Poveži se s nama

Kultura

Danas je 120 godina od rođenja Ive Andrića, čestitao i Google

Danas je dan rođenja travničanina, bh. nobelovca Ive Andrića. U ovu čast najpoznatija Internet tražilica Google posvetila je crtež na naslovnici ovoj međunarodno poznatoj osobi.

Objavljeno

Danas je dan rođenja travničanina, bh. nobelovca Ive Andrića. U ovu čast najpoznatija Internet tražilica Google posvetila je crtež na naslovnici ovoj međunarodno poznatoj osobi.

Ivo Andrić rodio se u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića, sudskog podvornika i Katarine Pejić. U dobi od dvije godine ostaje bez oca i uskoro se s majkom seli u Višegrad kod očeve sestre Ane i njenog muža Ivana Matkovšika, graničnog policajca.

Nakon završene osnovne škole upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosanskohercegovačku srednju školu. Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“, Andrić 1912. godine započinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu.

Kasnije studira u Beču i Krakovu. Andrić se kao sarajevski gimnazijalac kretao u društvu omladinaca iz buntovničke udružbe Mlade Bosne, a kao zagrebački student upoznao je Matoša, i premda se nije svrstao u krug matoševaca, Matoševu smrt komemorirao je predavanjem u Klubu hrvatskih studenata “Zvonimir” u Beču (“Vihor”, 1914). Interniran za vrijeme rata kao jugoslavenski nacionalist, poslije ujedinjenja ušao je u diplomatsku službu, u kojoj brzo napreduje do pomoćnika ministra vanjskih poslova i najzad izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Drugi svjetski rat proveo je povučeno u Beogradu, a poslije 1945. bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. 1961 godine dobija Nobelovu nagradu za književnost za cjelokupno životno djelo.

Oglas

Dokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoče o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik – hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne. Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva. Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao).

U osobnoj prepisci koristio je ćirilično pismo. Ipak godinama su se oko Andrića množile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje državni službenik (a potom i veleposlanik u Berlinu) Kraljevine Jugoslavije u kojoj dominira Srbija. Kako ta kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Prvi jer je rođen u hrvatskoj obitelji, a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet.

Andrićevo djelo možemo podijeliti u nekoliko stilsko-tematskih cjelina. Prva je faza, koju tvore lirika i pjesme u prozi (“Ex Ponto, “Nemiri”), obojena osobnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem, što je dijelom i nastalo kao posljedak čitanja tekstova kršćanskoga egzistencijalista Kierkegaarda. Kritika je podijeljena mišljenja o dosezima tih ranih radova: dok srpski kritik Nikola Milošević u njima gleda vrhunac Andrićeva stvaralaštva, hrvatski polihistor, Andrićev zemljak iz srednje Bosne Tomislav Ladan drži da se radi o nevažnim plačljivim adolescentskim jadikovkama što odražavaju piščevu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrijednosti – ni na jezičnom, ni estetskom, a najmanje spoznajnom ili mudrosnom polju.

Druga faza, koja traje do 2. svjetskoga rata, obilježena je Andrićevim okretanjem pripovjednoj prozi i, na jezičnom planu, postupnim prijelazom na srpsku ekavicu (što je u većem broju djela stvorilo čudnu mješavinu u kojoj narator piše srpski ekavski, a likovi – često fratri ili kršćanski i muslimanski puk iz srednje Bosne – govore nekim od hrvatskih/bošnjačkih ijekavskih ili ikavskih dijalekata). S jezične točke motrišta ta je faza različito ocjenjivana: većinski srpski kritičari smatrali su da je Andrićevo spisateljstvo od 30-ih godina nadalje (s vrhuncima u 40-im i 50-im) kontinuacija jezičnoga modela Vuka Karadžića s naglaskom na obogaćenome folklornom izrazu, pa je po njima Andrić umjetnički kodifikator «vukovskoga» folklornoga idioma- po nekim ocjenama zreli ostvaraj toga oblika jezika. Hrvatski se kritičari nisu podrobnije bavili Andrićevim jezičnim izričajem u zrelom razdoblju, no, nekolicina koja je o tom pisala zamijetila je piščevo čišćenje tekstova od «kroatizama» koji su mu se ipak, tu i tamo, ipak potkrali (unutarnji, vanjština,..). Također, implicite su se složili s ocjenom srpskih kritičara da Andrić u toj fazi nije u središnjoj struji hrvatske jezične kulture- ne samo zbog ekavice, nego još više poradi otklona od hrvatskoga jezičnoga purizma, novotvorenica i oblika sintaktičkih struktura. Ukratko – jezik Andrićev nasljeduje izričaj Stankovića i Novakovića, a ne, kao Krleža i Ladan, jezičnu tradiciju Šenoe i Šuleka. Glede umjetničkoga dosega, u većini je pripovjedaka je Andrić «našao sebe», pa je ta zrela faza među umjetnički najproduktivnijima, s ovećim korpusom najcjenjenijih priča. Ostvarene na tradiciji srpske realističke pripovijetke 19. i početka 20. stoljeća (Laza Lazarević, Petar Kočić, Borisav Stanković), te se Andrićeve pripovijesti odlikuju dojmljivom evokacijom atmosfere i izražavaju piščevu vizuru Bosne kao uklete zemlje sraza istoka i zapada, prezasićene konfesionalnim netrpeljivostima, strahovima i nasiljima i razdirane snažnim strastima- od erotskih do vlastohlepnih. Autor prikazuje likove na crti zolinskoga naturalizma: bez opisa interioriziranih svijesti i potencijala mijene osobnosti, glavni su Andrićevi likovi najčešće tjerani paralelogramom sila bioloških poriva i zlosilja orijentalnoga despotizma. Osobe su iz triju konfesija (katoličke, istočno-pravoslavne i muslimanske), dok se, tu i tamo, pojavljuju i sefardski Židovi, kao i useljenici iz doba austro-ugarske okupacije. Pripovijesti su locirane u različita vremena, iako su najčešće one iz 19. stoljeća i početka 20. Rodna kuća Ive Andrića Posljednja, i u svijetu najpoznatija faza Andrićeva stvaralaštva obilježena je opsežnijim djelima. Romane «Na Drini ćuprija» i «Travnička hronika» napisao je tijekom samonametnute izolacije u od Nijemaca okupiranome Beogradu, dok su «Gospođica» i nedovršeni «Omerpaša Latas» ostali pomalo u sjeni navedenih romana. Kritici često svrstavaju među romane dulju pripovijest «Prokleta avlija», koju mnogi poznavatelji drže vrhuncem Andrićeva pripovjedačkoga umijeća. Osim atipične «Gospođice», koja je na crti balzakovskih studija monomanijakalnih likova u opisu škrtice Rajke Radaković i njene sterilne egzistencije, ostala su djela uronjena u bosansku sredinu (doduše, valja napomenuti da je i dio romana «Gospođica» središten u Bosni) i tradicionalnom kroničarskom naracijom tkaju ozračje bosanske «proklete zemlje» i njenih usudom sukobljenih vjerskocivilizacijskih zajednica, prikovanih nabojem netrpeljivosti i međuovisnosti.

Oglas

Ocjena Andrića-romanopisca daleko je od suglasja: po nekima je pisac, na zasadama franjevačkih ljetopisa i minucioznim, dojmljivim realističkim opažajima i elegičnom mudrošću protkanim pripovijedanjem uspio kreirati svijet «sraza civilizacija na rubu Europe» univerzalnoga opsega i dosega; po drugima je Andrić velik jedino u novelama i pripovijestima, dok se za njegove romane drži da su staromodna proza- vjerodostojna kao kronika, no umjetnički nedovoljno ostvarena na emocionalnom ili misaonom polju. Bilo kako bilo, Ivo je Andrić u svijetu uglavnom poznat po svoja dva romana, «Na Drini ćuprija» i «Travnička hronika». U prvom je romanu junak Višegradski most kao protimbama nabijen simbol ljudske tvoračke snage i nerazorivosti pred silama vremena koje troše osobe, događaje, ustanke, političke sustave, ambicije i civilizacije; radnja mu se proteže u preko pet stoljeća i obiluje slikama brutalnosti istočnjačkoga despotizma i uzmicanja istoga pred nadirućim zapadom. Drugi roman, «Travnička hronika», smješten je u srednju Bosnu u doba Napoleonove vlasti i glavni su mu likovi, uz domaće ljude, francuski i austrijski diplomati asignirani u «konzulskom» Travniku.

Odlike Andrićeve pripovjedačke umjetnosti su smiren, «epičarski» ton i pristup, naglasak na tjelesnosti i determinizmu ljudskih poriva koji često potječu iz uljudbom oblikovanih silnica što tvore «karakter»- njegovi su likovi i prečesto paralelogram civilizacijsko-prostornovremenskih sila, locirani i uvjetovani društvenopovijesnim kontekstom, a sa zanemarivo malom dimenzijom unutarnje slobode i problematizacije moralnih konflikata. Pisac je u tom surječju prikazivač pasivne, receptivne svijesti nemoćne da se odupre snazi okoliša. Iako je često navođen utjecaj Kierkegaarda, Tomasa Manna i, dijelom, Dostojevskoga na Andrića (sam je autor bio književno veoma obrazovan), iz piščevih djela to nije vidljivo- kritika je ustanovila plodonosnije sveze sa srpskom književnom tradicijom, poglavito tekstovima Bore Stankovića, Kočića, i, još dalje u prošlost, Vuka Karadžića.

Posljednje je Andrićevo (a po mnogima i najbolje) djelo postumno objelodanjena zbirka meditativnih zapisa «Znakovi pored puta»- testamentarni brevijar melankolije koji se može označiti kao zreli dovršetak dubleta mladenačkih knjiga o jadu življenja što ga tvore «Ex Ponto» i «Nemiri». Ironija je da je ta, možda najbolja Andrićeva knjiga i vjerojatno njegov glavni zalog literarne «besmrtnosti» praktički neprevođena na strane jezike, a u srpskom čitateljskom krugu tek počinje dobivati kanonski status.

U razdoblju raspada druge Jugoslavije, a poglavito poslije 1991., pojavili su se kritički tonovi koji do tada nisu mogli doći do izražaja zbog Andrićevog književnog statusa u SFRJ kao državnoga pisca. To se prije svega odnosi na dva polja: prvo su emocijama nabijeni napadaji koji dolaze od strane bošnjačko-muslimanske inteligencije, i u kojima se Andrić ocjenjuje kao protumuslimanski bigot koji je, naglašeno je, detaljno opisivao muslimanska nasilja nad pravoslavnim kršćanima istodobno (tijekom 1942.) kad su četnici vršili veliki pokolj muslimanskoga življa u dolini Drine, a Andrić je za to znao. Detaljnom raščlambom Andrićeva djela, prije svega njegovih pripovijedaka, bošnjačko-muslimanski kritik Muhsin Rizvić je dao Andrićevom ljudskom i umjetničkom integritetu upravno razornu ocjenu. U tom je prikazu (kao i drugima posvećenima toj temi) Andriću ponajviše zamjereno stereotipno prikazivanje bosanskih muslimana koji su, skoro u potpunosti, okarakterizirani kao “istočnjački” element bez racionalnih dvojbi svojstvenih kršćanima, utonuo u senzualnost i duhovnu prazninu i podsvjesno tjeran na drastična nasilja i mržnju prema kršćanima kao neku vrstu kompenzacije zbog “grijeha” izdaje i prelaska na vjeru turskoga osvajača. Iako su takva uopćavanja problematična, ne može se zanijekati da u Andrićevom djelu bosanski muslimani ne figuriraju kao ličnosti nego kao likovi.

Oglas

Drugi je prigovor vjerojatno ozbiljnije i dugoročno važnije naravi, i cilja na precijenjenost Andrića kao pisca, te na njegovu umjetničku zastarjelost i plošnost. Iz vizure hrvatske književnosti, Andrić ne može podnijeti usporedbu s modernističkim prozaistima (od Polića Kamova, Miroslava Krleže do Slobodana Novaka), pa čak ni sa stilski bliskim, politički kontroverznim Pavelićevim «doglavnikom» Milom Budakom, s kojim kao pisac tradicionalistički oblikovanih regionalnih epopeja i biološki determiniranih erotskih strasti ima dosta sličnosti (koliko god se razlikovali u ideologiji). U srpskoj je književnosti Andrić često apostrofiran kao «Srbin-katolik», t.j. zbog ideoloških razloga, no srpska kritika dvoji koliko je Andrićeva tematika u matici srpske književnosti (nerijetko se Miloš Crnjanski ističe kao najznačajniji srpski pisac 20. stoljeća, a postmodernistički trendovi, od Danila Kiša do Milorada Pavića, isto nisu išli na ruku Andrićevoj reputaciji). I, naposljetku, bošnjačka kritika drži da je Ivo Andrić pisac slabijega zamaha i dosega od Mehmeda-Meše Selimovića, koji sve više, u toj optici, poprima status središnjega bošnjačkoga, a i bosanskoga pisca.

(Centralna.ba/Wikipedia)

Oglas

Društvo

Federalna ministrica obrazovanja i znanosti boravila u Novom Travniku i Travniku, tom prigodom uručila donacije knjiga gradskim knjižnicama

Objavljeno

Piše

Federalna ministrica obrazovanja i znanosti Jasna Duraković boravila je danas u Novom Travniku i Travniku, gdje je uručila donacije knjiga tamošnjim bibliotekama. U priopćenju Ministarstva navode da su kompleti odgovarajuće znanstvene i stručne literature darovani  Gradskoj knjižnici Novi Travnik, Srednjoškolskom centru i Mješovitoj srednjoj tehničkoj školi u Travniku, te Zavičajnom muzeju Travnik i Memorijalnom muzeju “Rodna kuća Ive Andrića”.

Ovom prilikom, ministrica Duraković razgovarala je s upravama i uposlenicima ovih ustanova o suradnji, mogućoj podršci i planiranim projektima

Posebno nam je drago što imamo priliku podržati ove ustanove i obogatiti njihov bibliotečki fond, podržavajući obrazovanje i kulturu u našoj zajednici. Ovim donacijama omogućit ćemo mladim ljudima pristup vrijednim resursima, potičući njihovu ljubav prema čitanju, učenju i istraživanju – istaknula je ministrica Duraković.

Podsjetila je na kontinuirane napore Ministarstva usmjerene na realiziranje programa i projekata podrške izdavaštvu, te bibliotečkoj djelatnosti.

Oglas

Zahvaljujemo se svima koji doprinose ovom projektu, prepoznajući ulogu i značaj izdavačke i bibliotečke djelatnosti, i radujemo se budućim inicijativama koje će nastaviti oblikovati budućnost obrazovanja u našoj zajednici – dodala je ministrica Duraković.

Zahvalila se svim institucijama na gostoprimstvu i istaknula da je Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti uvijek otvoreno za buduću suradnju i projekte, priopćeno je iz ovog ministarstva.

Nastavi čitati

Događanja

ŽENA NA ŽIVOTNOJ PREKRETNICI “Ubit ću se, majke mi!” za Dan žena gostuje u Kosači!

Objavljeno

Piše

Urnebesna komedija „Ubit ću se majke mi“ gostuje za Dan žena u Mostaru u velikoj dvorani Herceg Stjepan Kosača sa početkom u 20 sati. 

Predstava u režiji Katarina Mitrović-Janković, tekst je napisao Saša Simonović, a glumi legendarna profesorica iz Kursadžija Jovana Petronijević.
Produkciju za predstavu potpisuje Centralna.ba/Event.ba
Ulaznice potražite na blagajni Kosače svakim radnim danom od 13 do 19 sati ili online u sustavu Event.ba po cijeni od 15 KM i 20 KM za VIP ulaznice. 
„Ubit ću se, majke mi !“ je komedija koja progovara o sudbini žene koja se nalazi na životnoj prekretnici.
Vodeći publiku kroz smiješne i teške situacije, bolje i lošije dane, kroz život u njegovoj srži ostavljajući ipak nadu i optimizam kao jedino moguć izlaz iz svih nedoumica koje nam se nameću.
Stojanka je obična žena iz unutrašnjosti, žena sa svakidašnjim problemima koja i pored svega nikada nije odustala od želje da postane uspješna, ne birajući sredstva ni okolnosti.
Ta odlučnost i spremnost na podnošenje žrtve radi uspjeha nikada nisu gurnule u stranu njenu iskonsku potrebu da kroz život, bez obzira na sve, korača uzdignute glave.
Ova, urnebesna komedija, ispričana u je u ispovjednom obliku kroz monolog, a ulogu Stojanke na maestralan način igra Jovana Petronijević.
“Ubit ću se majke mi “ je komedija koja progovara o sudbini žene koja se nalazi na životnoj prekretnici.
Vodeći publiku kroz smiješne i teške situacije, bolje i lošije dane, kroz život u njegovoj srži ostavljajući ipak nadu i optimizam kao jedino moguć izlaz iz svih nedoumica koje nam se nameću.
Stojanka je obična žena iz unutrašnjosti, žena sa svakidašnjim problemima koja i pored svega nikada nije odustala od želje da postane uspješna, ne birajući sredstva ni okolnosti.
Ta odlučnost i spremnost na podnošenje žrtve radi uspjeha nikada nisu gurnule u stranu njenu iskonsku potrebu da kroz život, bez obzira na sve, korača uzdignute glave.
Ova, urnebesna komedija, ispričana u je u ispovjednom obliku kroz monolog, a ulogu Stojanke na maestralan način igra Jovana Petronijević

Nastavi čitati

Društvo

Danas pravoslavni vjernici proslavljaju Badnjak

Objavljeno

Piše

Pravoslavna Crkva se danas priprema za najradosniji kršćanski blagdan – Božić. Kristovo rođenje se u pravoslavnim crkvama najavljuje službama bdijenja i paljenjem božićnih drvca ili badnjaka.

Običaj je da na Badnji dan, ujutro, najstariji muški ukućanin siječe granu hrasta ili trešnje – božićno drvce, koje treba posjeći s tri udarca, tako da padne na istok. Badnjak je simbol drvca koje su, prema legendi, pastiri donijeli Josipu i Mariji da zapale vatru i zagriju špilju u kojoj se Isus rodio te se sada unosi u pravoslavne domove. Badnjak nagovještava i spasonosno drvo krsta (križa) Kristovog na kojem je umro. Običaj unošenja badnjaka ima i značenje kršćanskog zajedništva: vjeruje se da se ljudi okupljeni oko badnjaka griju ljubavlju i slogom, a njegovo svjetlo raznosi tamu neznanja i praznovjerja.

Pod se posipa slamom, a domovi se pretvaraju u betlehemsku špilju u kojoj se rodilo Dijete Isus. U seoskim kućama slama leži tri dana, dok se u gradovima snop slame unosi u domove na sam Badnjak, piše Ekumena.

Nastavi čitati

Događanja

Novi Travnik: Večeras Božićni koncert SGŠ Jakova Gotovca

Objavljeno

Piše

U organizaciji Srednje glazbene škole Jakova Gotovca Novi Travnik, večeras 18. prosinca, održat će se Božićni koncert.

Koncert će biti održan u sali Osnovne škole Novi Travnik u 19 sati.

Svi su dobrodošli!

Nastavi čitati

Društvo

Danas je treća nedjelja Došašća kada obilježavamo Materice

Objavljeno

Piše

Na treću nedjelju Došašća se obilježava dan majki, poznatiji kao Materice. Nažalost u mnogim našim krajevima taj običaj je zaboravljen. Materice su bile jedan od najsvečanijih i najradosnijih dana prije Božića. Ovaj narodni i crkveni običaj poznat je među Hrvatima. Za blagdan Materica običaj je bio da muškarci čestitaju blagdan ženama, djeca majkama, bakama, tetkama, i ostalim rođakinjama, pa i susjedama.
Čestitari bi najčešće pozdravili domaćicu ovim ili sličnim pozdravom:

Hvaljen Isus, gazdarice, čestitam ti Materice!
Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!
Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!
Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka!
Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!
Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca!
Na polju je zdravo zima, molim jednu čašu vina!
Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!

Nakon čestitanja dobivali bi darove, kao što su: orasi, lišnjaci, bajami, jabuke, smokve, rakija, vunene čarape, terluke i dr., a danas; slatkiši.
Materice su lijepi stari običaji koji pokazuju ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima, pa je dobro barem sačuvati spomen na te lijepe običaje, dok na četvrtu nedjelju Došašća obilježavamo Očiće, ili dan očeva.

Nastavi čitati

Društvo

Predstavom “Taximetar” otvorene kazališne igre u Munchenu

Objavljeno

Piše

Ove godine u organizaciji kazališnog odjela „Hrvatski teatar MASKA“ Matice hrvatske München održan je prvi kazališni festival na hrvatskom jeziku pod nazivom „Kazališni dani München 2023“. U Sklopu festivala odigrane su tri predstave, a od toga jedna predstava domaćeg Münchenskog kazališta i dvije koprodukcijske predstave.

Na ovome festivalu gostovala su kazališta iz Bosne i Hercegovine. Festival je otvoren 27. listopada s predstavom „Đe ti je pita“ koja je rađena u koprodukciji GKM Vitez i HT MASKA. Ta predstava se odigrala u prostoru „Kultur Etage“ u djelu grada Riem, poznatim i pod nazivom Messestadt Ost. Publika je imala priliku pogledati monokomediju ispunjenu domaćim humorom i temperamentom. Sala je bila ugodno popunjena i orila se smijehom i aplauzima publike svih 50-ak minuta koliko je predstava trajala. U predstavi je igrao Marin Bikić (voditelj i osnivač HT MASKA), a režiju je potpisao Marko Mirković (GKM Vitez) i tehnička podrška je bila Ivana Jurčević (HT MASKA). Nakon uspješno izvedene prve predstave, kako je prethodno najavljeno, izvučen je sretni dobitnik iz publike za nagradu od dvije besplatne ulaznice za sljedeću predstavu. Publika je s osmijehom i dobrim raspoloženjem napustila dvoranu. Snimljena je i reportaža o ovome festivalu od strane Hrvatske radio televizije za emisiju „Globalna Hrvatska“.

Kazališni dani su se nastavili 25. studenog s premijernom izvedbom predstave „Čistačice“ (HT MASKA) u prostoru „Kultur Zentrum Giesingerbahnhof“ u dijelu grada Giesing. Ova predstava je izazvala veliki interes kod publike, a dokaz tome su 10-ak dana unaprijed rasprodane ulaznice. Ova predstava je definitivno ispunila sva očekivanja publike, a samim tim izazvala dodatni interes za ponovno igranje. U predstavi su igrali: Ivana Jurčević, Martina Erdec, Marina Relota, Trpimir Mioč i Ružica Mikić. Tehnička podrška je bila Cornelia Vlahović, a režiju je potpisao Marin Bikić. Na izvedbu ove predstave došli su i generalni konzul Republike hrvatske Duvnjak i generalni konzul Bosne i Hercegovine Bagarić sa svojim pratnjama. Inače oba konzula redovito posjećuju događaje koje organizira Matica hrvatska München. Nakon predstave izvučene su ponovno nagradne ulaznice za sljedeću predstavu koja je također najavljena. Publika je još jednom s osmijehom i dobrim raspoloženjem napustila dvoranu.Dakle 2. prosinca odigrana je završna predstava ovog festivala, a riječ je o predstavi „Taximetar“ koja je rađena u koprodukciji Gradskog kazališta mladih Vitez i Hrvatskog kazališta Travnik. Ova predstava je uspješno napunila dvoranu „INTERIM“ na dijelu grada Laim. U predstavi su igrali: dipl. glumac Marko Mirković (GKM Vitez) i dipl. glumac Matej Baškarad (HK Travnik) dok im je tehničku podršku pružio Emin Šahdan (GKM Vitez). Izvršni producenti ove predstave su Ivan Sajević i Anto Bilić. Članovima Hrvatskog teatra MASKA bilo je izuzetno zadovoljstvo ugostiti prijatelje iz Bosne i Hercegovine. Nakon odigrane predstave gostima je uručena zahvalnica za sudjelovanje na festivalu uz topli i iskreni dječji zagrljaj najmlađeg fana i nadamo se budućeg člana MASKE, Darina.

Također je upućena zahvala i partnerima ovoga projekta, a oni su bili: Delton design (grafički dizajner iz Livna), Restoran „Čevabđinica 10“ koji se nalazi u Münchenu, Bobo marketing (grafički dizajner iz Münchena), JELINAK (međunarodni autobusni prijevoznik) i portal Putokaz (medijski pokrovitelj). Nakon uručivanja zahvalnice, voditelj MASKE službeno zatvara I. Kazališne dane München.

Oglas

Nastavi čitati

Kultura

U Zeničkom pozorištu počele probe za predstavu „Medeja“

Objavljeno

Piše

Nakon četrdeset godina, u bosanskom narodnom pozorištu Zenica će ponovo biti postavljena predstava antičkog grčkog pisca Euripida „Medeja“, u režiji Stevana Bodrože i u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Prva premijerna izvedba predstave „Medeja“ je izvedena 13. januara 1983. godine u tadašnjem Narodnom pozorištu Zenica. Bila je to 404. premijerna izvedba čiju je režiju potpisao Zoran Ristović.

Prema riječima reditelja Stevana Bodrože u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je počeo rad na Euripidovoj verziji Medeje i odlučeno je da se postavi u savremeno doba, ali je kazao da to nije teško, jer je Euripid pisao neobično moderno i time pokazao da je prvi evropski psiholog u dramaturgiji koji vrlo istančano analizira ljudsku psihu i potonuće ljudske psihe u patologiju. Kako je kazao Bodroža, vrlo je uzbudljivo, ali i vrlo lako čuti rečenice antičke drame od glumaca i glumica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, te očekuje da će publika moći pogledati predstavu čije likove i sudbine će moći da razumije, a to je i glavni cilj predstave.

U predstavi igraju: Lana Delić, Nusmir Muharemović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Saša Handžić, Benjamin Bajramović, Siniša Vidović, Sabina Kulenović, Snežana Vidović i Selma Mehanović. Dramaturgiju i jezičku adaptaciju predstave potpisuje Nedžma Čizmo. Za scenografiju i kostimografiju je zadužena Sabina Trnka. Saradnik za govor je Mehmed Porča, a saradnik za muziku Igor Kasapović. Za scenski pokret i koreografiju predstave bit će zadužen Emir Fejzić. Premijerna izvedba predstave je planirana za drugu polovinu mjeseca januara 2024. godine.

Služba za odnose s javnošću Bosanskog narodnog pozorišta Zenica

Oglas

 

 

 

 

Oglas

 

Nastavi čitati

Događanja

VITEZ: U subotu premijera predstave “Nema me” Gradskog kazališta mladih Vitez

Objavljeno

Piše

Gradsko kazalište mladih Vitez pripremilo je za svoju vjernu publiku novu kazališnu poslasticu. Ovoga puta riječ je o premijeri predstave “Nema me”.

Predstava će biti odigrana u Kazališnoj dvorani Vitez, u subotu, 11.11. 2023. godine, s početkom u 19,00 sati.Predstava “Nema me” istražuje i propituje odnos pojedinca i mase. Pojedinac prikazuje žrtve otmice, nasilja, medijskog linča, emotivne manipulcije, inertne birokracije kojima su “vezane ruke”. Pojedinac, u ovo slučaju, nemoćan je izboriti se protiv nemilosrdnog društva u cjelini. S druge strane, društvo zbog vlastite superiornosti tlači, ponižava, omalovažava, ignorira, zastrašuje, obeshrabruje, diskreditira pojedinca, odnosno žrtvu.

Predstavu je režirao Marko Mirković, a rađena je kroz istraživanje i adaptaciju teksta “Ja ili neko drugi” Maje Pelević.U predstavi igraju: Nikolina Kolak, Emin Šahdan, Iva Šakić, Robert Šafradin, Pavla Plavčić, Marina Matijanić i Ivana Stojak. Izvršni producent predstave je Ivan Sajević, a grafičku pripremu potpisuje Borislav Sučić.

Predstava”Nema me” nastala je kao rezultat TEXT projekta, čiji je cilj osnaživanje mladih kroz kazališni aktivizam i razvijanje praktičnih vještina.

Oglas

Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (#BHRI) je projekt kojeg implementira Medjunarodna organizacija za migracije (IOM), a financira Austrijska razvojna suradnja.

Nastavi čitati

Događanja

Večeras u Livnu nastupa Tarik Filipović sa predstavom “Sex i glad”

Objavljeno

Piše

Popularni glumac, rođeni zeničanin sa zagrebačkom adresom Tarik Filipović u nedjelju 05.11.2023. u 19:30 nastupa u Livnu u dvorani Narodnog Sveučilišta sa predstavom “Sex i glad”.

Za ovu super predstavu traži se ulaznica više, a Sarajevska publika zasigurno će uživati u monokomediji popularnog glumca.

Ulaznice potražite na recepciji hotela Novitas, blagajni Narodnog Sveučilišta ili na www.event.ba

Cijena ulaznice u predprodaji iznosi 15 KM, a na dan predstave 20 KM.

Oglas

Monokomedija “Sex i glad”

Riječ je o predstavi Tarika Filipovića, u kojoj glavnu ulogu ima upravo Filipović. Redatelj je Mario Kovač, a sve skupa to čini ekipu koja voli dobro nasmijati publiku začinjenim humorom.

Tko je doktor Udo­ Špricnmaher?

Predstava ”Sex i glad” uz nastavak ”Doktor za one stvari” govori o doktoru seksologije, profesoru i playboyu imena Udo­ Špricnmaher, kojeg utjelovljuje glumac Tarik Filipović. U najavi pišu da će ova predstava publiku na kratko odvesti na uzbudljivi safari kroz prašumu pojmovlja iz područja ljudske seksualnosti. U ovoj predstavi publika će imati priliku upoznati i/ili prepoznati najrazličitije vrste seksualnih odnosa, seksualnih pomagala, kao i fenomene poput cyber seksa, chem seksa ili, na primjer, roll playa… Koliko god živimo u hiperseksualizirano svijetu, toliko je još uvijek ova tema mnogima u sferi tabua. Predstava ”Sex i glad” upravo pokušava detabuizirati ovo neizostavno područje ljudske prirode, a primarni joj je zadatak opustiti, educirati, zabaviti i nasmijati. Jer, smijeh je najpouzdaniji i najučinkovitiji lijek u ova impotentna vremena. A Tarik je dokazani doktor za naše nevolje i mrzovolje. Autori ovom predstavom ne žele nikoga uvrijediti, a nadaju se da će se svidjeti i konzervativnijoj public

Oglas

Organizator predstave je Centralna.ba i agencija Event.ba.

Nastavi čitati

Najnovije vijesti

Promoprije 54 minute

GS-TMT zapošljava radnike na dvije pozicije

Kompanija GS-TMT objavila je oglas za zaposlenje radnika na dvije radne pozicije: GS-tvornica mašina Travnik d.o.o Travnik raspisuje oglas za...

Sportprije 55 minuta

PSV i Dortmund remizirali u Eindhovenu

Nogometaši PSV-a i Borussije iz Dortmunda remizirali su u večerašnjem meču osmine finala Lige prvaka, pošto je u nizozemskom Eindhovenu...

Sportprije 57 minuta

Inter u finišu slomio Atletico

Nogometaši Intera pobijedili su Atletico Madrid rezultatom 1:0 u prvom susretu osmine finala Lige prvaka odigranom na milanskoj Giuseppe Meazzi....

Društvoprije 59 minuta

U KREŠEVU ODRŽANA POSLJEDNJA SJEDNICA UO UDRUGE PRSTEN U MANDATU 2022-2024

U Kreševu je danas održana posljednja sjednica Upravnog odbora udruge Prsten BiH. Na sjednici je donesena Odluka o održavanju Izvještajno-izborne...

BiHprije 9 sati

Europski prvak u karateu, Ali Arnautović, prodaje rukavice na aukciji , sav novac namijenjen djeci oboljeloj od raka

Europski prvak u karateu Ali Arnautović odlučio je donirati potpisane rukavice udruženju “Srce za djecu oboljelu od raka”, prenosi Klix....

Društvoprije 11 sati

Novotravničke mažoretkinje posjetile načelnika Duju

“Novotravničke mažoretkinje“ slave 13. rođendan te ih je tim povodom primio načelnik Stjepan Dujo. Nakon kraćeg prigodnog programa na središnjem...

BiHprije 11 sati

Vjetroelektrana Vlašić: Europska unija odobrila kredit od 36 miliona eura

EIB Global, finansijski ogranak Evropske investicijske banke (EIB) za aktivnosti izvan EU, odobrio je kredit u iznosu od 36 miliona eura za...

BiHprije 15 sati

VOZAČI – IMATE PRAVO NA BESPLATNU POMOĆ NA CESTI

Bosanskohercegovački auto-moto klub, u skladu sa Ugovorom sa JP Ceste Federacije Bosne i Hercegovine, obavezan je svim motorizovanim građanima koji...

Oglas
Oglas
LM