Milgramov pokus (engl. Milgram experiment) je niz psiholoških pokusa, koji su prvi put provedeni 1961. u New Havenu. Pokuse je razvio psiholog Stanley Milgram za testiranje spremnosti prosječnih osoba suprotstavljanju ili odbijanja poslušnosti uputama autoritarnoj osobi ako stoje u izravnoj suprotnosti s njihovom savješću ili aktom koji bi kršio vlastita moralna načela.
Milgramov eksperiment je prvotno razvijen u potrazi za socijalno psihološkim objašnjenjem zločina iz doba nacionalsocijalizma. Osim toga pokus je trebao provjeriti teoriju “Germans are different”, koja se je temeljila na pretpostavci da Nijemci imaju osobnost posebne poslušnosti prema nadređenima).
Pokusi su doveli do šokantnog zaključka. Znatan broj osoba su obavljale ono što se je tražilo od njih, i nisu se suprotstavili prirodi akta ili prigovorima savjesti, dok se samo činilo da naredbe dolaze od legitimnih autoriteta.
Čak 65% sudionika bi koristili smrtonosan intenzitet električnog udara. Cijeli pokus bio je izveden kao igra u kojoj su svi sudionici osim osobe nad kojom se vodi pokus znali o čemu se radi.
Kako izgleda eksperiment?
Pokus je bio, da “učitelj” svojim “studentu” za svaku grešku u sastavu parova riječi zadaje strujni udar. Napon je povećan nakon svake pogreške, za 15 volta. U stvarnosti iskusni glumac nije zadobivao strujni udar.
Kad je napon dosegao 150 V, glumac je pitao smije li biti pušten iz svoje stolice, jer ne može bol više izdržati. Nasuprot tome, eksperimentator je od testirane osobe zatražio da treba nastaviti za dobrobit znanosti. Kad je “učitelj”, izrazio sumnju ili rekao da ne želi dalje ići, eksperimentator ga je uvjeravao s četiri standardiziranih rečenica da nastavi. Rečenice su govorili zaredom:
“Molim Vas nastavite!”
“Pokus zahtijeva da nastavite!”
“Morate nastaviti!”
“Nemate izbora, morate nastaviti!”
I nažalost, većina ljudi je nastavila.