Počela je izgradnja spomen obilježija za žrtve zločina u Buhinim kućama koji se dogodio 9. siječnja 1994. godine.
Taj dan i godina spada u jedne od najkrvaviji i najteži dana u obrani 316 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Viteza i oko 70 tisuća Hrvata Lašvanske doline.
Na mjestu gradnje i mučkog ubojstva od pripadnika Amije BIH djelu njihove zemlje donirao Nedeljko Vidović sin ubijenih roditelja Dragana i Ankice.Tu je ubijen i njegov stric Mirko Vidović kao i Mirkov sin Dražen Vidović.
Pripadnici tzv. Armije BiH masakrirali su i 9 zarobljenih vojnika HVO-a, odnosno pripadnika PPN-a „Munje Središnje Bosne“ Travničke brigade HVO-a. Sanacijom terena nakon vraćanja Buhinih kuća pod kontrolu HVO-a identificirani su pripadnici HVO-ovih „Munja“. Najmlađi vojnik imao je 19 godina, a najstariji 27 godina. Ubijeni pripadnici Munja su Mladen Grgić ( 1973.), Ivica Lovrenović (1967.), Smiljan Papić (1969.), Mario Buligović (1972.), Goran Kafadar ( 1972.), Anto Božić( 1972.), Ivan Kreševljak (1975.), Toni Jazvić (1975.) i Mario Barešić (1974.).Iako su Buhine kuće u odgovornosti 3. korpusa tzv. Armije BiH, u postupcima pred Haaškim tribunalom vođenim protiv Envera Hadžihasanovića, Amira Kubure i Mehmeda Alagića, za ovaj zločin nisu ni optuženi, a tako ni presuđeni.
Na inicijativu udruge blaženi Alojz Stepinac i uz nadzor započeli su radovi na izgradnji spomen obilježja svim žrtvama zločina u Buhinim kućama koje su počinili pripadnici Armije BiH.
