- oglas -

Gdje su Hrvaćani?

Pročitajte i ovo

Ekipa MNK Uzdol pobjednik turnira u Krčevinama

Proteklih dana u Vitezu, točnije u Mjesnoj zajednici Krčevine igran je malonogometni turnir na kojemu je devetnaest prijavljenih ekipa...

Novi šok za hrvatsku košarku, Finska u velikoj drami odnijela pobjedu i ostavila Hrvate bez SP-a

Hrvatski košarkaši poraženi su od Finske sa 79-81 (17-21, 17-22, 27-17, 18-21) u utakmici posljednjeg kola skupine C prvog...

Ivo Josipović se u centru Zagreba autom zabio u kafić

Bivši predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović večeras je u Zagrebu prouzročio lakšu prometnu nesreću. U Ambruševoj ulici u centru...
- Advertisement -

U posljednjem broju katoličke revije Svjetlo riječi izišao je tekst o župi Brajkovići. Nekada jedna od najvećih travničkih župa koja je imala preko 6000 stanovnika danas je mjesto u kojem živi mali broj povratnika. Više od 90% prijeratnog stanovništva se iz ove župe usljed ratnih zbivanja iselilo. Uz dozvolu autora tekst vam prenosimo u cjelosti.

- Advertisement -

“Već smo stasali mi koji ne pamtimo vrijeme prije sveopće kataklizme svijeta naših roditelja, starih učitelja, djedova, baki, predaka. O tome svijetu znamo iz njihovih priča koje nam se čine dalekima i stranima i s kojima često ne znamo što bismo. Još jučer smo bili djeca koja su se u ratu igrala rata, izbjeglice, povratnici koji su školske knjige nosali u najlonskim kesama, a danas trebamo biti odgovorni nositelji stupova društva u kojem tek preživljavamo. Unutarnji nemir, otklon od zemlje, neznanje o njoj, neprihvaćanje sebe a osobito drugih i zamišljanje bolje budućnosti, najčeš­će negdje drugdje, traganje za poslom, boljim standardom, sve je to slika naše kaotične i nemirne, ponekad i neželjene Bosne. Takvi osjećaji u našim selima još su opipljiviji, grublji, teži, ali i neuhvatljiviji u riječ i sliku. Mnogi su prerano otkinuti od zavičaja pa je i njihov odnos prema njemu često indiferentan.

Odlazilo se i prije – ali se i vraćalo. U Brajkovićima, ljubav prema zavičaju, sjećanje na zločine koji su se ovdje u ratu dogodili, i bijes zbog slabog povratka, isprepliću se i sukobljavaju snažnije nego u drugim našim povratničkim mjestima. Odmah na početku otužne brojke: 6.350 stanovnika za godinu popisa stanovništva 1991; 679 za godinu 2001. kada su se ljudi pomalo vraćali; 470 za godinu općih izbora 2010. To su u statistici katolici u Brajkovićima. Tako na pola puta solidno asfaltirane ceste između Zenice i Viteza, odnosno Nove Bile, stoje i danas napuštena sela Hrvaćana, kako su zvali katolici travničkog i viteškog kraja katolike s ove strane rijeke Bile. Povratka nema.


Brajkovići su selo u srednjoj Bosni, na blagim obroncima Vlašića, blažim od onih Guče Gore, kojoj su nekad kao župi pripadali. Veći dio župe pripada općini Travnik, a nekoliko sela Zenici. Na dan kada posjećujemo župu slavi se sv. Nikola Tavelić, drugi patron župe. Nevelika crk­va je gotovo puna, što povratnika, što onih koji sada žive u Zabilju i Vitezu, pa im selo dođe na dvadesetak minuta vožnje autom.

Iz Brajkovića se, kao i iz tolikih drugih bosanskih brdovitih mjesta, odlazilo i prije rata. Možda iz istih razloga. Čak u iste zemlje i zbog istih poslova. Prali su naši švicarske tanjure, podizali austrijske zgrade i pravili malter u njemačkim miješalicama i ranije. Samo su se htjeli i imali gdje i komu vratiti. Kada su se Ana i Mijo Matošević nakon jedanaest godina vratili iz Austrije, što su očekivali od svoje zemlje? Zasigurno ne rat i progon. Njihova kuća prva je do crk­ve. Prid sv. Franu 1997. godine bili su među prvim povratnicima, a župnik fra Leon kaže da ne zna kako bi da nije njih. Mijo pocijepa drva i pomogne očistiti snijeg i štošta drugo. Zovu ga Tica, kao i njegovog oca, i oca njegovog oca, sve do prvog Tice, prozvanog tako od nekog Aliodže kada je pradjed u seoskim trkama letio ko tica. Mijo je radio i u obližnjem rudniku Bila i u pilani i kao domar u bolnici Nova Bila. Njegova Ana oporavlja se od moždanog udara. Poletna je i nasmijana. Kaže šeretski da joj je njezin Mijo kad su se vratili kupio kravu da ne mere odat po selu. A u selu prije rata nisu svi živjeli od zemljoradnje nego i od industrije. Jedni u željezari u Zenici, drugi u rudniku Bila, a treći ipak najčeš­će, u polju. Kažu da su se ljudi prije jagmili za zemljom jer je malo nje ležalo neiskorišteno i nezasijano. Osobito je uspijevala šljiva.

Danas je zemlja jednako plodna, ali uglavnom se ne obrađuje. Slično je i sa stočarstvom. Jedini izuzetak je farma krava i konja na Ovnaku. Nekoliko ljudi je tako zaposleno oko krava muzilica kojih je 77, oko teladi, konja, ubiranja ljetine, oranja. Nešto se ipak radi neovisno o tome što je povratnika malo. Na entuzijazam sam naišao i kod mladih koji uza sve probleme vole svoje mjesto. Grupa studenata i studentica, koje sam susreo nakon mise, kažu da ih iz Brajkovića može otjerati jedino nezaposlenost. Njihovi problemi tako se ne razlikuju mnogo od problema mladih iz drugih krajeva naše zemlje. Nije im nimalo lako, jer se svakodnevno treba snalaziti i živjeti u neizvjesnosti u mjestu od kojeg su gotovo svi odustali i u koje navraćaju uglavnom kad se obilježavaju stradanja, slave patroni ili neka obiteljska slavlja.

Neistražena povijest. Naselja i zaseoci župe Brajkovići: Čukle, Dolac Bila, Grahovčići, Konjevići, Ovnak, Podovi i Šušanj, nekad su bili tijesni za svoje stanovnike, sad je u njima najviše grobova. U Grahovčićima tako leži na groblju Viniš­će praotac sela Mihovil Grahovčić na čijem grobu stoji natpis: “Sie leži Mihojlo Grahovčić prave vire rimske, koi počteno hodjaše i Bogu se molaše i dobro knigu znaše, daj mu Bože duši da bude spasen.” Spomenik s natpisom na bosanskoj ćirilici smješta se u 17. stoljeće, vrijeme turske vladavine, pa izričito spominjanje prave vire rimske jedni tumače kao izraz odanosti vjeri svojih otaca naspram islamu i islamiziranju, a drugi kao ograđivanje od vire bosanske crk­ve koja je prema nekima bila osobito jaka u ovim krajevima. Postoji čak teorija prema kojoj se zakletva Kulina bana na vjernost Katoličkoj crk­vi nije dogodila na Bilinom polju u Zenici, nego upravo u ovom kraju. I to u polju pored rijeke Bile. Bilinom polju. Zatim su tu stećci na groblju Bogduša koje je u svoje vrijeme istraživao naš poznati arheolog i historičar Alojz Benac. I tako na svakom koraku susrećete nadgrobne spomenike ljudi koji su htjeli pobjeći zaboravu, ljudi o kojima mi zapravo znamo vrlo malo ili čak ništa. Osobito iznenađenje doživjet ćete ako odete u Čukle. U neposrednoj blizini obnovljene kapelice, koja je inače u 19. stoljeću bila jedina crk­va na području župe, naići ćete bez velike muke na niz kamenih sarkofaga. Neki su razvaljeni pa se vide ponegdje i ljudske lubanje. Onaj koji je posebno izdvojen u groblju ispred same kapele nalazio se na prilaznom putu. Jedno vrijeme je stršio tako da nitko nije znao o čemu se radi pa su djeca zimi sanjkajući se preko njega pravili skakaonicu.

I svašta bi se ovdje našlo za istraživati, i sarkofaga, i tvrđava, i rimskih puteva, i starih, još neotkrivenih crkava, ali dok svoj sud ne donesu historičari i arheolozi, sve ostaje prekriveno zaboravom…

S novom, ne tako davnom, ratnom poviješ­ću, i u Brajkovićima kao da se onaj stvarni, obični, u biti jedino kreativni život opet sakrio pred simbolima i spomenicima patnje, najčeš­će vlastite. I naša povijest kao da postoji samo u križevima kao fiksnim točkama naših života. Kao da nisu postojala druženja, igre, pjesma i veselje, želja za nadilaženjem sukoba i smrti. Rat kao da je baš sve razorio.

Mnogi smatraju da je konačno vrijeme da se prestane plakati za prošloš­ću. Da povratka više neće biti i da se s tim treba konačno pomiriti i ići dalje. Možda su u pravu. No, možda će još biti ljudi koji će slijediti primjer Mije Tice i drugih koji su se vratili, i tako održavati ovaj kraj na životu.”

(Tekst preuzet uz dozvolu autora)

Tekst: Hrvoje Vranješ – Svjetlo riječi

Najnovije vijesti

Ekipa MNK Uzdol pobjednik turnira u Krčevinama

Proteklih dana u Vitezu, točnije u Mjesnoj zajednici Krčevine igran je malonogometni turnir na kojemu je devetnaest prijavljenih ekipa...

Novi šok za hrvatsku košarku, Finska u velikoj drami odnijela pobjedu i ostavila Hrvate bez SP-a

Hrvatski košarkaši poraženi su od Finske sa 79-81 (17-21, 17-22, 27-17, 18-21) u utakmici posljednjeg kola skupine C prvog kruga europskih kvalifikacija za Svjetsko...

Ivo Josipović se u centru Zagreba autom zabio u kafić

Bivši predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović večeras je u Zagrebu prouzročio lakšu prometnu nesreću. U Ambruševoj ulici u centru grada autom se zabio u...

NEVJEROJATNO: Muškarac i žena nazvali benzinsku postaju i uspjeli nagovoriti zaposlenicu da im otkrije kodove raznih kartica

U subotu navečer, 2. srpnja 2022. godine, oko 19.30 sati, dva nepoznata počinitelja (muškarac i žena) nazvala su benzinsku postaju u Ichenhausenu, u okrugu...

MINISTARSTVO POTVRDILO: Morski pas ubio dvije žene

Dvije žene su poginule u napadu morskog psa u mjestu Sal Hashis u blizini Hurgade, priopćilo je egipatsko Ministarstvo za zaštitu životne sredine, i...

Povezane vijesti