Svjetski dan zemljišta obilježava se svake godine 5. decembra kao sredstvo za usmjeravanje pažnje na važnost zdravog zemljišta i zalaganje za održivo upravljanje resursima zemljišta. Generalna skupština UN-a odredila je ovaj datum, 2014. kao prvi službeni Svjetski dan zemljišta, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Veza vode i zemljišta

Cilj je podići svijest o važnosti i odnosu između zemljišta i vode u postizanju održivih i otpornih poljoprivredno-prehrambenih sistema. Jedinstvena globalna platforma ne samo da slavi zemljište, već također osnažuje i uključuje građane širom svijeta da poboljšaju zdravlje zemljišta.  Opstanak naše Planete ovisi o dragocjenoj vezi između zemljišta i vode. Voda u zemlji, vitalna za apsorpciju nutrijenata od strane biljaka, povezuje naše ekosisteme. Ovaj simbiotski odnos je temelj naših poljoprivrednih sistema. Međutim, suočeni s klimatskim promjenama i ljudskim aktivnostima, naša zemljišta se degradiraju, što predstavlja preveliki pritisak na naše vodne resurse.

Erozija narušava prirodnu ravnotežu, smanjujući infiltraciju vode i dostupnost za sve oblike života. Prakse održivog upravljanja zemljištem, kao što su minimalna obrada, plodored, dodavanje organske materije i pokrivni usjevi, poboljšavaju zdravlje zemljišta, smanjuju eroziju i zagađenje i poboljšavaju infiltraciju i skladištenje vode. Ove prakse također čuvaju biodiverzitet zemljišta, poboljšavaju plodnost i doprinose sekvestraciji ugljika, igrajući ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.

Siromašno zemljište

Pothranjenost i nesigurnost ishrane su dugogodišnji problemi za čovječanstvo. U Institutu napominju da je povezanost zemljišta sa nedostatkom nutrijenata u usjevima zbunjujuća budući da je primarni izvor nutrijenata zemljište. Biljke dobijaju vitalne resurse iz dva potpuno različita okruženja – vazduh i zemljište. Hranjive tvari koje nalazimo u životinjskoj hrani potiču iz biljaka ili biljnih namirnica, koje svoje hranljive materije dobijaju iz zemljišta. Dakle, nutritivni kvalitet i količina hrane direktno su povezani sa kvalitetom i zdravljem zemljišta.

Zdrava zemljišta mogu podržati produktivnost, raznolikost i ekološke karakteristike kopnenih ekosistema (FAO, 2020). Ako zemljišta nisu zdrava, njihova sposobnost da proizvode zdravu i hranjivu hranu je smanjena ili izgubljena. Zemljišta su složeni ekosistemi koji obavljaju zadivljujuće funkcije nastanka, skladištenja, transformacija i recikliranje bitnih elemenata koji su nam svima potrebni i koji se prenose od zemljišta do biljaka, a zatim do životinja.  Ovo skladištenje i prijenos hranjivih tvari je moguće kroz zamršene fizičke, hemijske i biološke procese uključene u transformaciju nedostupnih izvora hranjivih materija kao što su azot i fosfor u biljkama u dostupne forme.

Zemljišta nisu inertna: ona su živi ekosistemi koji pružaju fizičku strukturu i podršku, te hemijsko i biološko okruženje za protok hranjivih materija do korijena, utječući na mehanizme za usvajanje hranjivih materija usjeva i regulaciju gubitka hranjivih materija u okruženje. Za obavljanje svih ovih funkcija potrebno je razumjeti, vrednovati i čuvati zemljište i sisteme koji  omogućavaju proizvodnju naše hrane i njene nutritivne vrijednosti, od kojih zavisi naše zdravlje.

Ključne poruke

Kako ističu iz INZ-a, ključne poruke ovogodišnjeg Svjetskog dana zemljišta su –  Zemlja i voda su neophodni resursi za održavanje života na Zemlji. Zemljište i voda predstavljaju osnovu za proizvodnju hrane, ekosisteme i dobrobit ljudi. Prepoznajući njihovu neprocjenjivu ulogu, možemo poduzeti proaktivne mjere za očuvanje ovih resursa za buduće generacije. Erozija i zbijanje zemljišta narušavaju sposobnost zemljišta da skladišti, odvodi i filtrira vodu i povećava rizik od poplava, klizišta i pješčanih/prašinastih oluja.  Zemlja i voda su medij u kojem biljke rastu i dobivaju esencijalne hranjive materije. Zdravo zemljište igra ključnu ulogu prirodnog filtera, pročišćavajući i čuvajući vodu dok se infiltrira u zemlju.

Poljoprivredni sistemi koji se hrane kišom čine 80 posto obradivih površina, doprinoseći 60 posto svjetske proizvodnje hrane. Ovi sistemi se u velikoj mjeri oslanjaju na efikasne prakse upravljanja vlagom u zemljištu. Sistemi za navodnjavanje povlače 70% svjetske slatke vode i čine 20% obradivih površina. Zemljište i voda su međusobno povezani resursi kojima je potrebno integrirano upravljanje. Zdravlje zemljišta i kvalitet i dostupnost vode su međusobno povezani. Provođenje prakse održivog upravljanja zemljištem povećava dostupnost vode za poljoprivredu. Zdrava zemljišta, obogaćena organskom tvari, igraju ključnu ulogu u reguliranju zadržavanja i dostupnosti vode.

Efikasna upotreba kvalitetne vode, promovisanje održive upotrebe đubriva i pesticida, primjena odgovarajućih metoda navodnjavanja, poboljšanje sistema drenaže, kontrola pumpanja i praćenje nivoa saliniteta tla i podzemnih voda su od suštinskog značaja za održavanje održivih poljoprivrednih praksi. Održivo upravljanje zemljištem je ključno za poboljšanje produktivnosti vode u sistemima za navodnjavanje. Neodgovarajuće upravljanje zemljištem i vodama utiče na eroziju, biodiverzitet, plodnost zemljišta, te na kvalitet i količinu vode.

Loše upravljanje

Nedostatak vode dovodi do gubitka biodiverziteta zemljišta, dok ispiranje i eutrofikacija iz poljoprivrednih djelatnosti dovode do gubitka biodiverziteta u vodnim tijelima. Loše upravljanje pesticidima i đubrivima ne samo da ugrožava kvalitet zemljišta i vode, već predstavlja i značajan rizik za ljudsko zdravlje i ekosisteme. Loše navodnjavanje i odvodnjavanje su neki od glavnih pokretača zaslanjivanja zemljišta. Porast nivoa mora doprinosi gubitku zemljišta, povećavajući rizik od zaslanjivanja i sodifikacije zemljišta, što može negativno uticati na poljoprivrednu produktivnost, kažu stručnjaci INZ-a.

Očuvanje zemljišta i vode doprinosi ublažavanju klimatskih promjena i prilagođavanju. Poboljšano upravljanje zemljištem i vodama poboljšava kapacitet zemljišta da izdrži ekstremne klimatske događaje kao što su suše, poplave i pješčane/prašinaste oluje. Integrisane prakse upravljanja zemljištem i vodama pružaju osnovne usluge ekosistema, podržavajući život na zemlji i povećavajući otpornost ekosistema. Zdrava zemljišta djeluju kao „sifon“ ugljika, odvajajući ugljik iz atmosfere, doprinoseći tako prilagođavanju klimatskim promjenama i naporima za ublažavanje posljedica.

Danas 1.12.2023.godine. se navršava punih trinaest godina od smrti našeg fra Franje Grebenara – Grebe. Bio je zacijelo jedan od najpoznatijih i puku najdražih fratara u Lašvanskoj dolini odakle je rodom i gdje je, pastoralno djelujući, proveo najviše godina. Prepoznatljiv po svojem originalnom humoru, bio je rado viđen u društvu mladih.

Fra Franjo Grebenar, sin Joze i Slavke r. Gudelj, rođen je u Malom Mošunju, župa Vitez, 12. 11. 1951. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit obukao je u Visokom 14. 7. 1970. Godinu novicijat proveo je u Kraljevoj Sutjesci, gdje je položio i prve zavjete. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete položio je 19. 10. 1977. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 7. 5. 1979. u Münsteru (Njemačka), a za svećenika 12. 5. 1979. također u Münsteru (Njemačka).

IN MEMORIAM: FRA FRANJO GREBENAR – GREBA (1951-2010)

Fra Franjo Grebenar bio je jedan od osnivača Franjevačke bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” i njezin prvi ravnatelj, a koja je bila smještena u samoj crkvi u Novoj Biloj i prostorijama župnog ureda. Da nije bilo toga odlučnog franjevca, Lašvanska dolina danas bi bila pusta poput bosanske Posavine. Tada je bio župnik, a zapravo istinski oslonac narodu kojemu je prijetilo uništenje.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

Danas 24.11.2023. navršava se treća godišnjica smrti Pere Gudelja, jednog od najvećih gospodarstvenika na području regije. Pero Gudelj rođen je 1955 godine, a umro je na današnji dan 2020.godine.

Sahranjen je na groblju Gornja Večeriska, iznad Viteza.

Tko je bio Pero Gudelj, tvorac viteškog čuda

Pero Gudelj rođen je 26.svibnja 1955. godine u selu Gornja Večeriska u Vitezu, a umro je 24.11.2020.godine u Zagrebu, te je sahranjen na mjesnom groblju u Gornjoj Večeriskoj.  Odrastajući u siromašnoj obitelji, već u ranom djetinjstvu razmišljao je kako sebi i svojoj djeci osigurati bolje uvjete za život. Ljubav mu je od malih nogu bila harmonika. Svirajući na svadbama, kako sam kaže zaradio je prve novce. Pred protekli rat ulaže ih u videoteku uz koju uskoro otvara i prvu kabelsku televiziju na prostorima bivše Jugoslavije.

Početkom 90-ih godina, dok je rat još trajao u BiH, Pero Gudelj bio je među rijetkima koji su i tad razmišljali od čega i kako živjeti nakon rata. 1992. godine registrirao je poduzeće ‘Fis’ koje je tada brojalo desetak radnika. Trgovina s kojom je krenuo devedesetih godina danas se razvila do većini nas neslućenih razmjera, ali ne i Peri Gudelju za kojeg njegovi suradnici i prijatelji kažu kako je oduvijek znao kako razviti biznis i imao  za to, pokazalo se, neophodnu viziju.

Po trgovačkom centru ‘Fis’ kojeg u dane vikenda posjeti preko 30 tisuća kupaca, danas je poznat ne samo Vitez već i cijela središnja Bosna, pa i BiH.
Uz viteški, Pero Gudelj  suvlasnik je još osam prodajnih objekata u BiH , dva u Hrvatskoj i jednog u Beču.

Fis surađuje sa 1500 partnera iz 50 zemalja svijeta. Na više od 180 tisuća metara četvornih prodajnog prostora, Fis ima ponudu od 250 tisuća različitih artikala što ga svrstava u vrh prodajnih lanaca u BiH.

Bez proizvodnje nema zdrave ekonomije

No, Pero Gudelj već je odavno svjestan da bez proizvodnje nema zdrave ekonomije te su razvojni planovi Fisa vezani upravo uz proizvodnju. Već godinama Fis proizvodi tekstil i čarape, a posebno su ponosni na vlastitu robnu marku namještaja ‘Ambyenta’. Svaki pojedinačan proizvodni segment razvijaju uz pomoć svojih inozemnih partnera, što znači da su Fisovi proizvodni pogoni opremljeni  po europskim standardima, odnosno imaju strojeve koji su posljednja riječ tehnike u Svijetu.

Pero je uvijek govorio kako mu je dosadilo gledati kako se iz BiH izvozi kvalitetno puno drvo, a potom uvozi namještaj.

‘Mi sami možemo praviti isto tako dobar namještaj jer imamo kvalitetnu sirovinu, znanje i sposobnost. Dodamo li tome suvremene strojeve uspjeh ne može izostati’, bila su razmišljanja Pere Gudelja.

Kao rijetko koji poduzetnik Gudelj je bio svjestan kako je BiH sa manje od četiri milijuna stanovnika malo tržište, pa se Pero okrenuo europskom tržištu.

Ponosan na svoje podrijetlo i svoj rodni kraj

Iako je bio vlasnik ogromnog poslovnog carstva, Pero Gudelj u biti je bio čovjek kakav je oduvijek bio. Volio je svoje rodno selo i običaje, a rado i zasvirao harmoniku. Nijedno veselje niti fešta na koju dođe Pero Gudelj nije završila bez njegove pjesme i svirke.

Uz harmoniku je najradije pjevao o svome selu i rodnom kraju.. Nije se sramio svojeg podrijetla ni skromnog obrazovanja.

Za sebe je uvijek govorio da je dijete sa sela koje voli puno raditi, svirati i pjevati, piše Centralna.ba.

Hrvatski Elvis Presley preminuo je 13. studenoga 2020. godine, nakon teške, ali uspješne operacije nakon koje se ipak nije uspio oporaviti

Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je na današnji dan prije tri godine u zagrebačkoj bolnici u 77. godini zbog teške koronarne bolesti, a dandanas je ostao poznat kao hrvatski Elvis Presley, ostavivši mnogobrojne hitove iza sebe.

Njegova smrt

Hrvatski Elvis Presley preminuo je 13. studenoga 2020. godine, nakon teške, ali uspješne operacije nakon koje se ipak nije uspio oporaviti, a iza sebe ostavio je neutješne sinove Pavla i Ivana te brojne prijatelje i obožavatelje.

Kićo je u jednom intervjuu za 100 posto progovorio o svom djetinjstvu i odrastanju u kojem je priznao od koga je naslijedio snažan glas.

Foto: Zarko Basic/PIXSELL

“Od tate sam naslijedio snažan glas, a od mame senzibilitet. Nitko se nije profesionalno bavio glazbom, ali svi su bili muzikalni. Prvi smo u ulici imali radio, a mama me prije osnovne škole upisala na balet i ritmiku, da steknem koordinaciju”, rekao je Kićo.

Kako piše Slobodna Dalmacija, Kićo je bio poznat po prodornom glasu i neupitnom senzibilitetu, a glazba je bila ono za što se Kićo Slabinac rodio te ono što je do kraja života živio. Iza sebe je ostavio više od 500 snimljenih pjesama, od kojih su 25 LP ploča i CD-a te 50-ak singlica.

Njegova karijera

Kićina karijera započela je pobjedom u iznimno popularnom šouu “Subotom uvečer”, a njegovi hitovi “Tvoj dječak je tužan”, “Plavuša”, “Zbog jedne divne crne žene”, “Tri slatke riječi”…, vinuli su ga u sam vrh tadašnje jugoslavenske glazbene scene.
Bio je prvi pjevač koji je nevjerojatna 22 dana zaredom rasprodao zagrebačku Koncertnu dvoranu ‘Vatroslava Lisinskog’. Kultna pjesma Olivera Dragojevića “Skalinada”, zapravo je bila pisana za Kiću, no njegov tadašnji producent je odbio i uzeo pjesmu “Kad su tukle stare ure”.

Foto: Zarko Basic/PIXSELL

Četiri puta pjevao je Josipu Brozu Titu i njegovoj supruzi Jovanki, a bio je i prijatelj prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Jedno vrijeme se bavio i politikom zbog čega mu u biografiji stoji da je umirovljeni saborski zastupnik HDZ-a. Kićo nije skrivao da nije imao sreće sa ženama pa se na upit novinara znao našaliti i da ih je imao više nego legendarni frontmen Rolling Stonesa Mick Jagger.

Foto: Milan Sabić/PIXSELL

Krunoslav Kićo Slabinac na festivalu zabavne glazbe u Splitu 2020. godine

Osamdesetih godina odlučio je iskušati sreću u Americi pa je tamo upoznao Beograđanku Mirjanu Antonović, kojoj je posvetio pjesmu “Zbog divne crne žene”. Iako im veza nije opstala, pjesma je postala legendarna.

Dušni dan koji obilježavamo 2. studenoga – spomendan vjernih mrtvih dugujemo inicijativi jednoga sveca – benediktinskog opata iz Clunyja Svetog Odilona.

Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše „u znaku vjere“ – kao vjernici, daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća pokojnih i moli za njih. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.

Ovaj spomendan dugujemo inicijativi opata iz Clunyja Sv. Odilona. Svršetkom I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. No, kad je taj spomendan 998. Sv. Odilon službeno uveo a Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana, onda je to značilo tu praksu uvesti u velik dio Europe koja je tada bila pod stalnim utjecajem Clunyja. Službeni spomendan mrtvih 1311. potvrdio je i Rim.

Španjolska je 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu. Na taj je način bila opet bitno naglašena istina vjere koja ima svoj temelj u objavi, a to je da osim Crkve – hodočasnice u vremenu i slavne u blaženoj vječnosti, postoji i čistilišna Crkva – neko stanje „u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo“, kako to pjesnički i slikovito pjeva veliki Dante.

Sv. Pavao se u Drugoj poslanici Korinćanima služi slikom zgrade u stanju izgradnje. Propovjednici su prema njemu radnici koji zidaju na temeljima što su ih postavili prvi Kristovi poslanici, tj. apostoli. Među njima su oni koji obavljaju brižan posao i njihovo je djelo bez nedostataka, u neku ruku savršeno. Drugi, naprotiv, u dobri građevinski materijal miješaju i ono što je propadljivo – drvo i slamu, a to su tašta slava i nehat. No kako piše apostol: „Svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao, primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru“ (1 Kor 3,13-15).

Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske radosti, Crkva danas posvećuje poseban spomen, potičući nas sve da za njih molimo. Ta praksa ima svoju prethodnicu, već u Starom zavjetu, kad je Juda Makabejac „sabrao dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh“ (Mak 12,43). Radi se o grijehu židovskih palih vojnika koji su se bili ogriješili o Zakon. Sveto pismo ovako hvali Judinu inicijativu: „Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi“ (2 Mak 12,43-45).

Spomendan mrtvih, koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, kad naša groblja ožive živim posjetiteljima grobova, za kršćanina je prilika da za svoje pokojne učini ono najvrjednije, da za njih moli, eventualno dade odslužiti svetu misu. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no kudikamo je bolje za svoje pokojnike moliti. U tom nam majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne mrtve ne prestaje moliti. Njezina će molitva za njih utihnuti tek na koncu vremena.

Molitva za pokojne

Nebeski Oče, od Tebe dolazi naš život i Tebi se svatko vraća. Dao si nam taj boravak na zemlji kako bismo se pripremili na sudjelovanje u Tvojoj vječnoj ljubavi. Ne koristimo uvijek dobro ovo vrijeme, i neki, nažalost, odbijaju Tvoje prijateljstvo. Drugi, pak, žele biti s Tobom, tražeći istinu, pravednost i dobrotu, no, ljudska slabost zamračuje čistoću duše. Zato nakon smrti trebaju najprije proći kroz čišćenje, kako bi se konačno mogli susresti s Tobom, licem u lice.

Molimo Te za sve naše pokojne koji trpe u čistilištu, prepoznavajući jasno u svjetlu Tvoje ljubavi vlastitu nesreću, propuste i grijehe zemaljskog života. Oče milosrđa, oslobodi od trpljenja one za koje je Tvoj ljubljeni Sin prolio svoju Predragocjenu Krv.

Znamo da prazna riječ ili mnoštvo riječi ne mogu pomoći ni spasiti naše pokojne. Zato želimo, zajedno s Isusovom Krvlju, prikazati i svoju krv kao znak ljubavi i solidarnosti. Neka trud našega rada, vjernost Bogu, strpljivost u trpljenju i uzajamna ljubav probijaju granicu smrti te pridonesu skorom i potpunom sjedinjenju naših pokojnih s Tobom.

Molimo prije svega za sve one kojima dugujemo posebnu zahvalnost, od kojih smo primili život, vjeru i druga dobročinstva. U svome milosrđu, također, pogledaj na one kojih se nitko ne sjeti. Amen.

Svjetska zdravstvena organizacija 19. oktobra obilježava Međunarodni dan borbe protiv raka dojke s ciljem podizanja svijesti i promovisanja pravovremene i učinkovite kontrole, dijagnoze i liječenja žena širom svijeta.

Rak dojke najčešća je vrsta raka i najčešći uzrok smrti od raka kod žena širom svijeta. Rak dojke uzrokuje više izgubljenih godina života prilagođenih invaliditetu kod žena nego bilo koji drugi rak. Teret koji ta bolest predstavlja nesrazmjerno je veći u zemljama u razvoju, gdje se većina smrti od raka dojke događa prerano, kod žena mlađih od 70 godina.

Globalna inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije protiv ovog oboljenja ima za cilj da smanji smrtnost od raka za 2,5 odsto godišnje u svijetu, čime bi se izbjeglo 2,5 miliona prijevremenih smrti od raka dojke žena mlađih od 70 godina u periodu između 2020. i 2040. godine.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, u ukupnoj listi smrtnosti od karcinoma kod stanovništva u Federaciji Bosne i Hercegovine, rak dojke je zastupljen sa šest odsto.

U 2021. i 2020. godine rak dojke je bio na prvom mjestu uzroka smrti od karcinoma žena, a onda slijede karcinom bronhija i kolorektalni karcinomi žena.

Karakteristike koje su povezane s većim rizikom od razvoja raka dojke uključuju gojaznost, konzumaciju alkohola, porodična istorija raka dojke, izloženost zračenju, reproduktivnu i hormonalnu istoriju, te korištenje duhana.

Iako su uzroci raka dojke uglavnom nepoznati, faktori rizika uključuju porodičnu istoriju raka dojke, ranu dob menstruacije (prije 12. godine), nerađanje i kasnu dob prvog poroda (nakon 30. godine), te kasniji ulazak u menopauzu (nakon 55. godine).

Zaštitni faktori uključuju dojenje, fizičku aktivnost, kasnu menarhu, ranu trudnoću, paritet i ranu menopauzu.

Rak dojke može se rano otkriti i efikasno liječiti. Programi podizanja svijesti o zdravlju dojki mogu povećati razumijevanje žena o rizicima, te o znakovima i simptomima koji zahtijevaju hitnu ljekarsku pomoć.

Organizovani programi skrininga raka dojke mogu ga otkriti u ranijoj fazi.

Većina žena s dijagnostifikovanim ranim stadijumom bolesti (prvi i drugi) ima dobru prognozu, s ukupnim stopama petogodišnjeg preživljavanja od 80 do 90 odsto.

Obilježavanje svjetskog dana pošte u HP Mostar započeli smo u prošlom u mjesecu akcijom čišćenja korita rijeke Radobolje u suradnji s mostarskom udrugom „Nešto više“ te Ekološkom sekcijom Srednje prometne škole u Mostaru.

Danas, na radost svih djelatnika HP Mostar, su nam u posjet došla djeca odjeljenja trećeg razreda Osnovne škole „Ilija Jakovljević“ Mostar u pratnji učiteljica Mladenke Smoljan, Željke Perić te Maje Ljubić i djeca iz dva odjeljenja 5. razreda Osnovne škole „Petar Bakula“ Mostar u pratnji učiteljica Sandre Pehar i Antice Šarić.

Također, svojim dolaskom, uveličala su ovaj dan i djeca iz produženog boravka „Slagalica“ u pratnji svojih odgojiteljica.

Prilikom posjete poštanskom uredu Hrvatske pošte Mostar djeca su se upoznala s osnovama poštanskog prometa, slanja pisama, razglednica, paketa kao i ostalih mnogobrojnih usluga. Voditeljica odjela filatelije Željka Šaravanja upoznala je djecu sa procesom izdavanja maraka te su tom prilikom znatiželjna djeca imala mogućnost postaviti brojna pitanja o svim procedurama unutar pošte.

Svjetski dan pošte nastojimo iskoristiti kako bismo zahvalili svim djelatnicima Hrvatske pošte Mostar na zalaganju i trudu u svakodnevnom radu, koji predstavljaju neprocjenjiv doprinos poslovnom uspjehu Društva.

Odlučni smo da ostanemo povjerljiv, pouzdan i cjenovno pristupačan pružatelj usluga institucijama, tvrtkama i građanima.

Želimo vam sretan Svjetski dan pošte!

Danas 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, na Uzdolu se obilježava 30. obljetnica pokolja kojeg su počinili pripadnici Prozorskog bataljuna iz sastava tzv. A BiH.

Na današnji dan u rano jutro 1993 godine dogodio se monstruozni zločin koji su snage Armije BiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame.

Među ubijenima je bilo i troje djece. Sve je teklo po unaprijed pripremljenom i razrađenom planu.

Ubijaju i nakon toga masakriraju sve one na koje su putem nailazili. Također, pljačkaju i pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak.

U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.

Stravičan zločin počinjen je na izrazito brutalan način. Stjepan Zelić je zaklan, na potiljku je imao ranu od metka nanesenu iz neposredne blizine. Tijelo Dragice Zelenika je spaljeno. Tijelo Ante Stojanovića nađeno je nedaleko od njegove kuće, Anica Stojanović pronađena je uz ogradu na putu prema svojoj kući s raznesenom glavom. Na podu u kuhinji u svojoj kući nađena je Seferina Stojanović, a kostur Mate Grubeše pronađen je u izgorjeloj štali. Kata Ratkić bila je uz svoga muža Martina, kojem je odrezano uho. Seferina Stojanović imala je posjekotine na glavi od mehaničkog sredstva s oštrim i tupim dijelovima. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći, no stotinjak metara od njegove kuće pronađeno je njegovo mrtvo tijelo, malo dalje od njega ležala je mrtva njegova sestra Marija. Ubijeni su hicima u glavu. Mijo Rajić zatečen je na prvoj stepenici svoje kuće i ubijen, a njegova nepokretna supruga Ivka u kući je izmasakrirana.

Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala Armije BiH Sefera Halilovića potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima.

Na taj način po tko zna koji put nevino osuđeni postaju agresori a počinitelji postaju žrtve. Dok egzekutori našeg naroda slobodno šetaju diljem lijepe naše od Vukovara do Dubrovnika naši nevini trunu u zatvorima, a ubijenima se ni za grob ne zna. Da li smo se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?

Katolici širom BiH i svijeta danas slave blagdan Velike Gospe ili svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se tradicionalno obilježava 15. kolovoza.

Na blagdan Velike Gospe katolički hodočasnici pohode brojna marijanska svetišta širom svijeta i slave svetu misu.

Župe u BiH u kojima se slavi Velika Gospa su Međugorje, zatim Široki Brijeg, Posušje, Komušina, Kreševo, Tolisa, Trebinja, Stup, Uskoplje, Jajce, S.Most, Gradac, Nevesinje, Prisoje, Seonica, Dračevo, Šćit, Dolac..

Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1.studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone, prenosi BHRT.

Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

Poznatija svetišta Majke Božje u svijetu su Svetište Majke Božje u Lourdesu (Francuska), u Fatimi (Portugal), u Czestochowi (Poljska), Loretu (Italija), Altötting (Njemačka) i u Guadalupeu (Meksiko).