- oglas -

HRVATI U BiH – Pod baskijskom parolom “svi zajedno ili nikako“ sačuvati konstitutivnost i izboriti ravnopravnost

Pročitajte i ovo

UEFA uvela četvrtfinale Lige nacija, Kazanju oduzet Superkup

Liga nacija će biti proširena nokaut rundom koja će se igrati u ožujku, čime će se stvoriti kontinuitet između grupne...

Poznato koliko HNS može zaraditi od Lige nacija

Hrvatska je doznala protivnika u polufinalu Lige nacija. Bit će to Nizozemska, a taj će susret igrati 14. lipnja...

Predstavnici navijača Dinama na sastanku s Barišićem

Predstavnici Bad Blue Boysa i udruge Dinamo to smo mi bili su na sastanku s predsjednikom Mirka Barišića u...
- Advertisement -

Politika Međunarodne zajednice i njoj komplementarne politike većinskog – bošnjačkog naroda u BiH godinama se na sustavan način gradila tako što je svoje osnovno polazno razmišljanje temeljila na potrebi izgradnje i jačanja središnjih institucija u Sarajevu, a pritom derogirala i degradirala prava kolektiviteta reducirajući im zaštitne mehanizme kroz ustave i zakonska rješenja pod devizom neophodnih i strukturnih reformi. Da li je to posljedica koruptivnih aktivnosti međunarodnih dužnosnika u BiH, o čemu se također govorilo, ili je u pitanju svjesno odnosno nesvjesno provođenje agende jačanja centralne države koja jedino odgovara većinskom narodu u BiH koji pored institucionalnih mehanizama koje uvijek kontrolira, svoju poziciju može obraniti i zastupati zahvaljujući svojoj brojčanoj nadmoći. Neminovna činjenica političkog offsidea Hrvata u BiH  je direktna posljedica procesa tiranije većine. Ustavno-pravni poredak je Hrvatima zagarantirao konstitutivnost i ravnopravnost, ali ih i postavio u raskorak gdje se u političkoj sferi moraju natjecati s brojčano mnogo snažnijim protivnikom koji svojim centralističko – hegemonističkim djelovanjem može poništiti narav i duh sporazuma za mir i sadržaj konstitutivnosti učiniti potpuno beznačajnim, što se i dogodilo.

- Advertisement -

Tvrdnja kako Hrvati u BiH predstavljaju nebitnog i nevažnog partnera u izgradnji države i društva u BiH ili ponašanje međunarodnih aktera na ovaj način, jer njihova malobrojnost ne daje nikome dovoljno razloga i motiva da ih se respektira kao politički narod koji će na ravnopravnim osnovama participirati u izgradnji zajedničke domovine BiH, svakako jesu obeshrabrujuće pozicije. Stvaranje ukupnog dojma kako hrvatski narod u BiH ne predstavlja značajnu ustavnu kategoriju koja bi nedvojbeno morala sjediti za “zelenim stolom“ i biti ravnopravan sudionik u političkim procesima koji nam predstoje, rezultat je “sistemske greške“ unutar ustavnih i pravno-političkih rješenja koje treba promijeniti i uskladiti s presudama europskih i domaćih sudova,  a ne odraz realiteta i stanja na terenu. Hrvati u BiH i njegova politička elita suočava se s ozbiljnim problemom nemoći u održavanju postojećih, a kamoli zadobivanju dodatnih prava kojima će jamčiti vlastitu opstojnost. Stoga, ako ne želi biti dovedena na razinu političkog folklora, mora se nametnuti kao najefektivniji dio suverenosti. Drugim riječima, ako želi osigurati vlastiti opstanak preko zaštite kolektivnih prava, nužno mora postići mnogo veći stupanj političke učinkovitosti negoli većinska zajednica.

Unatoč etničkom čišćenju, ratnim zločinima i sistematskom raseljavanju kao posljedici rata, uništavanju imovine i onemogućavanju povratka, nenaklonjenosti međunarodne zajednice i brutalnog nasrtaja na ustavno-pravnu poziciju, hrvatski narod uspio je sačuvati svoje nacionalno i političko biće, on je konstitutivan, živ i vitalan te je nekada manje, a nekada više uspješno, znao naći odgovore na tu vrstu izazova. Rezultat inferiornosti, a na određen način i naše političke frustracije jeste činjenica kako na najznačajnije političke procese u svojoj državi Hrvati ne mogu utjecati, a uzrok je u stvaranju takvog političkog i izbornog sustava koji omogućava njihovo zaobilaženje u svim relevantnim procesima u državi. Različita ustavno-pravna rješenja rezultat su političkog dogovora zainteresiranih strana ili politike ostvarene ratom i primjenom sile. Kada sila postane jezik kojim se razgovara, tada činjenice i argumenti padaju u drugi plan ali država i društvo koje se održava na sili nema nikakvu perspektivu i realne izglede za uspjeh. Tako je i danas, jedini integrativni faktor u BiH jeste sila koju demonstrira Međunarodna zajednica, a neuvažavanje činjenica i argumenata učinila je od BiH nefunkcionalnu državu te državu bez šanse za uspjeh.

SISTEMSKA GREŠKA – Hrvati kontroliraju teritorij i ostvaruju značajnu vlast na lokalnoj razini – problem su loša rješenja na razni središnje države

Odgovor na hegemoniju većine činiti će dodatni demokratski i politički napor koji će se na najbolji način manifestirati u svim segmentima rada i djelovanja na onom prostoru gdje Hrvati mogu uspostaviti najefikasniju stvarnu vlast i režim upravljanja, što podrazumijeva da će hrvatske političke elite organizirati institucije nad kojima imaju ovlasti na najvišem stupnju učinkovitosti, te će vlastitom kadrovskom politikom osigurati zastupljenost najboljih na svim odgovornim pozicijama vlasti. Proces stvaranja efikasnih institucija hrvatskog političkog prostora kompenzirao bi nedostatak osnovnog konsenzusa o državnosti BiH i stvorio uvjete za kreiranje pravednije i održive Bosne i Hercegovine. Na “šahovskoj političkoj ploči“ u BiH Hrvati kao igrači na potezu moraju razmišljati nekoliko koraka unaprijed. U realnom životu Hrvati u BiH predstavljaju značajan čimbenik u gospodarskom, kulturnom, javnom i političkom životu u BiH. Činjenica je kako danas Hrvati imaju vlast u 24 općine FBiH, uključujući većinu u općinskim vijećima i čelnog čovjeka općine, te u još 8 općina predstavljaju značajan i nezaobilazan politički činitelj. Respektirajući činjenicu kako su Hrvati u FBiH 5 puta malobrojniji od Bošnjaka ove brojke i te kako ohrabruju te pokazuju prisutnost i političku vitalnost hrvatskog naroda u BiH. No, politički život jedne države i najvažniji politički procesi u državi se ne vode na lokalnoj razini iako je lokalna razina najbliža građanima, ili nekim drugim većim administrativnim jedinicama. Ozbiljna politika i utjecaj na značajne političke i druge procese predmet su zanimanja i nadležnosti središnjih institucija, gdje su Hrvati s obzirom na postojeća izborna rješenja najosjetljivija ustavna kategorija.

Općine u kojima Hrvati posjeduju poluge vlasti, s njihovom geografskom površinom su: Ravno – 447km, Neum – 225km, Stolac – 237km, Mostar – 1175km, Čitluk – 181km, Posušje – 461km, Ljubuški -293km, Grude – 218km, Čapljina – 249km, Široki Brijeg – 388km, Tomislavgrad – 968km, Livno -994km, Kupres – 622km, Prozor-Rama – 477km, Kiseljak – 165km, Kreševo – 149km, Vitez -151km, Dobretići – 59km, Usora – 60km, Žepče – 210km, Ođak – 147km, Orašje – 122km, Domaljevac – Šamac-42km, Novi Travnik – 232km. Ukupna površina ovih općina u FBiH čini 8272 kvadratna kilometara, a u odnosu na površinu FBiH izraženu u kvadratnim kilometrima, kada se izuzmu općine Drvar – 1030, Glamoč – 1033, i Grahovo – 78O, ukupne površine 2843 kvadratna kilometara koje su pod upravom srpske vlasti, dolazimo do površine od 23267 kvadratnih kilometara. Navodeći još pet općina u kojima Hrvati nemaju svoje načelnike, što je rezultat unutar nacionalne podijeljenosti i faktora organizacije, ali ipak predstavljaju značajan politički čimbenik u njima i nezaobilazan faktor u funkcioniranju lokalne vlasti, a to su; Busovača – 158km, Jajce – 339km, Uskoplje – 402km i Travnik – 529km, iako nemaju mehanizme apsolutne političke vlasti, ali sudjeluju u političkom životu ovih lokalnih sredina, dolazimo do podatka kako ovih pet općina čine 1660 kvadratnih kilometara. Na osnovu ovih pokazatelja dolazimo do podatka kako bošnjačke političke stranke u apsolutnom smislu kontroliraju tek 50% ukupne površine FBiH ili nominalno prikazano u 13567 kvadratnih kilometara, što predstavlja blagu prednost u odnosu na prostore koje “kontroliraju“ hrvatske političke stranke iako su 5 puta brojniji narod u FBiH. Ova prednost u odnosu na Hrvate rezultat je etničkog čišćenja u FBiH o kojemu se jako malo govori u odnosu na ratna stradanja Hrvata u Republici Srpskoj, odnosno Bosanskoj Posavini.

Zanimljivo je navesti podatke i neke procjene koje ukazuju da se etničko čišćenje u ovim sredinama gotovo i ne razlikuje od stradanja Hrvata u RS, npr. u općinama Bugojno – prije rata 16031, danas oko 4000 Hrvata, Kakanj – prije rata 16556 danas oko 2000 Hrvata, Vareš – prije rata 9016 danas oko 2000 Hrvata, Fojnica – prije rata 6623 danas oko 1000 Hrvata, Zenica – prije rata 22510 danas oko 5000 Hrvata, Travnik – prije rata 26118, danas oko 13000 Hrvata, ali samo zahvaljujući činjenici da je jedan dio općine bio etnički homogen i naslonjen na općinu Vitez, pa ga je bilo i lakše braniti. Jedina sretna okolnost u nekim općinama u Srednjoj Bosni, koja nisu doživjela sudbinu gore navedenih općina jest činjenica da je u tim sredinama djelovalo HVO i koje se uspjelo othrvati silovitim napadima ABiH. Isticanje kako su ovi Hrvati nasilno preseljeni na prostore Hercegovine u ovim brojkama „ne pije vodu“ jer se taj demografski impuls na poseban način ne osjeti u samoj Hercegovini. Ovi Hrvati su napustili BiH.

Reforma izbornog zakonodavstva “conditio sine qua non“ svih reformi

Bez obzira na stradanja Hrvata i nikada ostvareni projekt povratka u ove općine s bošnjačkom dominacijom (mada znamo kako Bošnjaci licemjerno izapiru usta s povratkom na prostore RS dok je na njihovim prostorima „povratak“ misaona imenica), navodeći ove podatke želim još jednom ukazati kako Hrvati u realnom životu prisutni i u političkoj stvarnosti BiH predstavljaju značajan politički čimbenik i još jednom ponoviti kako je rezultat naše inferiornosti loše i urotnički organiziran politički sustav koji dopušta politiku majorizacije prema Hrvatima. To je puno puta spomenuti izborni zakon, sa svojim izmjenama i dopunama kojeg je nametnuo visoki predstavnik, a pravila za izbor delegata u Dom naroda FBiH predložio Robert Barry, u žargonu nazvani BERIJEVI AMANDMANI. Naime, Dom naroda kao drugi dom ima mandat da potvrdi ili odbije sve akte prvog doma koji ih donosi ili da prihvati odnosno odbije imenovanje izvršne vlasti tog entiteta, a tko kontrolira 1/3 delegata u nacionalnim kolektivima (koji broji 17 izaslanika) ima punu kontrolu na oba doma parlamenata FBiH. Ta čarobna brojka iznosi 6 delegata koji se biraju iz kantonalnih skupština i tu je sva nelogičnost i kontradiktornost, odnosno instrumentarij prilagođen za majorizaciju Hrvata. U deset kantona u FBiH predviđen je sljedeći odabir hrvatskih delegata; Srednjobosanski kanton koji prema procjenama ima 90.000 Hrvata bira 3 delegata, Livanjski kanton koji ima 50.000 Hrvata bira delegata, Hercegovačko-neretvanski kanton koji ima 150.000 Hrvata bira 3 delegata, Zapadnohercegobački kanton koji ima 80.000 Hrvata bira 2 delegata, Zeničko-dobojski kanton koji ima 40.000 Hrvata bira 2 delegata, Posavski kanton koji ima 50.000 Hrvata bira delegata, Unsko-sanski kanton koji ima 3.000 Hrvata bira 1 delegata, Bosansko-podrinjski kanton koji ima 83 Hrvata bira 1 delegata, Tuzlanski kanton koji ima 20.000 Hrvata bira 1 delegata i Kanton Sarajevo koji ima 15.000 Hrvata bira 1 delegata. Evidentan je nerazmjer u broju stanovnika i delegata koji se biraju. Zanimljiva je paralela između Posavskog i Bosansko-podrinjskog kantona. Na osnovu ove analize sasvim je jasno da bošnjačke stranke mogu iz 5 kantona gdje su dominantna većina osigurati 5 hrvatskih delegata u Domu naroda, te osigurati podršku još jednog u izbornoj trgovini ministarskim foteljama. Ovo je proces na kojeg Hrvati ne mogu uticati, i upravo je ovdje dijagnosticirana „rak rana“ hrvatske nejednakopravnosti u državnim institucijama i zbog toga je ovaj princip nužno mijenjati. U donošenju ovih izbornih pravila HDZ BiH nije sudjelovao, ona su donesena za vrijeme vladavine Alijanse za promjene kada ja HDZ istisnut iz vlasti, a podršku istima dale su stranke koje su ušle u vlast mimo izborne volje hrvatskog naroda. S takvim scenarijem možemo se opet suočiti, jer ponovno je grubo izigrana izborna volja hrvatskog naroda.

Navodeći sve ove činjenice, a osobito ako se uvaže posljednje diplomatske aktivnosti američke i europske administracije oko nužnih i neophodnih reformi u BiH, želimo vjerovati kako će europska budućnost BiH otkloniti ove nepravde, jer jedna moderna zemlja europskih referenci ne može se graditi sunovratu demokracije i majorizaciji naroda. S takvom BiH Hrvati se nikada neće solidarizirati i uložiti će sve raspoložive resurse da ovakva BiH ne postoji. To ne znači negiranje BiH, nego iskaz potrebe da ona bude drugačija. Krajnje je vrijeme da nam pomognu oni koji su “ložili vatru oko nas“, od RH, Međunarodne zajednice i domaćih političara. Donošenje novog ustava i reforma izbornog zakonodavstva prigoda je za Hrvate u BiH da ne legitiman način izađu iz “vatrenog kruga“ i osujete nastojanja protivnika da Hrvati trajno ostanu u njemu, slabeći i nestajući iz BiH.

AUTOR: S.A. / Centralna.ba

Najnovije vijesti

UEFA uvela četvrtfinale Lige nacija, Kazanju oduzet Superkup

Liga nacija će biti proširena nokaut rundom koja će se igrati u ožujku, čime će se stvoriti kontinuitet između grupne...

Poznato koliko HNS može zaraditi od Lige nacija

Hrvatska je doznala protivnika u polufinalu Lige nacija. Bit će to Nizozemska, a taj će susret igrati 14. lipnja od 20.45 sati na De...

Predstavnici navijača Dinama na sastanku s Barišićem

Predstavnici Bad Blue Boysa i udruge Dinamo to smo mi bili su na sastanku s predsjednikom Mirka Barišića u prostorijama na Maksimiru. Prisutni su razgovarali...

Ivajlo Petev pronašao novi posao

Donedavni selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Ivajlo Petev (Ivaylo), pronašao je novi posao, javljaju bugarski mediji.Bugarski stručnjak najvjerovatnije će postati trener Minjora iz...

KRVAVI NAPAD U NJEMAČKOM GRADU: Nekoliko mrtvih i ozlijeđenih, velik broj policije na mjestu događaja

Nekoliko je ljudi je ubijeno i nekoliko ozlijeđeno u srijedu u napadu nožem u vlaku koji je prometovao iz Kiela za Hamburg. Počinitelj je...

Povezane vijesti