Izetbegović i Radončić mogu što nitko drugi ne može, tvrdi politički analitičar Tvrtko Milović komentirajući za Face televiziju novouspostavljeni savez lidera dviju najjačih bošnjačkih stranaka SDA i SBB-a.

Rekonstrukcija Federalne Vlade je završena. Završen je i višegodišnji sukob Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Što god bili uzroci ovog sukoba, posljedica pomirenja je očitna – nova prilika za BiH. Ono što je pravo pitanje – je li ovo posljednja prilika za BiH?

Prvo da razjasnimo zašto je personalno pomirenje dva čovjeka uopće bitno. Iz jednostavnog razloga što njihova udružena politička snaga može pomjeriti BiH s mjesta. Ali, to tako i ne mora biti. Njihov savez je mnogo jači od saveza Dodik – Čović, saveza koji ne može donijeti nijednu samostalnu odluku na razini BiH. Savez Izetbegovića i Radončića mnogo je važniji i od saveza tzv ljevice. Pjesnički rečeno, Izetbegović i Radončić mogu što nitko drugi ne može.

Zašto je onda njihov savez posljednja šansa za BiH? U eri globalnih, a vidimo i demografskih promjena, BiH se očigledno ne snalazi. Dok regija sigurno izlazi iz krize, a Europa davno zaboravila na nju, kod nas je ekonomska kriza sve gora i gora. Dok u Europu pristižu stotine tisuća ekonomskih migranata, BiH ljudi napuštaju glavom bez obzira. Ukoliko novouspostavljeni savez Izetbegovića i Radončića ne iskoristi ovu posljednju priliku, bojim se da više neće biti nikakve mogućnosti priključenja razvijenom Zapadu. Jasno, primit će nas nekada u Uniju, koliko god jadni da budemo, ali kakva nam je korist ako u zemlji ostane dva milijuna siromašnih i nepismenih staraca.

Što bi trebali učiniti Izetbegović i Radončić? Za početak, relaksirati političke, ali prije svih etničke odnose. U Sarajevu su ključevi stabilne BiH. Ti ključevi nikada nisu bili ni u Mostaru ni u Banjoj Luci. Vrijeme je da uzmu te ključeve i otključaju procese koji će umiriti strahove i smanjiti tenzije. Posljednjih godina iz Sarajeva smo čuli niz prijetnji ratom kao odgovore na političke inicijative iz Banje Luke i Mostara. Prijetnja ratom kao odgovor na najavu referenduma u RS, prijetnja ratom kao odgovor na najavu teritorijalne reforme FBiH. To je stanje koje Radončić i Izetbegović mogu i trebaju promijeniti.

Svi ostali procesi, ekonomski i reformski, ići će sami od sebe, jer oni jesu interes gotovo svih građana BiH. Ali ima i onih građana kojima nikakve promjene ne odgovaraju. Ti su građani okupljeni u vrhovima stranaka koje sebi tepaju da su ljevičarske. Nekoliko je inicijativa koje nova parlamentarna većina pokušava pokrenut, a koje su tzv ljevičari iz SDP BiH i DF već optužili da su na tragu, ni manje, ni više, nego podjele Bosne. Stara babaroga kojom tzv. ljevica plaši svoje izluđene biračeveć 15 godina. Desničarska retorika ljevice.

Samo takvi umovi u reformama mogu vidjeti raspad zemlje. Samo takvi umovi u dijalogu mogu vidjeti poziv na rat. Ne vjerujte meni, pročitajte zadnje izjave predsjednika DF i SDP BiH. Reforma Izbornog zakona za njih je uvod u podjelu zemlje, a podjela zemlje za njih je uvod u rat.

To je retorika koju ne mogu spriječiti ni Dodik ni Čović. Prije svega, zbog desetljetnog medijskog linča kojem su izloženi. To mogu spriječiti isključivo i samo Radončić i Izetbegović. Naravno, ako između njih ne iskrsnu interesi, njihovi ili tuđi.

 

Odgovori