Dvadeset godina uspješne viteške tvrtke Ecos

120

Tekst prenosimo u cijelosti s portala Vitez.info.

-- Oglas ---

Svojevremeno je ugledni njemački stručnjak za menadžment, Peter Drucker kazao: „Kada vidite uspješnu tvrtku, znajte da je jednom netko donio hrabru odluku.“ A ta tvrdnja, ili konstatacija uglednog Nijemca asocira na poznatu vitešku tvrtku Ecos, jer su hrabru odluku donijela dva brata Rajković, Franjo i Anto i njihove supruge, Mira i Josipa, kada su bratskim dogovorom odlučili od uspješne zajedničke tvrtke Economic odvojiti dio programa prodaje i proizvodnje i osnovati novu tvrtku Ecos.

I početkom srpnja, Ecos, vlasništvo Josipe i Ante, slavi 20 godina postojanja, rasta, razvoja i uspješnog poslovanja, čiji uspješan put, nakon školovanja, sada skupa s njima, nastavljaju i njihova djeca. I lijepu obljetnicu, dvadeset godina vrlo uspješnog rada, svečano i veselo, uz brojne uzvanike, proslavili su i obilježili u petak navečer, no o samoj proslavi, nešto kratko ćemo reći kasnije.

A Ecos zaslužuje pozornost svake vrste pa tako i medija, jer svojim primjerom svjedoči kako se može i u teškim ekonomskim uvjetima, u „nesređenoj“ i nefunkcionalnoj državi, praviti vrijedni gospodarski iskoraci kakvih, bar u BiH, i nema mnogo. Što to Ecos svrstava u kategoriju vrijednih primjera i isticanja, ako se zna da ova tvrtka po mnogo čemu i ne spada u sami vrh bosanskohercegovačkih tvrtki i bosanskohercegovačkog gospodarstva. Međutim, podaci koje ćemo prezentirati jasno „govore“ zašto Ecos zaslužuje i ovaj novinarski prostor, zašto zavrjeđuje pozornost i šire društvene javnosti, zašto može, i treba, u mnogočemu i moćnijim i jačim tvrtkama služiti kao pozitivan primjer.

Naime, Ecos ima samo 130 uposlenih koji prave čak 58 milijuna KM prometa i godišnje, kroz PDV, u proračun uplaćuju 6,5 milijuna KM. Je li vrijedno pozornosti i isticanja kao pozitivan primjer, kada u ovo teško vrijeme kada su iseljavanja masovna, pa i u snažnom gospodarskom središtu kakvo je Vitez, toga u Ecosu nema ili je tek poneki, povremeni, sporadični slučaj. Kako to, što te radnike „veže“ za Ecos, mogli bi upitati se neupućeni. Pa, evo, reći ćemo, mnogo toga što, uostalom nije nikakva tajna, a potvrdu svojih spoznaja dobili smo uz „čašicu razgovora“ s Antom Rajkovićem. Kaže nam on, inače i predsjednik Udruge poslodavaca Vitez,  da uposleni u Ecosu, redovito, do 10. u mjesecu primaju svoj osobni dohodak koji je, naglašavamo, znatno iznad federalnog i državnog prosjeka. Plaće variraju, od plus do minus 15% visine iznosa, zavise od mjesečnog i godišnjeg ispunjenja plana, no i kad je plan u podbačaju, mjesečna primanja su i tada, daleko iznad spomenutih prosjeka. Redovito, svake godine, pa i u najtežim vremenima, uposlenici su primali regres za godišnji odmor, božićnice, i jedno i drugo maksimalnog iznosa zakonom dozvoljenog. Trudnice i porodilje imaju sva zakonska prava koja se maksimalno poštuju. Djeca radnika na studiju, pa i u srednjim školama imaju stipendije, svojim umirovljenicima svakog Božića dodjeljuje se novčana pomoć i vrijedni poklon paketi prehrambenih i drugih potrepština.

Ma mi smo kao jedna velika obitelj, a naša je prednost što smo mogli birati svoje uposlenike i izabrali smo vrijedne, poštene i stručne ljude. Osobni dohoci i sve druge beneficije, ako ih tako možemo nazvati, nisu nikav dar nego su to oni svojim radom i trudom  zaradili, kaže za Vitez.info Anto Rajković.

Ecos

Ecos je osnovan početkom srpnja 1998. godine, poznat je po proizvodnji fleksibilnih cijevi, a brojni certifikati i međunarodna priznanja dokaz su vrhunske kvalitete što je i vrijedna „ulaznica“ na brojna tržišta, uz BiH, Crnu Goru, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Makedoniju, Italiju, Austriju… I po stručnim ocjenama i priznanjima, ali i broju proizvedenih komada, Ecos je vodeći proizvođač fleksibilnih cijevi na prostoru Balkana. I danas Ecos proizvodi više od 1,2 milijuna fleksibilnih cijevi, raznih promjera i dužina. Uz to, Ecos se vrlo uspješno bavi maloprodajom i veleprodajom robe iz programa kupaonica, grijanja i hlađenja. Trenutno imaju više od 300 ugovorenih veleprodajnih kupaca u BiH kojima se roba tjedno besplatno dostavlja na adrese, a ujedno uspostavljena je i razgranata servisna mreža u čak 30 bosanskohercegovačkih gradova.

Kod nas, naglašava Rajković, nema većih amplituda u proizvodnji, prodaji, u visini primanja, prava i broja uposlenih. Kažu, „lideri smo na balkanskom području u proizvodnji i prodaji fleksibilnih cijevi, ugledni smo distributeri vodomaterijala, centralnog grijanja i hlađenja najpoznatijih europskih proizvođača. Sve ovo pobrojano, naravno uz prava i standard uposlenih koja i dalje želimo i poboljšavati, hoćemo zadržati i učvrstiti naš status na tržištu. Sve to hoćemo i možemo radom, trudom i poštenim odnosom prema svojim uposlenicima, kupcima, poslovnim partnerima i društvenoj zajednici. Povjerenje se dugo i mukotrpno gradi i stvara, a vrlo lako gubi, stoga mi to nikada i nikako nećemo sebi dozvoliti.

A kako odlaske, iseljavanje, masovno i zabrinjavajuće zaustaviti, pitamo Antu Rajkovića.

Vrlo teško. Jer taj je problem uhvatio velikoga maha. Pojedinačni primjeri, iskoraci s takvim nakanama nikako nisu dovoljni. Istina, treba isticati pozitivne primjere, davati im veći značaj, treba nam daleko više pozitivnih priča i primjera no u to „kolo“ uz medije, trebaju se „uhvatiti“ i političari, institucije, mi gospodarstvenici, vjerske i druge institucije. Na žalost, mi smo još uvijek daleko od takve, nužne u svakom slučaju, sinergije.

Na Ecosovoj svečanosti obilježavanja dvadesete godišnjice osnivanja, rada i djelovanja bilo je blizu 600 uzvanika – uposlenika, prijatelja obitelji Rajković, kolega gospodarstvenika, poslovnih partnera iz desetak zemalja okruženja, iz Njemačke, Austrije, Italije… Bilo je svečano, veselo, zabavno, slavljenički, a lijepim pjesmama i glazbom, na opće zadovoljstvo, zabavljali su ih Ivana Marić i njezin bend. A na samom početku svečanosti prigodnim riječima zahvale i čestitarskim, okupljenim su se obratili slavljenik Anto Rajković, njegov sin Bojan, izvršni direktor Ecosa, u ime poznate njemačke tvrtke Vaillant, direktor za regiju Jugoistočne Europe Mario Opačak, u ime kupaca Hasan Imamović, vlasnik tvrtke Elektrometal iz Živinica te vlasnik tvrtke Herz iz Austrije, dr. Gerhard Glinzerer.