RAZGOVARAO: JOSIP KRIŽANOVIĆ

Trenutna epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini pa tako i u Središnjoj Bosni izuzetno je teška i komplicirana. Bitka je ovo koja traje već godinu dana, a ljudi su već itekako iscrpljeni i zdravstveno i ekonomski. Isto tako još uvijek je teško procijeniti kraj pogotovo u situaciji u kojoj Vlast je totalno nepripremljena dočekala proces cijepljenja koji je već Izrael izveo iz ove zdravstveno ekonomske globalne krize.

Upravo iz tih razloga razgovarali smo sa Prim. dr. Emirom Abdulovićem direktorom JU Bolnica za plićne bolesti i tuberkulozu Travnik 

Jedan od najkompetentnijih sugovornika na temu COVID-19 tako je za portal centralna.ba progovorio o mnogim temama, problemima i našoj, ali i njegovoj velikoj borbi sa ovom svjetskom pandemijom

Gospodine Abdulović  hvala što se prihvatili poziv za intervju za naš portal, prije svega možete li našim čitateljima malo približiti vašu profesionalnu karijeru?

Srdačan pozdrav Vašim čitateljima i Vama osobno. Kada govorim o svojoj profesionalnoj karijeri moram početi od toga da sam osnovnu, kao i Srednju medicinsku školu završio u Travniku. Nakon toga studiram na Medicinskom fakultetu u Sarajevu do 1992. godine kada sam bio na četvrtoj godini studija te prekidam studij i uzimam aktivno učešće u odbrani- sanitetskim poslovima. Studij nastavljam u januaru 1995. godine u Tuzli gdje i diplomiram. Nakon toga radim kao liječnik u Domu zdravlja Travnik, a posljednjih, sada već gotovo 20 godina, od kada sam dobio specijalizaciju iz interne medicine u Bolnici za plućne bolesti i TBC Travnik, gdje posljednjih godina obavljam dužnost direktora bolnice. Završavam više postdiplomskih edukacija iz ultrazvučne dijagnostike, školu mentalnog zdravlja, zdravstveni menadžment- nivo lll. Specijalizaciju interne medicine sam završio 2007. godine u Sarajevu. Ono na što sam posebno ponosan je da radim u Srednjoj medicinskoj školi Travnik kao profesor stručnih predmeta od 1999. godine.

Kao direktor JU Bolnica za plućne bolesti i tuberkulozu Travnik možete li nam odgovoriti kako je organizacijski voditi takvu jednu ustanovu i malo pobliže pojasniti o samoj Bolnici?

Mi smo jedina specijalna bolnica za plućne bolesti u BiH, a baštinimo dugu tradiciju, jer smo osnovani 1948. godine. Bolnica je prolazila kroz razne faze, a od dana kada sam je preuzeo postavio sam sebi i suradnicima zadatak, a to je da postanemo bolnica u kojoj će se težiti izvrsnosti. Moram priznati da sam bolnicu preuzeo u jako lošem stanju sa zastarjelom opremom, devastiranim prostorom, nedostatkom stručnog kadra, u dugovima, a i prilično loše organiziranu. Nakon početne konsolidacije krenuli smo jedan za drugim projektom i polako rasli kako kadrovski, tako i po opremljenosti, renoviranjem prostora i uspostavljanjem dobre organizacije sa jasnim zadacima i odgovornostima. Sve ovo je rezultiralo da danas imamo specijalnu bolnicu za plućne bolesti koja može služiti na čast građanima SBK i BiH. Izazovi sa kojima se susrećemo svakodnevno su nas još ojačali, ukazali nam na to da smo postigli solidan nivo organizacije, ali i ukazali na prostor za eventualno poboljšanje, što tako reći u hodu i radimo. Ono što moram reći da sam veoma ponosan na uposlenike naše ustanove koji su svi redom pravi profesionalci, veliki ljudi i požrtvovani zdravstveni radnici. To je najveća snaga bolnice, a želim vjerovati da sam i sam velikim dijelom doprinijelo ovakvom stanju dobrim odabirom kadrova i pravilnom raspodjelom poslova.

Nalazimo se u jako teškoj zdravstveno-epidemiološkoj situaciji, možete li nam za početak probati dati Vašu procjenu trenutne situacije u našem Kantonu kada je u pitanju COVID-19?

Trenutna situacija nije teška, već preteška. Pandemija nas napada punim kapacitetom, broj oboljelih svakodnevno raste, a ono što je posebno zabrinjavajuće je da se mijenja starosna struktura kao i narav bolesti. Riječ je o tome da je virus sada puno lakše prenosiv, napada dominantno radno sposobnu populaciju, sve mlađe ljude, a kliničke slike su sve teže. Ono što je specifičnost je da se puna klinička slika sa teškim manifestacijama razvija već nakon par dana od početka simptoma te nakon nekog perioda relativne stabilnosti negdje oko osmog dana od početka simptoma nerijetko se ponovo razbukta, često još intenzivnije od prvog pogoršanja. Mjere koje smo poduzeli da bi prevenirali ovako teško stanje očito nisu dale zadovoljavajuće rezultate te nije isključeno da ovako teško stanje potraje duže nego što zdravstveni sistem na kantonu može podnijeti. U prilog ovome govori gotovo potpuna popunjenost bolničkih kapaciteta koji su napregnuti do krajnjih granica, kao i na žalost gotovo svakodnevno popunjene kapacitete respiratornih jedinica u HB Nova Bila, kao i Bolnici Travnik, gdje su svi respiratori zauzeti. Naša bolnica pokušava brzim otpuštanjem pacijenata nakon postizanja osnovne stabilnosti oboljelih omogućiti svim pacijentima kojima je potrebna hospitalizacija da istu i dobiju. Koristimo kao glavni trijažni centar na kantonu i kapacitete sve četiri preostale bolnice i činimo i činit ćemo sve da zdravstveni sistem na kantonu ne kolabira. Pri tome naglašavam i lavovski dio posla koji obavljaju domovi zdravlja. Sve u svemu, borba traje, apeliram na građane da provode sve ranije stotinu puta ponovljene mjere. U suprotnom slijedi nam crni scenario i neminovne dalje restriktivne mjere.

Ljudi su danas dosta zbunjeni pojavom novih sojeva koronavirusa, pa možda je trenutak da malo približite koja je razlika između današnjih sojeva koronavirusa i onog koji se pojavio prije godinu dana

Nekako sam već u prethodnom odgovoru naveo promjene u naravi bolesti. Svaki virus pa i ovaj sa kojim se borimo više od godinu dana ima svoje mutacije kojima mijenja svoju patogenost, virulenciju. Ono što je interesantno da uobičajeno kod svake nove mutacije virusi gube na patogenosti, a u ovom slučaju je to potpuno drugačije, čak nema ni sezonske oscilacije koje su uobičajene. Moram priznati da kako upoznajem čud ovog virusa sve sam više zabrinut i manje optimista.

Proces cijepljenja je započeo i u našem Kantonu, možete nam nešto više reči o tome i kada bi zapravo mogli u BiH očekivati procjepljivanje večine stanovništa i imati situaciju koju danas vidimo u Izraelu

Situaciju kao u Izraelu trenutno možemo samo sanjati. Ipak, siguran sam da nakon ovog početnog nesnalaženja i loše procjene o solidarnosti, pravičnosti i slično u suvremenom svijetu, poznata bosanska tvrdoglavost i snalažljivost mora da se aktivira. Vakcinacija je trenutno jedina nada da stavimo pandemiju pod kakvu takvu kontrolu. Prema informacijama kojima raspolažem prvi veći val vakciniranja građana SBK trebao bi početi krajem ovog mjeseca ili početkom idućeg i kada jednom krene siguran sam da će u kontinuitetu trajati dok se ne vakciniše svaki čovjek koji to želi. Mi smo u našoj bolnici prije dvije sedmice prvi započeli vakcinaciju, ali odziv nije bio stopostotan što me rastužuje jer nije dobro da bilo tko sumnja u kvalitet i potrebu vakciniranja, posebno ne zdravstveni radnici.

Jeste li se Vi cijepili i možete nam reći nešto više o Vašem iskustvu ukoliko jeste?

Vakciniran sam prije dvije sedmice i mogu reći da sam imao blage očekivane simptome u smislu bolova u nogama, posebno kukovima i koljenima te manju groznicu u trajanju od par sati prvog dana. Nakon toga nisam imao nikakvih problema i radujem se, ako Bog da, skoroj revakcinaciji.

Dosta se cjepiva pojavilo na svjetsko tržištu možete li nam malo pojasniti trenutnu situaciju oko toga i ima li razloga za strah od pojedinih proizvođača?

Nema nikakvog razloga da se bojimo primiti vakcinu bilo kojeg proizvođača, jer sve su prošle potrebne sigurnosne kontrole. Ja sam cijepljen Astra Zeneca vakcinom u periodu kada su je neke zemlje prestale davati do daljnjih provjera, ali nisam imao nikakve dileme i primio sam je sretan da imam priliku da se vakcinišem. Dakle, bilo koja vakcina koja vam se nudi je dobra opcija za vašu budućnost i bitno reducira mogućnost obolijevanja ili barem razvoja težih kliničkih slika.

Digitalna Covid putovnica je već realnost, hoćemo li u određenom trenutku ostati kao Država izolirana zbog svega što (ne) činimo u procesu cijepljenja stanovništa i kako uopće komentirate ovu nevjerojatnu nesposobnost vlasti da se rješi problem nabavke cjepiva?

Ranije sam već rekao da smo mi pomalo naivno ušli u cijeli ovaj proces. Suvremeni svijet je izgubio vrijednosti koje su generacije prije nas baštinile, kao npr. poštenje, saosjećanje sa drugim, posebno slabijim, siromašnijim, nego se kao vrijednost nameće pozicija veličine, sile, bogatstva i jedna globalna samoživost koja nam garantira lošu budućnost kao čovječanstvu. Ali, tako je kako je i mi moramo prihvatiti pravila igre, boriti se za građane naše zemlje po svaku cijenu, jer riječ je o životima naših ljudi. Dakle, upregnimo sve snage zajedno sa jednim ciljem, a to je da naši ljudi u BiH dobiju sve kao i svaki drugi građanin i u najrazvijenijim zemljama svijeta. Covid pasoš meni se čini kao reduciranje ljudskih prava i siguran sam da neće zaživjeti.

Dosta je nezadovoljstva oko mjera zatvaranja , kako da se ljudi nose s činjenicom da imaju s jedne strane veliki epidemiološki problem, a s druge ekonomski, a Država nema snage plaćati „lockdown“ . Hoće li ekonomske posljedice možda biti na kraju razornije?

Nisam ekonomista, ali vidim da smo ekonomski ranjivi i teško da možemo podnijeti neki totalni “lockdown”, ali ako biram između života ljudi i ekonomske stabilnosti, biram prvo. Mjere koje smo poduzeli na našem kantonu pa i u cijeloj BiH teško da će imati veći efekt ako ne polaze sa nivoa države. Ovako rascjepkane i različite, samo prelijevaju problem iz jedne regije u drugu, a narod obolijeva. Počnimo od sebe, poštujmo propisane mjere da ne bi morali posezati za novim. Cijenim da male ekonomije imaju solidne šanse u postcovid periodu, jer će se globalno povećati potražnja za svim proizvodima od onih osnovnih do najsofisticiranijih. Razmislimo kada smo zadnji put kupili majicu, patike, neku bijelu tehniku i slično. Većina nije cijelo vrijeme pandemije, ali poznajući ovo svjetsko potrošačko društvo bit će sigurno turistički, trgovački, ugostiteljski i svaki drugi bum po prestanku pandemije. To je i ekonomska prilika na koju se treba spremiti.

Za kraj molim Vas i Vašu poruku našim čitateljima

Možda je bilo dosta sivih tonova u ovom mom obraćanju, ali moram reći i ovo. Uvijek će postojati problemi, ali i rješenja za iste. Mi smo žilav narod koji je prošao svašta kroz prošlost i iskustvo me uči da nakon kiše dolazi dolazi sunce. Čitateljima želim dobro zdravlje, dug život u sreći i blagostanju. I naravno da što prije ispratimo covid iz naših života. Živi i zdravi mi bili!!!