BiH
Dvojica dječaka koja su proživjela strahote logora u Jablanici postali su svećenici
Prije tri desetljeća – u ožujku 1994. – zatvoren je najveći zloglasni logor u Hercegovini, onaj u Jablanici uz rijeku Neretvu, kroz koji je prošlo više od tri stotine Hrvata.
Zatočeništvo, mučenje, patnju i bol mjesecima je prolazilo i sedamdesetak djece, a usred ratnoga vihora i tragedije bila su i dvojica tadašnjih dječaka iz Doljana – David Marjanović i Pero Miličević. Unatoč okrutnosti rata i logora kroz koji su prošli, ta su ih iskustva oblikovala u svećenike kakvi su danas. David Marjanović na službi je u Dubrovačkoj biskupiji, a Pero Miličević župnik Cima i župni upravitelj Ilića u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, prenosi Glas Koncila.
Pero Miličević kao sedmogodišnjak je u jednom danu izgubio osam članova uže obitelji, među kojima i oca, a svoj put od logora do oltara mladi svećenik odlučio je podijeliti za Glas Koncila i posvjedočiti kako se u boli može pronaći snaga za oprost, iako svjedoči da nije lako govoriti o ratu, prošlosti i onomu kroz što je prošao osobno, ali i cijeli hrvatski narod početkom devedesetih u Bosni i Hercegovini.
Dolazi iz mnogočlane katoličke obitelji, koja je živjela u Doljanima, selu kod Jablanice. U obitelji je bilo devetero djece, on je s bratom blizancem Marinkom najmlađe dijete, rođen u lipnju 1986. godine. Svake su večeri molili krunicu, redovito išli na misu i primali sakramente. Sve se doimalo normalnim do početka rata koji je donio nevolju, patnju i bol. “Godine 1993., 28. srpnja, muslimani su napali moje rodno selo Doljane. Toga je dana ubijeno 39 Hrvata, a među njima je stradalo osmero bližih članova moje obitelji: moj otac Andrija, Pero, Ivica i Jure Soldo, trojica sinova moje tete Kate, tetka Pava Stipanović, mamina ujna Ruža Čolić te Slavko, sin mojega strica Jure.”
“U tim preteškim trenutcima vjera – koja je oduvijek u našoj obitelji bila važna – hranila nas je i jačila. Bog nam je davao snage ići dalje, osobito mojoj majci Ruži da odgaja devetero djece, s obzirom na to da je u svojoj 44. godini postala udovica.”
No tu nije završila surovost rata. Pero je toga dana nakon gubitka najbližih zajedno s majkom i petero braće i sestara odveden u logor Muzej Jablanica, gdje su bili zatvoreni i druga djeca, starci, žene, muškarci i vojnici. Najmlađi logoraš bilo je djetešce od 28 dana, a kroz njega je prošlo i sedamdesetak djece mlađe od 14 godina, među kojima i naš sugovornik Pero Miličević. Logoraši su bili smješteni u prostorijama muzeja, hranu su dobivali dva puta, i to čaj i “ratni kruh”, koji se rezao na 12 kriški, te leću i rižu. “U tom smo logoru bili zarobljeni i zatočeni sedam mjeseci. To je mjesto bilo poznato i kao muzej, gdje su se nalazile Titine slike kada je posjetio Jablanicu. Nama to nije bilo mjesto oslobođenja, nego mjesto zatočeništva. Prošli smo sedam mjeseci torture”, govori svećenik Miličević, koji je u logoru bio sve do 1. ožujka 1994., kada su pušteni i razmijenjeni te su došli u Mostar i nastanili se na području župe sv. Ivana, gdje je bio ministrant i župni animator.
Suzama vratio unutrašnju snagu
Ne zadržavajući se pretjerano na detaljima sedmomjesečnoga logoraškoga života, ipak kaže na koji ga je način oblikovalo to iskustvo: “Sve nas koji smo prošli logor Muzej Jablanica – pogotovo djeca i žene koje su doživjele trpljenje i patnju te vojnici koji su bili mučeni – oblikovalo nas je da budemo svjesni da je naš život krhak, da je naš život u Božjim rukama i da trebamo prihvatiti da smo na ovom svijetu ne da bismo mrzili, nego da bismo pomagali i opraštali drugima. Mnogi se sjećaju da smo u muzeju svaku večer molili krunicu, vjera nas je držala kroz tih sedam mjeseci. Vodili smo se mišlju: ‘Ne samo da trebam preživjeti dan, nego trebam živjeti u vjeri taj dan.’ To nas je malo-pomalo izgrađivalo, a u mojem slučaju vjerojatno i utjecalo na rađanje klice mojega svećeničkoga poziva. Naime, vjerujem da je moje zvanje rođeno i u mojoj obitelji, ali i uz sve ono što se događalo tijekom rata. Sve sam to prepoznao kao Božji plan za moj život. On je postavio planove za moj život, a ja sam ispunjavao njegove planove u svojem životu”, rekao je Pero Miličević.
Tek dvadeset godina nakon izlaska iz logora, 2014. godine, kada je već postao svećenik, odlučio se vratiti na mjesto gdje je doživio patnju i bol, u logor Muzej Jablanica. Od tada je počeo slobodnije govoriti o boravku u logoru. I lani je ponovno posjetio logor te o tom iskustvu kaže: “Teško je vratiti se na mjesto gdje je čovjek doživio bol, no morao sam spoznati težinu boli, ali i istrpjeti tu bol da bih pomogao drugima. Logor Muzej Jablanica za mene i druge logoraše pojam je zla, onoga što se loše dogodilo, ali bio sam svjestan da to zlo trebam pobijediti. To je ono što me 2014. godine vuklo na to mjesto. Nisam želio ostati osoba koja trpi, koja nosi tu bol, nego sam odlučio poći onamo. Isplakao sam se i tim suzama vratio vlastiti mir, svoju unutrašnju snagu da mogu poći dalje. To je bilo emocionalno vraćanje sebi, ali i trenutak pomirenja s Bogom i bližnjima. To je prijelomni događaj koji me od zamjeranja drugima doveo do svijesti da trebam oprostiti. Čovjek može naštetiti čovjeku, učiniti zlo drugomu, ali svi smo pozvani biti slični Bogu. Isus nam i u samom Očenašu kaže: ‘Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.’ To me vodilo i osjetio sam pomirenje – prema sebi, ali i prema onima koji su zlo učinili. Shvatio sam da nema ništa od osvete.”
Srce koje se otvara praštanju
Iz njegovih riječi proizlazi naviještanje dobra, poziv na pomirenje i oprost, a ne zvuk osvete. Susret s Božjom ljubavlju u njemu je donio promjenu srca koje se otvara praštanju. “S obzirom na to da sam svećenik i da se susrećem s velikim brojem ljudi, doznao sam tko je ubio mojega oca, ali ne mogu živjeti od osvete. Kao svećenik pozvan sam naviještati mir, oproštenje, ljubav. Svjestan sam da čovjek ne može pobijediti zlo bez Boga i zato sam kao svećenik uvijek upućen na to da Boga stavljam na prvo mjesto. Bog mi je dao snagu, bez njegove pomoći i snage ne bih mogao ništa, ne bih mogao ni oprostiti ni nastaviti dalje”, govori svećenik Miličević o velikoj pouci koju je bol donijela u njegov život.
Svjedočeći kako kao svećenik u ispovjedaonici susreće mnoge osobe koje dolaze da bi se pomirile s Bogom, ali još uvijek im je teško oprostiti ratne strahote, kaže: “Ljubav zaboravlja, ali se ljubav ne zaboravlja. Ne smijemo zaboraviti da ljudi drugima čine dobro, to znači ljubav se ne zaboravlja. Mnogi su ljudi iskazali ljubav prema nama, sada mi ne smijemo zaboraviti tu ljubav, nego tu ljubav koju smo primili treba pokazivati drugima. Rat je suprotnost ljubavi, mnogima je donio nevolje, patnje i boli, no ne smijemo forsirati zlo, nego ga dapače trebamo ništiti svojom dobrotom, poniznošću, jednostavnošću, vjerom u Boga, vjerom u život vječni. Pokažimo se ljudima, pokažimo se kršćanima, na taj način pokažimo i dokažimo da se rat ne isplati, a da se mir uvijek isplati, da se uvijek isplati biti onaj koji ljubi”, svjedoči naš sugovornik Miličević.
Kratak, ali blagotvoran odmak od ratne svakidašnjice danas svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, a za vrijeme rata u devedesetima dječak Pero Miličević doživio je u talijanskom gradu Termoliju. Naime, moliški Hrvat svećenik Benito Giorgetta 20-ak je djece iz Mostara doveo u obitelji u svojoj župi sv. Marije Anđeoske, gdje su proveli 20-ak dana s prijelaza 1995. na 1996. godinu. »Bili smo smješteni po obiteljima. Tako je htio don Benito, da osjetimo toplinu i blizinu doma, da nam se vrati ono što smo izgubili, da se osjeti blizina čovjeka. Osim što su te obitelji nama pomogle, mi smo na neki način bili njihovi evangelizatori kroz svoju patnju i bol, jer oni nisu prošli to što smo mi prošli«, kaže svećenik Pero Miličević, koji je bio smješten kod supružnika Michelle i Antoneta Castriotta.
Kasnije ga je kao svećenika život odveo u Rim na studij. Jednom je prilikom prolazio pokraj Termolija te su mu se probudila sjećanja. Preko Facebooka je uspio doći do obitelji Castriotta i sve ga je to potaknulo da organizira susret don Benita i djece koja su provela dane u Termoliju. »Zahvalni smo ljudima koji su tijekom rata pomagali mnogim obiteljima, djeci da vrate povjerenje u čovjeka i na taj način dožive evanđeosku blizinu drugih«, kaže Miličević.
Izvor:vecernji.ba
BiH
GRAD ZA SVE: Stjepan Dujo na izborima dobio oko 500 Bošnjačkih glasova!
Lagano se zbrajaju i objavljuju konačni rezultati Lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini. Jedna od najzanimljivijih utrka bila je u Novom Travniku, gdje je dosadašnji gradonačelnik Stjepan Dujo pobjedio i tako ostao na čelu “Grada za sve”.
Da je Dujo zaslužio ostati gradonačelnik potvrđuje i povjerenje broja Bošnjačih glasova, njih skoro 500, koje vam donosimo po biračkim mjestima:
Pečuj – 25 glasova
Vodovod 1 – 41 glas
Sinokos – 13 glasova
Kalinska 1 – 52 glasa
Kalinska 2 – 58 glasova
Kalinska 3 – 93 glasa
Kalinska 4 – 66 glasova
Opara 1 – 18 glasova
Opara 2 – 34 glasa
Zagrlje – 27 glasova
Na ovu službenu statistiku možemo dodati koji glas iz mjesta Trenica, Vodovod.2, pa tako dolazimo do brojke od 500 Bošnjačih glasova za gradonačelnika svih građana Novog Travnika.
BiH
SDA zatražila od CIK-a da hitno pokrene postupak protiv kandidata SDP-a u Bugojnu
Stranka demokratske akcije traži od Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da zaštiti integritet izbornog postupka u procesu izbora načelnika Općine Bugojno.Iako nakon brojanja preostalih glasova birača koji su glasali putem pošte, u odsustvu ili posredstvom mobilnih timova očekujemo izvjesnu pobjedu kandidata SDA za načelnika Općine Bugojno, CIK je dužan u svakom slučaju dosljedno primijeniti odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine”, saopšteno je iz ove stranke.
Članom 1.8 stav (1) Izbornog zakona BiH propisano je da se državni službenici mogu kandidovati za javnu izbornu dužnost samo ako prethodno podnesu ostavku na svoj položaj ili postupe u skladu sa zakonima kojima se reguliše njihov status, te da u suprotnom takvoj osobi neće biti dodijeljen mandat.Kandidat koalicije “Trojka” za načelnika Općine Bugojno Edin Mašić nije podnio ostavku na poziciju državnog službenika, niti je u skladu sa Zakonom o državnoj službi FBiH regulisao svoj status njegovim stavljanjem u stanje mirovanja. Umjesto toga, od trenutka potvrđivanja kandidature, tokom predizborne kampanje pa sve do današnjeg dana nije mijenjao svoj radno-pravni status, te je konzumirao sva prava koja mu taj status garantuje, podsjetili su iz SDA.
“Uzimajući u obzir te činjenice, kandidatu koalicije “Trojka” za načelnika Općine Bugojno ne može biti dodijeljen mandat, čak i ukoliko ga eventualno osvoji. Upravna inspekcija je u svom nalazu također utvrdila da je kandidat koalicije “Trojka”, uprkos ranije navedenim činjenicama, potpisao i ovjerio izjavu kojom potvrđuje da nije državni službenik, zbog čega je Općinski odbor SDA Bugojno 27. septembra 2024. godine podnio prigovor CIK-u BiH”, kazali su u SDA.
S obzirom da prigovor još uvijek nije razmatran, SDA je zatražila od CIK-a BiH da odmah pokrene postupak, utvrdi sve navedene okolnosti i donese odluku u skladu sa Izbornim zakonom BiH.
BiH
LIJEPE VIJESTI IZ SARAJEVA: Stjepan Dujo i službeno vodi u utrci za gradonačelnika Novog Travnika
Prema najnovijim informacijama CIK-a iz Sarajeva, Stjepan Dujo službeno vodi u utrci za gradonačelnika Novog Travnika.
Službeno je obrađeno 29 od 30 biračkih mjesta, a Dujo vodi u odnosu na Delića sa ukupno 4597 osvojenih glasova
Kada na ovo dodamo posljednje mjesto koje nedostaje da se unese u sustav, plus glasovi dijaspore.dobit ćemo na kraju uvjerljivu pobjedu i novi mandat za dosadašnjeg gradonačelnika Stjepana Duju.
Ova vijest dolazi kao potvrda njegovih dosadašnjih rezultata i popularnosti među biračima. Njegova kampanja, fokusirana na razvoj lokalne zajednice i unapređenje infrastrukture, očito je naišla na pozitivan odaziv, te bi Dujo mogao preuzeti ključnu ulogu u vođenju grada u narednom periodu.
BiH
Posjeta KB Zenici- u susret Europskom danu doniranja organa i zahvale donorima
Danas je Uprava KB Zenica upriličila prijem za predstavnike Udruženja/Udruga i Donorske mreže u BiH koji su iskoristili priliku da uruče zahvalnice i odaju priznanje ovoj ustanovi za empatiju,trud i rad u proteklom desetljeću, a posebno rad njihovih transplant koordinatora dr. Nermine Rizvanović i dr Senade Kubat Čaušević.
Predstavnici Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBIH zajedno sa Donorskom mrežom i predstavnicima pacijenta iz Udruženja u Zeničko-Dobojskom kantonu (UGILHBB) i kantonu Središnja Bosna (UDiT SBKKSB), u povodu obilježavanja Europskog dana donacije organa i zahvale donorima kao i zahvale medicinskim djelatnicima, uručili su zahvalnice KB Zenica, kao najboljoj donor bolnici u BiH i dr. Nermini Rizvanović i dr.Senadi Kubat Čaušević najboljim transplant koordinatorima u državi.
Naišli smo zaista na lijep prijem od uprave, direktora i njegovog zamjenika te iskoristili priliku da im se zahvalimo za sve što rade za nas pacijente i ukratko porazgovaramo o trenutnoj situaciji s donorstvom i transplantaciji organa u BiH.
Predsjednica Donorske mreže u BiH acc prof.dr. Halima Resić se zahvalila na prijemu a posebno je istakla i pohvalila odličan rad anesteziološkog tima, transplant koordinatora i menadžmenta KB Zenica.
Ova gesta je najmanje što smo mogli uraditi za ovu bolnicu sa dušom i ove divne humane i hrabre žene koje svojim entuzijazmom, zalaganjem, radom i trudom spašavaju živote teško bolesnih pacijenta koji čekaju na transplantaciju.
Ovdje moramo spomenuti i zahvaliti se svim donorima i njihovim obiteljima bez čijih pozitivnih odluka da daruju organe svojih dragih preminulih, ne bi bilo ni eksplantacije ni transplantacije oragna.
Njihovo „DA“ je bilo ključnoza spašavanje mnogih života. Hvala im na tome.
Na kraju smo zaključili da se suradnja između KB Zenica i ovih NVO treba nastaviti i biti još bolja i jača.
Kao pacijenti, od srca se zahvaljujemo na prijemu i mogućnosti da se na neki način zahvalimo za sve što ova bolnica čini za nas.
Početak obilježavanja Europskog dana doniranja organa nije mogao početi bolje.
BiH
Utvrđeni identiteti stradalih u teškoj nesreći kod Visokog
U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Dobrinje kod Visokog, kada je vozilo sletjelo u rijeku Bosnu, poginule su četiri osobe.
Riječ je o tri djevojke i jednom muškarcu. Kako je za portal “Avaza” potvrdila glasnogovornica MUP-a ZDŽ Aldina Alić, utvrđeni su identiteti nastradalih u ovoj stravičnoj nesreći.
– U 18:00 sati potvrđen identitet lica nastradalih u prometnoj nezgodi koja se dogodila na području Visokog. Radi se o osobama: B.D., rođena 2003. godine, iz Kiseljaka, A.P., rođen 1996. godine iz Kiseljaka, S.S., rođena 2004. godine iz Visokog i A.K., rođena 2002. godine iz Visokog – navela je Alić za portal “Avaza”.
BiH
Lokalni izbori u Fojnici, Kiseljaku, Konjicu i Kreševu bit će održani u nedjelju, 20.10.2024. godine
Središnje izborno povjerenstvo BiH danas je donijelo Odluku o raspisivanju i održavanju Lokalnih izbora 2024. godine u izbornim jedinicama Fojnica, Kiseljak, Konjic i Kreševo.
Odgođeni izbori u Fojnici, Kiseljaku, Konjicu i Kreševu će biti održani u nedjelju, 20.10.2024. godine.
Prethodno su članovi Središnjeg izbornog povjerenstva BiH obišli navedene općine i održali sastanke s općinskim izbornim povjerenstvima, i zajednički je ocijenjeno da je nedjelja, 20.10.2024. godine pogodan datum za održavanje izbora.
BiH
BRZA REAKCIJA JKP RADOVINA: POMOĆ POGOĐENIM ZAJEDNICAMA
U cilju brzog i efikasnog saniranja posljedica poplava, JKP Radovina je stavila na raspolaganje svoju mehanizaciju i stručni tim. Već četiri dana, mašina sa operaterom i pomoćnim radnikom, intenzivno radi na uklanjanju odrona sa pristupnih puteva u okolnim mjestima Neretvice, Gunjače i Jasenik, kao i na dionici Bradina preko Slavkovića, Bukovlja i Dobričevića.
Danas nastavljaju sa radovima. Cilj je osigurati sigurnu i nesmetanu komunikaciju za sve građane koji su pogođeni ovom prirodnom nepogodom.
U saradnji sa nadležnim institucijama, JKP Radovina ostaje posvećena pružanju pomoći i podrške lokalnim zajednicama. U ovim teškim trenucima, zajedništvo i solidarnost su od suštinskog značaja, a tim JKP Radovina će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi olakšali povratak u normalan život.
BiH
Vozilom sletjeli u Bosnu kod Visokog: Ima mrtvih, jedna osoba se spasila
U mjestu Dobrinje na regionalnom putu Kakanj-Visoko desila se teška saobraćajna nesreća kada je jedno vozilo sletjelo u rijeku Bosnu.
Naime, jedna osoba se uspjela spasiti i informisati policiju o događaju. On je kazao policiji da su se u vozilu nalazile još tri osobe.
– U toku je izvlačenje vozila. Nažalost, prilikom izvlačenja vozila uočeno je prisustvo tijela u vozilu, aktivnosti su još uvijek u toku, pa još uvijek ne možemo potvrditi koliko se tijela nalazi u vozilu. Ne možemo potvrditi niti njihov identitet, što ćemo tek kasnije utvrditi – kazala je Alić za “Avaz”.
BiH
FUCZ: Evakuirano stanovništvo s ugroženih područja vraća se svojim kućama
Na temelju prikupljenih informacija iz Operativnog centra Jablanica i Operativnog centra Konjic, ekipe su još uvijek na terenu, a svakodnevno se radi na pronalasku nestalih i čišćenju terena.
Neki putni pravci u Buturović Polju su donekle osposobljeni, kao što je i uspostavljanje elektrosnabdijevanja, dok u nekim selima još uvijek nema električne energije, izvijestio je u srijedu navečer Federalni operativni centar.
Put M – 17 je još uvijek zatvoren za promet, osim za vozila koja imaju dozvolu za prolaz.
Većina stanovništva koje je evakuirano, vratilo se svojim kućama, prenosi RTV HB.