Fatima Maslić: Sprega kulture i turizma može preporoditi naše prostore

40

Pokušavamo kroz naše programe i radionice uključiti što više mladih ljudi, posebno školske omladine, ali to je kap vode u moru. Najteže je odgajati publiku jer morate pronaći način da privučete pažnju mladih ljudi, u situaciji kada ne možete biti konkurentni jeftinim i ispraznim atrakcijama globalnog potrošačkog svijeta i medijima koji su u službi dirigiranih tržišnih i političkih zahtjeva, izjavila je Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik u razgovoru za Dnevnik.ba.

Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, u razgovoru za Dnevnik.ba govori o Muzeju, aktivnostima i programskim sadržajima, tvrđavi Stari grad, Rodnoj kući Ive Andrića, te svim posebnostima zbog kojih bi se svatko, iz bilo kojeg dijela BiH, tko je zaljubljenik u bogatu i kompleksnu povijest, trebao “zaputiti” u Travnik i posjetiti ga.

Zavičajni muzej Travnik je hram kulture u Središnjoj Bosni. Teško je pobrojati sve ono što su njegovi vrijedni i požrtovani djelatnici sačuvali i očuvali od zaborava i zuba vremena, kao i sve ono što su zadnjih dvadesetak godina učinili na promociji kulture, umjetnosti i povijesti.

Možete li  predstaviti aktivnosti Zavičajnog muzeja Travnik i Memorijalnog muzeja-Rodna kuća Ive Andrića?

Zavičajni muzej Travnik je osnovan 1950. godine i spada u red kompleksnih muzeja. Posjeduje slijedeće zbirke: prirodoslovnu, arheološku s lapidarijem, etnološku, galerijsku, te naučnu biblioteku i fototeku. Od 1959. godine Muzej ima patronat nad srednjovjekovnom tvrđavom Stari grad, koji je 2005. godine proglašen nacionalnim spomenikom. U sastavu Muzeja kao depandans, od 1974. godine, djeluje  i Memorijalni muzej -Rodna kuća Ive Andrića. Na sve tri lokacije se nalaze stalne izložbene postavke i provode se planirane programske aktivnosti.

Razvijamo i bogatu izdavačku djelatnost. Prošle godine smo objavili obljetničko izdane “Ex Ponta“ Ive Andrića u povodu stogodišnice izlaska prvoga izdanja ovoga Andrićevog djela, kao i monografiju “Crtež u bosankohecegovačkom dizajnu“ Asima Đelilovića, zatim knjigu “Bolan Sejo prifati se harmonike, nije puška za tebe – kulturni život u Travniku u toku rata“ Enesa Škrge,  a ove godine je u saradnji sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu svjetlo dana ugledala i studija „Tradicionalna travnička kuća-spontano stvoreni prostorni obrasci“ Lemje Chabbouch Akšamije i Lejle Softić.

Pored prikupljanja, obrade i promocije muzejskog materijala bavimo se i zaštitom nepokretnog i nematerijalnog naslijeđa. Od 2015. godine djeluje i muzejska radionica ručne obrade tekstila, sa posebnim akcentom na tkanje pamućnog platna beza i muzejska radionica narodnog lončarstva.

Završili smo i adaptaciju i obnovu Rodne kuće Ive Andrića i prošle godine smo 10. 12. na Dan dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću, inaugurirali novi muzejski prostor koji djeluje pod nazivom Otvoreni književni atelier. Program osmišljava i realizira viši kustos književnosti, Enes Škrgo.

Dugi niz godina smo fokusirani na restauraciju i revitalizciju Starog grada, koji spada među najbolje očuvane i održavane tvrđave u BiH. U ljetnom periodu u toku muzejske manifestacije „Ljeto na Starom gradu“ Tvrđava postaje nezaobilazna kulturna destinacija gdje se organiziraju različiti programi, kao što su koncerti, promocije, izložbe, pozorišnje predstave. Od 2015. godine na Starom gradu se izvodi i ambijentalna turistička predstava „Nobelovac i Travnik“ nastala u muzejskoj produkciji kao i scenski kolažni prikaz „Sve moje je iz Bosne“, a osmislili smo i kulturnu turističku rutu „Tragom Travničke hronike nobelovca Ive Andrića“ koju vode kostimirani glumac i muzejski kustos. Ima još mnogo toga, ali trebalo bi nam mnogo više i vremena i prostora da to izložimo.

 

 

Što posjetitelji  mogu vidjeti u Zavičajnom muzeju Travnik?  Koje su to, zapravo, njegove najveće “prednosti” u odnosu na ostale muzeje u našoj zemlji?

Ako mislimo na upravnu zgradu Zavičajnog muzeja Travnik, tu se može vidjeti nekoliko zbirki, prirodoslovna u pet dvorana u prizemlju i kulturno-povijesna izložba smještena u predvorju muzeja i na katu. Na izložbi je predstavljen presjek kulturnih epoha od prethistorijskog perioda do dolaska Austrougraske uprave, odnosno modernog doba. Pored toga, u Muzeju uvijek imamo neku aktuelnu, tekuću izložbu koju smo, na žalost, primorani postavljati u sali muzejske biblioteke, što otežava rad s knjigama. Naš veliki problem je nedostatak prostora. U bliskoj budućnosti,  očekujemo proširenje u susjednu zgradu bivšeg Vatrogasnog doma. Nakon rekonstrukcije objekta planirano je da se u prizemlju smjesti muzejska Galerija.

Dio naše muzejske postavke na katu se koristi i kao sala za svečanu ceremoniju vjenčanja, što je svojevrstan kuriozitet. Poznati smo i po činjenici da u Priridoslovnoj zbirci imamo izloške prepariranog lava i tigra, koji su poklon cara Franje Josipa profesoru Isusovačke gimnazije, ocu Eriku Brandisu, poznatom  botaničaru koji je zaslužan za formiranje prirodoslovne zbirke koja se sada nalazi u Muzeju.

U dvorištu su izloženi stećci i jedan kameni srednjovjekovni sarkofag. Posebna je atrakcija uskotračni voz „Ćiro“, koga smo restaurirali 2013. godine i premjestili ga u muzejsko dvorište da bi sačuvali rijedak spomenik tehničke baštine-parnu lokomotivu „zupčanicu“, jednu od ukupno četiri sačuvana primjerka u Evropi.

Muzej najviše posjećuju školske ekskurzije, ali i mnogobrojne zvanične delegacije i turisti.

(Haris Dlakić) 

Jeste li zadovoljni stanjem kulture i umjetnosti u Središnjoj Bosni? U kojoj se mjeri djelatnosti umjetničkog tipa , zapravo, svode na entuzijazam pojedinaca, a ne sustavnu potporu institucija?

Posljednjih godina se stanje primjetno mijenja na bolje, redovno se raspisuju natječaji na nivou ministarstava, na svim razinama. Kada je riječ o SBK/KSB naravno da nas najviše zanima rad resornog Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Svake godine se raspisuje javni poziv za kulturu na koji apliciramo i dobivamo grantove sa kojima sufinanciramo naše projekte. Nisu to velika sredstva, ali dobro dođu kao potpora. Zadnjih godina smo na primjer u tri navrata obnovili vanjsku stolariju na zgradi Muzeja iz ekološkog programa  Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK/KSB.

Potpore ima, ne u mjeri koliko nam je potrebno, ali iz godine u godinu i iz raznih domaćih i stranih izvora , uz veliko zalaganje i vlastita sredstva uspijevamo realizirati kapitalne projekte, kao što je višegodišnja restauracije srednjovjekovne tvrđave, obnova i adaptacija Rodne kuće Ive Andrića i stalne izložbene postavke, reparacija spomenika tehnike, arheološke kampanje, bogata izdavačka djelatnost i općenito veoma bogata programska shema Muzeja. Naravno, najveću podršku dobivamo iz budžeta Općine Travnik.

Očekujemo usvajanje Strategije razvoja kulture SBK/KSB koja je u nacrtu,što će svakako doprinjeti poboljšanju kulturne politike na Srednjobosanskom kantonu.

Kakvo je stanje s posjetama Zavičajnom muzeju Travnik, Andrićevoj rodnoj kući, pa i Starom gradu? Iako brojke nisu mjerilo ničega ipak je možda važno istaknuti  da se broj posjetitelja povećava?

Bez samoodrživosti nema ništa. Brojke su veoma bitne, u stvari neumoljive, to je realni svijet. Ne može se živjeti samo od donacija, toga nigdje nema. Naravno da Općina kao naš osnivač, pruža temeljnu podršku u vidu budžeta, ali i mi svojom vlastitom aktivnošću uspijevamo obezbijediti trećinu ukupnog godišnjeg budžeta, što nije malo.

Maloprije ste me pitali, šta je to što je specifično za naš Muzej u odnosu na druge. Moglo bi se reći da su to dvije stvari. Prvo muzejski depandansi, odnosno patronat koji Muzej ima nad Rodnom kućaom Ive Andrića i Starim gradom. Stari grad je prije dvije decenije bio ruina, Rodna kuća Ive Andrića takođe u veoma lošem stanju. Danas su to obnovljeni prostori, koji žive svoje samostalne priče i njihovo djelovanje je samoodrživo.

Za razliku od loše provedene privatizacije u našoj zemlji, JU Zavičajni muzej Travnik je svojim radom i zalaganjem uspio oživjeti mrtvi potencijal. Mislim prvenstveno na restauraciju i revitalizaciju Starog grada koji je u međuvremenu postao jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija u općini i u široj regiji. Obnavljanje Starog grada je postala presudna činjenica za razvoj kulturnog turizma u Travniku, pa i na regiji. Do tada su turisti dolazili samo na Plavu vodu, a od 2005. godine, kada smo već bili djelimično obnovili tvrđavu i počeli organizirati kulturne sadržaje, posjeta je svake godine sve veća. To isto važi i za Rodnu kuću Ive Andrića. Obnovom i revitalizacijom ovih kulturnih resursa otvorili smo prostor za nova radna mjesta, pa sada imamo 16 uposlenih, što je tri puta više od predratnog broja. Naravno još uvijek ima neriješenih problema, stanje muzejske zgrade nije zadovoljavajuće, nemamo opremljenu restauratorsku radionicu niti specifičnog kadra za taj posao, potrebni su nam novi depoi za muzejski materijal, kao i obnova postgojećeg postora koji koristimo za te svrhe i td. Ali i to će se polako rješavati u narednom periodu.

(Ladiesin magazin) 

Što pripremate za iduću godinu? Koji su dosadašnji veliki projekti koje ste vodili pri Muzeju?

Već sam navela naše kapitalne projekte, možda da spomenem inicijativu koju je pokrenuo Muzej oko uređenja i revitalizacije nekadašnje trase uskotračne željezničke pruge na relaciji Lašva –Jajce u čemu vidimo značajan potencijal za razvoj zelene staze-ekološke, turističke, biciklističke transferzale, koja povezuje nekoliko gradova Srednjobosankog kantona.

Prošle godine  smo inicirali i konferenciju koju je podržala Francuska ambasada, kada su potpisani sporazumi o saradnji između načelnika općina Travnik, Donji Vakuf, Jajce. Mogućnost integracije kulturne i prirodne baštine u turizam je velika šansa za ovu regiju.

Od značajnijih projekata za narednu godinu je implementacija restauracije prilaznog mosta za Stari grad, objavljivanje novih muzejskih naslova i td.

Smatrate li da je  šira javnost u BiH dovoljno upoznata s baštinom, tradicijom i sveukupnim historijskim naslijeđem travničke općine, ali i Središnje Bosne?

To je veliki nedostatak. Školski programi ne uključuju takve sadržaje u mjeri koja bi bila potrebna, da se od malih nogu širi svijest o vrijednostima zavičajnog, o našoj tradiciji, kulturnom nasljeđu, nematerijalnoj, prirodnoj baštini, okolišu i dr.  Pokušavamo kroz naše programe i radionice uključiti što više mladih ljudi, posebno školske omladine, ali to je kap vode u moru. Najteže je odgajati publiku jer morate pronaći način da privučete pažnju mladih ljudi, u situaciji kada ne možete biti konkurentni jeftinim i ispraznim atrakcijama globalnog potrošačkog svijeta i medijima koji su u službi dirigiranih tržišnih i političkih zahtjeva.

Na nematerijalnoj listi kulturno-historijskog naslijeđa FBiH odnedavno su Ajvatovica (Prusac) , Sv. Ivo (Jajce) i potkivanje jaja (Kreševo). Koliko za naše mikro-srednjobosansko društvo to znači? I u kojoj mjeri nam, eventualno, može pomoći da se pozicioniramo  na toj široj karti baštine u BiH, ali i ovom dijelu Europe?

Znači mnogo, to je potvrda našeg identiteta, koji je tako bogat i raznolik. Dovište Ajvatovicu u Pruscu i svetište Sv. Ivu u Podmilačju svake godine posjeti na hiljade vjernika, ali i turista. Može se ta priča u turističkom smislu iskoristiti i tokom godine. Sve to utječe na ekonomsko jačanje lokalnih zajednica, na razvoj poduzetništva i dr. Tradicija, kultura, prirodna baština i turizam trebaju jedni druge. Takva sprega može preporoditi naše prostore. Na žalost „visoka politika“ nam je „pojela“ vrijeme i šanse da kao „moguća“ članica EU povlačimo velike sume novca za projekte u toj oblasti.

Cijeli ste svoj radni, ali i životni vijek podredili kulturi i umjetnosti, te aktivizmu u tim poljima. Da vas neki stranac pita, zašto doći u naš zavičaj i što obavezno da posjeti, što biste mu i zašto preporučili?

Svakako bih preporučila obilazak znamenitosti Travnika, grada koji predstavlja historijsko gradsko područje sa slojevitim kulturnim nasljeđem iz srednjovjekovnog, osmanskog, austrougarstog perioda, potom Zavičajni muzej Travnik, Rodnu kuću Ive Andrića, Stari grad, Plavi vodu, Crkvu sv. Mihovila Arkanđela u Ovčarevu, Franjevački samostan u Gučoj Gori.

A šire, svakako bih predložila obilazak srednjovjekovne nekropole stećaka Maculje koja se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine (općina Novi Travnik), Kulturni pejzaž – Nekropola žrtvama fašizma, autora Bogdana Bogdanovića (općina Novi Travnik), zatim kraljevskog grada Jajce sa Plivskim jezerom, pa odlazak u drevni Prusac grad, staru čaršiju u Kreševu sa Franjevačkim samostanom u Kreševu, banjsko-lječilišni centar Reumal u Fojnici i Franjevački samostan u Fojnici, Prokoško jezero na Vranici, vodopad na planinskoj rječici Kozici (dolina rijeke Bile), dolinu Ugra sa vodopadima Ugričem i Pljačkavcem, planine srednje Bosne Vlašić i Vranicu i dr.

Na Vlašiću bih predložila posjetu domaćoj kuhinji “Šalak”na Babanovcu, a u Travniku svakako travničke ćevapčiće, koji se nude na više destinacija. I naravno, kao suvenir ponijela bi jednu krišku Travničkog (Vlašićkog sira).

G. Lujanović / Dnevnik.ba