Kada nekome padne žlica u med

79

Jedna lijepa narodna mudrost zgodnim riječima označava blagostanje: „Pala žlica u med“. Za Stipu Topića i njegovu obitelj doslovno se može kazati da je žlica pala u med i to onaj pravi prirodni; bagremov i planinski.

Donja Rama je već polako ozelenila. Okruženje se oslikava u Jablaničkom jezeru i daje mu posebnu vedru zelenu boju.  Bagrem cvjeta dajući opojni miris što privlači rojeve pčela koje će iz tog cvijeta izvući najbolje i pretvoriti u med.  Iako je ova pčelarska  godina još hladna,  kišna i nepogodna, ramski pčelari se nadaju da će ipak biti nešto.

Jedan od tih pčelara je i Stipo Topić koji se već godinama bavi pčelarstvom i dostigao je 102 košnice. Upravo zbog tog broja košnica može ga se smatrati jednim od najvećih proizvođača meda u općini Prozor-Rama.

Stipo sa svojom suprugom Angelom i djecom Branimirom i Magdalenom živi u naselju Trišćani u mjesnoj zajednici Gračac. Trišćani su se skrili pod okrilje planine Perun koja je ljudima iz ovih područja često bila zaštitnica i ne čudi što je poštuju kao nešto osobito.

U Trišćane smo stigli drugim povodom, a na kraju dođemo do jedne lijepe priče o svakodnevnom životu i borbi koja je stalna i nije jednostavna. Stipo se pčelarstvom počeo baviti na poticaj svog susjeda i rođaka Zorana Topića koji mu je dao prvu košnicu, prenio svoja znanja i pustio ga da samostalno hodi pčelarskim stazama.

Dok smo obilazili košnice Stipo je pričao o svojoj ljubavi spram pčelarstvu: „Kao što pčela voli svoj rad, tako se bavljenjem pčelarstvom zasniva isključivo na ljubavi.“ – s nekim osobitim osmjehom reče Stipo dok pokazuje svoje košnice.

„Da biste se počeli baviti ovim poslom pored velike ljubavi potrebno je puno rada, znanja i volje. Naravno, moraju se izdvojiti i određena financijska sredstva. Potrebno je osigurati košnicu koja košta oko 170 KM, roj pčela 70 KM, prehranu pčela do prvog meda, ali i prehranu kada je godina loša. Sve to košta, ali stalnim i upornim radom se isplati. Ja svoje pčele držim dio sezone ovdje u Trišćanima, a onda ih dižem na Risovac odnosno na Blidinje.“ – pripovijeda s osobitim užitkom Stipo. Upravo u tom pripovijedanju otkriva se činjenica da se ne bi moglo ništa bez ljubavi. A to su Stipo i njegova supruga Angela potvrdili svojim životom.

Stipo je radio u GP Dubrovnik, dok je Angela  na srednjoškolsko obrazovanje otišla iz Trišćana u Zagreb, pa u Njemačku, a onda zbog ljubavi prema rodnom kraju, povrh svega, prema Stipi vraća se u Ramu. U isto vrijeme Stipo bi iz Dubrovnika, čak oko 400 kilometara u danu znao prijeći od Dubrovnika do Rame i nazad kako bi se susreo s Angelom.  U svom kršćanskom i skladnom braku dobili su dvoje djece; Branimira i Magdalenu. Branimir završava zanimanje za kuhara u Srednjoj školi Prozor. Magdalena završava osnovno obrazovanje te nastavak školovanja planira u Prozoru. Prema Stipinim riječima Magdalena voli s njim raditi oko pčelarstva.

Stipo radi u tvornici Rama-tex na održavanju šivaćih strojeva u pogonu u Prozoru, dok Angela radi u pogonu na Gračacu. Nakon radnog vremena posla je puno. Uvijek se nešto radi; od pčelarstva, do rada poljoprivrednim strojevima kako za sebe tako i za susjede.

Nakon obilaska dijela košnica po lijepom ramskom običaju mora se sjesti u kuću i nastaviti ugodni razgovor uz rakiju, mezu, pitu, kavu i koje pivo. Kao i mnogi iz Donje Rame tako i ova obitelj Topića navijači su Hajduka te se utakmice redovno prate i to ne samo televizijskim prijenosima, nego i odlaskom na Poljud.

Dok se ugodno razgovara Stipo reče: „Upornim radom može se puno toga ostvariti. Pčelarstvom ostvarimo godišnje u dobrim uvjetima više nego što je to prosječna godišnja zarada jednog radnika. Mi volimo ovaj svoj kraj i ne pada nam napamet da bismo igdje išli odavde. To svojim radom i životom potvrđujemo. Planiramo i praviti kuću.“

U usputnom razgovoru nismo mogli ne spomenuti  da je na neki način Angeli udajom za Stipu „pala žlica u med“. Njezini komentari i osmijeh pokazali su zadovoljstvo i radost zajedničkog obiteljskog života i bez pčelarstva.  I dok se razgovaralo susjed Mihael Topić  se potrudio da se fotografijama zabilježi košnice, novine i sve što je vezano za ovu našu priču.

Ova obitelj u svom odgoju pokazuje posebnu ljubav spram rodnom kraju i prirodi koja ih okružuje. Primjer toga je i spašavanje laneta koje je postalo pravi kućni ljubimac 2015. godine. O tome su mediji pisali i nastale izvrsne fotografije Mladena Topića, poznatog ramskog fotografa.

Ukoliko želite da i vama padne žlica u pravi domaći med javite se Stipi na broj 063 045 637  te rezervirajte svoju teglu meda.

A mi ćemo video zapisima zabilježiti i neke druge detalje pčelarstva koje će Stipo pokazati i dati poticaj mnogima da se bave ovim zanimanjem.