Zbog ne formiranja vlasti, podizanja tenzija, malverzacija, korupcije, Bosna i Hercegovina ostaje prazna za cijele opštine, gradove, pa i kantone. Država je bez preciznih podataka o iseljavanju, ali i bez strategija koje će zaustaviti zabrinjavajuće trendove. Iako se dio vrati kući, naša zemlja i dalje je na gubitku – brojnih farmaceuta, ljekara, njegovatelja, inžinjera i drugih.

U 2016. i 2017. godinu samo u Njemačku otišlo je oko 50.000 ljudi.  Preciznije 50.112. To je više nego broj ljudi koji žive u Posavskom kantonu. (48.089). Samo pretprošle godine u Njemačku se iselilo skoro onoliko stanovništva  (26.112), koliko broji Bosansko-podrinjski kanton – oko 25.000 hiljada.

To su podaci Saveznog ureda za Migracije Njemačke. Podaci pokazuju i da se oko 28 i po hiljada – tačnije 28.423 ljudi vratilo kući.

Ipak, uprkos broju onih koji su se vratili, Bosna i Hercegovina ostala je otprilike bez 21.500 osoba ljudi u 2016. i 2017. godini, i to samo onih koji su bosanskohercegovačku adresu zamijenili Njemačkom. U ovu statistiku ne ulaze osobe koje su emigrirale u druge zemlje, niti osobe koje otišle iz Bosne i Hercegovine, a posjedovale su hrvatski pasoš.

Ipak, uprkos broju onih koji su se vratili, Bosna i Hercegovina ostala je otprilike bez 21.500 osoba ljudi u 2016. i 2017. godini, i to samo onih koji su bosanskohercegovačku adresu zamijenili Njemačkom. U ovu statistiku ne ulaze osobe koje su emigrirale u druge zemlje, niti osobe koje otišle iz Bosne i Hercegovine, a posjedovale su hrvatski pasoš.

“Prije svega zato što se ne možeš zaposliti ako nisi politički opredijeljen i nisi dovoljno plaćen za svoj posao. Idemo u Njemačku ili Austriju. Fakulteti su farmacija i medicina.

Najviše je presudilo društvo u kojem se nalazimo da napustim zemlju. Stalno ljudi pričaju o tome, svakodnevnica je to”, rečeno nam je u Sarajevu.

“Nije ovdje loše, kao što narod misli.

Da imam priliku, otišao bih. Vidim kako se sve dešava sa mladima, tako da je to jedino rješenje.

Ne bih. Ovdje možemo da postignemo mnogo toga”, istakli su Mostarci.

“Ja kada bih mogla, i ja bih išla. Vjeruj mi.

Nema pravde, nema posla.

Želim da se školujem u inostranstvu. I zbog čega da se vratim, ako već odem?”, naglasili su Banjalučani.

Unija za održivi povratak i integracije, nevladina organizacija, odavno ukazuje na to da je stanje alarmantno. Prema njihovim podacima, Bosna i Hercegovina je od januara do kraja novembra prošle godine napustila 21.000 ljudi. Od 2013. do 2018, otišlo je preko 172.000 osoba. To je gotovo 50.000 porodica.

“Dakle, sada imamo područje Hercegovine i Zapadne Hercegovine. Ljudi neometano odlaze preko granice, pogotovo mladi. Sa druge strane, imamo Posavinu, koja je u ovom momentu gotovo prazna”, napomenula je Mirhunisa Zukić iz Unije za održivi povratak i integracije Bosne i Hercegovine.

Zvaničke i precizne podatke o odlascima Bosna i Hercegovina nema. Neophodna je kontrola kretanja stanovništva, ukazuju u Uniji.

“Veća kontrola nad kretanjem naših građana, jer mi imamo ljude koji po 10-15 godina žive vani, a imaju lične karte u Bosni i Hercegovini”, dodala je Zukić.

Evo šta o iseljavanju u zemlje kojim treba radna snaga kaže državni i politički vrh.

“Ovo je potreba njih, oni trebaju radna mjesta. Kada ne bude trebalo, opet će zatvoriti granice. Prije 10 godina su i govorili o tome da Evropa stari, da će izgubiti radni potencijal”, istakao je Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveza nezvisnih socijaldemokrata.

“I nema čarobnog štapića, koji može riješiti ovaj problem preko noći. Samo uporan rad i odgovoran odnos mogu usporiti, a zatim i zaustaviti trend odlazak mladih”, poručio je Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije.

Vrijeme teče, bez konretnih strategija. Njemačka ne gubi vrijeme. Savezna vlada usvojila je zakon o useljeništvu koji će, kada stupi na snagu, olakšati imigraciju radne snage iz trećih zemalja, među njima i Bosne i Hercegovine.