Crkva slavi samo tri rođendana svojih uzora: Isusa, Marije i Ivana Krstitelja. Ivan postaje poseban signal za novost koju Stvoritelj po njemu izvodi. Odabran je da bude »i više nego prorok« (Mt 11, 9). Naviještao je nadolazak Božjega kraljevstva po Isusu iz Nazareta. Riječju, krštavanjem i osobnim životom poticao je na velike promjene.

Prorok u službi svjetlosti

Tekst knjige Izaije proroka od 40. do 55. poglavlja pripisuje se čovjeku Duha Božjega koji je djelovao u narodu Hebreja za vrijeme babilonskoga zarobljeništva nakon razorenja Jeruzalema 587. godine prije Krista pa do povratka u svoju djedovinu nakon 538. pr. Kr. Piscu su kasnije dali ime Drugi Izaija. U njegovu tekstu nalaze se četiri pjesme o »Sluzi Božjemu-Jahvinu«. U nijednoj pjesmi nema naznake tko bi zapravo bio taj sluga. Je li autor mislio na pojedinca, na svoj narod, na samoga sebe, možda na nekoga idealnog kralja ili Mesiju? Stječe se dojam kako je svjesno izabran način govora koji to skriva, pa bi se novo pitanje moglo postaviti ovako: Što tu govori Bog? Kakva je proročka riječ upućena sluzi Božjem i kakvo je njegovo poslanje? Za današnju svetkovinu pred nama je tekst iz druge pjesme o »Sluzi Jahvinu«. Pojam »sluge« je opterećen zbog asocijacije na ropsko služenje gospodarima pa je opasnost da se slična ovisnost čovjeka pripiše takvoj ovisnosti o Bogu. Međutim, Stvoritelj nije ljude stvorio zato da mu ropski služe, već da s njime prijateljuju i da budu njegovi sustvaratelji. To im on objavljuje po svome Svetom Duhu i upućuje ih na put koji vodi tom ostvarenju. To se može iščitati iz teksta druge pjesme o Sluzi Jahvinu. Sluga je predstavljen kao iz »krila materina« izabrani prorok, koji od Boga ima poslanje da donese »svjetlost narodima… do nakraj zemlje«. Zbog toga je časno biti u službi Boga-Jahve, ali je i zahtjevno, teško, jer Božji poslanik nailazi na iskustvo umora i klonuća zbog protivljenja pa se dogodi da i sebi reče: »Zaludu sam se trudio, nizašto naprezao snagu«, ali se i tada prepušta Bogu, jer vjeruje da u biti od njega dolazi promjena-obraćenje u ljudskije.

Biti u službi povijesti spasenja

Luka, u svom spisu Djela apostolska donosi poduži govor apostola Pavla koji je održan u sinagogi grada Antiohije Pizidijske, koja je bila uporište civilne i vojne administracije središta Male Azije, dok je bila rimska provincija, a danas je to područje u Republici Turskoj. Nešto prije 48. godine po Kristu Pavao je s Barnabom za vrijeme svoga prvog misijskog putovanja došao i u Aleksandriju Pizidijsku u kojoj je bio znatan broj Židova. Sunarodnjacima je održao značajan govor u kojem je podsjećao na izvanredna djela koja je Bog učinio u povijesti Izraela. Za ovu svetkovinu imamo samo ulomak u kojem se spominje kralj David od kojega je, kao od zemaljskoga izdanka, po Božjem obećanju, povijest spasenja dobila svoje ispunjenje u Isusu Kristu. Govornik je svratio pozornost i na ulogu Ivana Krstitelja, koji je prije Isusova javnog djelovanja propovijedao krštenje obraćenja. Ivanova poruka je tražila promjenu načina života kao pripravu za onoga koji je veći od njega, kako je i sam Krstitelj javno govorio (vidi Lk 3, 16).

Snažna osobnost Ivana Krstitelja

Židovski svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta bili su već ostarjeli a nisu imali potomaka. Zbog toga su patili. Zahariji u viđenju Božji glasnik Gabrijel reče da će njegova žena ipak zatrudnjeti. Zaharija u to nije povjerovao. Zbog nevjere zanijemi. Evanđelist Luka, u ulomku za ovu svetkovinu, opisuje kako se Božje obećanje ispunilo te da je kod rođenja djeteta Zaharija opet progovorio i Bogu zahvaljivao. U ulomku nije naveden Zaharijin hvalospjev u kojem se, uz ostalo, nalaze i ove proročanske riječi: »A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih« (Lk 1, 76-77). U tim riječima sadržan je čitav Ivanov životni program. Prije javnoga djelovanja živio je u pustinji. Kad je osjetio Božje nadahnuće odlučio se za propovijedanje temeljite promjene načina života svoga naroda. Imao je velik utjecaj. U znak čežnje za promjenom-obraćenjem mnoštvo ljudi se kod njega krštavalo, čak i sam Isus. Krstitelj postaje sve svjesniji kako on pripravlja put »jaganjcu Božjem«, kojeg je prepoznao u Isusu iz Nazareta. Kod farizeja i svećeničkih krugova nailazi na suprotstavljanje. Zamjera se i kralju Herodu zbog toga što mu je spočitavao nemoralan način života. Taj ga daje uhititi i strpati u zatvor. Ivan dolazi u krizu vjere pa šalje učenike k Isusu da provjere je li on Mesija? Isus se pred narodom najpohvalnije izražavao o Ivanu. Ohrabren vijestima Krstitelj ostaje dosljedan i nepopustljiv pa Herod na nagovor nezakonite žene naredi da mu se odsječe glava./Glas koncila

Odgovori