E moj Franjo, reći ću ti danas jednu stvar, danas je opet teško Hrvat biti

2895

E moj Franjo, reći ću ti danas jednu stvar, danas je opet teško Hrvat biti.

Ni slutio nisi, kome ostavljaš narod svoj. E moj Franjo, danas ti generale sude jer su branili dom svoj. Dom oca moga. Dom djeda moga. Danas je Franjo, na propast ponovo osuđen narod tvoj. Osuđen i tužan kao i one godine kada je 1088 ubijeno hrvatskih civila ubijeno od strane Bošnjaka.

Franjo treba da znaš da još nitko nije odgovarao za Dusinu, Travnik, Gusti grab, Trusinu, Sušanj, Maljine, Grm, Grab. Zaboravljeno je i osmero Viteške djece, Busovačke staje, Doljani, Grabovica, Uzdol, Križanevo selo, Buhine kuće. Sjećaš li se Franjo, Bijelog puta, sjećaš li se naroda u Lašvanskoj dolini koji ga je čekao. Znao si Franjo, da će u opkoljenoj Dolini narod tvoj ili umrijeti od gladi ili će ga spaliti i poubijati.

E moj Franjo, ja se danas pitam pred lice čije pravde žrtve svoje da predamo?! Kako je moguće da te iste žrtve Medunarodna zajednica u svom udruženom zločinaćkom sudu proglašava agresorom. Taj isti sud ne priznaje djelovanje mudžahedina, a oni ubiše Antu Vlaića. E moj Franjo, sve krenem, pa stanem pisati. I nemam više riječi.

Vidiš ti to sve s nekog boljeg mjesta. Vidiš ti kako državnici uhljebi i lopovi, ruše tvoje snove. Ruše domovinu. Odriču se mladih. Odriču se svetinje. Vjere. A za života tvoga šutjeli su, glasa podigli nisu. Srest ćemo se jednom, a do tada preživjet ćemo ove dane, jer u snovima našima Ona je još uvijek ponosna i lijepa.

 

Tanja Meljančić