Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović posjetio je Maticu hrvatsku. S predsjednikom Čovićem susreli su se predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, potpredsjednik Damir Zorić, gospodarski tajnik Ivica Nuić i poslovna tajnica Ana Preost.

Susretu je nazočila i dopredsjednica HDZ-a BiH i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i Darijana Filipović

Na održanom sastanku razgovaralo se o položaju Hrvata u BiH i radu sedamnaest bosanskohercegovačkih ogranaka Matice hrvatske. Posebno je naglašena potreba umrežavanja i jačanja Matičinih ogranaka u BiH kako bi se podigla razina organiziranosti i utjecaja najstarije hrvatske kulturne ustanove u BiH. Razgovaralo se i većoj dostupnosti Matičinih knjiga u BiH kao i o suradnji s drugim institucijama Hrvata u BiH.

Predsjednik Miro Gavran zahvalio je predsjedniku Čoviću na posjeti i kazao da su Matičini ogranci u BiH središnjici iznimno važni, dok je gospodarski tajnik Ivica Nuić rekao da treba stvoriti preduvjete kako bi se Matica hrvatska snažnije afirmirala kao čimbenik razvoja u BiH.

Predsjednik Dragan Čović zahvalio je na pozivu i kazao da mu je čast i privilegija biti u Matici hrvatskoj. Dao je punu podršku Matičinim nastojanjima za jačanjem ogranaka MH u Bosni i Hercegovini i obećao konkretnu pomoć u organizacijskom smislu u cilju jačanja i afirmacije hrvatske kulture u BiH.

Smatram da bi bilo svrsishodnije, bolje za sve u Bosni i Hercegovini, da mi sjednemo, dogovorimo i donesemo zakon o državnoj imovini u skladu sa odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, govori u intervjuu “Jedan” premijer Federacije BiH i lider Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić.

Nikšić dodaje da ono što je OHR do sada uradio na pripremi zakona, pokazuje da se vodi računa o državi Bosni i Hercegovini i institucijama Bosne i Hercegovine.

Taj zakon mora da bude u skladu sa europskim standardima. Ne dolazi u obzir, što se tiče SDP-a BiH, a siguran sam i Trojke, da pristanemo da se u Ustavnom sudu odlučuje  po nacionalnoj osnovi. Nama je potpuno jasno kad dođemo u situaciju da ispunjavamo uslove na putu prema Evropskoj uniji, da ne možemo biti članica a da imamo strane sudije u Ustavnom sudu. Međutim, to je jedan dugotrajan proces i kad ćemo doći do toga, vidjećemo,pojašnjava Nikšić.

Predsjednik SDP-a BiH ponavlja kako je Trojka do sada pokazala da nije podložna ucjenama i uvjetovanjima. Ono što rade je, kaže, traženje rješenja kroz razgovore i određene kompromise.

Alternativa razgovorima i kompromisima je blokada svega u državi Bosni i Hercegovini, zadržavanje statusa quo i ja smatram da bi takva situacija išla u prilog samo onima koji ne vole ovu državu, koji žele da pokažu da Bosna i Hercegovina kao država nije moguća, navodi Nikšić.

Odgovarajući na prozivke da Trojka sa partnerima iz Republike Srpske razgovara u vrijeme kada iz tog entiteta stižu stalne prijetnje i gotovo ratna retorika, Nermin Nikšić uzvraća da se ne radi o nečemu novom.

Čim nešto nije uredu imamo priču o referendumu, otcjepljenju, udare na ustavni poredak, udare na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, institucije Bosne i Hercegovine. To je nešto što imamo latentno na političkoj sceni, ali smo u posljednje vrijeme uspjeli i pored toga da neke stvari pomjerimo s mrtve tačke, govori, između ostalog, u intervjuu “Jedan” premijer Federacije Bosne i Hercegovine i lider Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić.

Izvor: BHRT

Na groblju Betanija u istoimenoj sarajevskoj četvrti jučer se dogodio još jedan u nizu
napada na katoličke objekte i spomenike hrvatskog naroda.

 Redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi posvjedočile su kako je polomljen i zapaljen kip Blažene Djevice Marije,
razbacano smeće i svijeće te su paljeni predmeti na još nekoliko mjesta.

Nažalost, kažu kako su i ranije imale problema oko groblja, samog prilaza te
uništenih i oštećenih grobova i spomenika.

Gdje su nadležne institucije i što su učinile od posljednjih napada i skrnavljenja
katoličkih objekata? Gdje je gradonačelnica, koja preko noći postavlja spomenike, da
zaštiti katolička obilježja i Hrvate koji žive u glavnom gradu?

Ovakvi napadi, od kojih nijedan do sada nije rasvijetljen, šalju poruku vjerske
netrpeljivosti i rušenja suživota u glavnom gradu kojeg je, nažalost, sve manje. Tko je
odgovaran za to?

Nema potrebe za upornim zavaravanjem i mitologizacijom sadašnjeg Sarajeva. Ovaj
grad je već odavno izgubio multikonfesionalni i multinacionalni duh koji se želi
predstaviti međunarodnoj javnosti. Ako lokalna vlast i druge institucije nisu u stanju
zaštiti svoje građane o kojima su dužni voditi brigu, znati ćemo mi.

Progon našeg naroda, naše vjere i sustavno gaženje našeg identiteta NEĆE
PROĆI!

U nedjelju 17. rujna završen je 2. ZAmKa fest koji je održan u organizaciji Zelinskog amaterskog kazališta “Zamka” i Pučkog otvorenog učilišta u Svetom Ivanu Zelini (Republika Hrvatska). Šest amaterskih kazališta i šest raznovrsnih predstava obilježilo je ovogodišnji ZAmKa fest.

Brojni gledatelji i ove su godine pokazali kako Zelina voli kazalište, a na kraju svake predstave publika je dala svoje ocjene birajući najbolju predstavu festivala. Sve predstave su dobile prilično visoke ocjene, ali publici se najviše svidjela predstava “Pidžama za šestero”, koprodukcija Gradskog kazališta mladih Vitez i Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila, koja je tako proglašena najboljom predstavom festivala. Riječ je o urnebesnoj komediju, koja oduševljava publiku gdje god se igra, a tako je bilo i na 2. ZAmKa festu u Svetom Ivanu Zelini.

Predstavu je režirao Marko Mirković, koji ujedno potpisuje i adaptaciju teksta Marca Camelottija. U predstavi igraju Slaven Katava, Ivanela Brković, Bruno Grebenar, Iljana Budimir Trupina, Ana Gabrić i Matej Baškarad. Producenti predstave su Ivan Sajević i Dragan Đido.

“Prije svega moram naglasiti kako nas je gostoprimstvo naših domaćina iz Zeline ponovno sve oduševilo, na čemu im iskreno zahvaljujem. Zbilja smo se osjećali prekrasno, ljubav i energija koju ulažu u organizaciji ZAmKa festa je za svaku pohvalu. Ovim putem želim zahvaliti i publici na sjajnoj reakciji i ocjenama za našu predstavu, kao i čestitati ansamblu predstave, ali i svim ostalim sudionicima festivala”, kazao je Ivan Sajević, voditelj GKM-a Vitez.

Na festivalu su nastupila kazališta iz Županje, Zagreba, Bjelovara, Bugojna, Sombora i Viteza. Dodajmo kako je Gradsko kazalište mladih Vitez i na prvom ZAmKa festu, predstavom “Ugovor”, osvojilo nagradu za najbolju predstavu.

I ove godine u Busovači će biti održan Tečaj za trudnice, pod vodstvom Inge Batarilo, magistra fizioterapije i radne terapije.

Datumi održavanja tečaja su 23. rujna (subota) i 30. rujna (subota) u terminu od 17.00 sati u prostorijama fitness centra „Mila“.

U prvom terminu obrađivat će se oblasti trudnoće i promjene u trudnoći, važnost kretanja i ishrane, pravilno vježbanje u trudnoći, vježbe disanja, priprema za bolnicu i porod.

U drugom terminu, voditeljica Tečaja Inga Batarilo upoznat će i pobliže objasniti sudionicama Tečaja oporavak od poroda, dojenje, ishranu i kretanje nakon poroda, te prvi susret s novorođenčetom, pravilno nošenje bebe u maramama i baby nosiljkama.

Sve zainteresirane trudnice i žene koje planiraju trudnoću mogu se prijaviti na broj: 065095508.

Cijena za sudjelovanje u Tečaju je 10 KM.

Govoriti o katolicima u Bosni nije moguće bez spomena na Bosnu Srebrenu. Čak i njezin patron Uzvišenje Sv. Križa već svojim nazivom upućuje na intimnu povijest Bosne – na Križ. Povodom ovogodišnje proslave toga blagdana, sugovornika smo pronašli u fra Kristijanu Montini koji trenutno svećenički djeluje u Njemačkoj.

Fra Kristijan, ili kako ga ljudi od milja zovu fra Kiki, rođeni je Sarajlija i svećenik franjevac Bosne Srebrene. Na svijet je došao 12. svibnja 1981. u obitelji oca Severina Montine i majke Mire,rođ. Rašić. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Nakon đakonskoga ređenja 2007. đakonsku je praksu obavio u samostanu Sv. Ante u Beogradu, a svećeničku službu započeo u Nišu. Službovao je na nekoliko župa u Bosni kao župni vikar, voditelj Frame i ekonom kuće. Od 2011. do 2018. vodio je dvije austrijske župe – Kufstein Sparchen i Kufstein Zell, a također i dvije filijale HKZ-a Salzburg – Kitzbuhel i Kufstein. U ovom razdoblju posebno se posvetio obnovi crkava, kapelica, vodio je izgradnju sportskog igrališta i bavio se humanitarnim radom u Kruhu Sv. Ante (KSA). Od 2018. župnik je Hrvatske katoličke župe Wiesbaden i voditelj KSA-a Njemačke. U svojoj Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj od 2016. obavljao je službu definitora Uprave te predsjednika Komisije za dijalog i ekumenu. Od studenoga 2019. do ožujka 2020. bio je upravitelj i HKŽ-a Frankfurt.

Poštovani fra Kristijane, Franjevački red osnovan je 1209., a već 1291. prvi su se fratri pojavili u Bosni. Došli su kao misionari vraćati u krilo Katoličke Crkve bosanske krstjane. Koji je razlog da su vremenom tako srasli s narodom? I što je prvotna uloga franjevaca danas u BiH?

Franjevci Bosne Srebrene s pravom nose nadimak „ujak“ što ima svoju duboku povijesnu pozadinu. A ujak je majčin brat, dakle riječ je o uskoj rodbinskoj vezi. To treba staviti u kontekst vremena otomanske okupacije Bosne i Hercegovine kada su spletom povijesnih okolnosti franjevci ostali jedini brinuti za preostale katolike. Bez prevelika uljepšavanja vlastite povijesti, čemu smo svi ponekad možda i skloni, moja subraća su zaista kroz čitavu povijest ostala blisko vezana sa svojim narodom, čime su stekli veliko poštovanje naroda što nam je s jedne strane velika radost, ali i obveza da to poštovanje i povjerenje i dalje očuvamo. Uloga franjevaca se kroz stoljeća nije nešto previše promijenila: naš je zadatak i dalje u našem narodu očuvati vjeru, ali i kulturu i njegov hrvatski identitet uz poštivanje drugih naroda i njihovih identiteta.

Uslijed povijesnih neprilika Franjevačka provincija Bosna Srebrena bila je 1757. svedena na rang kustodije i nazvana Kustodija Sv. Križa. Iako joj je iste godine vraćen rang provincije, ostalo je ovo „Sv. Križa“. Kako bosanski franjevci danas gledaju na ovaj naziv? Što se iz njega može iščitati?

Naša Redodržava Bosna Srebrena proživjela je kroz povijest mnoge nedaće, ali to je jedina institucija u Bosni i Hercegovini koja ima svoj neprekinuti kontinuitet od srednjeg vijeka do danas, pune 732 godine. U nazivu „Provincija Uzvišenja Svetoga Križa“ uvijek iščitavam snagu da nas upravo taj Sveti Križ godinama štiti, da u njega upiremo svoj pogled jer je u njemu i u Isusu Kristu koji je na njemu raspet, jedini naš spas.

Unatoč društveno-političkom stanju koje generira ekstreman pad nataliteta i odlaske s ovdašnjih prostora, Bosna Srebrena je zasigurno još uvijek jedna od najvećih franjevačkih zajednica u svijetu. Jesu li Vam poznate statistike: s čime se ova Provincija može podičiti danas?

Statistika za 2022. kaže da naša Provincija ima 272 svečano zavjetovana brata, 11 bogoslova s privremenim zavjetima i dva s vječnim; zatim dva novaka; dva postulanta; jednoga sjemeništarca; četiri đakona i tri časna brata. Naglasio bih da imamo i dva biskupa, a to su Hilj Kabasi, umirovljeni biskup koji je djelovao u Albaniji, i Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. U Bosni je u protekloj godini djelovalo 206 svećenika. Osim Bosne djelujemo i u drugim državama i kontinentima: u Hrvatskoj, Srbiji, na Kosovu, u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Nizozemskoj, Australiji, Africi. Ovdje su se ispunile riječi svetoga oca Franje kako je naš samostan zapravo čitav svijet.

Poznato je kako su franjevci Bosne Srebrene na posljednjem Provincijskom kapitulu dosta vremena i truda posvetili raspravama o pastoralu zvanja. Što se konkretno na tom polju radi i može li se govoriti o plodovima?

Pastoral zvanja je naravno uvijek važna i aktualna tema. Kao što svi znamo, bez podmlatka nijedna institucija nema svoje budućnosti. Mladi su budućnost svakoga sela, grada, države, pa tako i same Crkve kao takve. U prošlosti kada smo imali i viška zvanja, znali smo često biti prestrogi i otpuštati ljude iz sjemeništa zbog nekih sitnih mladenačkih nepodopština. Ja sam 1996. došao u sjemenište u Visoko. Tada nas je bilo više od 70 sjemeništaraca, a danas ih imamo samo dva. I od toga velika broja sjemeništaraca koji bi dolazili u prvi razred, na kraju redovničkog puta bude ređeno u prosjeku po pet-šest svećenika.

Drugi i glavni problem zapravo jest činjenica da su se mnogi ljudi odselili iz Bosne i Hercegovine pa samim tim imamo i manji broj onih koji odlaze u sjemenište u BiH. Oni se uglavnom odlučuju biti svećenici u Hrvatskoj gdje im roditelji žive, a neki se zarede i u drugim zapadnoeuropskim državama.

Na našim župama se dosta radi s Framom pri čemu se i mlade ljude poziva da se oduševe za redovnički poziv, što smatram vrlo važnim dijelom našeg pastoralnog rada. Te aktivnosti već daju neke dobre rezultate, tako da u zadnje vrijeme imamo postulanata koji dolaze u našu zajednicu s već prije završenom srednjom školom, pa čak i fakultetom.

Vi ste jedan od nekolicine Sarajlija koji su, uvjetno rečeno, „ratna zvanja“, a ljudi Vas prepoznaju i kao velikog šaljivdžiju. Što nam možete reći o svome franjevačkom pozivu?

Ja sam odrastao s franjevcima. Bio sam ministrant na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, glumio na priredbama, išao na vjeronauk. Teologiju osjećam svojim domom i jako mi je ugodno kad god boravim u njoj.

Sadašnji provincijal fra Zdravko Dadić i ekonom Provincije fra Vinko Sičaja bili su moji vjeroučitelji, a pričestio me je fra Ivo Marković. Još kao mali govorio sam da ću biti franjevac. Onda dolazi nesretni rat. Godine 1992. bivam ranjen u ruku na Dobrinji i u bolnici sam vidio svakakve strahote. Na Dobrinji nije bilo ni grijanja, ni struje, ni vode, a živjeli smo uz vrlo oskudnu humanitarnu pomoć. Tada još kao dječak spoznao sam da je u životu sve relativno osim Boga. Velika utjeha u tim teškim trenutcima su bili svećenici koji su dolazili na Dobrinju, kako dijecezanski, tako i redovnički. Posebno izdvajam fra Mirka Majdandžića koji je ljude povezivao radiostanicom, dijelio pomoć, gitarom i pjesmom je liječio naše rane, boli, tuge. Kad sam završio osmi razred, otišao sam u sjemenište sa željom postati franjevac humanitarac. Tako smo fra Danijel Nikolić i ja u pratnji fra Mirka i roditelja otišli u Visoko.

Kao bogoslov sam često radio u Kruhu Sv. Ante (KSA) kod ravnatelja fra Stipana Radića. Obilazili smo siromašne, nosili pomoć, istovarali kamione pomoći jer je mene uvijek ispunjavao rad sa sirotinjom, što me ispunjava i danas. Bio sam voditelj KSA-a u Austriji, a sada sam to u Njemačkoj. Organizirali smo brojne humanitarne akcije i pomogli mnogim ljudima zahvaljujući našim dobročiniteljima.

A to što me ljudi prepoznaju kao velikoga šaljivdžiju, nekad je dobro, a nekad može biti i problematično, ovisno o tome kako tko razumije šalu i je li ju spreman primiti na svoj račun. No, siguran sam kako su zdrava šala i radost ono što liječi ljude. Svećenici danas trebaju biti otvoreni i autentični ljudi.

Je li redovnički poziv još uvijek privlačan mladima? Bi li se na tom polju trebalo nešto mijenjati?

Svećenički poziv, iako je u krizi, još je uvijek privlačan mladim ljudima koji žele biti redovnici i svećenici. A mi koji već jesmo svećenici, moramo biti autentični u svom pozivu, trebamo mijenjati sebe nabolje čime ćemo dati najbolji primjer onima koji se odluče za taj poziv. Nerijetko jedna ispravno protumačena riječ iz evanđelja, plemenita gesta župnika ili kapelana može itekako biti poticaj mladom čovjeku da se odluči za duhovni poziv.

Sv. Franjo je upućivao da se mora djelovati „secundum loca et tempora“ – „prema okolnostima mjesta i vremena“. Može li se kazati da je to razlog zašto su franjevci Bosne Srebrene na Zapadu kamo su mnogi katolici Hrvati iz Hrvatske i BiH otišli?

Davnih godina su pokojni dr. fra Tomislav Međugorac i dr. fra Vitomir Slugić otišli u Njemačku za našim radnicima sa željom da im osiguraju pastoralnu skrb i budu im blizu u njihovim potrebama. Oni su sigurno bili vođeni geslom ”secundum loca et tempora” našeg svetog oca Franje. Danas diljem svijeta imamo veliki broj hrvatskih katoličkih misija koje su našemu narodu od neizmjerna značenja. Može se reći kako smo mi kao pastiri otišli za svojim stadom jer ako nema pastira, da se tako metaforički izrazim, onda se stado rasprši i preuzmu ga neki drugi pastiri koji mu baš ne misle dobro.

Koji su najveći izazovi pastoralnoga djelovanja izvan Domovine? Kako je to biti „bosanski fratar“ u Njemačkoj?

Veliki su izazovi pastoralnoga djelovanja izvan domovine. Moja župa Svetoga Ante u Wiesbadenu prostire se na 100 km. Uz Wiesbaden imamo i tri filijale: Bad Camberg, Limburg i Montabaur. Kad bismo to prenijeli na naš bosanskohercegovački kontekst, to bi bilo kao da ja kao župnik slavim svetu misu u Sarajevu, pa da onda iza nje idem u Žepče na drugu misu što je sigurno teško shvatljivo za naš mentalitet i način funkcioniranja. Naša župa broji oko 5 000 vjernika. U Bosni se na taj broj obično postavljaju tri svećenika radi lakšeg izvršavanja pastoralnih zadataka. Ja kao svećenik sam djelujem u župi kao i mnoga druga braća na Zapadu. I naravno veliki je izazov kako kvalitetno organizirati taj pastoral, kako omogućiti tim ljudima da imaju sadržajne kateheze, ispovijedi, razgovore, duhovne obnove. Hvala Bogu što naša župa ima časnu sestru, tajnicu i vrlo angažirano župno vijeće, te mi svi činimo skladnu cjelinu.

Narod za mene u Njemačkoj kaže kako sam tipični bosanski fratar, sklon druženju i pošalicama, a sam sam Bogu itekako zahvalan za ono što jesam.

Kako Bosna i Crkva u njoj izgleda iz perspektive življenja i pastoralnoga djelovanja u inozemstvu?

U Njemačkoj je u tijeku Sinodalni put. Biskupi žele nešto promijeniti u Crkvi jer veliki broj katolika istupa iz Crkve, što je posjet misama sve manji, a tu je i problem financiranja velika broja zgrada. Je li ovo što oni rade i predlažu baš pravi način obnove Crkve u Njemačkoj, nisam previše kompetentan o tome govoriti, iako ima dosta stvari koje mi se osobno ne sviđaju i nisam siguran da je to dobar put za obnovu Crkve.

Što se tiče Bosne, ona uvijek ostaje vrlo zanimljiva zemlja mnogima, a glede pastoralnog rada kod nas, mislim da to dosta dobro funkcionira. Iako je HKŽ Wiesbaden velika i zahtjevna misija, pokušavam biti bliz svakoj obitelji i obaviti godišnji blagoslov kuća, veliku božićnu i uskrsnu ispovijed što je inače naša praksa i u domovini.

U djelovanju bosanskih franjevaca moglo se nakon posljednjega rata prepoznati dva različita pogleda na stvarnost – da ne kažemo „dvije struje“. Kakvo je danas promišljanje o sadašnjosti i budućnosti Bosne kao zemlje i Katoličke Crkve u njoj te same Provincije Bosne Srebrene?

Šest godina sam bio definitor, tj. član Uprave Bosne Srebrene. Bosna i Hercegovina je naša domovina koju volimo i nema potrebe da to ikome dokazujemo. Uostalom, kao što sam već rekao, mi smo tu u kontinuitetu više od sedam stoljeća. Želimo graditi budućnost u BiH zajedno i s drugima poštujući svakoga čovjeka. S biskupom i dijecezanskim klerom njegujemo dobre odnose kao i do sada. Mi pripadamo općoj i krajevnoj Crkvi s kojom imamo dobru suradnju, ali uvijek se najviše voli i poštuje zajednica kojoj čovjek pripada. Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić i naša Uprava na čelu s fra Zdravkom Dadićem imaju kvalitetnu suradnju uz uzajamno poštivanje autonomije i svih posebnosti koje imamo kao redovnička zajednica.

Na što će se, prema Vašem mišljenju, u budućnosti trebati staviti naglasak u Bosni Srebrenoj?

Naglasak u Bosni Srebrenoj po mom mišljenju treba staviti na pastoral zvanja, te na konkretnu pomoć vjernicima koji su ostali u svojim župama u vidu duhovne i materijalne pomoći. Netko može kazati kako posao Crkve nije materijalno zbrinjavati ljude, što je primarna zadaća državnih vlasti. To je svakako istina, no u mojoj glavi već 30 godina odzvanjaju riječi talijanskog svećenika don Lorenza koji je dolazio u opkoljeno Sarajevo i znao nam je kazati: „Podajte narodu prvo jesti jer gladan čovjek čak ne može ni misu čestito slušati.“ Vjera bez djela je mrtva i treba djelima pokazati svoju vjeru.

Izvor: nedjelja.ba

U Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike u Sarajevu danas je održan prvi sastanak učesnika pilot procesa Garancije za mlade u Federaciji BiH. Tokom razgovora istaknut je značaj izrade Plana za provođenje Garancije za mlade, te su predstavljene ključne karakteristike, mehanizmi koordinacije i provedbe, kao i prvi koraci u planiranju pilot procesa u izabranim gradovima.

Iz Ministarstva navode da će u pilot fazi Garancije za mlade, učestvovati službe za zapošljavanje Zeničko – dobojskog i Hercegovačko – neretvanskog kantona, a obuhvatiće mlade od 15 do 30 godina koji nisu u sustavu obrazovanja, niti na tržištu rada. Provođenje pilot faze predviđeno je za Visoko i Čitluk, što je osnovni uvjet za pripremu Plana implementacije Garancije za mlade, a zatim će biti prošireno na sve sredine u našoj zemlji.

– Garancija za mlade nije program, niti projekat koji ima rok trajanja. Garancija za mlade je proces, novi model zapošljavanja, neizbježna reforma koja će obuhvatiti cijelu BiH. Za pilotiranje smo birali manje gradove jer je praksa zemalja koje su već implementirale Garanciju za mlade pokazala da je to najbolji model za prvu fazu implementacije ovog reformskog procesa u oblasti zapošljavanja mladih. Pred nama je dug put, ali ovdje nema izbora. Ulazimo u reformu koja je neizbježna i obavezujuće za sve – poručio je federalni ministar Adnan Delić.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je odlukom Vlade FBiH od 14.lipnja ove godine preuzelo obavezu i odgovornost nositelja provedbe procesa Garancije za mlade u Federaciji BiH. Iz Ministarstva ističu da je Garancija za mlade provjeren, inkluzivan i ambiciozan program aktivacije koji države članice i države u statusu kandidata za članstvo u EU koriste od 2013. godine, a kako bi mladima osigurale nesmetan prijelaz iz obrazovanja na tržište rada.

Cilj Garancije za mlade je smanjenje nezaposlenosti i neaktivnosti mladih. Njenim provođenjem, države članice i kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji obavezuju se da će osigurati da svi mladi dobiju kvalitetnu ponudu za zaposlenje, nastavak obrazovanja, učenje kroz rad ili stažiranje u roku od četiri mjeseca od ulaska u status nezaposlenosti ili napuštanja, odnosno završetka formalnog obrazovanja.

Mladi koji uđu u proces Garancije za mlade imaju jednu od četiri mogućnosti i to zapošljavanje, kontinuirano osposobljavanje, praksu ili pripravnički staž.

Sastanku su uz predstavnike Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, prisustvovali i direktorica Federalnog zavoda za zapošljavanje, predstavnici ministarstava obrazovanja i rada i zapošljavanja, te službi za zapošljavanje iz Zeničko – dobojskog i Hercegovačko – neretvanskog kantona, priopćeno je iz Federalnog ministarstva.

(Izvor: Vlada FBiH)