Jantar izvrsno čuva nježne organe fosilnog cvijeća milijunima godina. Međutim, cvjetne inkluzije mogu biti rijetke i obično ne prelaze veličinu od 1 cm . Jantar čuva organizme trodimenzionalno i s velikom vjernošću, uključujući člankonošce, gljive, lišajeve, kao i sitne inkluzije biljaka sjemenki, kao što su lišće, cvijeće, mačice i pelud.
Ove su inkluzije inače rijetke u fosilnom zapisu i stoga mogu dati nove uvide u drevne ekosustave u rasponu od trijasa do kenozoika. Dok su inkluzije člankonožaca najobilnije, biljne su inkluzije općenito rijetke. Samo 1-3% svih inkluzija baltičkog jantara botaničkog je podrijetla.
Iako njihova izvrsna očuvanost često dopušta svrstavanje u rod ili čak vrstu, većina botaničkih inkluzija jantara male je veličine. Na primjer, inkluzije cvjetova iz baltičkog jantara uglavnom su veličine između nekoliko milimetara i oko 1,5 cm.
U novoj studiji, dr. Eva-Maria Sadowski s Leibniz Instituta za evoluciju i bioraznolikost Science Museum für Naturkunde i dr. Christa-Charlotte Hofmann s Instituta für Paläontologie Sveučilišta u Beču nastojale su ponovno opisati iznimno veliki cvijet.
Ekstrahirali su pelud iz uzorka i njihova analiza sugerira da je cvijet blisko povezan s azijskom vrstom Symplocos.