Svjetski dan učitelja obilježava se u gotovo 100 zemalja svijeta 5. Listopada, nakon što je UNESCO 1994. godine ustanovio taj datum.

Cilj obilježavanja Dana učitelja je skrenuti pažnju društva na značaj obrazovanja i ulogu koju u odgajanju generacija imaju prosvjetni radnici.

Ovo je dan kada se sjećamo svojih učitelja, uz mnogo zahvalnosti na njihovom vremenu, strpljenju i bezgraničnoj ljubavi koju su nam podarili.

Gornji Vakuf/Uskoplje danas obilježava Dan općine, koji se slavi 1. listopada od 2008. godine. Ovaj datum odabran je u znak sjećanja na prvu sjednicu Prijelaznog Općinskog vijeća, održanu 2001. godine, kada je prihvaćena odluka tadašnjeg Visokog predstavnika o statusu općine.

Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća, koja je održana danas, vodeći ljudi općine izrazili su zadovoljstvo postignutim rezultatima u razvoju i infrastrukturnim projektima koji su pridonijeli poboljšanju kvalitete života građana. Odlazeći načelnik Sead Čaušević i predsjedatelj Općinskog vijeća Goran Batinić istaknuli su važnost dobrosusjedskih odnosa i međusobnog uvažavanja kao temelj uspješnog razvoja općine.

Općina bilježi rekordna ulaganja u infrastrukturu ove godine, a većina planiranih projekata realizirana je uz podršku viših razina vlasti. Vlada Republike Hrvatske, putem Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, izdvojila je do sada oko 180.000 eura za projekt izgradnje Hrvatskog doma.

Cilj svih ovih projekata je, kako se čulo, podizanje kvalitete života stanovnika Gornjeg Vakufa/Uskoplja i osiguravanje boljih uvjeta za budući razvoj općine, piše RTV HB.

Dok mnogi od nas dan ne mogu započeti bez šalice kave, možda niste znali da je nakon vode upravo kava najkonzumiranije piće na svijetu. Zapravo, i ne čudi, s obzirom da dnenvo popijemo i nekoliko šalica omiljenog kofeinskog napitka. Pijemo ju na bezbroj načina; kratku, dugu, crnu, s mlijekom, sa šećerom ili medom, s biljnim mlijekom, hladnu ili toplu, s pjenom, šlagom..

No, koliko zapravo znamo o kavi? Osim neodoljivog mirisa pržene i kuhane kave, napitak koji nam daje snage i energije za svako novi dan zapravo se radi od voća, a sam proces koji jedna bobica kave mora proći od farme do vaše šalice kave, iznimno je dugotrajan i kompliciran. Danas obilježavamo svjetski dan kave, pa smo odlučili upoznati vas s nekim osnovama o kavi i podijeliti naše omiljene načine pripreme.

Jeste li znali da je kava voće?

Kao što možda već i znate, kava je zapravo voće. Sočne bobice nalik na trešnje rastu na drveću, odnosno grmovima, a mogu biti crvene, žute, narančaste i ljubičaste boje. Ono što zovemo “zrna” kave zapravo su koštice koje se nalaze u sredini bobica. Dugim i pažljivim procesom odvajanja koštica od bobica, te pranja i sušenja koštica dobivamo blijedo zelena zrna kave spremna za prženje.

Nakon što se koštice iz bobica kave pažljivo odvoje, operu i osuše, slijedi njihovo prženje. Kava može biti svjetlo, srednje i jako pržena (light, medium i dark roast), a ovisno o intenzitetu prženja mjenjaju se i okus i svojstva kave.Osim koštica kave za piće se može koristiti i lišće kave. Točnije, od lišća kave radi se čaj koji nema nimalo sličan okus kavi, već podsjeća na zeleni čaj, a iako nije široko rasprostranjen i popularan, ima brojne benefite za zdravlje. Čaj se radi od prženog ili pečeno te usitnjenog lišća, a sadrži vrlo nisku dozu kofeina.

Priprema kave kod kuće i u kafićima

Metode i načini za pripremu kave zaista su brojni i vrlo vjerojatno ih niste sve isprobali. Najčešće pijemo kavu iz profesionalnih aparata u kafićima, a u specijaliziranim coffee shopovima, ili uz adekvatnu opremu kod, možemo ju pripremiti na još puno zabavnih načina.

Jedan od najpopularnijih načina kuhanja kave kod kuće je turska kava iz džezve, filter kava, moka ili caffetiera, a tu su naravno i aeropress, french press, cold brew te brojne druge metode.

Nadamo se kako ćete svjetski dan kave obilježiti uz vama najdražu šalicu kave!

U organizaciji Odjela Hrvatskog narodnog sabora za Drugi svjetski rat i poraće, u subotu je na “Groblju mira” na Bilima kod Mostara obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, piše RTV HB.

Program je počeo zajedničkom molitvom krunice, nakon čega je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća te sveta misa koju je predvodio fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

– Mi se ovdje sjećamo i molimo za duše naše braće i sestara. Isus zapovijedima o ljubavi prema neprijateljima želi nas osloboditi svakog oblika mržnje. Tako oslobođeni možemo na ovom groblju našim pokojnicima izraziti zahvalnost, iskazati ljubav, ali i svoju vjeru u uskrsnuće i Božiju pravednost. I zato ova naša molitva i jeste s jedne strane znak sjećanja na ono što se dogodilo i na moć zla, a s druge strane molitva Bogu za sve one koji su položili svoj život za druge, za svoje obitelji, za svoj narod i za svoju vjeru. Ovdje nas danas ujedinjuje i snaži upravo to dvoje- sjećanje i molitva. To je ono najuzvišenije što nosi život i otvara mu budućnost – poručio je fra Zdravko Dadić u svojoj propovijedi.

Obilježavanju su, uz ostale, prisustvovali predstavnici Katoličke crkve, Hrvatskog narodnog sabora BiH te izaslanstvo Republike Hrvatske.

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović kazao je u svom obraćanju kako bijeli križevi na “Groblju mira” prkose nekom vremenu zaborava koje je sve to stavilo po strani zadnjih osamdesetak godina.

– Zahvaljujući Vladi Republike Hrvatske i ugovoru koji smo potpisali prije mjesec dana ovaj prostor će do Božića izgledati potpuno drugačije. Uvjeren sam da naredne godine, kada budemo ovdje okupljeni, neće biti potrebe za šatorima i siguran sam da ćemo tada imati oko dvadeset hiljada križeva na ovom mjestu, križeva koji će svjedočiti o žrtvi onih naših najdražih kojima se danas ovdje želimo moliti. Upravo to kao poruka mora nas tjerati da gradimo kulturu sjećanja…. Zbog toga dragi prijatelji, neka iz svakog križa isijava potreba oprosta za sve nas te vas pozivam da gradimo društvo mira i slobode. To je obaveza svih nas – poručio je Čović.

Program i misno slavlje svojom pjesmom uveličao je Veliki župni zbor “Krista Kralja” iz Čitluka.

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma na lokaciji “Groblja mira” obilježava se od 2013. godine. (RTV HB)

Stjepan Radić ukupno je nakon atentata poživio još 48 dana. Njegovo zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Umro je u Zagrebu, u 58. godini. Povodom njegovog pokopa skupio se izrazito velik broj ljudi u Zagrebu, a sahranjen je na Mirogoju.

Stjepan Radić, hrvatski političar i publicist (Trebarjevo Desno, 11. VI. 1871 – Zagreb, 8. VIII. 1928). Gimnaziju polazio u Zagrebu i Karlovcu, ali mu je zbog političkog djelovanja bilo zabranjeno redovito školovanje pa je 1891. privatno maturirao na Rakovačkoj gimnaziji u Karlovcu. Studij prava započeo je u Zagrebu, a nastavio u Pragu, no zbog sukoba s policijom bio je 1894. izbačen sa Sveučilišta u Pragu, a 1895. sa Sveučilišta u Budimpešti te protjeran iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije. God. 1895. u Zagrebu je sudjelovao u spaljivanju madžarske zastave te je zbog toga bio osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Otišao je potom u Rusiju, a zatim u Prag, gdje je 1897. pokrenuo Hrvatsku misao, glasilo Hrvatske napredne omladine. Studij je nastavio 1897–99. na Slobodnoj školi političkih znanosti (École libre des sciences politiques) u Parizu te diplomirao temom Suvremena Hrvatska i Južni Slaveni (La Croatie actuelle et les Slaves du Sud).

Vratio se potom u Prag, gdje je bio blizak suradnik T. Masaryka, što je znatno utjecalo na njegov budući politički razvoj. Surađivao je u časopisima Samostatnost i Radikální listy, ali je zbog osude iz 1894. ubrzo bio protjeran iz Praga. God. 1900–01. živio je u Zemunu i surađivao u više listova (Hlás národa, Národní listy, La Patrie, Le Petit parisien, Srpski književni glasnik). Zajedno s bratom Antunom 1899/1900. pokrenuo je te uređivao list Dom, a od 1902. trajno se nastanio u Zagrebu. Odmah potom objavio je političku brošuru Najjača stranka u Hrvatskoj, u kojoj je iznio zamisao o potrebi političkog organiziranja seljaštva kao najbrojnijega dijela hrvatskog stanovništva. Iste godine ponovno je pokrenuo izdavanje Hrvatske misli, glasila prožetoga idejama panslavizma i demokracije.

Ujedno je postao tajnikom Hrvatske ujedinjene opozicije te aktivnim sudionikom Hrvatskoga narodnog pokreta 1903., ali je zbog sukoba oko pitanja uključenosti seljaštva u politički život Hrvatske prekinuo suradnju s dotadašnjim političkim istomišljenicima i usmjerio djelatnost prema kulturnom i političkom prosvjećivanju te nacionalnom osvješćivanju hrvatskog seljaštva.Taj dio hrvatskog stanovništva nastojao je politički organizirati putem glasila Dom i djelovanjem Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), koju je zajedno s bratom Antunom osnovao 1904. radi rješavanja agrarnoga, socijalnoga i nacionalnoga pitanja Hrvata u Monarhiji te uvođenja općega prava glasa. Slijedilo je objavljivanje dvaju djela političko-gospodarske naravi: Savremena Evropa, ili Karakteristika evropskih država i naroda (1905) i Današnja financijalna znanost (1908). God. 1908. prvi je put bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, u izbornom kotaru Ludbreg. Do 1914., kada HPSS nije imao većeg uspjeha na izborima, suprotstavljao se politici »novoga kursa« nakon donošenja Riječke rezolucije, isticao je pravo Hrvatske na BiH te zagovarao preustroj dvojne Monarhije i stvaranje zasebne hrvatske političke jedinice unutar Podunavske konfederacije država i naroda.

Sudjelovao je u osnivanju Narodnoga vijeća i Države SHS 1918., ali nije bio sklon ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske. Zbog toga je odbio biti članom izaslanstva u Beogradu prilikom potpisivanja akta o ujedinjenju.U Kraljevini SHS protivio se unitarističko-centralističkomu i monarhističkomu režimu, ne priznajući dinastiju Karađorđević ni čin ujedinjenja, ističući pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i stvaranje hrvatske neutralne seljačke republike. Iste zahtjeve predstavio je međunarodnoj političkoj javnosti u veljači 1919., kada se memorandumom obratio Mirovnoj konferenciji u Parizu. Od ožujka 1919. do veljače 1920. ponovno je bio zatvoren zbog tvrdnje da je Kraljevina SHS nastala bez mandata hrvatskoga naroda i bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. njegova je stranka osvojila 50 mandata i, u skladu s republikanskim shvaćanjima, promijenila ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). No Radić je opstruirao rad Ustavotvorne skupštine i predstavio konfederalistički prijedlog državnog ustroja: Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske. Nakon donošenja Vidovdanskog ustava (1921), surađivao je s Hrvatskom zajednicom i Hrvatskom strankom prava u Hrvatskom bloku, a potom 1923. sa Slovenskom ljudskom strankom (SLS) i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom (JMO) u Federalističkom bloku. Pošto je 1923. propao sporazum s radikalima (Markov protokol) prema kojemu Kraljevina SHS neće biti podijeljena na oblasti ako HRSS ne bude sudjelovao u radu Narodne skupštine, pokušao je zainteresirati europsku javnost za hrvatski problem.

Putovao je u London, Beč te Moskvu, gdje je 1924. HRSS učlanio u Seljačku internacionalu. To je rezultiralo primjenom Obznane i njegovim uhićenjem, ali je stranka nastavila djelovati, i na izborima 1925. osvojila je 67 mandata pa je HRSS ušao u Blok narodnoga sporazuma i seljačke demokracije s Demokratskom strankom, SLS-om i JMO-om.

Radić je u zatvoru radikalno promijenio politiku i odlučio se za parlamentarnu borbu te je na njegov nalog Pavle Radić 27. III. 1925. pročitao u Narodnoj skupštini izjavu kojom je HRSS priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđević. HRSS je tada promijenio naziv u Hrvatska seljačka stranka (HSS) te je sastavljena radikalsko-radićevska vlada (vlada Narodnoga sporazuma), u koju je Radić ušao kao ministar prosvjete. God. 1926. dao je ostavku, a u veljači 1927. HSS je izišao iz vlade zbog neslaganja s politikom radikala. U oporbi je surađivao sa S. Pribićevićem i zajedno s njim u studenome 1927. osnovao Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK), koja se zauzimala za preustroj države, reviziju Vidovdanskog ustava i federalizam, a protiv centralističke politike. Radikalski poslanik Puniša Račić izvršio je 20. VI. 1928. atentat u Narodnoj skupštini u kojem su ubijeni poslanici HSS-a P. Radić i Đ. Basariček, a S. Radić bio je teško ranjen te je umro od posljedica ranjavanja. Na zagrebačkome groblju Mirogoju ispratilo ga je oko 300 000 ljudi. Pokopan je u mirogojskim arkadama.

Za života je postao jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene u prva tri desetljeća XX. st., čemu su uvelike pridonijele njegova komunikativnost i govornička vještina, dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa te napredne, nerijetko idealističke zamisli. Zbog privrženosti hrvatskom seljaštvu, iz redova kojega je i sam potekao, nailazio je na gotovo jednodušnu potporu naroda u svim hrvatskim krajevima. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. Upravo zbog beskompromisna stajališta u provođenju demokratskih i republikanskih zamisli, život mu je okončan nasilnim putem u doba kada je širenje totalitarističkih ideja zahvatilo velik dio Europe, kao i Kraljevinu Jugoslaviju.

Legendarni dalmatinski slavuj Oliver Dragojević preminuo je na današnji dan prije šest godina.

Rođen je u Splitu kao peto i najmlađe dijete Mate i Kate. Iako je na Korčuli proveo veći dio djetinjstva, školovanje je nastavio u Splitu gdje je pohađao glazbenu školu. Glazba ga je zaintrigirala još kao malenog dječaka, oduvijek je znao da će to biti njegov životni poziv. Imao je samo pet godina kada mu je otac kupio usnu harmoniku. Postao je jedan od najcjenjenijih glazbenika ovih prostora, ali nikad nije volio da ga se zove zvijezdom, uvijek je bio podjednako skroman i jednostavan.

Oliver Dragojević. Ime koje, kada se spomene u svijetu glazbe, gotovo da i ne postoji kutak svijeta u kojem netko za njega nije čuo. Stari morski vuk, kako ga od milja i danas zovu, preminuo je 29. srpnja 2018. godine od raka pluća u bolnici u Splitu.

Često je znao kazati kako se nikad nije osjećao zvijezdom. Samo je radio ono što ga je najviše ispunjavalo – a to je pjevanje.

Bard hrvatske glazbene scene i zaštitni znak Splita i Dalmacije, ostavio je iza sebe neizbrisiv morski pečat. Kad nije pjevao, povlačio se najčešće u mir svoje Vela Luke.

Njemu u čast i ove se godine u rodnoj mu Vela Luci održava muzičko-umjetnički projekt “Trag u beskraju”. Obilježavanje Oliverovog stvaralaštva počelo je još u petak okupljanjem na trajektu ‘Oliver’, a glavno događanje je večeras u 21 i 30 sati kada počinje veliki koncert u njegovoj rodnoj Veloj Luci. Nastupit će brojni hrvatski izvođači.

U povodu 780. rođendana Kiseljaka, obilježavajući prvi sačuvani pisani trag o postojanju ovog naseljenog mjesta, danas je u novoizgrađenoj Vijećnici Općine Kiseljak održana Svečana sjednica Općinskog vijeća Kiseljak.

Sjednicu je otvorio zamjenik predsjedatelja OV Kiseljak Nino Baban, a nazočili su joj brojni visoki dužnosnici sa svih razina vlasti BiH, na čelu s predsjednicom Federacije BiH Lidijom Bradara, kao i predstavnici obrazovnih i kulturnih institucija te gradova prijatelja.

Ova perspektivna srednjobosanska općina, na čijem se čelu nalazi načelnik Mladen Mišurić Ramljak, primjer je sredine u kojoj se vidi napredak, kako na gospodarskom, tako i na društvenom, kulturnom, sportskom planu i svakom drugom planu. Općina kontinuirano radi na izgradnji i uređenju te sve više poprima obrise grada.

Zaslužnima za promociju i razvoj Kiseljaka ove su godine dodijeljene zahvalnice, povelje i plakete, ukupno sedam priznanja. Druženje nakon svečane sjednice nastavljeno je na Trgu kneza Radoje uz koncert popularnog sastava Novi Fosili, stoji u priopćenju.

Danas ne razmišljajte o kalorijama. Bogatstvo okusa koje stoljećima opčinjava svijet

Bez obzira na to da li je mliječna, crna, bijela, sa lješnicima ili voćnim punjenjem, čokolada donosi radost i zadovoljstvo svakom zalogaju.

Ova vrhunska poslastica ima tu moć da osvaja srca ljudi širom svijeta, i upravo zato se 7. jula obilježava Svjetski dan čokolade. Vjeruje se da je na taj dan 1550. godine kakao prvi put stigao u Evropu, otvarajući vrata jednoj novoj eri slatkiša.

Proslava Svjetskog dana čokolade savršena je prilika da se okupe porodica i prijatelji, uživajući zajedno u ukusnim poslasticama. Mnogi koriste ovaj dan da otkriju nove vrste čokolade, isprobaju nove recepte ili posjete čokoladarnice i muzeje čokolade.

Čokolada nije samo ukusna, već ima i brojne zdravstvene benefite. Tamna čokolada bogata je antioksidansima, može poboljšati raspoloženje i kognitivne funkcije, a također se povezuje sa smanjenjem rizika od srčanih bolesti.

Ovaj dan nas podsjeća koliko je čokolada postala važan dio naše kulture i svakodnevnog života. Bilo da je konzumiramo kao slatkiš, poklon ili dodatak omiljenim receptima, čokolada je simbol zadovoljstva i sreće.

Jedna od najpopularnijih čokolada dolazi nam iz tvornice kompanije Nestlé, a riječ je o čuvenoj KitKat čokoladici koja je prvi put proizvedena davne 1935. godine pod nazivom “Rowntree’s Chocolate Crisp”. Svoje sadašnje ime, KitKat, dobila je 1937. godine, i od tada je postala sinonim za savršen trenutak pauze. Vjerovali ili ne, danas se svakih pet minuta proizvede količina KitKat čokoladica koja bi mogla popuniti Eiffelov toranj. KitKat je popularna u BiH kao i u cijelom svijetu. Naime, tokom 2022. godine svaki peti stanovnik BiH je pojeo bar jednu KitKat čokoladicu.

Dakle, bilo da ste ljubitelj tamne, mliječne ili bijele čokolade, napravite savršenu pauzu i uživajte u svojoj omiljenoj poslastici.