Budu li vatreni i zmajevi 
u istoj skupini u Brazilu, 
bit će uličnog rata u BiH

19

Zamislite mogući scenarij, zapravo preokret – Hrvati žele igrati za državu iz koje potječu njihovi roditelji.

I onda, senzacija – reprezentativci Bosne i Hercegovine: Kelava (Tomislavgrad), Ćorluka (Derventa), Lovren (Kraljeva Sutjeska), Šimunić (Fojnica), Leko (Grude), Kovačić (Kotor Varoš), Rakitić (Žepče), Petrić (Brčko), Tomić (Š. Brijeg), Jelavić (Čapljina), Mandžukić (Prud-Odžak) plasirali su se na Svjetsko prvenstvo u Brazil. U BiH euforija. Ratne zastave s bošnjačkim “ljiljanima”, hrvatskom “šahovnicom” i srpskim “orlovima” zajednički svuda po BiH pozdravljaju uspjeh bh. igrača i izbornika Nike Kovača (Livno). Nikome u BiH ne smeta što ih predstavljaju isključivo Hrvati!

Dakako, da je ovakav scenarij teško i zamisliti. Međutim, slična je realnost upravo u BiH. Reprezentacija koju vodi Safet Sušić sastavljena je od bošnjačkih “izbjeglica”. Ovo je momčad koja je prošlog tjedna pobijedila Litvu i odvela BiH u Brazil: Asmir Begović (Stoke City), Avdija Vršajević (Hajduk), Adnan Zahirović (Bochum), Ermin Bičakčić (Eintracht Braunschweig), Emir Spahić (Bayer Leverkusen), Miralem Pjanić (Roma), Vedad Ibišević (Stuttgart), Zvjezdan Misimović (Guizhou Renhene), Edin Džeko (Manchester City), Sejad Salihović (Hoffenheim), Senad Lulić (Lazio) i Haris Medunjanin (Gaziantepspor).

Unatoč tome što je to igrački bošnjačka reprezentacija, stvoren je dojam u regiji, pa i u cijelom svijetu, da je ovaj događaj euforično proslavljen u “cijeloj BiH”. Nažalost, nije tako. Prije svega, uspjeh zmajeva javno se slavio isključivo na većinskim bošnjačkim područjima. U izljevima radosti dominirale su bošnjačke ratne zastave s ljiljanima. Nije snimljena nijedna zastava, ratna ili mirnodopska, koja simbolizira bh. Hrvate ili Srbe. Međutim, mnogi su od njih vjerojatno proslavljali pobjedu daleko od javnosti, u svojim domovima.

Unatoč svemu, povijesni je uspjeh reprezentacije BiH zapravo još više učvrstio podjele u toj zemlji. Bošnjaci su kroz reprezentaciju demonstrirali “država, to smo mi” i pokazali tko bi trebao na svim političkim razinama predstavljati i voditi BiH. Vjerojatno su zato njihove elite i pokrenule mašineriju da popisom dokažu kako su većina i legaliziraju parolu “BiH je većinski naša”.

Hrvati i Srbi im nesebično pomažu u tome. Umjesto za vlastitu zemlju, više se bore za susjedne. Tako je i u nogometu pa radije igraju za “matične domovine”.

Tako će u Brazilu mnogi iz BiH biti zajedno, samo u drugim reprezentacijama. Vatreni će vjerojatno preko Islanda u Brazilu sa zmajevima plesati sambu. Samo da zajedno ne budu u skupini!? Jer, bi to opet, na radost Srba u BiH zapalilo bošnjačko-hrvatske strasti.

Sušiću je preostalo u takvom okolnostima u bh. reprezentaciju zvati one koji hoće igrati. I nitko mu ne može prigovoriti zašto sastavlja jednonacionalnu momčad.

Reprezentacija je samo plasmanom u Brazil zaradila devet milijuna dolara. Stvorili su brend za koji će se sigurno u budućnosti htjeti vezati i hrvatski i srpski nogometaši iz BiH. Dobroj većini igrača najveće domoljublje je novac pa su nerijetko birali onu reprezentaciju u kojoj su vidjeli najveću korist za svoju karijeru i bankovni račun.

Izborniku sada neće biti lako u reprezentaciju uvoditi “proračunate” umjesto “domoljuba”. Međutim, samo se veliki vizionari i stratezi znaju izdići iznad taštine i dnevne politike. Sušić je, za razliku od mnogih, to već pokazao. Odmjerenim izjavama širi pozitivnu energiju po cijeloj BiH. Zbog toga je i ostvario veličanstven uspjeh za koji je zaslužio pljesak cijele države. Na koncu, omekšao je i mnoge protivnike pa čak izmamio i čestitke od onih koji su za BiH dosad navijali samo onda kada igra protiv Turske (Milorad Dodik).

Hrvati i Srbi moraju shvatiti da se prema BiH moraju jasno odrediti. Ako žele sudjelovati u pobjedama, onda se moraju za njih i boriti. Najveća odgovornost je ipak na Bošnjacima. Oni ne smiju ovaj uspjeh koristiti kao nogometnu osvetu svojih “izbjeglica” prema “progoniteljima”. Žrtva u ratu ne smije postati agresor u miru. Pokušaj dominacije jednih nad drugima u BiH nikad nije donio ništa dobro.

Zato je važnije, čak i od zlata u Brazilu, imati reprezentaciju koja će umjesto bošnjačka biti bosanskohercegovačka. Put do toga je momčad sastavljena od najboljih srpskih, hrvatskih i bošnjačkih igrača. I pridobiti navijače koji će s “ljiljanima”, “šahovnicama”, “orlovima” i drugim zastavama zajednički bodriti zmajeve. Uspije li to Sušić, onda nogomet u BiH neće biti najvažnija sporedna već najvažnija glavna stvar na svijetu zbog koje će Bosni i Hercegovini pljeskati cijeli svijet. (Jozo Pavković, Večernji list BiH)