriveni ispranim i oštećenim stolnjacima. Na policama su flaše žestica, u frižideru hladno pivo i sokovi, a sa radija svira narodna muzika. Sklad melodije i tišine svako malo prekida razgovor dvojice muškaraca koji sjede za stolom pored našeg.
Naručujemo piće i pozivamo domaćina da nam se pridruži, na šta raspoloženo pristaje, vjerovatno sretan zbog činjenice da će mu ovaj susret razbiti dobro uigranu rutinu svakodnevnice. Predstavlja se kao Petar i govori kako je u Ulogu rođen pedesetih godina prošlog vijeka. Isprva priča pomalo suzdržano, ali se na naš spomen riječi “Sarajevo” široko smije i potpuno opušta. Kroz bujicu riječi se otvara i priča nam kako ga za grad iz kojeg dolazimo vežu mnoge lijepe uspomene, pa isprepliće sjećanja na sarajevska naselja sa pitanjima o današnjem izgledu grada.
“Tamo sam odselio davno, još kao mladić. Radio sam u jednoj od velikih firmi, ali sam se početkom rata vratio u Ulog zbog roditelja. 1995. sam dobio posao, pa me je to zadržalo ovdje. Nedavno sam se penzionisao, a od tada s vremena na vrijeme pomažem u kafani”, priča, razgledajući prostoriju. Zatim nasmijano dodaje: “Sada u selu živi ukupno 12 ljudi i kafana je uglavnom prazna, ali vjerujte mi, ovdje nekad ni u jedno doba dana nije bilo moguće naći slobodan sto”.
“Velika je to varoš bila!”, nasmijano priča: “U osnovnu školu u vrhu sela išlo je više od 700 đaka! Imali smo četiri prodavnice, svaka je imala drugačiju namjenu. U selu je radilo desetak policajaca, imali smo i dom zdravlja, kao i dom kulture. Svake godine bi se u domu igrale praznične predstave, organizovale školske priredbe, igranke, pa čak i puštali filmovi! Više od 5.000 ljudi je živjelo u ovoj općini”. Detaljno opisuje kako je selo nekad vrvilo ljudima, kako se graja utišavala tek duboko u noć i kako je Ulog nekad slovio za vrlo živu sredinu. Priču ukrašava sa mnoštvom detalja, pa je kroz prozor umjesto novembarskog sivila gotovo moguće vidjeti baštu punu ljudi, čuti zveckanje escajga i čaša, mališane koji trčkaraju u blizini i roditelje koji ih upozoravaju da se ne približavaju koritu rijeke.
Nostalgična prizivanja sjećanja u naramku obično nose zalogaj teške realnosti koja podsjeća na kontrast između nekad i sad. Sjeta odnosi veselje s Petrovog lica, a on tone duboko u razmišljanje posmatrajući kako kiša udara od prozor. Zatim teško uzdiše, uspravlja se u stolici i priča kako je iseljavanje počelo dvadesetak godina prije rata. Djeca su odrastala i spremala se za srednju školu, a takvo obrazovanje nudili su samo veći gradovi. Stoga je veliki broj porodica odselio u Sarajevo, Mostar i Banju Luku, a neki su otišli i van granica države. Devedesete su također odradile svoje, pa je migracija poslije rata tekla još brže.
“Ljudi odlaze, a ko im može suditi? Ne mogu se djeca odgajati u sredinama gdje im se nema šta ponuditi. Svi mi selimo i žrtvujemo se zbog djece, njima želimo pružiti više. Više od ovakvog sistema, više od ovakve vlasti. Evo već je 15 godina kako smo zatvorili osnovnu školu, jer u selu više nema školaraca. Dom kulture je već dugo obrastao u korov, a najbliža prodavnica je tek u Kalinoviku. Znate li da je u vrhu sela nekad bilo moguće birati između četiri sjajne kafane? Danas tužnije od njih izgleda jedino ured pošte, koji je zatvoren godinama”, tužno priča.
U Ulogu danas živi samo ko mora, tužno nam govori. Priča nam o muškarcu koji sjedi za stolom pored našeg, kazavši kako će uskoro sa porodicom zauvijek napustiti selo. Otkupili su kuću u Sarajevu i četveročlana porodica već pakuje kofere kako bi jednogodišnjem i trogodišnjem sinu omogućili nešto svjetliju budućnost. Njihovim odlaskom Ulog će postati još siromašniji, a najmlađi mještanin imat će pedesetak godina.
Ulog ili potencijal za vlast koja zna raditi svoj posao (a postoji li to u BiH?)
Šetnja kroz Ulog je obavijena debelim pokrivačem tišine pa se nerijetko čini da je u zaboravljenom gradiću živa jedino nemirna Neretva. Nemoguće se oteti bolnom dojmu da je riječ o neiskorištenom prostoru. Da je Ulog selo neke uređenije zemlje, neko bi se već dosjetio da od njega napravi turističku atrakciju. Društvene mreže i reklamni prostor u medijima ispunili bi pozivi hrabrima: “Prenoćite u napuštenom selu Ulog!” ili umornima “Od gradske buke sakrijte se u maloj oazi mira!”. Hiljade turista pojurilo bi u dolinu čistog zraka, mjesto gdje se mogu osvježiti bistrom i hladnom vodom, a vlast bi prepoznala kako je riječ o rudniku bogatstva za poljoprivredu i stočarstvo. Jer zašto bi se tome okrenula leđa?
Dugačku glavnu ulicu gornjeg dijela sela grle stare kućice. Aktivni dimnjaci razlikuju naseljene od zaboravljenih domova, a kroz selo svako malo protrči razigrani pas, neumorno tražeći društvo za igru. Vrata poštanskog ureda su razvaljena i otkrivaju oronulu unutrašnjost, a istu sudbinu dijele i nekad vrlo popularni kafići, koji sada predstavljaju vrata u neko drugo vrijeme. U njima su poredane gajbe pića koja se više ne proizvode, šank stolice i dalje stoje tamo gdje su ostavljene godinama ranije, a pod prekriva debeo sloj prašine i pijeska. Na jednoj od kućica u dnu ulice kroz prljav prozor nazire se mala reklama “Stan na dan”, što ilustruje neuspio pokušaj korištenja jednog sprata.
Ulog asocira na jedno od onih italijanskih sela koje tamošnje vlasti prodaju za jedan euro u cilju revitalizacije ruralnih područja ove zemlje. Veže ih činjenica da su ih porodice napustile kako bi sreću i zaradu potražile u većim sredinama, ali ih razdvaja to što italijanske vlasti danas rade na oživljavanju ovakvih sredina, dok će Ulog za nekoliko godina biti potpuno zaboravljen.
Kratki obilazak prekida jak pljusak, pa se vraćamo u toplu kafanu pored rijeke. Na stolu nas i dalje čeka piće koje smo ostavili nekoliko minuta ranije, a Petar nas upoznaje sa porodicom koja je u međuvremenu zamijenila dvojicu muškaraca za stolom pored našeg. Pričaju nam kako se svako nekoliko dana cijelo selo okuplja u kafani, pa se uz karte i piće prisjećaju anegdota, priča i ljudi iz nekog mnogo življeg Uloga.
Sumornu zimu provode zajedno, a već s dolaskom proljeća selo postaje bogatije za nekoliko članova njihovih porodica, koji dolaze kako bi odmor i toplije mjesece proveli u rodnom selu. Uživaju u onome što je ostalo od njihove varoši, vjerujući da je budućnost mnogih većih gradova u našoj državi osuđena na istu sudbinu. Statistike pokazuju da BiH postaje zemlja staraca, priča o odlasku mladih je stara već desetine ljeta, prazne se i veći gradovi, a ne samo zaboravljena mala sela poput ovoga.
Ulog smo napustili onda kada ga je počeo obavijati mrak. Na izlazu iz kafane Petar nas, kao pravi domaćin, poziva da se vratimo na ljeto. Broj stalnih mještana će tada biti nešto manji jer je i porodica s kojom smo do maločas sjedili, simbolično, također na putu ka izlazu. Tek šaka ljudi ostat će u gradu da o njemu govori prolaznicima koje fasciniraju prazne kuće i rastužuje nemar vlasti. A onda će, u ne tako dalekoj budućnosti, Ulog potpuno progutati tišina, prekrivajući historiju desetina generacija koje su odrasle na njegovim prašnjavim ulicama.
U povratku više i ne primjećujemo izazove tijesnog makadamskog puta koji vodi ka Kalinoviku, jer nam misli okupira pomalo zastrašujuće pitanje – čeka li i veće bh. gradove ovakva sudbina?
BiH
Snijeg pada i na Vlašiću
Na kamerama je jasno vidljivo da je nešto jači intenzitet padavina na Vlašiću.Nakon višemjesečnih visokih temperatura, u Bosni i Hercegovini je danas uslijedilo osvježenje, a zatim i poprilično zahlađenje, koje je donijelo prve pahulje na bh. planinama.
Trenutno je na Vlašiću izmjeren 1 stepen Celzijusa.
BiH
Wwin liga: Duelom protiv Borca Zrinjski kreće u lov na bodove
Zrinjski borbu za prvenstvene bodove nastavlja u nedjelju prvim ovosezonskim derbijem protiv Borca, aktualnog prvaka koji je ovog ljeta ponovio naš uspjeh iz prošle sezone i izborio europsku jesen u UEFA Konferencijskoj ligi, stoji na službenoj stranici HŠK Zrinjski.
Borac je u prethodnih pet kola odigrao samo dvije domaće utakmice protiv Slobode (2:0) i GOŠK-a (3:0), dok će utakmice protiv Veleža, Igmana i Sloge odigrati naknadno.
Iako smo u prethodnoj sezoni odigrali čak pet prvenstvenih utakmica od kojih četiri u proljetnom dijelu sezone, ovosezonski Borac ipak nam je velika nepoznanica, poručuju iz Zrinjskog.
Zrinjski u nedjelju ima priliku postaviti i još jedan novi rekord kada je u pitanju najjači rang našeg nogometa, jer ćemo tražiti petnaestu uzastopnu pobjedu u prvenstvu – aktualni rekord od četrnaest trijumfa također je u našem vlasništvu.
Utakmica HŠK Zrinjski – FK Borac igra se u nedjelju s početkom u 19.45 sati.
Glavni sudac nedjeljnog derbija bit će Irfan Peljto (Sarajevo). U prošloj sezoni sudio je čak tri derbija između ova dva protivnika, a zanimljivo da su iza njega već 43 utakmice u kojima je sudio Zrinjskom. Njemu će asistirati Senad Ibrišimbegović (Travnik), Emir Zahiragić (Sarajevo) i Amin Efendić (Sarajevo), dok će u VAR sobi biti Luka Bilbija (Prijedor) i Josip Čolić (Kupres).
BiH
U Mostaru počeo 10.Simpozij medicinskih sestara/tehničara
Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (SUM) u petak je počeo dvodnevni jubilarni 10. Simpozij medicinskih sestara/tehničara s međunarodnim sudjelovanjem, a tema ovogodišnjeg simpozija koji okuplja više od 400 sudionika je “Obrazovanje medicinskih sestara/tehničara u skladu sa standardima i normativima zdravstvene zaštite (njege)”, piše Bljesak.
Cilj je simpozija donijeti važne zaključke koje će organizatori ispred Udruge uputiti prema nadležnim ministarstvima obrazovanja te pokušati utjecati na ublažavanje posljedica koje proizlaze iz sadašnjeg sustava obrazovanja, a to su s jedne strane hiperprodukcija kadra te s druge strane pritisak na zdravstvene ustanove.
‘U našoj državi obrazovanje je na entitetima i županijama. Prema posljednjem popisu bilo je više od tri milijuna stanovnika, 39 srednjih škola za medicinske sestre i 15 fakulteta i očito je da se tu radi o hiperprodukciji kadra. Zato su danas s nama relevantni stručnjaci iz više država, kao i pripadnici brojnih ministarstava i ostalih institucija”, izjavila je Zdravka Lončar, glavna sestra Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar i predsjednica Organizacijskog odbora simpozija. Rekla je i da se treba prepoznati rad medicinskih sestara i tehničara te se osvrnula na odlazak medicinskih sestara, kao i problem hiperprodukcije.
”Iz naše ustanove nije baš puno sestara otišlo, možda do nekih 50, a neke se čak i vraćaju”, istaknula je glavna sestra SKB-a, dodavši da je problem i gdje zaposliti sav taj kadar nakon završene srednje škole te da treba odrediti kvotu obrazovanja prema potrebi sustava. Kako kaže, SKB Mostar nema problem s manjkom sestara. Na 670 ležaja i 28 dijalizatora ima 1.150 sestara općeg smjera, što je po njezinom mišljenju, zadovoljavajući broj.
Profesorica sestrinstva Medicinskog fakulteta osječkog sveučilišta Nada Prlić kratko je podijelila iskustva susjedne Hrvatske po ovom pitanju. ”Koliko je obrazovanje medicinskih sestara važno, mi smo u Hrvatskoj spoznali pristupanjem Europskoj uniji. Nije se moglo pristupiti dok se nije potpuno izregulirao kurikulum obrazovanja medicinskih sestara, a medicinske sestre pripadaju u jednu od četiri regulirane profesije i to se moralo odraditi po kurikulumima EU”, rekla je Prlić te dodala kako je Hrvatska imala nekih poteškoća u realizaciji obrazovanja, kao što ih danas ima i BiH.
Izdvojila je podatak kako Hrvatska ima sestre na svim razinama obrazovanja ikako dobrim dijelom medicinske sestre obrazuju nove i buduće medicinske sestre što do tada nije bilo moguće. Jozo Petrović, zamjenik ravnateljice za sestrinstvo u bolnici u Aachenu istaknuo je kako je ovo jedan stručan kongres koji se niz godina provodi u Mostaru s ekspertima iz svih oblasti. ”Bitno je usvojiti smjernice, pogotovo one vezane za njegu o bolesnicima. U cijeloj se Uniji taj dio treba dovesti u neku simbiozu da u svim mogućim segmentima postoji sličnost”, smatra Petrović. Simpozij se održava u organizaciji Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i Udruge/Udruženja medicinskih sestara/tehničara u Bosni i Hercegovini, a pod pokroviteljstvom Ministarstva civilnih poslova BiH. (Izvor:Bljesak.info)
BiH
Na današnji dan prije 29 godina oslobođen kraljevski grad Jajce
Danas se navršava 29. godina od oslobađanja Jajca i Pougarja..
Dan je to kada će se tisuće Hrvata iz ovoga kraja razasutih diljem svijeta, sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima, ponovno okupiti u svome rodnom gradu i okolici, iskazati zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetiti se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina, prenosi RTV Herceg-Bosne.
Vojno-redarstvena operacija „Maestral“ odvijala se od 8. do 15. rujna 1995. godine. U sklopu te akcije, zapovjednik Hrvatskih snaga general pukovnik Ante Gotovina formira operativni smjer i određuje glavne snage, koje čine: 2. GBR HVO, Specijalna policija MUP-a HR HB, ppn „Gavran 2“ i bojna Jajce. Zapovjednikom snaga imenuje tada brigadira Stanka Soptu, a zamjenikom brigadira Zlatana Miju Jelića.
Dana 12. rujna 1995. godine snage na operativnom pravcu nastavljaju napadna djelovanja i nakon cjelodnevnih žestokih borbi na pravcu Strojice – s. Babići – područje Grbavice, zauzimaju ključnu kotu Gorica, čime su stvoreni uvjeti za brz prodor prema Jajcu.
Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1.gbr HVO „Ante Bruno Bušić“, 6.dgb „Ludvig Pavlović“ satnija taktičkih snajperista GS HV, te 12. rujna 1995. godine u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo i nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.
U noći 12/13. rujna, borbene grupe 2.gbr HVO i Specijalne policije MUP-a HR HB ubacuju se preko Ćojlučkog brda i Paromlina i formiraju mostobran na rijeci Vrbas, te u jutarnjim satima 2.gbr HVO, Specijalna policija MUP-a HR HB i bojna Jajce ulaze u grad Jajce, zauzimaju kotu 453 (Tvrđava) te u potpunosti ovladavaju hrvatskim kraljevskim gradom Jajcem.
13. rujna 1995. nad slapovima Plive zavijorila se hrvatska zastava!
Sutradan (14. rujna), u nastavku napadajnih djelovanja, snage 2. gbr HVO i Specijalne policije MUP-a HR HB, bojna Jajce Gavran-2 i 81.gb HV („Virovitička“), ovladavaju cijelim međurječjem Vrbasa i Ugra s dominantnim visovima Vitovlje, Ranča i Kljun, te Hidroelektranama „Jajce 1“ i „Jajce 2“, čime su područja Podmilačja, cijelo Pougarje i Dobretići u potpunosti oslobođeni.
Istodobno s napadnim djelovanjima na južnom dijelu jajačke bojišnice, dio snaga 2. gbr HVO uz koordinaciju s 81.gb HV ostvaruje uspjeh i na sjevernom dijelu bojišnice, ovladava prostorom s. Barevo i s. Mile, dok 81.gb HV ostvaruje uspjeh komunikacijom Jezero-Mrkonjić Grad i ovladava naseljem Majdan, čime su zadaće operacije „Maestral“ u cijelosti izvršene.
U obrambenom Domovinskom ratu 195 Jajčana pripadnika HVO-a dalo je svoj život, 5 se još uvijek vode kao „nestali“, 696 dali su svoje dijelove tijela, a neki od njih su i više puta ranjavani.
BiH
Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv Šerifa Patkovića
Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Šerifa Patkovića, rođenog 5. listopada 1967. godine u Zenici.
– Optuženi se tereti da je za vrijeme rata u BiH, u svojstvu zapovjednika 2. boje 7. muslimanske brigade Armije Republike BiH, postupao protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika. On je optužen da je 1993. godine, u mjestu Dusina, osobno i izravno, pucajući iz vlastitog oružja, usmrtio ranjenog zapovjednika HVO-a, koji je nakon okončanih borbenih djelovanja bio ranjen i onesposobljen za borbu.
Optuženi se tereti da je kršeći pravila međunarodnog humanitarnog prava, lišio života ratnog zarobljenika čime je počinio krivično djelo – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. KZ SFRJ. Inače, Patković je zapovijedao vojnom akcijom napada na hrvatsko selo Dusinu u zeničkoj općini. Tri mjeseca prije otvorenog sukoba dviju oružanih formacija, pripadnici bošnjačke Armije BiH napali su u 26. siječnja 1993. selo Dusina između Busovače i Zenice i pri tome ubili devet Hrvata i jednoga Srbina. Među ubijenima je bio i ranjeni zapovjednik HVO-a Zvonko Rajić za što se tereti Šerifa Patkovića.
Na Haaškom tribunalu ime mu je prvi put spomenuto 11. studenoga 1998. godine, u svjedočenju Željke Rajić, koja je pod prisegom tvrdila da joj osobno ubio njenog supruga Zvonka i još devet ljudi. Tvrdila je da je “Šerif Patković zvani Geler došao u kuću u Dusini, u kojoj je bilo 30 zatvorenih Hrvata, te prozivao jedno po jedno ime, ubijao zatvorenike i potom se svaki put vraćao u kuću, pio konjak, jeo i prijateljski razgovarao sa zatvorenicima”, dodavši da joj je osobno to priznao i prepoznala ga s novinske fotografije. Patković je pozvan kao svjedok sudskog vijeća u Haagu. Svjedočio je 10. lipnja 1999. i pod prisegom rekao “da je stigao u Dusinu poslije sukoba, kada je Zvonko Rajić već bio mrtav”.
Prigodom nedavnog prosvjeda u Zenici zbog rata u Gazi, Patković, koji se u međuvremenu politički angažirao pristupivši vodećoj Stranci demokratske akcije Bakira Izetbegovića, stavio se na stranu Hamasa čiji su se borci kako je rekao borili u Bosni i Hercegovini tijekom rata.
“Brigada pokreta El Hamas nastala iz političkog krila Muslimanskog bratstva mene duboko podsjeća na Sedmu (muslimansku brigadu Armije BiH) i ja kao zapovjednik, evo kažem i veleposlaniku, ali i kao čovjek stavljam se na raspolaganje u datom trenutku da im se pridružim”, rekao je Patković i pozvao Bošnjake da slijede njegov primjer.
BiH
Sinoć je preminuo ugledni gospodarstvenik poznat po svom viteškom duhu
Sinoć je preminuo Suad Jašarević.
Suad je bio predani aktivist i nesebični pomagač mnogih općih projekata u Vitezu. Također je bio vlasnik tvrtke “Divan” Vitez, jedne od najstarijih tvrtki u Bosni i Hercegovini u privatnom vlasništvu, koja se bavi proizvodnjom namještaja.
Prema neslužbenim informacijama, Suad je preminuo dok je išao na molitvu. Na putu prema džamiji doživio je srčani udar, a preminuo je prije nego što je stigao do bolnice. Ovom prilikom izražavamo duboku sućut obitelji Jašarević.
Detalji o posljednjem ispraćaju bit će objavljeni naknadno.
BiH
Zahlađenje u BiH, širom zemlje oblačno s kišom
U Bosni i Hercegovini danas se očekuje oblačno vrijeme sa kišom i pljuskovima koji mogu biti prećeni grmljavinom. Intenzivnije padavine u Hercegovini i zapadnim područjima Bosne. U drugom dijelu dana na vrhovima planina je moguć snijeg.
Vjetar će biti slab do umjeren, u Hercegovini jugozapadni, a u Bosni sjeverni i sjeverozapadni.
Temperatura u Bosni od 10 do 16, a u Hercegovini od 15 do 22 stepena.
U Sarajevu oblačno vrijeme sa kišom i lokalnim pljuskovima. Temperatura će iznositi od 11 do 16 stepeni, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.
BiH
U Sarajevu održana komemoracija Slavi Kukiću
U Sarajevu je danas održana komemorativna sjednica Akademije nauka i umjetnosti BiH posvećena akademiku Slavi Kukiću, koji je preminuo u 71. godini života, prenosi Avaz.
Komemoraciji su prisustvovali brojni članovi akademske zajednice u BiH.
Posebno je bilo emotivno obraćanje Miodraga Simovića, koji je govorio o tome da je Kukić bio veliki stručnjak, humanista, mudar i drag čovjek.
– Njegov životni put i javni angažman su primjer moralne uspravnosti, poštenja i dosljednosti. Ostao je odan patrijarhalnim vrijednostima, svojim mladalačkim idealima, svojim patriotskim opredjeljenjima – naveo je, pa nastavio:
– Raspolagao je znanjima iz najrazličitijih oblasti, posjedovao psihičku i fizičku snagu, krasile su ga snažne emocije, bio je čovjek izuzetne inteligencije, istinki lider u svemu što je radio, ljudi su ga voljeli i poštovali, bio je spreman da nesebično i otvoreno izlaže sudu i javnosti svoje mišljenje.
Dodao je da nije bilo puno mnogo onih koji su bili spremni da ga čuju, a kamoli da ga javno podrže.
– Služi mu na čast da je moralnim osobinama, čvrstinom i dosljednošću stekao poštovanje i svojih protivnika – istakao je.
Izvor: Avaz
BiH
Dragan Čović uz izaslanstvo posjetio Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Kotor Varošu
Predsjednik HDZ BIH Dragan Čović uz izaslanstvo posjetio Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Kotor Varošu: istaknuta važnost očuvanja vjerskog i kulturnog identiteta
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović uz izaslanstvo, posjetio je danas Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Kotor Varošu, gdje ih je dočekao župnik fra Zoran Mandić.
Tijekom posjeta, predsjednik Čović je naglasio značaj dugoročnog opstanka ove župe kao važnog simbola vjerskog i kulturnog identiteta hrvatskog naroda na ovim prostorima. Istaknuo je važnost daljnjeg ulaganja u očuvanje vjerskih objekata, koji ne samo da njeguju duhovnu dimenziju, nego i osnažuju zajedništvo među vjernicima.
Župnik fra Zoran Mandić iznio je povijesni značaj župe, koja datira iz srednjeg vijeka, te istaknuo napore lokalne zajednice u očuvanju sakralne baštine. Istaknuto je da je kroz stoljeća, župa bila svjetionik vjere i nade, čak i u najtežim vremenima, a njezina obnova kroz godine je bila prioritet svih vjernika.
Na kraju posjeta, svi nazočni su izrazili svoju podršku daljnjim naporima za očuvanje i njegovanje vjere te naglasili važnost zajedničkog rada na očuvanju hrvatske vjerske i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini.
Uz predsjednika Čovića, današnjem posjetu nazočili su i Zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Darijana Filipović, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Davor Pranjić te generalni konzul Republike Hrvatske u Banja Luci Zoran Piličić.