Hrvatica u Finskoj: Država plaća dio ručka, trgovine su stalno otvorene

39

Zagrepčanka Eleonora Schitaroczy u Finsku je preselila prije četiri godine. Razlog preseljenja i sretna okolnost bio je njezin dečko, Finac, s kojim je u stan u Helsinkiju uselila u veljači 2015. godine.

Danas 28-godišnjakinja, Eleonora će uskoro po drugi put postati majka pa se sa svojom obitelji u Finskoj definitivno osjeća kao kod kuće. Zaposlena je kao projekt menadžerica za jednu IT tvrtku koja surađuje s automobilskom industrijom i već je polako preuzela navike svojih sunarodnjaka.

Ipak, u početku joj se bilo teško priviknuti na hladnoću i premalo sunca, ali sve ostalo bila je prilagodba na isključivo pozitivne stvari. Svi koje presele na sjever Europe upravo nedostatak svjetla ističu kao manu, ali sve je stvar navike.

“Na početku je mrak koji je po gotovo cijele dane po zimi doista čudan, ali kad se radi, niti ne osjetiš da vani ne sija sunce”.

Tako mi je već u prvoj rečenici opisala doživljaj Finske iz perspektive Hrvata – mračno i stalno se radi. Šalu na stranu, nije to uopće tako pa me Eleonora upoznala s detaljima života na sjeveru od svojih prvih dana.

Nema čekanja u redovima

Iako joj život u Finskoj nije bio nepoznanica, jer je Helsinki, zbog dečka, posjećivala i ranije, uspoređujući finsku svakodnevicu s hrvatskom, razlike su doista velike.

“Tu je sve jako organizirano. Primjerice, rijetko se gdje čeka u redovima jer sve digitalizirano pa se i većina papirologije može obaviti online. Tako se i kod doktora i u pošti i u banci može naručiti u točno vrijeme i čeka se maksimalno 10-15 minuta, a zapravo niti toliko. Jednostavno nema traćenja vremena s papirologijom i čekanjem”, objašnjava Eleonora.

Rijetko su na kavi, ali često u restoranima

Tamo nema čekanja, ali ni nadaleko poznate hrvatske tradicije dugoga ispijanja kave.

“U Finskoj ljudi ne idu na “kave” kao mi, umjesto toga nalaze se za ručak ili popodne da doslovno popiju kratku kavu. Ispijanje kava i dugo sjedenje isto vide kao traćenje vremena pa radije nešto drugo zajedno rade, kao primjerice sport, odlazak u prirodu, u muzeje, na izložbe i slično”.

Država subvencionira i ručak

Odlasci na ručak kod njih su puno češća pojava.

“Definitivno jako često odlaze u restorane, osobito za ručak. Jedan od razloga je i to što država subvencionira jedan dio ručka pa je ljudima na kraju to jeftnijie nego nositi od kuće. Država plaća 25 posto, a ti ostatak. Tvrtka u kojoj radiš daje ti karticu ili bon za 10 eura, koji mi dakle plaćamo 7,5 eura i time plaćamo u svim restoranima, a čak i trgovinama hrane”.

Trgovine rade non-stop

Dok je u Hrvatskoj rad nedjeljom i dalje kontorverzna tema, na sjeveru oko toga nema problema: “Radno vrijeme trgovina je isto drugačije jer puno supermarketa radi 24h i to 7 dana u tjednu, a oni koji ne, otvoreni su svaki dan od 6 do 23. Ostale trgovine, poput trgovina odjećom, cipelama i slično isto su otvorene nedjeljom, ali skraćeno, od 12 do 18, što je po meni super!”.

AKO ŽELIŠ, RADI OD KUĆE 

Radno je vrijeme u Finskoj 7,5 sati, a većina firmi ima klizno radno vrijeme pa se može doći između 7:30 i 11 sati i isto tako kasnije otići, a simpatična Zagrepčanka dodaje još jednu praktičnu prilagodbu: “Puno firmi dopušta rad od kuće i možeš spontano odlučiti hoćeš li doći u ured ili ostati kod kuće”.

Eleonora s jezikom nema problema, ali ga je počela učiti godinu dana prije preseljenja.

Sada je, nakon pet godina, na drugoj od tri razine: “Mnogi kažu da je jako težak, ali vjerujem da ga svatko može naučiti ako ga se ne boji upotrijebiti. Ipak, znam ljude koji tu žive i više od deset godina pa uopće ne govore finski, ali nema veze jer se engleski uvijek koristi”.

Aute koriste sve manje

Javni prijevoz je u Finskoj skuplji nego u Zagrebu. Jedna je vožnja oko 2 eura, ali, ističe Eleonora, i to ovisi gdje se karta kupi. Međutim sve je puno organiziranije i uvijek na vrijeme. K tome govori i još nešto zanimljivo: “Javni je prijevoz potpuno besplatan za roditelja, odnosno osobu s djetetom u kolicima, što je jako praktično! Osim toga, jedna stvar koja mi je isprva bila smiješna je to što ljudi ne vole sjediti jedan pored drugoga u javnom prijevozu. Svi uvijek prvo sjednu sami, a ako nema takvoga slobodnog mjesta, puno ljudi radije stoji nego da sjedne pored nekoga. Na početku mi je to bilo jako čudno, ali sad, nakon četiri godine i ja sam se navikla i shvatila da sam to i sama počela raditi!”, dodaje kroz smijeh.

Sve je u Finskoj čisto i uredno i rijetko se vidi bilo kakvo smeće, uvjerava me Eleonora.