Na sinoćnjem humanitarnom događaju održanom u Novom Travniku, organiziranom od strane Udruženja kazališta “Korifej” prikupljeno je ukupno 2.500 konvertibilnih maraka.

Sva prikupljena sredstva namijenjena su pomoći jednoj obitelji u Fojnici, a danas su dostavljena u naselje Gojevići.Predstava, koja je spojila umjetnost i humanost, okupila je brojne posjetitelje i donatore u plemenitoj misiji pomoći onima kojima je podrška najpotrebnija. Publika je uživala u bogatom programu, a zajedništvo i empatija obilježili su ovu večer solidarnosti.

Iz Udruženja “Korifej” zahvalili su svim sudionicima, donatorima i posjetiteljima na njihovoj velikodušnosti, uz poruku da je svaka podrška, koliko god se činila malom, iznimno značajna za one u potrebi.“Ovakvi događaji pokazuju koliko zajedništvo može napraviti razliku. Ponosni smo što smo dio zajednice koja je uvijek spremna pomoći,” poručili su organizatori.

Ova predstava još je jednom dokazala da kazalište nije samo prostor umjetnosti već i mjesto gdje se grade mostovi nade i podrške.

Večeras uživajte u prvoj večeri manifestacije “Božić u Vitezu 2024”. Program započinje 18:30 na Gradskom trgu uz svečano otvaranje, dolazak Djeda Božićnjaka i poseban vatromet koji će unijeti čaroliju u blagdansku atmosferu.

Od 19:30 sati prepustite se odličnoj zabavi uz nastup popularnog benda Tajna veza, koji će zagrijati atmosferu i donijeti radost svima.

Ne propustite blagdanski ugođaj, glazbu uživo, vatromet i bogatu ponudu specijaliteta na Gradskom trgu u Vitezu.

Vidimo se večeras u 18:30!

Predsjednik RS Milorad Dodik pušten je na kućno liječenje, nakon što je 8.prosinca hospitaliziran u Beogradu zbog bolova u stomaku.

Bitka za zdravlje je posebna i čovjeku lično najteža, zato hvala svima koji su mi pružili podršku. Predstoji mi period rehabilitacije i oporavka – napisao je na društvenoj mreži X.

Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” podružnica Vitez tradicionalno i ove godine organizira svečani Božićni koncert koji će biti održan na radost svih gostiju večeras, 14. prosinca 2024. godine, u Hrvatskom domu u Vitezu s početkom u 19:00 sati.

Kao i ranijih godina, brojne sekcije ovoga društva iz Viteza priredit će nezaboravan glazbeni i scenski doživljaj uz tradicionalne božićne pjesme i narodne igre. Ulaz na koncert je slobodanOvaj tradicionalni koncert i ove godine će biti održan u sklopu središnjeg dijela manifestacije „Božić u Vitezu“, koji je najavljen za 14. i 15. prosinca, kada će posjetitelji moći uživati i u bogatom programu koji uključuje glazbu uživo, raznovrsnu gastronomsku ponudu te izložbeno-prodajne štandove lokalnih umjetnika, kreativaca i obrtnika. Ovo je prilika da uživate u čaroliji blagdana, otkrijete rukotvorine i proizvode lokalnih majstora te ujedno podržite njihov rad.

Izabrani  američki predsjednik Donald Trump rekao je kako će se s dolaskom na vlast 20. siječnja njegova stranka posvetiti “ukidanju ljetnog vremena” u SAD-u kako bi se izbjeglo sezonsko pomicanje sata. “Ljetno računanje vremena je nezgodno i vrlo skupo za našu zemlju”, rekao je novoizabrani predsjednik na svojoj platformi Truth Social.

Elon Musk, multimilijarder kojeg je Donald Trump nedavno imenovao na čelo povjerenstva za smanjivanje javne potrošnje, komentirao je krajem studenoga anketu na svojoj društvenoj mreži X prema kojoj je više od 80 posto birača reklo da želi eliminirati ljetno pomicanje sata. “Čini se da ljudi žele ukinuti dosadne promjene sata!”, napisao je šef SpaceX-a i Tesle, prenosi Hina.

No čini se da je želja Donalda Trumpa da ukine ljetno računanje vremena u suprotnosti s većinskim stavom Republikanske stranke koja je 2022. pokrenula prijedlog zakona da ono postane trajno. “Promjena vremena je zastarjeli koncept, koji je izvor frustracije i zbunjenosti”, tvrdio je u to vrijeme senator Marco Rubio, autor prijedloga zakona kojeg je Trump nominirao za svojeg šefa diplomacije.

Uspostavio je izravnu uzročno-posljedičnu vezu između promjena sata i porasta “srčanih udara i automobilskih nesreća”, te hvalio potencijalne korisne učinke stalnog ljetnog računanja vremena na ekonomiju.

Godine 2019., kada je Marco Rubio pokrenuo prvi prijedlog zakona u tom smjeru, predsjednik Donald Trump je tvitao: “U redu je učiniti ljetno računanje vremena trajnim!”

Dio američkih zastupnika želi ostati na standardnom vremenu tijekom cijele godine, dio ih poziva na ostanak na ljetnom računanju vremena tijekom cijele godine, dok drugi žele zadržati status quo. Predsjednik Joe Biden nikada nije zauzeo javni stav o tom pitanju. (Izvor: RTV HB)

Bijeli put u dobroj je mjeri ostvario misiju mira, ljudske pomoći i poticaja dijaloga. Više od same materijalne pomoći, Bijeli put imao je značaj u smislu probijanja medijske blokade u kojoj je do tada bila Lašvanska dolina.

U vihoru nesretnih sukoba župna crkva u Novoj Biloj nadomak Viteza postala je ratna bolnica. Logično je nazvana franjevačkom. Rat je tamo zatekao i župnika fra Franju Grebenara te župnog vikara fra Zorana Livančića. U nedjelju se u Vitezu promovira monografija “Bolnica s pečatom” čiji je urednik upravo fra Zoran Livančić,.javlja Vecernji.ba.

Večernji list: Što nam donosi knjiga “Bolnica s pečatom” i kakav značaj ona ima za razumijevanje povijesti Franjevačke bolnice u Novoj Biloj?

U knjizi “Bolnica s pečatom”, koju predstavljamo u ove adventske dane, naći ćemo zanimljivih podataka o Franjevačkoj bolnici koja je nastala u ratnim okolnostima. Kroz svjedočenja, kako medicinskog osoblja i fratara tako i samih ranjenika i drugih svjedoka vremena, može se ocrtati nevjerojatna slika jedne jedinstvene bolnice. Iz ove ratne Franjevačke bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” izrast će u novom vremenu nova, Hrvatska bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”. “Bolnica s pečatom”, autora Velimira Bugarina i mene kao urednika, donosi novo svjetlo na rad same bolnice u teškim ratnim zbivanjima u vremenu devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Večernji list: Sudionik ste uspostave Franjevačke bolnice s pokojnim fra Franjom Grebenarom, s liječnicima i drugim osobljem u župnom pastoralnom centru u Novoj Biloj, kao i urednik monografije “Bolnica s pečatom”. Kako je bilo djelovati u tome vremenu?

– U stanju očito predvidivog stradavanja trebalo je imati hrabrosti i odlučnosti, imati viziju organiziranja bolnice koja je na samom početku trebala biti bolnica mira i dobra, po uzoru na davno zabilježena liječenja posebnim prilagođenim priborima i fratarskim ljekarušama. Odluka je bila naša, nas dvojice fratara te nekoliko odlučnih i liječnika znalaca svoga posla. Dakle, uz liječnike i vrijedno medicinsko osoblje otvorili smo vrata svoje kuće za bolnicu koja će se, prema priređenom memorandumu, zvati Franjevačka bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, po prvom diplomiranom liječniku s područja Bosne. Tu svoju odluku potvrdili smo i usuglasili na osnivačkoj skupštini 15. prosinca 1992. godine. O drami i ratnim događanjima u našoj crkvi – bolnici slikovito govori ova monografija.

Večernji list: Kako su se franjevci i medicinsko osoblje suočavali s izazovima liječenja u crkvi, improviziranim uvjetima i s ograničenim resursima?

Budući da je naš pastoralni prostor bio još neopremljen za svoju raniju funkciju pastoralnog centra za mlade, kao takav nam je bio prihvatljiv za privremeni smještaj osnovnih sredstava što su pristizala kao humanitarni prilozi za buduća nesigurna vremena. Naime, već se u predratno vrijeme osjećao nedostatak lijekova, hrane i energenata. Kako je opće stanje na prostoru bivše države postajalo sve uzavrelije, nesigurnost se sve više useljavala u područje našega života, ne samo Lašvanske doline nego i šireg područja. Ljudi su bili sve više prestrašeni, zabrinutost je bila očigledna i sve vidljivija na licima prolaznika, a stara međunacionalna prijateljstva, kao i zajedničke institucije, sve su se više urušavala nakon provedenih izbornih i takozvanih demokratskih promjena.

Večernji list: Kakav je značaj imao humanitarni konvoj “Bijeli put” u vrijeme ratnog stradanja?

– Nakon mnogih prepreka, konvoj “Bijeli put” stigao je pred sami Božić, 20. prosinca 1993. godine, u Novu Bilu. Ispred crkve – bolnice dočekalo ga je nekoliko tisuća žitelja lašvanskoga kraja. Sam doček Bijelog puta bio je pun dojmova, prijateljskih suza, nevjerice i iščekivanja. U crkvi – bolnici dogodio se jedan veličanstveni i povijesni susret. Bijeli put u dobroj je mjeri ostvario misiju mira, ljudske pomoći i poticaja dijaloga. Više od same materijalne pomoći, Bijeli put imao je značaj u smislu probijanja medijske blokade u kojoj je do tada bila Lašvanska dolina.

Večernji list: Kakve emocije nosite iz susreta s ranjenicima i njihovim obiteljima u bolnici tijekom najtežih trenutaka opsade?

– U samoj crkvi Duha Svetoga u Novoj Biloj trajala je drama, vjerojatno jedinstvena i neponovljena u povijesti ratnih sukoba. Snalazili smo se nadljudskim naporom u iznimno teškim uvjetima. Medicinsko i drugo osoblje bolnice radilo je u skučenom improviziranom prostoru, pritisnuto svakim danom novim nevoljama, ali ponosno na svaki spašeni život i svako novorođeno dijete u rodilištu.

Učestalo smo slali apele međunarodnim institucijama, ponajviše radi potrebe evakuacije najtežih ranjenika. Međutim, pozivi su nerijetko nestajali u magli ukupnih dezinformacija s ratišta iz našega tada potpuno zatvorenog prostora. Tako je netragom nestao i kratki dokumentarni film o stradanju djece u Lašvanskoj dolini, pripremljen u hrvatsko-engleskoj videoverziji. Naime, u jednom danu i na jednom mjestu u Vitezu granatom je ubijeno osmero djece kada su u blizini svoje stambene zgrade nakratko zaigrala košarku. U najtežim i opasnim ratnim danima treba izdvojiti hrabrost dvojice pilota helikoptera koja su u nekoliko navrata i pod rafalnom paljbom uspjela prebaciti teške ranjenike iz Nove Bile do Splita.

Večernji list: Koje su najteže odluke koje ste vi i vaši suradnici morali donositi u tim okolnostima i kako ste pronalazili snagu za daljnji rad?

– Nismo imali vremena razmišljati o poteškoćama, one su se redale kao na filmskoj traci. Gledate članove medicinskog osoblja kako sa suzama u očima na trenutak proviruju kroz zaštitne daske pitajući se je li ono u plamenu i kuća nekoga od njih, a sa strepnjom čekaju vijesti s ratišta jer ne znaju što im je s muževima, djecom, obiteljima. Trebalo je imati riječi utjehe za sve koji prolaze kroz boli stradanja, posebno pogibije i ranjavanje djece. Trebalo je u noćnim satima pokapati mrtve bez svjetiljke, trebalo je i nama preživjeti tešku bol zbog pogibije vlastitog člana obitelji, a istodobno se dnevno brinuti da bolnica ima barem donekle pitke vode, nafte za agregat, hrane za ranjenike i osoblje. Teško je bilo nabrojiti što nam je sve bilo potrebno jer smo bili improvizirana bolnica koja godinu dana prije nije imala ništa od bolničke opreme. I onda vam se dogodi da vam granatiraju bolnicu i da nekoliko ranjenika ponovno, tj. na ležajevima, bude ranjeno.

Nekada su nas profesori na teološkom fakultetu poučavali kako se ponašati prema umirućima i teško ranjenima u vrijeme velike nevolje kao što su potres, poplava, rat ili slično. Sada smo takvu dramu imali pred oltarom u crkvenom prostoru. U crkvenim klupama ležali su teški ranjenici, bolovi i jauci bili su sveprisutni i osoblje je činilo sve što je moguće da im ublaži bolove. Pod dnevnim svetim misama, koje smo tada imali u malom uredu, molili smo se za teške ranjenike, za umiruće i na sve ratne nakane, a nedjeljne svete mise imali smo u crkvi punoj ranjenika i to je bio poseban događaj. Trebalo se susresti s duševnom boli u trenucima dijeljenja bolesničkog pomazanja, posebno onima koji nisu bili svjesni svoga stanja. U jednom danu otvorio sam obrednik za pomazanje, pomolio se s nekoliko medicinskih sestara, a potom prišao svakom ranjeniku onako kako je to bilo moguće i pomazao ih bolesničkim pomazanjem.

Večernji list: Možete li nam reći nešto više o simboličnom značenju božićnog bora ukrašenog čak i medicinskim kutijicama iz ljekarne i sitnim ampulama?

– Bio je to znak ponosnog stajanja pred najtežim životnim događajima. Bio je to znak povjerenja da to neće vječno trajati. Božić dolazi, a s njim nas i mnogi dobri ljudi žele susresti, žele nam pomoći. Okićenim borom i pripravljenim jaslicama željeli smo pokazati sebi i ranjenicima da će nam doći prijatelji i humani ljudi pa smo na bor stavili strelice s naznakama gradova otkuda nam je najavljena pomoć. Vjerojatno se negdje u to vrijeme moglo naći i tradicionalnog nakita za borove i jaslice, ali tada je zapravo sve bilo pod okriljem rata. Sav naš bolničko-crkveni prostor bio je zarobljen medikamentima i sanitetskim materijalima, tako da smo ispražnjene ampulice i kutijice prihvatili kao ukrase koji su nam u takvom stanju najbolje pristajali. I uz takav bor te takve jaslice djeca su bolje nego ikad pjevala božićne pjesme, a teški ranjenici lagano s njima na ležajima od crkvenih klupa pratili taj neponovljivi pjev anđela.

Večernji list: Brojni liječnici i medicinsko osoblje stizali su izvan enklave? Koliko vam je ta činjenica bila bitna u osjećaju da niste ostavljeni sami?

– Ekipe liječnika koje su dolazile, kako preko samog humanitarnog angažmana tako i preko sektora za zdravstvo, ostavile su dubok trag i poveznicu između Franjevačke bolnice u Novoj Biloj s bolnicama u Splitu, Zagrebu, Rijeci i drugim gradovima. Liječnici koji su pristizali, uglavnom pri samom kraju ratnih djelovanja i poslije toga, bili su od iznimnog značaja. Naime, liječnici Franjevačke bolnice na kraju rata bili su na rubu snage jer su u ratnim okolnostima po čitave dane radili, operirali i djelovali. Dolazak ekipa liječnika koji su se smjenjivali u bitnom je pomagao, kako samim dolaskom tako i svojim odlaskom jer su prenosili svojim bolnicama informacije s lica mjesta, što je bilo od velikog značaja. Tako se razvila suradnja u mnogim sektorima, koja se nastavljala događati tijekom sljedećih godina, pa tako i danas. Na temeljima ovakve suradnje sagrađena je i nova bolnica koju je izgradila Republika Hrvatska s drugim dobrotvorima, a na tragu takve iste suradnje postignut je značajan broj liječničkih specijalizacija.

Večernji list: Kako su stanovnici Nove Bile i šire regije reagirali na dolazak konvoja “Bijeli put” i kako je taj trenutak obilježio njihovu sudbinu?

– Bijeli put bilo je jedno humano djelo vrijednih i plemenitih ljudi koji su pokrenuli tu akciju na Dan ljudskih prava (10. prosinca 1993. godine) te ima poveznicu s Franjevačkom bolnicom tim više što je bolnica bila inicijalni poticaj i krajnje odredište Bijeloga puta. Koliko god iz današnje komocije to izgledalo kao zanimljiva pripovijest, ipak je to bilo djelo spasenja za bližnje, put bez jamstva za siguran povratak. O tom putu naša monografija samo dijelom govori i iskazuje zahvalnost humanim prijateljima – organizatorima konvoja, vozačima, fratrima, liječnicima, novinarima, rodbini i prijateljima koji su svojim dolaskom probili medijsku blokadu u kojoj je živio puk Lašvanske doline. Vjerojatno će trebati još knjiga i svjedočanstava o tome zapisati, posebno zbog slabog ili nikakvog odgovornog informiranja o proživljenim ratnim događajima.

Večernji list: Kako danas, s povijesne distance, gledate na humanitarnu i moralnu poruku Bijelog puta i njegov utjecaj na pomirenje i svijest o patnjama ljudi u središnjoj Bosni?

– Svjetla Franjevačke bolnice i Bijeloga puta zaista su znakovi svim ljudima dobre volje jer su u bitnome pomogli u spašavanju ranjenika i žitelja lašvanskoga kraja. Nakon povratka Bijeloga puta, u samoj crkvi Duha Svetoga u Novoj Biloj i dalje je trajala drama, vjerojatno jedinstvena i neponovljena u povijesti ratnih sukoba. Liječnici i fratri i dalje su se nadljudskim naporima snalazili u iznimno teškim uvjetima. Dakle, Bijeli put je ostvario samo neke pretpostavke za buduće pregovore o primirju. Međutim, nakon povratka Bijelog puta dogodila su se velika stradanja u Križančevu Selu i Buhinim Kućama.

Večernji list: Kako biste ocijenili angažman međunarodne zajednice i medija u izvještavanju i pružanju pomoći Hrvatima Lašvanske doline?

– Akteri međunarodne zajednice djelovali su po smjernicama svojih nadređenih koji su jasno usmjeravali kamo trebaju ići novinari i kojim događajima trebaju dati značaj. To se jasno vidjelo u vrijeme teških i mučnih evakuacija ranjenika, a još više prilikom stradanja osmero djece, kada nisu pokazali gotovo nikakav interes.

Večernji list: Prije tri desetljeća Hrvati i Bošnjaci su se promatrali preko nišana, je li taj odnos danas zaliječen?

– Potrebno se prisjetiti da je povijest učiteljica života. Ako pišemo o ratu i ako znamo da je on pogibeljan za društvo i pojedinca, onda bi trebalo temeljito analizirati uzroke rata kako bi se došlo do istine. U tom slučaju rat se ne bi smio ponavljati, a isto tako, ne bi se čovjek nikada više trebao dovesti u tako uznemirenu i dramatičnu poziciju. Još važnije od rečenog jest pisati o miru i onim trenucima koji su vodili i koji će ubuduće voditi prema miru i dobru. Potrebno je uložiti više snage i dobre volje za izgradnju mira i dobra nego što ratni huškači ulože energije i novca kako bi ostvarili svoje nastrane ciljeve, bez obzira na to na kojoj su strani svijeta i iz kojeg su naroda ponikli.

Večernji list: Koje su ključne poruke koje knjiga “Bolnica s pečatom” želi prenijeti novim generacijama, posebno onima koje nisu svjedočile ratu?

– Ovdje želimo zahvaliti svim suradnicima u stvaranju bolnice i njezinoj organizaciji: liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima i drugom osoblju. Potrebno je zahvaliti i građanima, mještanima Nove Bile, Viteza, Novog Travnika i Busovače. Ova monografija ne opisuje detalje ni glavne organizatore Bijelog puta za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, ali s obzirom na to da je bolnica bila na drugoj strani toga puta, želi zahvaliti i barem dijelom izreći veličinu ovog humanog djela, posebno svim vozačima konvoja, želi se sjetiti čovjeka – Ante Vlaića, koji je poginuo na putu dobrote i ljubavi. Na ovom mjestu želimo se također sjetiti svih pokojnih vrijednih fratara i liječnika, prije svih, tadašnjeg župnika fra Franje Grebenara, doktora Slobodana Langa, fra Stipe Karajice i svih drugih koji su svojim djelima ostavili tragove ljubavi u nama.

Večernji list: Što je za vas osobno značilo služiti kao župni vikar u Novoj Biloj tijekom tih teških godina? Koja iskustva su vas najviše oblikovala?

– Franjevačka bolnica na koju smo ponosni počela je svoj rad, prije svega, dobrom voljom i zalaganjem svih njezinih aktera. Naša misao bila je da bolnica ne smije nikome smetati i trebala bi uvijek biti pod međunarodnom zaštitom. U crkvi – bolnici bilo je mjesto susreta liječnika i svećenika, mjesto susreta boli i ozdravljenja, mjesto susreta smrti i novog života. Na početku rada bolnice, u početnoj organizaciji bolničkih službi, stvorio se tim od tridesetak djelatnika, a obavljena je i prva operacija. U samom ratu imali smo oko 150 djelatnika. Ovdje želim osobno naglasiti da je naša crkva – bolnica bila mjesto patnje i ponosa, mjesto Božje providnosti. Upravo to naglašavaju sugovornici i svjedoci naše monografije koju vrijedi pročitati.

Večernji list: Kakva je danas situacija u Hrvatskoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” koja je izrasla na temeljima Franjevačke bolnice?

– Danas na lokaciji Dubrave možemo vidjeti moderno opremljenu Hrvatsku bolnicu “Dr. fra Mato Nikolić” koja je sagrađena u neposrednoj blizini Franjevačke bolnice i koja nosi ime po istom liječniku – dr. fra Mati Nikoliću. Bolnica se 1999. iz crkve – bolnice preselila u novu, suvremeno opremljenu bolnicu koja djeluje za sve građane ili mještane Lašvanske doline i središnje Bosne. U samoj crkvi poslijeratnim renoviranjem mnogo se toga promijenilo, a crkvene klupe u kojima su ležali ranjenici još uvijek su svjedoci događaja.

Večernji list: Koje je vaše mišljenje o potrebi da se ovakvi događaji dokumentiraju i očuvaju kroz knjige poput “Bolnice s pečatom” te kako vidite njezinu ulogu u širenju svijesti o važnosti humanitarne pomoći i ljudske solidarnosti?

– O drami i ratnim događanjima u našoj crkvi – bolnici svjedoči ova monografija kroz fotografije i riječi. Teško je bilo u takvim uvjetima voditi svu evidenciju o događajima, stradanjima, ali i porodima i ozdravljenjima. Ipak, ostalo je dosta toga zapisanog ili snimljenog što će biti vjerno svjedočanstvo budućim generacijama. Otuda i naslov monografije “Bolnica s pečatom”, ona je vjerna slika života jedne jedinstvene bolnice koja svjedoči o nadljudskim ostvarenjima u ratnim uvjetima. Zapisane i snimljene fotografije jesu jasni svjedoci ratnih događaja, događaja kojima se ne bi smjelo manipulirati s bilo koje strane. Zahvaljujući suradnji s Maticom hrvatskom, kako onom središnjom u Zagrebu tako i ograncima u Splitu i Vitezu, ova knjiga dobila je prolaz u bibliotekarsku i izdavačku realizaciju. Matica hrvatska ujedno je i nakladnik monografije koja će svojim svjedočanstvima dati pečat jednom vremenu ratnog stradanja, kao i potom ostvarenog mira. •

Sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH obilježena je žestokom raspravom o projektu Južne interkonekcije, ključnom infrastrukturnom pitanju za energetski sektor Bosne i Hercegovine.

Glavni akteri rasprave bili su Marijan Marjanović iz HDZ-a i Dennis Gratz iz DF-a, uz nekoliko značajnih istupa drugih zastupnika.

Podrška DF-a projektu Južne interkonekcije

Prvi je riječ u ime Demokratske fronte uzeo Mahir Mešalić, naglasivši stratešku važnost ovog projekta.

• “Smatramo da je Južna interkonekcija od ključnog značaja za Federaciju i cijelu BiH. DF je od početka podržavao ovaj zakon i dosljedni smo u tome. Kao opozicija, insistirali smo da se to pitanje što prije nađe na dnevnom redu. Mi ćemo zakon podržati i u Predstavničkom i u Domu naroda,” izjavio je Mešalić.

Stranka za BiH: Hitnost je opravdana

Šef Kluba zastupnika Stranke za BiH, Admir Čavalić, podsjetio je na dugogodišnju pripremu ovog zakona:

• “Zakon je još 2021. dobio svoje okvire. Hitnost je opravdana, zato ćemo podržati i amandmane i zakon. Glavni argumenti protiv projekta svode se na proceduralna pitanja poput ‘kako će proći u Domu naroda’. Ali negdje moramo početi. Odgovornost je sada na Domu naroda, i apelujem da se sjednica što prije sazove. Ne pristajemo na alternative vezane za BH Gas – oni trebaju voditi ovaj projekt, ali uz prilagodbe ako je potrebno. Ovo nije pitanje naroda, već pitanje energetske orijentacije BiH prema zapadu ili istoku. Trebaju nam alternative, a ne oslanjanje na samo jedan izvor plina.”

HDZ: Finansijska (ne)održivost BH Gasa

Marijan Marjanović iz HDZ-a izrazio je sumnju u sposobnost BH Gasa da upravlja ovim projektom:

• “Kako će preduzeće koje posluje s gubicima preuzeti novi projekt? BH Gas je prošle godine imao gotovo milion KM minusa. Osim toga, činjenica je da su u BH Gasu od osnivanja do danas svi rukovodioci Bošnjaci,” kazao je Marjanović.

Oštar odgovor iz SDANa ove tvrdnje odgovorio je Salko Zildžić iz SDA:

• “Ne znam jesu li svi Bošnjaci u BH Gasu, ali i da jesu – je li to problem? Problem je ako rade nestručni ljudi, a ne njihova etnička pripadnost. Pričajmo o tehničkim rješenjima, a ne o krvnim zrncima. BiH je zemlja svih nas. Volio bih da ste ovako pričali kada se raspravljalo o Aluminiju.”

Zildžić je pozvao zastupnike da se fokusiraju na sposobnosti zaposlenika, a ne na njihovu etničku pripadnost:

• “Nemojmo uništavati generacijski projekt ovakvim pričama. Ovo je prilika da svi zajedno radimo za budućnost.”

Gratz: “Šovinistički i fašistički stavovi”

Dennis Gratz iz DF-a dodatno je zaoštrio raspravu, optuživši Marjanovića za zastupanje ruskih interesa:

• “Na šovinistički i fašistički način pokušavate braniti ruske interese u BiH. Neka vam je to na čast,” kazao je Gratz.

Marjanović traži prekid sjednice

Na ove optužbe, Marjanović je reagirao žestoko, obraćajući se predsjedavajućem Miokoviću:

• “Ovo je uvreda! Tražim prekid sjednice da se razmotre riječi koje mi je uputio gospodin Gratz. Nazvati nekoga fašistom jer se poziva na ustav je nečuveno. Hoće li se sada tražiti prekid sjednice?”

Privremena statutarna odluka prema poslovniku donosi se dvotrećinskim glasanjem. Za status Grada Novog Travnika bilo je 17 vijećnika. Njih 8 biloje protiv.

Točnije, Nermina Čakić, Nihadčakić, Dževad Mehina, Elma SalkanovićAnel Skopljak, Arnel Zec, Ibrahim Zukić,odnosno članovi Stranke demokratske akcije, kojima se pridružio i Šaban Delić SBiH.Da Novi Travnik vide kao Grad, glasali su članovi HDZ BiH, HDZ 1990, SDP, HSP i član SBiH. Ovime je Novi Travnik uskladio svoje administrativne norme sa Zakonom ugradu.

I ove godine zanimanje izlagača za Javni poziv izlagačima kreativcima i ugostiteljima za sudjelovanje na manifestaciji “Božić u Vitezu 2024”  bilo je bolje od očekivanog, javila je Općina Vitez. Listu sudionika popunili su i prije predviđenog roka. Kreativaca, ideja, upita, prijedloga bilo je mnogo, a u nastavku predstavljamo izlagače i kreativne.

Sutra i prekosutra, u subotu i nedjelju, 14. i 15.12.2024. godine na tradicionalnoj manifestaciji “Božić u Vitezu 2024” će nam se predstaviti izlagači kreativci kao u nastavku:
UDRUGA GRAĐANA “SVJETLO”-Dragica Jurčević
UDRUGA GRAĐANA ZA PODRŠKU OSOBAMA U DUŠEVNOJJ NEVOLJI “MOST”-Edin Hodžić
BILI KUTAK-Franko Petrović
JADRANKINE ČAROLIJE-Jadranka Strukar
MAŠTA-Slavica Ivanković
ROSE Handmade with love M&M-Marijana Žepačkić
OPG ŽULJEVIĆ-Marica Žuljević
“PERLICA”-Ljubica Kupreškić
PAN-GO-Goranka Pandža
FENIKS-Rajko Livančić
LICITARSKO SRCE-Luca Ramljak
IVA CREATIVE-Ivanka Vidak
ŽELJKA BEVANDA
OPG “FRANJIĆ”-Mara Franjić
ZIMSKE PAHULJICE-Slađana Bošnjak- Matić i Nataša Drmić
IVANA BAJIĆ
KREACIJE IM-Ivana Milić
AMELIJA-Marijana Strukar
CIBUS-Slaven Čović
TRADICIONALNI OBRT BHS-Mario Vrhovac
GORDANA ANTOLOVIĆ
MONIKA ANTOLOVIĆ
MAGGY UKRASI-Magdalena Šapina
MARIJA MIŠKOVIĆ
PERKAN d.o.o. KUPRES-Dražana Romić
DVIJE PČELICE Kupres-Dario ŠormazUz izlagače kreativce, ovaj događaj će upotpuniti ugostitelji koji će svojim raznovrsnim gastronomskim delicijama dočekati goste. Pronaći ćete ih pod sljedećim imenima:

HPD “VITEZ”-Ana Gabrić
BRZOGRIZ-Branislav Taraba
ZABAVNI PARK “SHOW”-Slatko & slano-Ivica Lovrinović
BOJAN KOVAČ
FRANJO PEŠA
VELIMIR ŠANTIĆ I NIKOLA BAJO
ŠATORI DARKO & DARIJA ŠAPINA
KICKBOX KLUB “VITEZ”
CAFFE BAR “HOUSE” Vl. Viktor Bilić

„Zbog povećanog broja ugostitelja sa područja općine Vitez koji u sklopu svoje ponude imaju slične i druge proizvode, bili smo primorani odbiti neke prijavljene male ugostitelje (kokice, palačinke, fritulice)“, naveli su iz organizacijskog odbora. Oni koji će biti sa nama 14. i 15.12.2024. godine su sljedeći:
ELMEDINA HASANSPAHIĆ
CAK-Davor Čosić
IVICA PRANJKOVIĆ